Ponovni susret umirovljenikā

Nakon dvije godine, točnije od 2020. kada je zavladala “svjetska bolest” epidemije ili pandemije korone ne samo na području Njemačke i Europe nego i u cijelom svijetu, opet se sastala grupa umirovljenika ili kako još popularno nazivamo, penzionera, u Karlsruheu (Südendstr. 39, kraj St. Vincentius-Kliniken). Prije ove pandemije ova grupa umirovljenika sastajala se svake srijede u terminu od 10 do 12 sati. Znalo je doći i do dvadesetak ljudi. Sada je ta pošast malo popustila i odlučili smo se opet sastajati svake srijede na spomenutom području.

Prvi susret je bio 21. rujna 2022. godine na koji se okupilo 13 članova. Neki od pozvanih još su u strahu da se ne zaraze. Naime, ova bolest još nije potpuno “otišla” od nas. Istini za volju, maske se još moraju nositi u bolnicama, apotekama i u javnim prijevoznim sredstvima. Međutim ovi stari članovi naše zajednice pokazali su hrabrost i želju za susretom koji je odisao velikom druželjubivošću i protekao u istinskom zajedništvu.

Don Vjekoslav Kanić je sve prisutne pozdravio i zaželio dobrodošlicu uz želju da se ovi susreti nastave, uz pretpostavku da se prilike ne pogoršaju. Najprije se popila kavica, nešto primezilo, a zatim je bila prezentacija ili kateheza iz Biblije s kojom se želi nastaviti. Nakon toga slijedilo je veselo druženje uz kartanje, igru šaha i čovječe, ne ljuti se. Svima je stalo da izađu iz svojih stanova nakon tolikih ograničenja i psihičkih stresova, jer je to dobro za fizičko i mentalno zdravlje.

Pozivamo osobe starije dobi također i iz ostalih zajednica, ne samo iz Karlsruha, da nam se pridruže i odvoje vrijeme za to radosno druženje, obnavljanja prijateljstava i upoznavanja novih članova, što je veoma važno za zdrav život u godinama u kojima se nalazimo.

don Vjeko

Razgovor s mladim nogometašem koji je spasio život svojoj majci

Na internetskom portalu Jutarnjeg lista, u rubrici Sportske novine, objavljen je kratki razgovor s Robertom Perić-Komšićem, mladim nogometašem vinkovačkog kluba Cibalia. Robert je inače najmlađe dijete gospođe Ljiljane Krajnc iz Sarajeva, koji je spasio život svojoj majci tako što joj je bio donor jetre. Transplantacija jetre uspješno je obavljena 21. 3. 2022. u Istanbulu. I majka i sin su se uspješno oporavili od operacije. Ljiljana je nakon 13 godina teške borbe dobila novi život, a Robert se priključio svojoj momčadi i krenuo s treninzima.

Podsjećamo da je naša Misija Mittelbaden sredinom veljače pokrenula humanitarnu akciju skupljanja novca za Ljiljanu. U rekordnom vremenu skupili smo 7.500 € i prebacili ih 2. ožujka na Ljiljanin račun. S ovom novčanom pomoći omogućili smo obitelji da podmiri sve potrebne troškove: avionske karte, hranu, smještaj, poslijeoperativni oporavak i kasnije kontrole.

U nastavku pročitajte kratki razgovor s Ljiljaninim sinom Robertom.

https://sportske.jutarnji.hr/sn/nogomet/nogomet-mix/majka-mi-je-dala-zivot-a-ja-sam-joj-ga-produzio-fascinantna-prica-naseg-nogometasa-velikog-heroja-15230827

Pisma Isusu i molitve naše djece

Kada su učenici pitali Isusa da im kaže tko je najveći u kraljevstvu nebeskom, on dozove jedno dijete, postavi ga posred njih i reče: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.” (usp. Mt 18,1-5)
Isus, dakle, za mjeru prikladnosti bivanja u Božjoj blizini uzima dijete. Dječje ponašanje postavlja za uzor svima koji teže za Božjim kraljevstvom. A znamo da su djeca jednostavna, otvorena životu, puna povjerenja prema ljudima oko sebe, iskrena. O kako bi svijet dobro izgledao kada bismo svi bili kao djeca!
Da je doista tako, uvjerit ćete se i sami kada u nastavku pročitate pisma Isusu i molitve naše djece iz Pforzheima i Bruchsala (šk. god. 2021./2022.).

Prvopričesnici iz Pforzheima

  • Dragi Isuse, molim te čuvaj moju obitelj i mene. Volim te.
  • Dragi Isuse, molim te da svi ljudi budu zdravi i žive u miru i dobroti.
  • Dragi Isuse, moja molitva je za mir u svijetu, da ne bude nikada rata. Da se svi ljudi vole i cijene, bez obzira koje su vjere i nacije.
  • Dragi Isuse, ti si za mene svemoćan. Ja bih tebe molila da u mojoj obitelji uvijek bude ljubav i da se nitko ne svađa i da se nitko ne ljuti. Da se uvijek svi volimo i da budemo uvijek zahvalni i sretni. Najljepši pozdravi!
  • Isus je za mene osoba koja meni pokazuje kako se trebam ponašati i kako ne. Za mene je on prijatelj s kojim mogu govoriti o svojim problemima, i mogu to tražiti zauvijek.
  • Dragi Isuse, hvala što me čuvaš svaki dan i paziš na mene da budem zdrava i vesela. Jedinu želju koju imam, molim te, čuvaj moju obitelj i da svi budemo zdravi i sretni.
  • Dragi Isus, ja ne znam kaj da kažem. Ali ja tebe volim. Ja bih imala najbolji život i imala dvije curice i jedinice u školi, molim tebe. Ja tebe volim.
  • Dragi Isuse! Jako sam uzbuđena i sretna što ću se u sakramentu Prve pričesti konačno susresti s tobom. Želim da budeš moje svjetlo i da živim s tvojim blagoslovom. Trudit ću se da te nikada ne razočaram, dragi Isuse.
  • Dragi Isuse, za svoju Prvu svetu pričest želim da prestane rat u Ukrajini i da sva djeca živu u miru i ljubavi.
  • Dragi moj Isuse, ja te jako volim, srce ti svoje dajem i molim! Hvala ti, Isuse, što si uvijek uz mene i što me čuvaš. Ti si moj najbolji prijatelj… Volim te, Isuse!
  • Dragi Isuse, hvala ti što mi pomažeš, što si uz nas i što si došao prvi put u moje srce. Budi uz mene i moju obitelj. Čuvaj nas, molim te. Voli te tvoj…
  • O moj dragi Isuse, mnogo te volim i uzdam se u te. Molio bih te za blagoslov i ljubav u mojoj obitelji. I u cijelom svijetu da bude mir. Čuvaj mog malog brata koji je na Nebu sada među anđelima, a čuvaj i mene i podari mi pamet i zdravlje. Voli te tvoj…
  • Dragi Isuse, ja sam jako sretna da te imam. Hvala ti što si me stavio na ovu zemlju, što imam dobre roditelje i što ću dobiti napokon seku. Tvoja…
  • Dragi Isuse, želim da su svi zdravi i sretni.
  • Dragi Isuse, želim da mi čuvaš moju obitelj i da nam daš zdravlje.
  • Dragi Bože, hvala ti na životu. Čuvaj moju obitelj. Daj mojoj obitelji sriće, zdravlja i ljubavi. Dragi Bože, volim te
  • Dragi Isuse, želim da si uvijek uz mene, da ne budemo bolesni, da mi čuvaš obitelj. Da budem dobra u školi. Čuvaj me od svakog grijeha i zla. Zahvaljujem ti što je tvoja molitva sa mnom i s mojom obitelji.
  • Dragi Isuse, ja želim da moja obitelj bude zdrava i da Bog mene i moju obitelj čuva. Amen.

Vjeroučenici 4.–6. razreda iz Bruchsala

  • Isuse, molin te za mir u svijetu. Za dobro cijeloga naroda, pogledaj nas malene, pomozi nama u našin nevoljama. Utječemo se tebi da ćeš uslišiti naše vapaje. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
  • Dragi Bože, molim te, pomozi Ukrajini. Da svatko može biti sretan. Pazi na moju familiju i moje prijatelje. Molim te da korona nestane.
  • Bože, ja molim da prestane rat u Ukrajini. Bože, daj svima koji su bolesni tvoju ljubav, i svima koji trebaju – tvoju ljubav. Amen.
  • Oče naš, molim te za djecu u Ukrajini: pomozi njima da nađu sigurno mjesto. Molim te da ovaj rat prestane i da se sva djeca mogu vratiti svojoj kući. Amen.
  • Ja molim da ne bude gladnih na svijetu, da ne živi nitko na cesti, da nitko ne bude ‘lovac’. Da svatko bude dobro (zdrav) na svijetu i da budu dida, baka i drugi svi moji u familiji zdravi.
  • Dragi Bože, čuvaj mene i moju obitelj u dobru i u zlu. Oprosti svakome njegove grijehe. Daj nam sreće i veselja. Daj mir onima koji više nisu na ovoj zemlji. Hvala, dragi Bože, uvijek ćeš biti naš čuvar. Amen. (Pobjednik je onaj koji uvijek vjeruje.)
  • Zahvala Isusu. Dragi Isuse, hvala ti za sve što si učinio za nas. Za tvoju ljubav i dobrotu, hvala što si tu uz nas kad te trebamo. Dragi Isuse, hvala ti za moje roditelje, hvala ti za svu ljubav koju si nam darovao.
  • Dragi Bože i Isuse, zahvaljujem da smijem živjeti na ovom svijetu. Molim te da čuvaš moju mamu i mog tatu jer oni čuvaju mene i molim da i ti čuvaš mene. Pomozi mi da budem jedan dobar nogometaš (golman). Hvala ti! Popravi ovaj svijet jer ovaj svijet nije više takav kakav je bio prije. Dragi Bože i Isuse, čuvaj moje sestre i mog djeda koji je sad kod tebe. Hvala. Amen.
  • Dragi Bože, pomozi svim ljudima koji trebaju tvoju pomoć. Molim te za mir na zemlji. Neka bude više radosti i veselja. Budi uvijek uz mene.
  • Dragi Bože, molim te pomozi svima koji trebaju tvoju pomoć. Bože, daj da su svi dobri i da su svi zdravi. Daj, Bože, svima dovoljno jesti i piti. Daj, molim te, da imaju svi na svijetu lijepi život ii pazi, molim te, Bože na nas.
  • Hvala ti, Isuse, što imamo za jesti. Hvala ti, Isuse, što smo zdravi. Hvala ti, Isuse, što smo se rodili. Hvala ti, Isuse, što smo velika obitelj.
  • Oče naš, napravi da sva djeca na svijetu imaju kruha za jesti. Amen.
  • Dragi Bože, čuvaj nas od svakoga zla, svaki dan i svaku noć. Daj svoj mir i da svi ratovi na svitu prestanu.
  • Dragi Isuse, hvala ti što si uvijek uz mene kada je najteže i što čuvaš mene i moju obitelj. Svaki novi dan je dar od tebe. Hvala, Isuse!
  • Dragi Isuse, hvala ti što si me stvorio. Sretna sam da imam šta jesti. Isuse, pomozi svima što nemaju ništa za jesti i čuvaj ih od svakog zla, i mene čuvaj i moju obitelj, čuvaj moje najmilije u Hrvatskoj i sve ljude na ovom svijetu.
  • Ja se molim da mi bude obitelj zdrava. Da mi baba, dida iz Zagreba, baba i dida s mora i da moja prababa bude još malo živa. Da se lijepe životinje pusti na miru. Da imamo još ‘love’ za hranu. Da više nema gladi na zemlji. Da se popravi zemlja. I da dobiju loši ljudi svoju zasluženu kaznu. I zadnje za što se molim, da mi roditelji ne dobiju rak i da još jako jako dugo žive, da mogu doživjeti moju svadbu, svadbu moje djece i njihove djece I da sve moje lipe momente u životu dožive, naravno i s mojoj sestrom. Amen.
  • Dragi Bože, molim te da budemo moja familija i ja zdravi.
  • Dragi Bože, nadam se da ti gori paziš na mojeg pradida i na mene i moju obitelj. Da budemo uvijek zdravi, i osim toga želim da zna da ja često idem u crkvu i pomolim se prije spavanja. Ja se čak veselim kad jednom umrem, da budem kod tebe u nebu. Amen. (Tako je.)

