Don Stjepan Matijević – naš novi svećenik

Don Stjepan Matijević rođen je 20. 6. 1963. u Devetinama, župa Pomoćnice kršćana – Globarica u Vrhbosanskoj nadbiskupiji kao deveto dijete u obitelji. Kršten je u župi Sv. Ane – Radunice. Osim Stjepana, duhovni poziv su izabrali njegova sestra † Ana – Vinka, sestra Mara te brat † Ivan, koji je također bio salezijanac. Ostala don Stjepanova braća i sestre oženjeni su i udati.

Stjepan je završio osnovnu školu u Maglaju, a gimnaziju u salezijanskoj klasičnoj gimnaziji u Rijeci. Studij teologije završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 23. 6. 1991. i imao je mladu misu u svojoj župi Globarice. Kao đakon i mladi svećenik je radio kao odgojitelj u salezijanskom sjemeništu u Rijeci. Godine 1992. odlazi na studij duhovnosti na Papinskom sveučilištu Salesianum u Rimu gdje je 1994. godine magistrirao s temom: “Djelovanja Duha Svetoga u molitvama vazmenog vremena u Rimskom misalu”. Nakon dovršenog studija bio je odgovoran za pastoral mladih u župi Jarun, a onda odlazi u novootvorenu zajednicu u Žepče gdje radi kao vjeroučitelj i nastavnik u srednjoj školi u Žepču, a potom i u Katoličkom školskom centru koji su otvorili i vode salezijanci i tamo ostaje do 2003. Poslije Žepča jednu godinu bio je kapelan na Knežiji u Zagrebu, a potom župnik četiri godine najprije na Jarunu a onda četiri godine u Splitu. Ponovno se vraća u Žepče na tri godine, zatim je u Podsusedu župnik godinu dana odakle odlazi u Njemačku za voditelja HKM Nürnberg gdje ostaje pet godina. Trenutno je svećenik naše misije Mittelbaden sa sjedištem u Karlsruheu.

Susret sa sisačkim biskupom Vladom Košićem

SISAK – U utorak, 24. kolovoza u Velikom Kaptolu u Sisku, sisački biskup Vlado Košić primio je voditelja Hrvatske katoličke misije Mittelbaden don Ivu Nedića, zajedno s pastoralnom suradnicom Đurđicom Trputec.

Bio je to susret, zamišljen još početkom 2021. godine, kada je naša misija prikupljenu donaciju od čak 104.000,00 € htjela osobno uručiti Caritasu Sisačke biskupije te obići potresom stradala područja. To nažalost tada nije bilo moguće, ali je zato u dogovoru s biskupom Košićem učinjeno sve da planirani susret ipak bude realiziran prvom prilikom. Kroz razgovor, biskup je svjedočio o velikom djelu ljubavi i solidarnosti prema bližnjima. Tom prigodom izrazio je i osobno divljenje, jer usred jedne velike katastrofe nastupila je još veća akcija pomoći. Predstavio je i projekte kojima se pomaže stradalima, istaknuvši tako posebno izgradnju tridesetak montažnih kuća za starije, te obitelji s petero i više djece. Još jednom biskup se srdačno zahvalio Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden, svim hrvatskim katolicima i Nijemcima na pomoći za Caritas i stradale ljude u Sisačkoj biskupiji.

Osim susreta s biskupom, u pratnji časne sestre Smilje Čirko (koordinatorice logističkog centra Caritasa Sisačke biskupije) voditelj misije don Ivo Nedić i pastoralna suradnica, obišli su Sisak i Petrinju te se osobno susreli s ruševinama grada. Na prvi pogled i dalje je prisutna nesigurnost, pustoš i potajni strah od nekog novog potresa, ali još više osjeća se hrabrost, optimizam i vjera onih ljudi koji su ostali, sa željom stvaranja i izgradnje novoga, boljega i još ljepšega grada.

Novo vodstvo Misijskog pastoralnog vijeća u Bruchsalu

U subotu, 24. 7. 2021. u dvorani St. Paul u Bruchsalu održana je konstituirajuća sjednica Misijskog pastoralnog vijeća (MPV) zajednice Bruchsal na kojoj je na petogodišnji mandat izabrano novo vodstvo.

Od 20 članova vijeća, koji su prešli izborni prag na misijskim izborima održanim 18. 7. 2021., na konstituirajućoj sjednici bilo je prisutno njih 13. Sjednicu je vodio i moderirao don Ivo Nedić, voditelj HKM Mittelbaden uz nazočnost past. suradnika Darka Rubčića. Nakon uvodne molitve don Ivo je zahvalio članovima staroga MPV-a kojim je u posljednja dva mandata (11 godina) vrlo uspješno predsjedao gosp. Pero Jurišić.

Nakon što su vijećnici upoznati s rezultatima izbora, pristupilo se izboru novoga vodstva. Nakon dva kruga glasovanja za predsjednicu MPV-a izabrana je gđa Marija Vasilj, za dopredsjednicu gđa Emilija Mikulić, za rizničarku gđa Klaudija Šubić, za zapisničara gosp. Ivica Čavar te za glasnogovornika gosp. Pero Jurišić.

Uže tijelo MPV-a čine: Čavar Ivica, Didulica Ante, Esapović Željka, Jurišić Pero, Jurleta Marko, Kralj Kruno, Mikulić Emilija, Sauer Dijana, Šubić Klaudija, Ukalović Željko, Vasilj Marija i Vukoja Mirko. Članovi proširenoga Vijeća su: Bodrožić Mijo, Gregurić Ivan, Grgić Željko, Jukić Anto, Ladan Anto, Miketa Mario, