Menu Close

Treća vazmena nedjelja

Dragi vjernici, draga djeco, a napose bolesni!
Crkva je zatvorena. Do daljnjega nema zajedničkih misnih slavlja, nema zajedničkih pobožnosti. Ostao nam je samo internet kao put komunikacije. Naši svećenici su odlučili da vam za svaku nedjelju pošalju misna čitanja, propovijed, molitvu vjernika i molitvu kao duhovni lijek protiv korona virusa.
Neka se obitelj okupi zajedno i moli službu riječi prema sljedećem redoslijedu:
– Otac ili majka započinje molitvu znakom križa.
– Djeca čitaju čitanja, roditelji Evanđelje.
– Posluša se propovijed.
– Poslije toga djeca mole molitvu vjernika.
– Ostanite u kratkoj šutnji u molitvi Isusu da dođe u vaše srce. To je duhovna pričest.
– Za kraj se moli molitva za zdravlje.
Vaši svećenici vam šalju blagoslov svako jutro kod mise u 8.45 iz svoje kapele. Ostanimo povezani u molitvi.

Prvo čitanje (Dj 2,14.22-33):

Čitanje Djela apostolskih

Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže: ’Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.’ Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam (Ps 16,1-2a.5.7-11):

Pripjev: Pokaži mi, Gospodine, stazu života!

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
     Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar.«
Gospodin mi je baština i čaša:
     ti u ruci držiš moju sudbinu.

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
     te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima
     jer mi je zdesna da ne posrnem.

Stog mi se raduje srce i kliče duša,
     pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju
     ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

Pokazat ćeš mi stazu života,
     puninu radosti lica svoga,
     sebi zdesna blaženstvo vječno.

Drugo čitanje (1Pt 1,17-21):

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Ljubljeni: Ako Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.

Evanđelje (Lk 24,13-35):

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Riječ Gospodnja

Propovijed uz 3. vazmenu nedjelju

Dragi vjernici, zaustavimo se nakratko u razmišljaju o poruci Božje riječi za treću vazmenu nedjelju.

U današnjem Evanđelju slušamo razgovor dvojice učenika na putu iz Jeruzalema u Emaus. Bili su potreseni i razočarani događajem koji se dogodio u Jeruzalemu. Kao suputnik na tom putu, njima se priključio sam Isus. On ih pita o čemu to razgovaraju? Jedan odgovori: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?” A on će: “Što to?” Odgovori mu ovaj: “Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i riječi, pred Bogom i svim narodom.”

Dvojica učenika imaju pred sobom čovjeka s kojim su mogli razgovarati cijelim putem do Emausa, no u njemu nisu prepoznali Uskrslog Isusa. Točnije, Evanđelje kaže da im je bilo uskraćeno prepoznati Isusa. Oni su, naime, bili opterećeni stvarnošću o Isusovoj smrti te im je zato bilo teško prepoznati novu uskrslu stvarnost. Umjesto radošću i veseljem, njihova srca bila su ispunjena tugom i nemirom, jer nisu gledali duhovnim, nego tjelesnim očima. Teško je bilo razumjeti Božji put spasenja. Oni nemaju iskustvo svjedoka onih koji su bili pred praznim grobom i kojima se Uskrsli javio.

Sveti Pavao je hrabrio svoje slušatelje: “Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!” (Fil 4,4). Sveti Pavao poziva kršćane na radost: “Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnji” (1 Pt 6-7).

Znamo li se mi istinski radovati u Gospodinu ili su nam srca prečesto opterećena brigama i problemima pa ne dopuštamo Duhu da nas preobrazi novom, uskrsnom stvarnošću? Isus je dva puta pitao učenike što se dogodilo u Jeruzalemu, zbog čega su toliko potreseni. Time im je, primjenjujući božansku pedagogiju, želio postupno navijestiti istinu svoga uskrsnuća. Isus ih želi privući onom bitnom što donosi spasenje, a to je pobjeda života – uskrsnuće! Isus njima pristupa kao čovjek kojemu nije stran zemaljski život.

Vrhunac susreta Isusa i učenika vidljiv je u trenutku lomljenja kruha, kada oni postaju svjesni Isusove prisutnosti. Sveti Pavao Isusovu ljubav prema čovjeku opisao je riječima: “Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro, možda bi se tko za dobro i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije” (Rim 5,7-8). U lomljenju kruha događa se najintimniji susret Boga i čovjeka koji ne završava rastankom, nego novim zajedništvom. Ova su se dvojica učenika, nakon što su prepoznali uskrslog Gospodina, vratili u Jeruzalem i priključili apostolima kako bi svjedočili radosnu vijest. I mi smo pozvani svjedočiti Onoga koga blagujemo i po čijoj riječi živimo. Radosna se vijest naviješta najbolje vlastitim svjedočenjem.