Vjeroučenici 4.–6. razreda iz Pforzheima

  • Bože, molim te da ja budem zdrava, i moja familija i prijatelji.
  • O, Isuse dragi, ja te jako volim. Pouči me kako da se molim. Očuvaj mi srce od svih misli ružnih. Daj mi milosti vidjeti patnje gladnih, tužnih. Ali najviše te molim da sačuvaš vjeru i mene.
  • Dragi Isuse, hvala ti za sve šti sam dao i molim te da svi budu zauvijek zdravi i sretni, da uvijek bude mir na našoj zemlji i da nitko ne mora gladovati. Molim te, čuvaj nas sve. Hvala ti, Isuse!
  • Moja molitva. Za druge ljude: Molim te, Bože, za zdravlje drugih ljudi, mir i slobodu. Molim te da ratovi prestanu i da se ljudi raduju te da svi ljudi imaju novca, pića, hrane i mjesto za živjeti.
    Za moju obitelj: Molim za zdravlje svoj obitelji, sreću moje obitelji. Da mi roditelji dobro budu i da mi dugo žive.
    Za mene: Molim za sreću, prijatelje, zdravlje i dobre/lijepe događaje. Molim te da se promijenim tako da zavolim učenje.
  • Dragi moj Bože, hvala ti za moju obitelj i za sve moje prijatelje. Hvala ti da smo svi zdravi, budi uz nas svakoga dana i pazi nas. Ti si moja nada i moja snaga, moja ljubav. I molim te, pazi našu cilu obitelj u Hrvatskoj. Amen.
  • Dragi Isuse, ja te molim da meni i mojoj obitelji bude dobro u budućnosti. I u budućnosti ja ću biti bolji u školi, ja samo želim svoje roditelje učiniti ponosnima. Hvala ti, Isuse, za sve.
  • Dragi Isuse, daj nam mir u svijetu, a ne rat i borbe. Napoji žedne, nahrani gladne i pomozi onome kojem treba pomoć. Sačuvaj moju obitelj, moje prijatelje i mene samoga. Molim te, ispuni moju molitvu.
  • Dragi Gospodine, ja bih htjela od tebe da nema više bolesti i ratova, da bude sve kao u raju, da bude sve normalno i prirodno, i da je mir u svijetu, da se svi vole, da bude sve u redu i lijepo i da si vjeruju u Boga.
  • Dragi Isuse, molim te da moja baka ozdravi i da prođe rat.
  • Dragi Gospodine, sve što ja želim je da nema bolesti i ratova, da sve bude kao u raju, sve prirodno i da sva djeca imaju dom, piti i jesti, da mogu sva djeca ići u školu. Amen.
  • Vječni Oče, želio bih se odmoriti ove noći u tvome srcu. Prikazujem ti svaki otkucaj svoga srca, sa svom svojom ljubavlju koju nosim za tebe. Iako sada odlazim na počinak, molim za obraćenje onih duša koje su te uvrijedile. Molim te da se smiluješ cijelom svijetu, posebno onima koji su te upoznali i ne odustaju od grijeha. Prikazujem ti cijelo svoje biće i svaki otkucaj svoga srca kao zadovoljštinu za učinjene grijehe. Amen!
  • O Isuse, ja te jako volim. Da ti znam uvijek reći hvala za sve riječi što govoriš kada se jutrom budim i kada krenem leći. Očuvaj mi srce od svih misli ružnih. Ali, dragi Isuse, najviše te volim kada sačuvaš mi vjeru da te uvijek volim. Učini srce moje po srcu svome. Amen.
  • Hvala Bogu, prođe danak, dođe slatki sanak, al’ prije neg’ pođem spat’, ja ću tebe, Bože, zvat’: Da mi budeš na pomoći, uvijek, pa i ove noći, da me svaka bijeda mine, i opet mi sunce sine.

Životna svjedočanstva dvojice bogoslova salezijanaca

U mjesecu srpnju u našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden proboravili su dvojica bogoslova salezijanaca: Mario Majstorović i David Marić. Bili su smješteni kod naših svećenika u Karlsruheu. Kroz mjesec dana pohađali su kurs njemačkog jezika, ali i bili aktivno uključeni u pastoralni rad u našoj Misiji: čitali su misna čitanja i pričešćivali, družili se s ministrantima i mladima, razgovarali s vjernicima, pomagali svećenicima…

Osluškujući reakcije vjernika koji su se osobno susreli s ovom dvojicom mladića, možemo sa sigurnošću reći da je njihov boravak donio veliko osvježenje našoj zajednici i na tome smo jako zahvalni njima osobno i hrvatskoj salezijanskoj zajednici koja ih je poslala. Možda upravo njihov osobni primjer, njihova vedrina i pristupačnost, potaknu srce nekog mladića ili djevojke iz naše Misije da se odluči za svećenički ili redovnički poziv.

Mariju i Davidu želimo sretan povratak u Hrvatsku i svaki Božji blagoslov u životu, na njihovu putu do svećeništva, a na nama je da ih pratimo molitvama. Tko zna, možda jednoga dana, kada postanu svećenici, budu darovani upravo našoj Misiji!

U nastavku poslušajte njihova životna svjedočanstva koja su pred okupljenim vjernicima izrekli na nedjeljnim misama 24. 7. 2022. u zajednicama Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim.

David Marić (crkva St. Michael, Karlsruhe)
Mario Majstorović (crkva St. Paul, Bruchsal)
Mario Majstorović (crkva St. Antonius, Pforzheim)

Krizme 2022. u HKM Mittelbaden (foto + video galerija)

U našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden, u periodu od 25. 6. do 16. 7. 2022. svečano je proslavljeno pet svetih krizmi. Sakrament svete potvrde i darove Duha Svetoga primilo je ukupno 149 krizmanika i krizmanica. Prethodno su se jednu školsku godinu pripravljali za sakrament krizme kod svojih vjeroučitelja i svi su se, zajedno sa svojim roditeljima i kumovima, prije same krizme ispovjedili.

 

Gaggenau

Prva krizma slavljena je u subotu, 25. 6. 2022. u crkvi St. Josef u Gaggenauu. Misnim slavljem predsjedao je don Stjepan Matijević, koji je ujedno i podijelio sakrament potvrde. Sakramentu potvrde pristupilo je ukupno 26 krizmanika iz zajednica Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden. Krizmanike su za sakrament krizme kroz školsku godinu pripremali vjeroučitelji: Sanja Gluhak (Gaggenau), Đurđica Kušić (Rastatt) i don Stjepan Matijević (Baden-Baden). Slavlje je glazbeno animirao zbor iz Gaggenaua, a na klaviru je pratio pastoralni suradnik Darko Rubčić.

Karlsruhe

U crkvi St. Michael u Karlsruheu, u subotu, 2. 7. 2022., slavljena je druga krizma. Predsjedatelj misnim slavljem i djelitelj sakramenta potvrde bio je don Stjepan Matijević. S njim su suslavili don Ivo Nedić i don Sebastijan Marković. Krizmano je ukupno 54 krizmanika koje je kroz godinu dana pripremao don Stjepan Matijević. Za glazbeni dio programa pobrinuli su se mladi iz Karlsruhea, uz klavirsku pratnju Natalie Mišić i pod ravnanjem pastoralne suradnice Sanje Gluhak.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić)​

Kehl

Zajednica Kehl–Offenburg slavila je svetu krizmu u nedjelju, 3. 7. 2022 u crkvi St. Johannes Nepomuk u Kehlu. Voditelj misnoga slavlja i djelitelj sakramenta krizme i prve pričesti bio je don Ivo Nedić, voditelj HKM Mittelbaden, koji je ujedno pripremao ovogodišnje krizmanike i prvopričesnike. Ukupno je bilo 7 krizmanika i krizmanica te jedan prvopričesnik iz zajednica Kehl i Offenburg i okolice. Slavlje krizme uz pjevanje i gitarsku pratnju animirao je Marin Ćorić.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić)​

Bruchsal

U subotu, 9. 7. 2022. održana je sveta krizma u crkvi St. Paul u Bruchsalu. Svetim misnim slavljem predsjedao je don Ivo Nedić u suslavlju s don Sebastijanom Markovićem i don Antom Adžamićem, voditeljem HKM Saarbrücken. Don Ivo je ujedno bio djelitelj sakramenta krizme. Krizmano je ukupno 38 krizmanika i krizmanica iz zajednica Bruchsal, Kirrlach (Waghäusel, Wiesental, Philippsburg, Kronau, Bad Schönborn) i Bretten, koje su kroz godinu dana pripremali: pastoralni suradnik Darko Rubčić (Bruchsal), don Ivo Nedić (Kirrlach) i don Sebastijan Marković (Bretten). Glazbenim dijelom programa ravnao je i na klaviru pratio Darko Rubčić, a pjevali su članovi zbora Bruchsal i nekoliko pjevačica zbora iz Pforzheima.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić)​

Pforzheim

Posljednja sveta krizma održana je u Pforzheimu, u subotu, 16. 7. 2022. u crkvi St. Antonius. Voditelj misnoga slavlja i djelitelj sakramenta krizme bio je don Ivo Nedić. Sakramentu svete potvrde pristupilo je 24 krizmanica i krizmanika, koje je pripremao pastoralni suradnik Darko Rubčić. Pod misnim slavljem pjevali su mladi iz Pforzheima, koje su po prvi puta na gitarama pratili mladići David Vranješ i Marlon Čalić te na klaviru Darko Rubčić.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić)​

Himan Duhu Svetomu

O dođi, Stvorče, Duše Svet,

pohodi duše vjernika,

poteci višnjom milosti,

u grudi štono stvori ih.

 

Ti nazivaš se Tješitelj,

blagodat Boga Svevišnjeg,

studenac živi, ljubav, plam

i pomazanje duhovno!

 

Darova sedam razdaješ,

Ti, prste desne Očeve,

od vječnog Oca obećan,

Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,

zadahni dušu ljubavlju,

u nemoćima tjelesnim

potkrepljuj nas bez prestanka!

 

Dušmana od nas otjeraj

i postojani mir nam daj,

ispred nas idi, vodi nas,

da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,

i Krista, Sina njegova,

i u Te Duha njihova,

da vjerujemo sveudilj!

 

Sva slava Ocu vječnomu,

i uskrslome Sinu mu,

sa Tješiteljem presvetim

nek bude sada i uvijeke. Amen.

Novo vodstvo Misijskog pastoralnog vijeća u Pforzheimu

U četvrtak, 21. 7. 2022. u dvorani misijskog centra u Pforzheimu održana je konstituirajuća sjednica Misijskog pastoralnog vijeća (MPV) zajednice Pforzheim na kojoj je na petogodišnji mandat izabrano novo vodstvo.

Od 19 članova vijeća, koji su prošli izborni prag na misijskim izborima održanim 17. 7. 2022., na konstituirajućoj sjednici bilo je prisutno njih 14. Sjednicu je vodio i moderirao don Ivo Nedić, voditelj HKM Mittelbaden uz nazočnost dvojice bogoslova salezijanaca (Mario Majstorović i David Marić) te past. suradnika Darka Rubčića. Na početku sjednice pročitan je odlomak iz Svetoga pisma, a potom je don Ivo zahvalio članovima dosadašnjega MPV-a kojim je predsjedao gosp. Damir Premužić.

Nakon što su vijećnici upoznati s rezultatima izbora, pristupilo se izboru novoga vodstva. Nakon dva kruga glasovanja za predsjednika MPV-a izabran je ponovno gosp. Damir Premužić. Za zamjenika predsjednika izabran je gosp. Saša Petran, za blagajnika/rizničara gosp. Domagoj Spajić, za zapisničarku gđa Martina Rubčić te za glasnogovornika gosp. Zvonko Vincek.

