Menu Close

Pastoralno pismo #38 (Uskrsno)

Evanđeoski izvještaji o „praznom grobu“ i Isusovu uskrsnuću puni su tajanovitosti. Sva četiri evanđelista govore o ženama, napose Mariji Magdaleni, koje su u rano nedjeljno jutro bile prve svjedokinje Isusove nenazočnosti u grobu. Anđeli im se ukazuju i saopćavaju: „On nije ovdje! Uskrsnuo je! Sjetite se kako vam je govorio… treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika i da bude razapet te da uskrsne treći dan“ (Lk 24, 6-8).

Svoj uskrsni doživljaj žene su prvo saopćile apostolima. No, oni nisu odmah povjerovali. Kako bi to istražili, Petar i Ivan potrčali su na Isusov grob. Pošto vidješe – povjerovaše (Iv 20, 3). Ostali se apostoli ne spominju; očito su bili u šoku od Velikog petka.

Evanđelist Luka na izvješće o praznom grobu nadovezuje putovanje dvojice Isusovih učenika iz Jeruzalema u Emaus. Bilo je to dva dana nakon Isusove smrti. Shrvani žalošću, usput su razgovarali „o svim tim događajima“. Pritom nisu krili razočaranje što Isus nije „oslobodio Izraela“…

I dok su tako hodili, pridruži im se Uskrsli. Prepoznati ga „bijaše uskraćeno njihovim očima“. Nepoznati suputnik upita zabrinute učenike o čemu to razgovaraju. „O onome što se dogodilo s Isusom Nazarećaninom“ – odgovorili su.

Isus im s prijekorom objašnjava da se to trebalo dogoditi: „Zar nije trebalo da to Mesija pretrpi da uđe u svoju slavu?“ Oni ga ni tada nisu prepoznali. Njihove misli se nisu odvajale od ovozemaljskog lika Mesije kao narodnog osloboditelja (od Rimljana).

Tek kada su, na izmaku dana, sjedili za stolom, dvojica učenika prepoznaše Isusa u „lomljenju kruha“. On im u tome trenu nestaje s očiju.

Dvojica onda iste večeri krenu u Jeruzalem kako bi drugim učenicima posvjedočili što su doživjeli.

Dragi čitatelji, na našim životnim putovima često smo u brigama zbog onoga što nam se događa. Ne razumijemo i ne prihvaćamo neke „neuspjehe“. Razočarani smo i nemirni. Tražimo spas u bježanju s mjesta događanja. Poput dvojice učenika. No odgovor je često puta u na dohvat ruke. U razgovoru s ljudima koje nam Bog šalje ali ih mi ne prepoznajemo. U znacima vremena koje zanemarujemo čitati.

Ni apostoli Isusa nisu mogli shvatiti odmah. Posebno onda kada je govorio o svome trpljenju i smrti kao pretpostavci uskrsnuća i proslave (usp. Mt 16,22). Bilo je potrebno vrijeme i prisjećanje na riječi i događaje s Učiteljem. „Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumačio Pisma?!“ – pitala su se dvojica učenika.

Iskustvo dvojice učenika, da je Isus hodio s njima dok su jedan drugome povjeravali svoje nade i razočaranja, ohrabruje i potiče nas kršćane da jedni s drugima hodimo u vjeri. Hodeći zajedno putem života, vjerujemo da je Uskrsli s nama.

On nas poziva da ga uvijek iznova, kao pojednici i zajednica, prepoznajemo u „lomljenju kruha“. To je sveta euharistija – spomen-čin njegove muke, smrti i Uskrsnuća.

U tome ozračju, zajedno s ostalim pastoralnim osobljem misije Mittelbaden, želim vam radosne i blagoslovljene uskrsne blagdane!

Dominik Spajić, pastoralni referent