Braćo i sestro, budimo istinski svjedoci Onoga koga blagujemo. Ne zaboravimo Isusove Riječi: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada” (Iv 6,35). Neka Vam bude sretna i blagoslovljena nedjelja.

don Ivo Nedić, voditelj misije,
Karlsruhe, 24. 4. 2020.

Molitva vjernika

Poniznom se molitvom utecimo nebeskom Ocu, koji nam je po svome Sinu darovao vječni život:

  1. Gospodine, približava se dan kad ćemo ponovno u svojim zajednicama moći slaviti Euharistiju. Daj mudrosti i razboritosti onima koji o tome odlučuju da to učine na dobro duše i tijela za svakog pojedinca i svaku zajednicu, molimo te.
  2. Gospodine, dvojica učenika putujući iz Jeruzalema u Emaus razgovarali su što se dogodilo s Isusom. Oni su još u nevjeri. Oni u suputniku koji ide s njima ne prepoznaju Isusa. Prepoznaše ga tek u lomljenju kruha. To je bio dar milosti. Daj da se kršćani više druže s euharistijskim Gospodinom i da ga dostojno primaju, molimo te.
  3. Pandemija – bolest koja je pogodila cijeli svijet. Toliki su ostali bez svojih najbližih, mnogima se neće znati ni grobovi. Gospodine, nagradi ih vječnim životom, molimo, te.
  4. Molimo za sve preminule svećenike. Italija bilježi njih oko 100, Španjolska oko 70, za druge zemlje još ne znamo podatke. Ovi svećenici nisu bili kukavice i egoisti, nego su krenuli ususret ljudima noseći s njima križ patnje i života. Nagradi, Gospodine, njihovo mučeništvo, molimo te.
  5. Za one koji su oboljeli od teške zaraze i za sve one koji trebaju brinuti o njima. Probudi, Gospodine, u svakome od nas sućut, solidarnost i ljubav, da ne zatvaramo oči pred patnjama tolike braće i sestara, molimo te.
  6. Molimo za pastire Crkve. Za papu Franju, biskupa Stephana, za sve svećenike i pastoralne djelatnike. Neka svjedočanstvom Uskrslog Gospodina budu znak novog vremena, kvasac i svjetlo koje će drugi slijediti, molimo te.

Svemogući Bože, ti si nas čudesnim darom svoje ljubavi oslobodio od grijeha i smrti. Novi život što si ga u nama začeo neka trajno blista u našim riječima i u našim djelima. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Završna molitva

Molitva u vremenu širenja bolesti

Svemogući vječni Bože,
okrjepo u nevoljama,
potporo u slabostima,
od Tebe sva stvorenja primaju život
i dobivaju životnu snagu.

Dolazimo k Tebi,
zazivajući Tvoje milosrđe,
jer spoznajemo, živeći iskustvo širenja bolesti,
kako je ovozemaljski život krhka stvarnost.

Tebi povjeravamo bolesnike i njihove obitelji:
udijeli zdravlje njihovu tijelu, duhu i duši.
Svim članovima društva pomozi
vršiti povjerene im pozive i zadaće
te jačati duh međusobne solidarnosti.

Podupiri i nadahnjuj liječnike
i sve zdravstvene djelatnike u njihovoj službi,
a osobito njegovatelje
koji izbliza skrbe za bolesne.

Ti, koji si vrelo svakoga dobra,
blagoslovi ljudsku obitelj;
odagnaj od nje svako zlo,
a Crkvi i svim kršćanima
daruj nepokolebljivu vjeru.

Ne ostavi nas u kušnjama zaraze
koja unosi nesigurnost i nemir.
Svojom nas milošću oslobodi straha,
da bismo živjeli u vedrini i radosti,
zahvaljujući Ti obnovljena srca.

U Tebe se, Gospodine, uzdamo
i Tebi uzdižemo svoju prošnju,
jer si Ti, dobri Oče, Začetnik života,
u zajedništvu s Duhom Svetim
i sa svojim Sinom Isusom Kristom,
Liječnikom duše i tijela,
koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Amen.

Presveta Bogorodice Marijo, Zdravlje bolesnih – moli za nas!
Sveti Josipe, Zaštitniče Crkve i naše Domovine – moli za nas!
Blaženi Alojzije Stepinče – moli za nas!

U Zagrebu, na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka 2020. godine.
[Izvor: http://www.zg-nadbiskupija.hr/dokumenti/aktualnosti/molitva-u-vremenu-sirenja-bolesti]