Uže tijelo MPV-a čini 12 vijećnika: Božić Monika, Ćorić Hrvoje, Kalić Ivan, Kokić Marina, Lukić Miroslav, Matešić Ivka, Petran Saša, Premužić Damir, Rubčić Martina, Spajić Domagoj, Stjepanović Paolina i Vincek Zvonko.

Članovi proširenoga Vijeća su: Anušić Vinko, Čuljak Darko, Jurić Franjo, Kolić Bernard, Rokić Anto, Vidović Marinko i Vukoje Anđelka.

Svim vijećnicima, a napose novom vodstvu na čelu s predsjednikom Damirom Premužićem želimo Božji blagoslov te ljubavi i snage u služenju hrvatskoj katoličkoj zajednici u Pforzheimu!

Ukratko o vodećim članovima MPV-a:

Damir Premužić, predsjednik – rođen 1971. u Pforzheimu. Oženjen, otac dvoje djece. Zaposlen kao menadžer razvoja na polju elektronike u autoindustriji. Damir je dijete Misije Pforzheim. Voli naglasiti da je među prvom djecom krštenom u tada novouspostavljenoj Misiji Karlsruhe. Gotovo 25 godina je predsjednik Vijeća Pforzheim.

Saša Petran, zamjenik predsjednika – rođen 1979. u Pakracu, Republika Hrvatska. Oženjen, otac 6 djece. Po zanimanju strojarski tehničar. U Njemačkoj živi od 2016. godine. Od dolaska u Pforzheim aktivno uključen u rad zajednice kao čitač na nedjeljnim misama i redar u periodu korone.

Domagoj Spajić, blagajnik – rođen 1994. u Pforzheimu. Student za učitelja vjeronauka, glazbe i ekonomije. Dijete je Misije Pforzheim. Od malih nogu aktivno uključen u rad Misije najprije kao ministrant, a potom i kao voditelj mladih na smotri dječjih crkvenih zborova. Član je crkvenog zbora u Pforzheimu.

Martina Rubčić, zapisničarka – rođena 1983. u Travniku, Bosna i Hercegovina. Udata, majka jednoga djeteta. Diplomirana je teologinja. U Pforzheimu živi od 2019. godine. Članica je crkvenoga pjevačkog zbora i angažirana oko ukrašavanja crkve za slavlja prve pričesti i krizme.

Zvonko Vincek, glasnogovornik – rođen 1970. u Pforzheimu. Oženjen, otac dvoje djece. Po zanimanju poduzetnik. Od samoga osnutka Misije aktivno uključen u rad zajednice. Dugi niz godina bio je član Misijskog pastoralnog vijeća i crkvenoga zbora.

Prve pričesti 2022. u HKM Mittelbaden (foto + video galerija)

U našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden, u periodu od 7. 5. do 3. 7. 2022. svečano je proslavljeno šest prvih pričesti. Sakramentu euharistije pristupilo je ukupno 96 prvopričesnika. Oni su se prethodno jednu školsku godinu pripravljali za sakrament prve pričesti kod svojih vjeroučitelja. Prije sakramenta prve pričesti ova djeca su i po prvi put primila sakrament ispovijedi.

Karlsruhe

Prvo ovogodišnje slavlje prve pričesti bilo je u subotu, 7. 5. 2022. u crkvi St. Michael u Karlsruheu. Misnim slavljem predsjedao je vjeroučitelj prvopričesnikā don Sebastijan Marković. Sakramentu euharistije pristupilo je ukupno 22 prvopričesnika. Pod misom su pjevali pjevači crkvenoga zbora iz Karlsruhea, uz glazbenu pratnju pastoralnog suradnika Darka Rubčića.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić)

Gaggenau

Sljedeća prva pričest slavljena je u subotu, 14. 5. 2022. u crkvi St. Josef u Gaggenauu. Predsjedatelj misnim slavljem i djelitelj sakramenta prve pričesti bio je don Stjepan Matijević. Pričešćeno je ukupno 16 prvopričesnika, koje je kroz godinu dana pripremala vjeroučiteljica Sanja Gluhak. Za glazbeni dio programa pobrinuli su se pjevači zbora iz Gaggenaua, uz glazbenu pratnju Sanje Gluhak.

Rastatt

U subotu, 21. 5. 2022. bilo je slavlje prve pričesti u crkvi Herz-Jesu im Münchfeld u Rastattu. Voditelj misnoga slavlja i djelitelj sakramenta euharistije bio je don Ivo Nedić, voditelj HKM Mittelbaden. Ukupno je pričešćeno 12 djece, koje je za sakrament prve pričesti pripremala vjeroučiteljica Đurđica Kušić. Pod misom su pjevali pjevači zbora iz Rastatta i Gaggenaua, uz orguljsku pratnju gospođe Anite Piplice.

Pforzheim

U četvrtak, 26. 5. 2022., na svetkovinu Uzašašća Gospodinova, slavljena je prva pričest u crkvi St. Antonius u Pforzheimu. Svetim misnim slavljem predsjedao je don Ivo Nedić u suslavlju s don Stjepanom Matijevićem. Don Ivo je ujedno bio djelitelj sakramenta prve pričesti djeci koju je pripremao kroz godinu dana. Pričešćeno je ukupno 18 djece. Glazbenim dijelom programa ravnao je i na klaviru pratio Darko Rubčić, a pjevali su mladi iz Pforzheima. Zanimljivost je da je za ovu prigodu šestero mladih iz zajednice Pforzheim bilo obučeno u tradicionalne hrvatske nošnje.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić i Željko Cindrić)​

Bruchsal

Zajednica Bruchsal svoje slavlje prve pričesti imala je u subotu, 28. 5. 2022. u crkvi St. Paul. Voditelj misnoga slavlja i djelitelj sakramenta prve pričesti bio je don Ivo Nedić, a s njim su suslavili don Stjepan Matijević i don Vjekoslav Kanić. Sakramentu euharistije pristupilo je 27 prvopričesnika, koje su pripremali don Stjepan Matijević (Bruchsal) i don Ivo Nedić (Kirrlach, Waghäusel, Wiesental, Philippsburg, Kronau, Bad Schönborn). Pod misom su pjevali pjevači zbora iz Bruchsala, uz klavirsku pratnju Darka Rubčića. Šestero mladih iz Bruchsala, obučenih u tradicionalne hrvatske nošnje, prinijeli su darove.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić)​

Kehl

Posljednje slavlje prve pričesti bilo je u Kehlu, u nedjelju, 3. 7. 2022. u crkvi St. Johannes Nepomuk. Toga je dana sakramentu prve pričesti pristupio jedan dječak i sakramentu krizme 7 krizmanika, koje je pripremao don Ivo Nedić. Misno slavlje je pjevanjem i gitarskom pratnjom oplemenio Marin Ćorić.

Fotogalerija (privatna arhiva)

Akcija pomoći Ukrajini: I dok je srca, bit će i Kroacije!

Dragi prijatelji naše misije, upućujem ovo pismo svima koji ste sudjelovali u akciji „Pomozimo Ukrajini“. Kad je buknuo rat, koji se nažalost do današnjeg dana nije ugasio, naša zajednica predvođena svećenicima, pastoralnim suradnicima, misijskim vijećima, odmah se uključila u akciju pomoći dragoj zemlji Ukrajini. Val dobrote stalno je rastao. Kako bi se što konkretnije mogla pružiti pomoć, bili su organizirani različiti susreti s ukrajinskim obiteljima. Pojedine obitelji iz naše misije primile su Ukrajince pod svoj krov. S njima su dijelili svoj život i pomagali im nositi teški križ. Hvala im na tome!

Kao zajednica mi smo se odlučili na prikupljanje novčanih sredstava, što se pokazalo veoma uspješno. Opunomoćene osobe od strane vodstva misije obavljale su više nego profesionalno zadatak sakupljanja novaca. Neki su išli od kuće do kuće i kucali na vrata za pomoć. Nitko nije odbio niti zatvorio svoja vrata. Svaki novčić bio je upisan, čime smo pokazali da se može raditi transparentno i odgovorno. Budimo na to ponosni!

Prikupljeni novac, točnije iznos od 28.163 € slat ćemo tamo gdje smatramo da je najpotrebnije. Kao što ste svi bili odgovorni kod prikupljanja, tako ćemo biti odgovorni i kod darivanja. A o svemu ćete biti naknadno informirani.

Još jednom moram reći VELIKO HVALA svakom pojedincu, svakoj obitelji! Solidarnost i ljubav koju ste pokazali izviru iz Evanđelja. Znajte da je darivanje najljepši put koji nam pokazuje Isus Krist. Riječima pjesnika A. G. Matoša kojima sam započeo, sada ću i dovršiti ovo pismo: „I dok je srca, bit će i Kroacije!“

Karlsruhe, 10. 7. 2022.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Bogoslovi salezijanci među nama

U subotu, 2. 7. 2022. iz Hrvatske dolaze u posjet našoj Misiji dvojica bogoslova Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca – Mario Majstorović i David Marić. Bit će smješteni kod naših svećenika u Karlsruheu. U mjesec dana koliko će biti s nama, pohađat će kurs njemačkog jezika, ali i aktivno sudjelovati i pomagati u radu naše Misije: u organizaciji preostalih krizmi, u radu s ministrantima i mladima…

U ime pastoralnog tima, misijskih pastoralnih vijeća i svih naših vjernika želimo ovoj dvojici bogoslova ugodan i plodonosan boravak među nama. Dobro nam došli!

Moje ime je Mario Majstorović, imam 30 godina, i salezijanac sam već dvije godine. Od ranog djetinjstva bavio sam se nogometom, međutim dijagnosticirana bolest (dijabetis), koja mi je otkrivena u 13. godini života, polako me i postupno dovodila bliže Gospodinu. U dobi od 26 godina, nakon dužeg „hrvanja“ s Gospodinom, odgovaram Isusu svojim DA na poziv da postanem salezijanac svećenik. Radujem se daru života, koji u znak ljubavi prema Isus želim istrošiti za mlade, kao što je to učinio sv. Ivan Bosco.

Zovem se David Marić, imam 22 godine i bogoslov sam Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca. Svoje djetinjstvo, uz brata i tri sestre, proveo sam u malom selu u Dalmaciji u kojem sam, zahvaljujući Božjoj providnosti i prisutnosti jednog salezijanca, shvatio da je život potrošen za Boga i u slučaju tog salezijanca, život darovan u službu mladima, uistinu prekrasan. I ne samo da je prekrasan već da je to život vrijedan življenja. Osjećajući unutar sebe klicu poziva i potaknut primjerom salezijanaca, započeo sam ovaj hod slijedeći Gospodina na Don Boscov način.

Progledaj srcem

Dana 4. lipnja 2022. proslavili smo našeg Gospodina, Kralja Kraljeva, s više od 50.000 ljudi na stadionu Maksimir u Zagrebu. Riječ je o molitveno-glazbenom spektaklu pod nazivom „Progledaj srcem“.

Ovogodišnje, šesto po redu, izdanje spada među do sada najveće glazbene događaje u Hrvatskoj. Slavili su djeca, mladi i stari a svi pred Bogom – djeca Njegova. Prelijepo je bilo vidjeti vjernike ujedinjene u molitvi i slavljenju, što je u današnjem vremenu jako potrebno.

Duh Sveti nas je sve blagoslovio i vodio kroz tu neopisivu večer. Pjevali smo, plesali, slavili dragog Boga, dali mu čast i hvalu. U ime našeg Pape Franje pismom je sve prisutne pozdravio državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin. Potom je svećenik i isusovac Boris Jozić održao kratku duhovnu misao s jasnom porukom da pred Bogom i ljudima smijemo biti slabi kako bi se Božja veličina kroz našu slabost objavila.

U službenom programu su nastupili: Alan Hržica, Amorose, Božja pobjeda, Božja Slava band, Doris Dragović, Emanuel, fra Ivan Matić, fra Marin Karačić, klapa „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice, Rafael Dropulić Rafo, sestre Halužan, sestre Husar, sestre Palić, Toni Cetinski, Vanessa Mioč i Zbor Mihovil.

Zahvalna sam Bogu radi velike milosti i mogućnosti da budem dijelom ovoga nesvakidašnjeg događaja. Pokazali smo da Hrvati pripadaju Isusu Kristu! Slava ti i hvala, Gospodine!

Jacqueline Zadravec

Poruka Pape Franje

Dragi prijatelji,

drago mi je što vam se mogu obratiti u ovom trenutku radosti i slavlja svojstvena mladima, a koje ne bi trebalo nedostajati ni nama starijima.

Duhovno smo povezani i zajedno plovimo u istoj lađi. Znate koliko je uzburkano današnje more i kroz koliko opasnosti i iskušenja prolazimo. U ovom olujnom moru Uskrsli Krist nam govori: ”Ne bojte se, ja sam s vama u sve dane!” Njegove riječi za nas su izvor nade, snage i radosti.

Sveti Otac, čije vam pozdrave prenosim i koji je s oduševljenjem primio vijest o vašem duhovskom bdjenju kroz molitvu i glazbu, podsjeća nas da radost Evanđelja ispunja srce i čitav život svakog onog koji susretne Isusa. Stoga, dragi mladi, dopustite se osvojiti Njegovim pogledom koji je pun ljubavi i koji nas poziva na susret, na djelovanje, na blagost, na zajedništvo. Dok okupljeni u vjeri zahvaljujete za darove koje ste primili od Oca nebeskoga, posebno za dar Duha Svetoga, Gospodin Isus vas poziva da gledate na svijet, i na braću i sestre, s otvorenim srcem, koje je ispunjeno nadom. I ne zaboravite da je značajka mlade osobe sanjati velike stvari, tražiti široke obzore, odvažiti se na nešto veće, imati želju da osvoji cijeli svijet, znati prihvatiti zahtjevne izazove i htjeti dati najbolje od sebe, kako bi se izgrađivalo nešto bolje. Zato, obnovljeni u Duhu, hrabro hodite u novosti života pronoseći dobrotu Gospodnju u svijetu kojemu su potrebni svjedoci Kristove ljubavi.

Sveti Otac, papa Franjo, zazivajući na sve vas zagovor Majke Božje od Kamenitih vrata i bl. Alojzija Stepinca, želi da vas događaj, u kojem sudjelujete, potakne na naviještanje radosti koju nosite u srcu te, udjeljujući vam svoj blagoslov, ujedno moli da ustrajete u molitvi za njega.

Kardinal Pietro Parolin, državni tajnik Njegove Svetosti

Foto i videogalerija

Ministranti u Gaggenau i Rastattu

Dvije pune godine vladala je pandemija virusa korone, od 2020. do 2022. godine. Tom pošasti zavladalo je opće i zastrašujuće stanje ne samo u civilnom društvu, nego i u crkvenoj i vjerničkoj zajednici. Neki su od korone umrli ili nose neke njezine posljedice. Bilo je tzv. “dragovoljno” cijepljenje, koje se npr. u Austriji kažnjavalo za necijepljene od tri i pol tisuće eura. Morale su se nositi zaštitne maske kod ulaska u trgovine, restorane i u crkvene prostore. Bilo je ograničeno kretanje iz jednoga mjesta u drugo.

U crkvi, uz to, moralo je biti odstojanje minimalno jedan i pol metar, ograničenje ministranata samo na dvojicu ili dvoje. Kod ulaza u crkvu trebalo se zapisivati i bio je ograničen broj ljudi. Određeni redari su trebali voditi točnu evidenciju kod pričesti i za ulazak na jedna vrata i izlazak na druga vrata crkve. Škropionice s blagoslovljenom vodom su “presušile” što se djelomično i dalje provodi u nekim crkvama. Kod krštenja ili vjenčanja bio je ograničen broj, manji od deset.

Bogu hvala, stanje se popravilo. Međutim, ipak se teško vratiti na stanje prije započete epidemije. Mnogo smo izgubili s nesusretanjem s penzionerima, ministrantima i neodlaženjem na hodočašća i obavljanja drugih aktivnosti. Mnogi su se fizički i duhovno udaljili jedni od drugih. Zavladala je depresija kod djece i njihovih roditelja. Nastalo je opće zaprepaštenje na cijelome svijetu.

Manje zajednice kao što su Gaggenau i Rastatt uspjele su okupiti neke ministrante, prijašnje i novodošle. Posebno pozivamo, prvopričesnike, sadašnje i buduće krizmanike da se uključe u časno djelo ministriranja, jer biti ministrant ili ministrantica jest čast da se bude kod oltara i služi izravnije Bogu i narodu. Lijepo je biti ministrant ili ministrantica i u službi zajednice i pomoći svećeniku. Oni koji imaju dobar glas i sposobnosti, molimo da se uključe u službu čitanja ili pjevanja. Tako ćemo svi pokazati da je naša vjera živa, neustrašiva i da ona neće s nama nestati. Biti Isusov prijatelj je nešto najljepše i najveće bogatstvo koje možemo steći i primiti. Taj Božji dar treba iskoristiti. Pozivamo ministrante i ministrantice ostalih zajednica iz misije da se uključe i jačaju, te obnove međusobno zajedništvo.

don Vjeko

Slatkiši za djecu

Njemačka veleprodajna tvrtka Metro uručila je prošli tjedan Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden vrijednu donaciju slatkih proizvoda za djecu. Riječ je o kvalitetnim slatkišima marke Kinder i Ferrero Rocher. Donatoru Metro zahvaljujemo od srca!

U nedjelju, 29. 5. 2022. ministranti u Bruchsalu i Pforzheimu podijelili su slatkiše svoj djeci u crkvi nakon nedjeljne mise, a djeca u ostalim mjestima dobit će svoj slatkiš na satu vjeronauka.

U fotogaleriji pogledajte radost djece u Kirrlachu:

Molitva za mir u Pforzheimu

U nedjelju, 29. 5. 2022., u crkvi sv. Franje (St. Franziskus Kirche) u Pforzheimu održan je zajednički dan molitve njemačke katoličke zajednice i svih misija koje djeluju na području župe Pforzheim za mir u svijetu, posebno za okončanja ruske agresije na Ukrajinu. Vrhunac programa bilo je misno slavlje koje je predvodio p. Arokiadoss.

U periodu od 15:00 do 19:00 sati svaka od misija imala je određeni termin za molitvu na svom materinjem jeziku: portugalska (15:00-16:00), talijanska (16:00-16:30), kaldejska (16:30-17:00), poljska (17:00-18:00) i hrvatska (18:00-18:45).

Našu hrvatsku zajednicu predstavljalo je 30-ak vjernika na čelu s voditeljem misije don Ivom Nedićem. Najprije je izmoljena krunica, koju su predvodili vjernici koji inače mole krunicu utorkom prije svete mise i članovi zajednice Inicijativa za život. Nakon otpjevanih prigodnih pjesama past. suradnik Darko Rubčić pročitao je „Molitvu za mir“ teologa Karla Rahnera. Na koncu je don Ivo svim okupljenima udijelio blagoslov s Presvetim.

Molitva za mir

Sveti Stvoritelju svijeta i zemlje s ljudima na njoj. Ti si htio da se čovječanstvo razvije do one točke na kojoj može činiti i uvijek jezivo čini ne samo ovo, ono i kojekakvo drugo zlo u svojoj povijesti; nego se na toj točki može sâmo uništiti globalnim samoubojstvom. Nisi li mogao spriječiti ovu mogućnost evolucije, kad se povijest čovječanstva (kako se nadamo i moramo nadati) ima okončati u tvome svjetlu i tvome miru, koji je nešto više negoli sve etape razvoja koji se nastavlja? Ili, ne pokazuje li baš ova zadnja mogućnost tko si ti, a tko smo mi, jer najviši stupanj stvorenja postaje neumoljivo najveći skok u potpunu, čak predvidivu propast?

Možda se uopće ne ježiš pred ovim sveopćim samoubojstvom, jer ti (valjda blagim sudom) promatraš Kajinove čine od početka i sva samoubojstva kroz sva vremena. Ali mi, tvoja stvorenja, nemamo pravo htjeti niti svojom nebrigom dopustiti ovo sveopće samoubojstvo, naše sveukupno samoubojstvo. Ima mogućnosti, a ne samo stvarnosti, koje su toliko užasne da i samo olako prihvaćanje, računanje s tim, zaslužuje pakao. Ti si dopustio da čovječanstvo u svojoj cijeloj povijesti i ludilu masa juri stranputicama, pri čemu nam ne preostaje ništa osim plačući pasti nice pred našega Boga, koji nas je stvorio.

I nitko točno ne zna da li se upravo u ljudski najstrašnijem ili samo naoko bezazlenom zbiva ono najstrašnije, što će ga zadesiti tvoj razorni sud.

Uz to si navijestio (tako da nas mora zanimati) da ti hoćeš svršetak povijesti čovječanstva i da ćeš ga učiniti. Ali, o Bože svega milosrđa, moram li zaista s time računati da će čovječanstvo učiniti sebi svršetak samoubojstvom? Sve ako bismo takav luđački čin još jednom morali prepustiti tvome sudu, ipak bi takvo sveukupno samoubojstvo – počinjeno od strane malobrojnih koji su odgovorni za sve – objektivno ipak bilo najveći grijeh, svekoliko protuslovlje tvojoj stvoriteljskoj volji, koja hoće da budemo i svoju, danu nam egzistenciju, prihvatimo kao dar neizmjerne ljubavi.

O Bože, ovo samoubojstvo bilo bi, doduše, naš čin koji bi ti mogao posve odbaciti sa sebe. Ali naša sloboda, skupa sa svojom kratkovidnošću i zaslijepljenošću, skupa s ludilom masa i svom obijesti koja se poigrava s krajnjim mogućnostima, nalaze se još jednom u suverenoj moći tvoje vlastite slobode, tvoga bezrazložnog raspolaganja. Dopusti, Bože smilovanja, da tvoj bijedni stvor ipak apelira na tvoju vlastitu odgovornost. Sasvim je istina da mi sami moramo činiti sve što je moguće da spriječimo atomsko samoubojstvo čovječanstva kao stvarnost (i gotovo još važnije!) već i kao mogućnost, te da se ne predajemo kobnim smicalicama o miru putem atomske ravnoteže zastrašivanja, da ne mislimo kako se zadnji užas može izbjeći čistim racionalnim pregovorima između dva jednako jaka egoizma, bez hrabrosti one ludosti iz Besjede na gori i bez ljubavi tvoga Sina na križu.

Pa ipak, Bože smilovanja, tebe zazivam i tvoje milosrđe. Ako hoćeš, uništi nas i dokrajči prljavo-grešnu povijest čovječanstva. Ali, zar si tu povijest otpočeo kroz milijune godina samo da je dvije tisuće godina nakon pomirenja svijeta na križu tvoga Sina svršiš, iako bismo mogli pomišljati da ona, u svjetlu tvoga evanđelja, počinje tek sada? Dopusti da čovječanstvo još živi, ono ti može još zahvaljivati na sasvim nov način za tvoje velike divote.

Daj stoga svim ljudima posvuda smjelosti i hrabrosti zauzeti se za mir i za istinsko razoružanje. Daj Crkvi hrabrosti da ne naučava mudro kako se lukavo mogu izmiriti egoizmi među ljudima, nego kako se mora i može nastupati za nesebičnu pravdu i mir u ludosti križa. Obrati srca moćnika da svoju težnju za vlašću ne prikazuju lažno kao opravdanu samoobranu, da ne varaju sebe i druge govoreći da služe miru sve većim naoružavanjem. I najzad: Nauči nas da u svome vlastitom životu nesebično promičemo mir.

Karl Rahner

[Karl Rahner: Molitve života, preveo Jerko Matoš, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 32001.]

Obilježen Majčin dan u zajednici Bruchsal

U nedjelju, 8. 5. 2022., u organizaciji misijskog pastoralnog vijeća, u zajednici Bruchsal simbolično je proslavljen Majčin dan, koji se već tradicionalno obilježava diljem svijeta druge nedjelje u mjesecu svibnju.

Na kraju svete mise u 12:30 u crkvi St. Paul prisutnim vjernicima kratko se obratila gđa Marija Vasilj, predsjednica misijskog pastoralnog vijeća. Pročitala je prigodnu priču “Anđeo jednog djeteta” nepoznatog autora te na poseban način pozdravila i zahvalila svim našim majkama na čelu s našom nebeskom majkom Marijom.

Nakon mise, ispred crkve je upriličen domjenak za koji su bili zaduženi muški članovi vijeća. Neki od njih su na izlazu iz crkve sve majke darivali ružama, drugi su bili zaduženi za točenje i dijeljenje pića. U radosnom kršćanskom bratsko-sestrinskom raspoloženju, uz pokoji perec i čašicu okrepe, svi okupljeni nakratko su zaboravili svoje svakodnevne brige i na poseban način iskazali zahvalnost svim majkama svijeta.

Anđeo jednog djeteta

Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći u svijet. Jednog dana ono upita Boga:

„Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na svijet, a ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?“

Bog mu odgovori: „Od svih anđela ja sam izabrao jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki će ti dan pjevati i smiješiti se. Osjetit ćeš njegovu ljubav i biti sretan.“

„Dobro, ali kako ću razumjeti kad mi nešto kaže kad ne znam njihov jezik“ – upita dijete.

„Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš moći čuti na svijetu i pažljivo i s ljubavlju naučit će te pričati.“

„Čuo sam da na Zemlji ima puno loših ljudi. Tko će me štititi?“ – zabrinuto nastavi dijete.

Bog se nasmiješi i reče: „Tvoj će te anđeo uvijek štititi pa bilo to i po cijenu vlastita života.“

Dijete pogleda u Boga i molećivim glasom reče: „Ali ja sam tako tužan što te više neću vidjeti.“

„Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putovima koji vode do mene.“

Tada u raju nastane tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba poći pa postavi posljednje pitanje.

„Gospodine, ako sad moram ići, reci mi molim te kako se zove moj anđeo?“

Bog se nasmiješi i reče: „Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA!“

(Nepoznati autor)

Nova pravila kod sv. misa – obavijest za Gaggenau

Dragi vjernici, prije dva dana dobili smo mail od župnog ureda Gaggenau u kojem nas upoznavaju s novim pravilima kod svetih misa.

Od petka, 13. 5. 2022. ukida se konačno pravilo obveznog razmaka, što znači da će broj vjernika u crkvi od tada biti neograničen, ali je nošenje maske za vrijeme cijele mise i dalje obvezno, kao i primanje svete pričesti isključivo na ruke!

Župnik je sa svojim vijećem donio odluku da će i ubuduće u svakoj od crkava na području župe ostatiti označen jedan manji dio prostora na kojem će moći sjediti vjernici koji žele i dalje poštivati međusobni fizički razmak.

Koristim ovu priliku da sve vjernike Gaggenau i okolice napomenem kako će u nedjelju, 15. 5. 2022. biti jedna sveta misa u 12:30 sati i to ovoga puta u crkvi St. Marien!

Primite iskreni pozdrav!

don Ivo Nedić, voditelj misije

Uspješna operacija i pismo zahvale

Dragi prijatelji, pismom zahvale javila nam se Suzana, kći gospođe Ljiljane Krajnc za koju je naša Misija uspješno realizirala akciju pomoći. Podsjećamo da je početkom ožujka gospođa Ljiljana otputovala sa starijim sinom Vedranom u Tursku radi transplantacije jetara. Što se sve izdogađalo od tada pa do danas u obitelji Krajnc, doznajte iz Suzaninog pisma.

 

Dobri don Ivo i svi dragi i dobri članovi Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, svi vi koji ste nam pomogli u najtežim trenucima, sve vas od srca pozdravljam i zahvaljujem za vaše molitve, riječi podrške i humanitarnu akciju za moju majku Ljiljanu.

Radosno vam javljam da je mama uspješno operirana, oporavak ide uredno, svi doktori na klinici su zadovoljni njezinim stanjem! S mamom su u klinici i moja dva brata: Vedran i Robert.

Ali nije sve izgledalo tako dobro kada su tek došli na kliniku. Naime, stariji brat Vedran, koji je u startu trebao biti donor, nije prošao liječnički test kojim se utvrđuje potencijalni donor jer je imao masnoće na jetri. Doktori jednostavno nisu htjeli riskirati, jer ne bi bilo dobro ni za njega ni za mamu.

U tim trenucima: šok i nevjerica, suze i plač, stotine pitanja, što i kako dalje… Mlađi brat Robert, koji se profesionalno bavi sportom i igra nogomet u vinkovačkoj Cibaliji (Druga hrvatska nogometna liga), odmah se javio i krenuo iz Vinkovaca za Sarajevo odakle je letio za Istanbul. Toga dana, prije puta, odigrao je utakmicu u kojoj je zabio gol za Cibaliju i donio pobjedu svom timu. Gol je bio eurogol za mamu Ljiljanu!

Transplantacija koja je trebala biti 11. 3. morala je biti pomaknuta zbog drugog donora i pretraga koje je trebao obaviti mlađi brat, da se ustanovi može li on biti donor. Nakon što su prethodno napravljene sve potrebne pretrage i utvrđeno da je mlađi brat siguran donor, transplantacija je obavljena 21. 3. i trajala je 8 sati. Doktori su rekli da je bila iznimno teška operacija, nikad duža u njihovom timu. Moram vas podsjetiti da je ovo mamina treća transplantacija jetre, i bilo je jako kritično za preživjeti, kako su nam priopćili doktori.

Brat donor Robert je danas otišao u hotel gdje će čekati mamu i starijeg brata koji bi mu se trebali pridružiti možda za nekih desetak dana. U međuvremenu mama mora početi samostalno jesti i funkcionirati, imat će još dvije kontrole da se utvrdi realno stanje. Doktori su jako oprezni i iznimno profesionalni. Ako se kontrolama utvrdi da je mamino stanje zadovoljavajuće, trebali bi se svi vratiti za 15-ak dana u Sarajevo.

Dragi prijatelji, ja sam trudnica i za nekih 20-ak dana trebala bih se poroditi i na svijet donijeti jednu lijepu curicu Lauru.  To će biti velika sreća za sve nas, a posebno za moju mamu Ljiljanu!

Bogu hvala, za sada sve ide dobro i dalje smo u molitvama i zauvijek smo zahvalni Bogu dragom i svim dragim i dobrim članovima misije Mittelbaden koji su bili uz našu obitelj kad je bilo najteže! Sve vas volimo i šaljem vam srdačne i iskrene pozdrave, a i mama će se javiti uskoro. Bog vas blagoslovio!

Kći Suzana

Poruke mira vjeroučenika iz zajednice Karlsruhe

Pastoralni tim njemačke zajednice St. Elizabeth u Karlsruheu svake godine na početku korizme simbolično postavlja pored crkve križ, ali ove godine s porukom mira „Friedenskreuz“. Križ je temeljni znak raspoznavanja kršćana u svijetu. Upućuje nas na Kristovu muku, smrt, ali i bezuvjetnu ljubav kojom se predao za spas svakog čovjeka. Zato križ nije samo simbol patnje i trpljenja, nego blagoslova i otkupljenja!

Ovogodišnji korizmeni križ upućuje nas na sve ljude u Ukrajini (muževe, žene, djecu, starije i bolesne) koji su teškim ratom podvrgnuti patnji. Uz materijalnu i molitvenu pomoć koju je pokrenula naša misija, vjeroučenici uglavnom nižih razreda iz zajednice Karlsruhe su pod vodstvom naših vjeroučitelja podržali projekt na koji nas je pozvala njemačka zajednica. S puno osjećaja i želje da u svijetu vlada mir a ne rat, djeca su na satu vjeronauka pisala svoje poruke podrške i ljubavi. Te poruke postavljene su na križ kako bi svaka suza, patnja i bol nedužne djece i nedužnog ukrajinskog naroda bila suobličena s Kristovom patnjom koja završava preobraženjem i pobjedom u uskrsnuću.

foto: Matthias Berg (flickr)

Poziv na prihvat izbjeglica iz Ukrajine

Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.

Mt 25,34-36

Dragi prijatelji, članovi naše Hrvatske katoličke misije Mittelbaden,

svjedoci smo sve većeg priljeva izbjeglica iz Ukrajine u zemlje Europske unije. Prema službenim podacima od početka ruske invazije na Ukrajinu do danas je stiglo u Njemačku više od 200.000 ukrajinskih izbjeglica. Ovi unesrećeni ljudi nalaze se i na području naše Misije.

Kao voditelj Misije Mittelbaden, pozivam sve pojedince i obitelji, ljude dobre volje, koji ste u mogućnosti, da otvorite svoje SRCE i DOM za prihvat izbjeglica. Neki od izbjeglica će osobnim kontaktima doći do privatnog smještaja, a najveći broj završit će u kolektivnim prihvatnim centrima. Koliko god su kolektivni centri dobri i nužni, oni su prikladni ipak samo za kraće vrijeme, dok je boravak u obiteljima u svim segmentima mnogo bolji: lakše se stvaraju mreže kontakata, smanjuje se osjećaj isključenosti, lakše se svladavaju doživljene traume te se pospješuje brža i kvalitetnija integracija u društvo.

Tko odluči primiti pod svoj krov izbjeglice, napominjem da će, osim materijalne pomoći, njima biti potrebni i drugi vidovi pomoći: prikupljanje dokumentacije, prijava boravka, zdravstvena skrb, upis djece u škole i vrtiće, učenje njemačkog jezika, traženje posla, uključivanje u njemačko društvo…

Sve vas koji ste spremni na ovo veliko djelo milosrđa, koji želite i možete prihvatiti našu unesrećenu braću i sestre iz Ukrajine, molim da se obratite direktno meni.

Neka milosrdni i milostivi Bog obilato nagradi vaše gostoprimstvo, solidarnost i konkretnu pomoć ljudima u velikoj nevolji.

don Ivo Nedić, voditelj Misije

Prvi kontakt s ukrajinskom zajednicom

Na nedavno održanoj online konferenciji vijećnika i povjerenika naše misije pozvali smo i gđu Tatjanu Pavlović r. Orlichenko, rođenu Ukrajinku, koja je udata za jednog Hrvata iz Hercegovine. Pozvali smo je da nam posvjedoči kako je trenutno stvarno stanje u Ukrajini jer njezina stara majka živi u Ukrajini, sama u ratnom vihoru. Bili smo potreseni svjedočanstvom gđe Tatjane. Govorila je o strahotama okupacije susjedne zemlje, približila nam je gorku istinu ovoga brutalnog napada: tisuće mrtvih, razoreni gradovi i sela, srušene bolnice i škole, zapaljene tvornice, preorane ceste. Strava i užas. Pa zar je moguć toliki pad civilizacije?

Trenutno je preko dva i pol milijuna ljudi raseljeno. Dolaze u sve zemlje Europe, napose u susjedne. Ali mnogi dolaze i u Njemačku. Mi smo kao katolička misija Mittelbaden odlučili pomoći prijateljskom i patničkom ukrajinskom narodu. Geslo naše akcije je: “POMOZIMO UKRAJINI!” Akcija je već počela i molimo Boga da je blagoslovi!

Nedavno me nazvala gđa Tatjana i priopćila da u Kirrlach, gdje ona živi, stižu iz Ukrajine prve tri obitelji s djecom. Odmah sam krenuo da ih posjetim, da se osobno susretnem s njima. Sa mnom je krenula i obitelj Selak – Stipe i Katarina. Oni su iskazali spremnost da prime kod sebe jednu obitelj. Susret s ukrajinskim prijateljima bio je težak. Susreli smo ljude uplašene, iscrpljene, djecu punu straha i skepse. Mala Kirila bila je priljubljena uz svoju majku, krila se iza nje i nije nas željela pogledati. Bojala se jer nije zala tko smo mi. Ipak, vremenom se taj početni led otopio, i mala Kirila je počela gledati nas jer je shvatila da je naš posjet prijateljski. Rastanak je na kraju bio radostan.

Jedna obitelj je krenula dalje, ostale će biti zbrinute kod drugih obitelji. Na pitanje Katarine jednoj od majki žele li s njom vidjeti smještaj i što ih čeka, ova je dala znak da nema potrebe za tim jer ima povjerenje da će sve biti dobro. Već danas su izvršene sve potrebne službene prijave, a njezina kći će odmah krenuti u školu. U mraku zla ima nešto i svjetla!

Dragi prijatelji, hvala svima vama koji suosjećate s ovim patničkim narodom. Imajmo veliko srce za ove unesrećene ljude. Svaka pomoć je Bogu draga i od Gospodina blagoslovljena. U ime svih naših djelatnika sve vas pozdravlja svećenik

don Ivo Nedić, voditelj misije

Apel don Danijela Vidovića iz Ukrajine

Hvaljen Isus i Marija, dragi prijatelji, srdačno vas pozdravljam! Prije svega, zahvaljujem za vašu ljubav i pomoć koju pružate ukrajinskom narodu – obiteljima, djeci i mladima – u ovoj teškoj ratnoj situacija. Vi dobro znate što znači biti u ratu, biti izbjeglica, ostaviti svoj dom i poći u nepoznato.

U zapadni dio Ukrajine, u grad Lavov uputio sam se zajedno s don Danielom Antúnezom, predsjednikom “Don Boscovih Misija” sa sjedištem u Torinu – Valdocco. U Ukrajinu smo se uputili potaknuti pozivom našeg vrhovnog poglavara don Ángela Fernándeza Artimea, da budemo blizu našoj subraći salezijancima, obiteljima, djeci i mladima. Mogu doista reći da je za mene prekrasno svjedočanstvo naših salezijanaca i drugih svećenika koji su ostali uza svoj narod. To me je vratilo na protekle godine, kada smo mi proživljavali ratne strahote u našoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, mnogima od vas je to dobro poznato. Druga stvar koja me ganula jest mnoštvo majki s djecom u naručju koje smo susreli na putu od granice prema Ukrajini i koje traže siguran dom.

Stoga vas potičem, dragi prijatelji, da molimo za mir, za obitelji koje su izgubile svoj dom, ali i za neprijatelje mira. U razgovoru s don Ivom Nedićem i drugim našim salezijancima koji rade u našim katoličkim misijama u Njemačkoj, potičem sve vas na molitvu i darežljivost kako bismo u ovoj teškoj situaciji omogućili izbjeglicama iz Ukrajine krov nad glavom i siguran hod prema budućnosti, prema boljem sutra. Srdačno vas pozdravljam i unaprijed zahvaljujem, obećavam da ću moliti za vas u svetištu Marije Pomoćnice u Torinu. Zajedno s don Boscom molim neka dobri Bog blagoslovi obilato sve naše dobročinitelje!

Don Danijel Vidović, voditelj svetišta Marije Pomoćnice u Torinu

Poziv na akciju Pomozimo Ukrajini! / Helfen wir der Ukraine!

Dragi prijatelji,

posljednjih dana osjećamo tjeskobu i tugu na svakom koraku. Nema više smijeha, nema pjesme. Ono što nitko nije ni sanjao sada se događa – rat. Nije to igra, nego uništenje jednog naroda. Civilizacija egoizma pokazala je svoje lice, više ništa nije sveto! Ako smo rat doživljavali kao nešto što se događa daleko, kod primitivnih naroda, danas u 21. stoljeću to se događa u našem susjedstvu. Nastupila je civilizacija smrti. Jači žele pokoriti slabije, stvara se atmosfera straha i tjeskobe. Tisuće ljudi napuštaju svoje domove. Majke s djecom odlaze u nepoznato, a narod ih prima s velikom ljubavlju kao braću i sestre. Izbjegli osluškuju informacije iz domovine, boje se vijesti da je muž, otac ili netko bliži nastradao. Razaraju se kuće, kulturni spomenici, želi se uništiti tisućljetna povijest. Najveća žitnica Europe preplavljena je tenkovima, plavim nebom krstare ubojite rakete. Svi su složni: treba zaustaviti rat!

Naša Misija Mittelbaden želi ostati vjerna Isusu Kristu i programu ljubavi i dobrote koji nam je donio. Maknite se sijači zla, sijači mržnje. Krenimo u akciju ljubavi! Majka Ukrajinka, udata za našeg Hrvata, na jednoj online-konferenciji rekla je: “Samo nam Bog može pomoći.” Molimo za mir. Naša misija stoga će u korizmi svake nedjelje u 19.00 sati moliti krunicu za mir. Uključite se svi! Sudjelujmo u svim događanjima koja pomažu miru. Molitvenom podrškom olakšajmo bol narodu koji je napadnut. Nisu samo oni napadnuti, nego cijela Europa. Napadnut je cijeli svijet i naša Hrvatska. Neka naša pomoć obriše pokoju suzu i bol drage nam zemlje Ukrajine.

Toliko smo puta dokazali da smo za pravdu, za istinu i za čovjeka. Kao Misija uvijek podržavamo inicijative za dobrobit ljudi koji su u potrebi. Tako se i ovoga puta pojavilo nadahnuće za konkretnu pomoć narodu koji pati. Akcija naše misije Pomozimo Ukrajini! / Helfen wir der Ukaraine! trajat će do Uskrsa. Mi ćemo skupljati novčana sredstva. Drugi će slati pakete s hranom, lijekovima i odjećom. Naši opunomoćenici – njih pedesetak – radit će na terenu. Izabrali smo časne ljude i vjerujem da će oni opravdati naše povjerenje. Hvala im na spremnosti. Novac je moguće dati u gotovini povjerenicima ili preko banke. Izdali smo i letak na kojem možete pročitati sve pojedinosti u vezi s akcijom.

Neka nas ovaj hod dobrote približi jedne drugima. Ne gledajte ni na vjersku ni nacionalu pripadnost, jer svi smo braća i sestre. Koji drugačije misle, ne mogu biti dio ove akcije. Neka Gospodin blagoslovi patničku zemlju Ukrajinu. Neka blagoslovi svako dobro djelo koje ćemo učiniti. U tom duhu primite iskrene pozdrave od vaših svećenika, pastoralnih djelatnika, svih članova naše misije. Imajmo ispružene ruke i otvoreno srce prema čovjeku.

Karlsruhe, 3. ožujka 2022.

Don Ivo Nedić, vod. misije

Put križa Isusovih i naših ruku (video + ilustrirani tekst)

Autor teksta: prof. mr. sc. fra Miro Jelečević
Autorica postaja Puta križa u crkvi Blažene Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici:
akademska slikarica Blaženka Salavarda

Uvod

Put križa je pobožnost u kojoj vjernici u razmišljanju i molitvi slijede put Isusove muke, od osude preko no­šenja križa i razapinjanja pa sve do smrti i polaganja u grob. Put križa u sebe uključuje dinamiku, jer se hoda, kreće, ide za Isusom. Ne može se zaustaviti na jednoj postaji i ostati na njoj, nego valja proći svaku od njih kao postaju naše ljudske okrutnosti i Isusova trpljenja. Dinamika puta križa ipak ne znači da ga možemo oba­viti na brzinu, onako kako smo u naše vrijeme navikli živjeti i činiti stvari. Ovdje mjera našeg koraka ne smije biti ni prevelika ni prebrza, jer idemo putom Isusove muke, idemo putom ljudske patnje nad kojom moramo zastati, razmišljati, tugovati, tražiti odgovore. Korak za korakom, postaju za postajom ovaj put nam razotkriva veličinu i strahotu ljudskih putova, ali nas ujedno vodi prema odgovoru koji otkrivamo u tajni Božje vjernosti i ljubavi.

Put Isusove muke nije za vjernike obično prisjećanje neke prošle patnje i trpljenja. Koliko god u vjeri dobi­vao smisao i odgovor, od početka do kraja on je zapra­vo prožet pitanjima, i to pitanjima koja dotiču same temelje naše ljudskosti. Put križa nam dakle ne samo pokazuje kako bešćutni, okrutni i zli možemo biti mi ljudi, nego nas također izaziva, upravo provocira na sućut, blizinu, drukčije djelovanje. Za ovu pobožnost mjera života nije okrutnost, nasilje ni bešćutnost, nego upravo suprotno: blagost i nježan dodir, solidarna po­moć i hrabra osjetljivost, prijateljska utjeha i obraćenje života. U tom smislu put križa bi trebao biti prisjećanje koje se uvijek konkretizira u mome životu, bilo kao uvi­đanje i distanciranje od vlastitih zlih putova, bilo kao slobodno i svjesno prihvaćanje svoje patnje ili pomaga­nje bližnjemu u njegovoj životnoj muci.

Takvu svjesnu osjetljivost za muku Isusovu i muku ljudskog tijela – bolesnoga, siromašnoga, ispaćenoga, zarobljenoga, razgolićenoga, gubavoga tijela – gajio je i pokazivao sv. Franjo Asiški. Pri kraju života i sam je bio označen Isusovim ranama s kojima se nije hvalio i raz­metao, nego ih ponizno skrivao i strpljivo nosio. S Isu­sovim ranama na tijelu umro je u crkvici Sv. Marije An­đeoske, Porcijunkuli, u Asizu. Zbog toga je pobožnost Puta križa neodvojivo povezana uz franjevce, njihove crkve i duhovnost. I postaje Puta križa u crkvi Sv. Mari­je Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici nastavljaju tu stoljet­nu franjevačku tradiciju. Na njima je Isusovu i ljudsku patnju i ulomljenost života prikazala u tehnici mozai­ka akademska slikarica Blaženka Salavarda. Iz njezina osobnog doživljaja i prikazivanja Isusove muke, kroz nebrojene sitne kamenčiće mozaika progovara drama­tika puta križa, osjetljivost za Patnika i poziv da u Isu­sov put uključimo svoje životne putove križa.

Uz poznatu i uobičajenu dimenziju kretanja i naslje­dovanja Isusa hodom za njegovim križem, Blaženka Salavarda unosi i ruke kao jaki simbol čovjekove spo­sobnosti da nešto učini i napravi, simbol koji očituje čitavu lepezu ljudskih osjećaja, od blage nježnosti sve do nesmiljenog nasilja. Možemo staviti ruku na nekog i time zahtijevati pravo na njega, ali možemo rukom i pridići paloga i potvrditi svoju solidarnost s njime. Mo­žemo svezati nečije ruke kao i licemjerno oprati ruke. Možemo grubo udarati i zagrljajem tješiti. Iako su ov­dje prisutne i vidljive te različite i suprotne nijanse, ipak naglasak i zadnji interes Salavardina umjetničkog prikaza jesu ruke nježnosti i prihvaćanja, ruke sućuti i utjehe, ruke koje nose kad se više ne može i kad se više ne može ništa. Na važnost ljudskih ruku nas upućuje i franjevački amblem: Franjina ruka i Kristova ruka, obje s ranom i prekrižene, kao svjedočanstvo o ljudskoj patnji i nadi. I upravo u tome još: svjedočanstvo Božje blizine, vjernosti i ljubavi.

Za Isusom idemo i na njegovu putu križa razmišljamo što smo učinili svojim rukama i što su učinile ruke dru­gih. S Isusom predajemo svoj život i svoje snage u svete Božje ruke. I s Isusom vapimo da Božja ljubav i vjernost zajedno s Isusovom mukom preobrazi i našu muku i da nas po svome Duhu na putu križa učini boljim ljudima.

Uvodna molitva

Isuse, s tobom smo na početku tvoga i našega puta kri­ža. Pozivaš nas na nasljedovanje, potičeš nas da svaki dan prihvaćamo svoj križ i idemo za tobom. Neka nam put tvoje muke bude put utjehe, neka nam tvoje riječi i djela budu poticaj i snaga za promjenu u životu, neka nas tvoji susreti otvore za trpljenja naših bližnjih, neka nas tvoje svete ruke povedu putom Božjeg milosrđa, pravednosti i praštanja. Naše pameti, srca, naše puto­ve i djelovanja prosvijetli i okrijepi svojim darivanjem i ljubavlju da nam put križa uistinu bude put spasenja. Amen.

Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt

Svezane ruke

Postoje ruke pravednika čiste od zla, i ruke radnika prljave od teškog rada za svoju obitelj. Postoje oprane ruke bešćutnih moćnika, i prljave ruke zločinaca zaštiće­nih u svome zlu. Postoje oprane ruke silnika i prljave ruke nemoćnih da promjene nevolju za koju su svezani. Postoje ruke licemjernog Pilata, oprane u vodi rav­nodušnosti i nebrige za sudbinu pravednika, i svezane ruke nedužna Čovjeka. I uvijek se nađe netko da silniku poslušno opere ruke, a nevinoga čvrsto sveže.

Dok sluša povike: Raspni ga! Raspni!, Isus ne može oprati svoje ruke niti se njima braniti. Kao što se ne mogu braniti ni ljudi svezani zlim izrabljivanjem, zarobljeni u doživotnu bijedu, gurnuti u ralje poroka i zatvoreni u kavez krimi­nala, ljudi ograđeni bodljikavim žicama mržnje i nepodnošenja. Njihove ruke su svezane i izmučene poput Isusovih, ali i slobodne za povjerenje u Božju bli­zinu i vjernost.

Isuse, uz tvoje svezane ruke stavljamo ljude sputane nepravdom, nasiljem i mržnjom, nedužne zatvorenike i pogažene pravednike. Pogledaj one koji su na rubu društva i zaboravljeni, a koje i mi često zaobilazimo i u sebi preziremo. Otvori nevino osuđenima i nepravedno svezanima put u novi život i budućnost. I sačuvaj nas od lažnog pranja ruku i služenja pilatima ovog svijeta. Amen.

Druga postaja: Isus prima na se križ

Slobodne ruke

Silnici ne podnose slobodu ljudskih ruku, jer ona kazuje da ljudski život nije milost ohole i tlačiteljske vlasti niti sažaljenje moćnih, nego dar Božje ljubavi koja osloba­đa. Zato silnici terete krivim optužbama slobodne ljude, tovare im ogromna breme­na, pritišću i satiru do zemlje. Tereti mogu biti različiti: nepravedni zakoni, neljud­ski odnosi, okrutni običaji, lažne priče, duhovno mučenje. I uvijek se nađe netko da teretu pridoda još koje krivo svjedočanstvo, grubo djelo ili bezočnu optužbu.

Isusove slobodne ruke prihvatile su nezasluženi križ. To je bio jedva shvatljivi križ osude, poniženja i patnje, teški križ samoće praćene bijegom i distancom dojuče­rašnjih pratilaca i prijatelja. U tome Isusa slijede oni koji prihvaćaju život na rubu besmisla zbog dugotrajne bolesti i patnje, zbog preranog gubitka voljenih, zbog u nebo vapijuće nepravde koju trpe. S njime prihvaćaju svoj teški križ oni čiji se ži­vot raspao u bezbroj komadića i čija je nada još samo u snazi koja od Boga dolazi.

Isuse, u križu si prihvatio naše čovještvo i njegove bezdane, tegobe i pitanja, ali i veličinu ljudske slobode. Daj i nama slobodne ruke da prihvatimo svoj križ. Prikazujemo ti sestre i braću koji su prihvatili svoju samoću, ostavljenost, svoju bolest i starost, svoje siromaštvo i ucviljenost, koji su slobodno prihvatili ne­pravdu i progone poradi tebe. I ne dopusti da tovarimo križeve na živote naših bližnjih. Amen.

Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem

Slabe ruke

Kad pravedan čovjek posrne i padne pod teretom križa, zluradost obuzme srca opakih ljudi. Ima li za njih ljepšega prizora nego kad se pokaže da djelo njihovih ruku donosi plod?! U našem društvu i zajednicama ima dosta radovanja zbog pa­dova drugih, ima ružnog uživanja u nemoći bližnjega, ima bezosjećajnih koje tuđe posrtanje i padanje nimalo ne dira. I uvijek se nađe netko da se zlobno nasmije nad palim čovjekom.

Isus je pao odmah na početku. Kad čovjek prvi put pada pod životnim teretom, još postoji obzor, postoji nebo na koje se svraća pogled i u koje se upućuju mo­litve. U svome padu Isus je osjetio tugu i nelagodu posrnulih ljudi, razočarenje onih koji su ga izdaleka pratili kao i uživanje neprijatelja i njihovu želju da ga još jače i teže muče. Slabe ruke ipak ne ostaju oslonjene o zemlju: prihvaćaju ih i podižu svete Očeve ruke.

Isuse, tvoj prvi pad je upisan u povijest ljudskih padova. Pogledaj u obzoru neba svoju palu braću i sestre i osnaži njihove slabe ruke. Ne ostavi ih same, nego ih blago podigni i povedi dalje svojim putom. Pomozi im da prihvate ispružene Očeve ruke. Nas, Isuse, sačuvaj od umišljene pravednosti i od zluradosti zbog padova i slabosti naših bližnjih. Amen.

Četvrta postaja: Isus susreće svoju majku

Majčinske ruke

U svijetu uspjeha mnogi se odriču slabih. Imati nekoga slaboga, posrnuloga u obitelji, često se doživljava kao teška sramota. Zato predstavljamo sebe i svoje u lažnom svjetlu. Pokazujemo svoju jaku, uspješnu stranu, koliko god se sve u nama slamalo i tonulo u beznađe. Danas se mnogi prikazuju grubijanima kako bi prikrili svoju nutarnju nejakost. I uvijek se nađe netko da potiče i hvali grubost kao mjeru uspjeha.

Majka svoje dijete ne gleda kroz uspjeh niti majčine ruke zaboravljaju nježnost s kojom su svoje dijete nosile i podizale. Marija jednom rukom dodiruje Isusovu muku, miluje njegovo lice, a drugom pokazuje na svoje srce. Ono je uvijek blizu, pomaže i ne gubi nadu. Isusov susret s majkom dao mu je novu snagu i povje­renje u moć nježnosti.

Isuse, ti si susreo bol svoje majke. Budi blizu majkama koje gledaju nemoć i bol svoje djece. Nama koji te slijedimo pomozi da majčinskim rukama podupiremo bolesne, patnike i shrvane te da im svojom nježnošću posvjedočimo Božju blizi­nu usred njihove muke. Prikazujemo ti one čiju smo nježnost i blizinu zabora­vili. I očuvaj naše ruke, jezik i srca od grubosti prema bližnjima. Amen.

Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Solidarne ruke

Svaki dan gledamo slike bijede, stradanja i umiranja tolikih ljudi. Ako nas i dir­ne poneki prizor, brzo ga potisnemo i nastavimo svojim putom, o svom poslu. Poput Šimuna Cirenca koji je samo htio kući nakon posla u polju. Ili poput sve­ćenika i levita koji su žurno prolazili, okrećući glavu od izranjenog čovjeka uz put. I mi mislimo: netko će već pomoći ili neka se sami nahrane, izbave, spase. Uvijek netko doda da su takvi sami krivi za svoje bijedno stanje.

Isus je mnogima pomogao, sada je njemu potrebna pomoć. Pružiti ruku u nevo­lji nekome, dodati svoju ruku u nečijem teškome poslu znak je solidarnosti i pri­znavanja. Pomoć je uvijek uviđavna, konkretna, djelotvorna. Ona je znak da se ljudi još nisu pretvorili u bešćutne neljude i da još u sebi čuju Božji glas i poziv.

Isuse, iznemogao si i potrebit si. Uz tvoju muku stavljamo sve nevoljne koji su naša braća i sestre i koji trebaju ne bilo koga, nego baš nas. Svojim Duhom potakni nas da priteknemo u pomoć potrebitima i bijednima. Naše ruke učini solidarnima i spremnima na pomaganje, osobito tamo gdje nam se ne može uzvratiti. I molimo te sačuvaj nas od ukočenih i skrštenih ruku. Amen.

Šesta postaja: Veronika briše Isusovo lice

Hrabre ruke

Mnogi ljudi se kriju iza kolektivnog djelovanja mase. Zato se lako rasplamsa masovna mržnja prema drugima, prema izbjeglicama, prema ljudima koji su po Božjem davanju različiti, prema onima koji djeluju i misle drukčije od nas. U masi nas često vodi strah od nepoznatog i budi prastara bojazan: neće biti dosta za nas, ako podijelimo, ako pokažemo osjetljivost. I uvijek netko uzvikne da treba pokazati zube i unaprijed se osigurati.

U mržnji i osuđivanju koje je poput zida okružilo Isusa našla se jedna žena koja je imala hrabrosti i osjetljivosti, koja se nije prepustila masi. U Veronikinom rupcu pokazuje se snaga ljudskog srca koje ne pristaje na djelovanje svjetine niti na okrutnost, nego na Isusovu licu vidi Božje lice. Ženine hrabre ruke, Vero- nikine osjećajne ruke su spasile čast ljudskim rukama i uzvratile Isusu za njego­vu dobrotu, dok je u ime Božje tješio, oslobađao, iscjeljivao, podizao i spašavao.

Isuse, doživio si bezdan ljudske mržnje, ali i snagu ljudske osjetljivosti. Hvala ti za ljude koji istupaju iz bojnih redova mržnje i u drugima gledaju bližnje, vide sestre i braću. Daj postojanosti onima koji su odlučni u pomaganju, susretanju, otvara­nju svog života za nevoljne. I ne dopusti da nas strah od drugih i povici mržnje odvrate od toga da ti obrišemo lice kada te susretnemo u našim bližnjima. Amen.

Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem

Nemoćne ruke

Drugi, ponovljeni pad znak je nesnalažljivosti s kojom se teško mogu pomi­riti ljudi usmjereni samo na učinak i krajnji rezultat. Njihovo pravilo je: jaki opstaju, nemoćni propadaju. Nema mjesta za ponovljene padove i greške. Ra­zočarenje zavlada i među prijateljima i među neprijateljima, kada se u ponov­nom posrnuću i padu očituje nemoć čovjekovih ruku da se nose s izazovom i teškoćom. I uvijek se netko začudi da je pali tako slab.

U Isusovu drugom padu obzor se dodatno suzio. Oko njega su sad samo ljudi kao bojažljivi promatrači ili pakosni protivnici. Prvi zaboravljaju težinu križa, drugima već dosađuje prizor posrtanja i nemoći. I jedne i druge sablažnjava Isusova nemoć. Njegove ruke, koje su mnogi gledali u djelima moći i vjerovali da su sposobne suočiti se sa svakom nevoljom, kušnjom ili zlom, nemoćno leže u bijednom prizoru. Njegove ruke nemoćno se pružaju u Božju utjehu.

Isuse, dok si iscrpljen ležao u prašini, razumio si bol ljudi koji posrću i padaju pod svojim križevima. U tvoj pad stavljamo one koji se još jedva nose sa životnim pro­blemima i nedaćama, koje smo onesposobili nevoljama i preopteretili poslovima, koje smo srušili lijenošću, alkoholom, ovisnostima, kojima se čini da više ne mogu dalje te odustaju i od drugih i od sebe. Budi im ti, iznemogli Isuse, snaga i pomoć. A nas očuvaj od sablažnjavanja nad padovima pod teškim križem. Amen.

Osma postaja: Isus tješi žene iz Jeruzalema

Pobožne ruke

Vjernici često tješe u prazno, čak s površnom i neiskrenom pobožnošću pristu­paju nevolji i muci bližnjih. Ruke vjernika znaju biti sklopljene kad bi morale biti pružene, molitveno raširene kad bi trebale konkretno pomagati. Svojim riječima pobožni više sude nego što tješe, više glume nego što iskreno sažalije- vaju. Tko tješi, mora i sam biti dirnut utjehom. Tko suosjeća, mora i sam osjetiti bol. I uvijek netko među nama misli da se utjeha može tek pobožno izbrbljati.

Jeruzalemske žene su i zadnja postaja suosjećanja i utjehe na Isusovu putu kri­ža, ali i postaja koja nas vraća na naš život. Ruke jeruzalemskih žena pružene su prema Isusu da mu iskažu sažaljenje i pokažu svoje suze nad njim. A Isus ih upozorava da se suze mogu pretvoriti u praznu kuknjavu, u predstavu kojom se skriva vlastiti grijeh i grijeh svojih bližnjih prema kojima smo pristrani. I u muci Isus ostaje zahtjevni učitelj koji traži da čovjek očisti svoje srce i kuću, kako bi mogao ispravno vidjeti svoga bližnjega. I sažaliti se nad njime.

Isuse, tebe su drugi tješili. Daj i nama snage i spremnosti da tješimo ožalošćene, ucviljene, zaboravljene. Pokaži nam put iskrene pobožnosti, kojim se ide u Oče­vo kraljevstvo, i pouči nas da se ispravno i iskreno sažalimo nad svojim jadom i bijedom naše braće i sestara. Neka naše suze nad tvojom mukom budu početak našeg puta obraćenja i novog života. I ne dopusti da postanemo bešćutni. Amen.

Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem

Skršene ruke

Uživanju i radovanju muci drugoga jednom dođe kraj. Ne zbog promjene muči­telja niti njihova uviđanja da su postupili krivo i loše, nego zato što su se zasitili prizora te im treći pad više ne pruža očekivano zadovoljstvo. Zato treba sve što prije i brzo završiti. Kao što se brzo završavalo s logorašima, ratnim zarobljeni­cima, uhvaćenim izbjeglicama, na smrt preplašenim ljudima usred vihora rata i nasilja. I uvijek netko s visoka kaže da takvi ionako ništa ne vrijede.

Isus je treći put na zemlji koja mu je ostala jedino uporište. Ruke su ga potpuno izdale, tijelo je do kraja onemoćalo. Više nema ni promatrača, jer se tu nema više što vidjeti. Čovjeka prostrta po zemlji mogu još podići jedino tuđe ruke. Isusove ruke su dijelile kruh i doticale bolesne, blagoslivljale i hrabrile, tumačile i tješile. Sada su samo skršene ljudske ruke bez nade i mogućnosti za dalje.

Isuse, u tvom trećem padu bio si do kraja adam, čovjek od praha zemaljskog. Molimo te za svu djecu majke Zemlje, za sva njezina stvorenja prema kojima se tako oholo odnosimo, zlorabimo ih i uništavamo. Daruj ljudima svoga Duha da štite i čuvaju Božja stvorenja i tako uistinu budu Božja slika u ovom svijetu. Molimo te za one koji se više ne mogu dignuti iz svoga pada. Ne dopusti da ih zaobiđemo i zaboravimo. Amen.

Deseta postaja: Isusa svlače

Pohlepne ruke

Kod golotinje uglavnom zaboravimo na pohlepu ruku koje iskorištavaju drugo­ga i otimaju mu što god mogu. Otimaju slobodu, dostojanstvo, lice i ime, odu­zimaju društvene odnose i mogućnost da se čovjek izrazi kroz rad i riječ. Na kraju tog procesa čovjek ostaje gol. Takva golotinja je neizmjerno gora od one nad kojom se redovito sablažnjavamo. I uvijek se nađe neki branitelj ćudoređa da zatvara oči pred takvim prizorom.

Isus je ostao bez odjeće, bez one zadnje zaštite čovjekova dostojanstva. Pohle­pne ruke otele su i to. Ali na svom putu križa Isus nije tek pasivni patnik, nije onaj s kojim ljudi po volji raspolažu. I dok ga drugi svlače, on se sam daruje i svlači. Dopušta da ga oplijene do njegove gole ljudskosti, i postaje do kraja jedan od ljudi. Postaje poniženi patnik koji usred pohlepe, nasilja i zla, daruje novo ime razgolićenim ljudima. I zaogrće ih ljubavlju.

Isuse, pred tvoje oči stavljamo gola tijela svojih sestara i braće: tijela koja su sama kost i koža, isprebijana i ogoljena u svome dostojanstvu, opljačkana tijela, tijela ušutkana aparatima moći, tijela zavođena i zlostavljana, tijela silovana i odbačena. Udijeli im snagu za novi početak i povjerenje u Božju ljubav. I srce nam očuvaj od pohlepe i pohote. Amen.

Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ

Prikovane ruke

Svoje darove čovjek može izopačiti i okrenuti protiv sebe i drugih. Umjesto da čini dobro počinje ponižavati i mučiti druge, počinje onemogućavati dobro. Može sebi i drugima prikovati ruke manama, porocima, ovisnostima, zlom. Može bližnje pribijati na osudu zbog riječi, uvjerenja, vjere, nacije, boje kože, spola te ih izručivati progonu i zatiranju. I uvijek će netko primijetiti da takvi­ma nije mjesto među nama i da ih treba pribiti na stup srama.

Od Isusa na križ raspetoga neizmjerno je daleko misao o rukama koje su spo­sobne učiniti nešto i koje mogu biti nježne. Na njegovim rukama ništa nije osta­lo, osim skandalozne nemoći. Isusove pribijene ruke su tužna opomena na bez­dan ljudske okrutnosti. U Isusovim prikovanim rukama su ipak skrovište našli nebrojeni ljudi, obespravljeni i lišeni dostojanstva, ljudi kojima je ostao jedino krik u Božje srce i njegovu samilost.

Isuse, u bol tvojih raspetih i na križ pribijenih ruku stavljamo svu izmučenu braću i sestre, sve ljude koji su prikovani na svoju neimaštinu, beznađe i sramo­tu. Daj nam snage da na ljudsko zlo ne uzvraćamo zlom, nego slobodom pra- štanja. Ne dopusti da sebe prikujemo u nasilje, bešćutnost i praznu uznositost, nego daj da gradimo svijet ljubavi i dobrote. Amen.

Dvanaesta postaja: Isus umire na križu

Raširene ruke

U smrti neki nalaze utočište pred svjetskim zlom, neki pak traže zadnji sud pred nabujalom nepravdom. A smrt je oduvijek bila i pogodno rješenje za nepoželjne, za neprijatelje, za poražene, za slabe. Naše doba je obilježeno nepreglednim mi­lijunima pogubljenih, užasnim plesom smrti, kricima nedužnih žrtava. I uvijek se nađe netko da opravdava svoj tabor ubojica.

Isusova smrt je kraj ljudskog puta. Jedni su u njoj vidjeli opravdanje vlastite šutnje i pristanka na zlo, jer ni sebe nije mogao spasiti. Drugima se tek otvorio ponor neuspjeha i zdvajanja, jer su se nadali sve do zadnjeg Isusova krika. U umirućem Isusu, u njegovim raširenim rukama, stranac podno križa je ipak prepoznao Božju svemirsku prisutnost: Doista, ovaj bijaše Sin Božji!

Isuse, i naše će ruke jednom pohoditi trenutak smrti. Molimo te daj nam povje­renja da poput tebe predamo svoj život u Očeve ruke. Pogledaj sve umiruće, oso­bito one koji umiru u gorčini ostavljenosti i samoće. Primi u svoje kraljevstvo ubijenu djecu Božju, zagrli sve žrtve okrutnosti, progona i mržnje. Sačuvaj nas, Isuse, od toga da mislima i rukama donosimo smrt bližnjima. Amen.

Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa

Predane ruke

U knjizi ljudskog zla zabilježena je okrutna i uvijek moderna epizoda u kojoj se najbližima uskraćuje pijetet prema pokojniku. Koliki samo i dan danas traže svoje pokojne? I nailaze samo na šutnju i udruženost u zlu. Kolikima je uskraćen i spokoj u smrti? Nisu spušteni mrtvi u naručje bližnjih, nisu položeni u ruke tuge i ljubavi. I uvijek se nađe netko da dijeli mrtve i uskraćuje zadnji zagrljaj.

Skidanje s križa i polaganje mrtvoga Isusa u majčino krilo, ne ostavlja ravnoduš­nim. Pretežak je križ koji majka, koji roditelj osjeti kad primi u naručje tijelo svo­ga mrtvog djeteta. Majčinske ruke nježnosti i podrške, razumijevanja i brižnosti, sada su ruke boli i tuge. Iz njih se čuje jauk majke Isusove, jauk nepodmirene boli zbog smrti ljubljenog sina. Pa ipak su one i ruke povjerenja i nade, predane u Božju vjernost.

Isuse, tvoja majka je prošla svoj put križa. U Božje ruke polažemo sve majke koje se ne mogu utješiti zbog gubitka djeteta, ali i majke čije je srce ranjeno nerazu­mijevanjem i neosjetljivošću njihove djece. Svojom blagošću iscijeli njihove boli i podrži ih na putu nade koja nikad ne umire u majčinom srcu. Neka nam Mari­jine suze podare utjehu u našim bolima. A ti nam udijeli majčinsko pouzdanje i ruke predane poslu i ljubavi. Amen.

Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob

Prijateljske ruke

Kad od nekoga očekujemo korist, hvalimo ga, ulagujemo se i činimo ono što želi. Kad više nema koristi, često okrećemo glavu. Kad čovjek više ne može biti od koristi, prestaje li išta značiti, prestaje li biti čovjek? Kad ljudske ruke više ništa ne mogu, jesu li one manje ljudske? Toliki ljudi su danas iskorištavani, na najbezočnije načine izrabljivani, da je njihova smrt i ukop zapravo zadnji veliki, nepotrebni trošak. Uvi­jek se nađe među nama onih koji i od mrtvog čovjeka traže korist za sebe.

Vjerni prijatelji su iskazali počast mrtvom Isusu i položili ga u grob. Mrtav čovjek potpuno ovisi o drugima, o njihovim rukama koje ga nose i čuvaju, koje ga sada s poštovanjem pokapaju. Polaganje Isusa u grob je čin milosrđa koji neće označava­ti tek tužna šutnja i oštra bol, jer je Isusov ukop bio predanje iz ljudskih, prijatelj­skih ruku u svete ruke Božjeg života. Njegovo ljudsko tijelo nije položeno samo u kamenu grobnicu, nego u vjernu Božju ljubav koja je jača od smrti.

Isuse, tvoji prijatelji su ti iskazali djelo milosrđa. Prikazujemo ti sve shrvane tu­gom zbog odlaska najbližih i voljenih. I molimo da ih ti utješiš i osnažiš nadom u Božju vjernost. Sjeti se svih onih koji nemaju ni groba, čija su mrtva tijela ba­cana i razvožena kao otpad. Udijeli im svoj mir. Naše pokojne neka utješi zadnja riječ Božje ljubavi, milosrđa i života. I ne dopusti da nam ijedan grobni kamen zatvori put u život. Amen.

Završna molitva

Isuse, išli smo za tobom na tvome putu križa i odmje­ravali svoje ruke s tvojim rukama. S tobom smo nosili i svoje životne križeve. Molimo te da nam tvoj put križa bude put povjerenja u Božju vjernost, put nade za naš svijet i put ljubavi i suosjećanja prema nevoljnim pat­nicima. Neka nas tvoja muka spasi, a tvoje uskrsnuće otvori put u život, u svete Božje ruke. Jer ti živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Kratki razgovor s Ljiljanom Krajnc i njezinim sinom Vedranom

Dragi vjernici, pozivamo vas da pogledate i poslušate kratki video razgovor don Ive Nedića, voditelja HKM Mittelbaden, past. suradnika Darka Rubčića te gospođe Ljiljane Krajnc i njezinog sina Vedrana (24. 2. 2022.).

Povod za razgovor je predstojeća operacija gđe Ljiljane, transplantacija jetara, u Turskoj. Donor će joj biti sin Vedran. Premda će troškove operacije (70.000 €) snositi Zavod zdravstvenog osiguranja Federacije BiH, sve ostale troškove (avionske karte, hranu, smještaj, postoperativni oporavak i kasnije kontrole) snosi obitelj.

Gospođa Ljiljana od srca zahvaljuje svima i zaziva Božji blagoslov na sve vjernike HKM Mittelbaden koji su svojom novčanom pomoći njoj i njezinoj obitelji pružili veliku sigurnost i nadu u dobar ishod operacije.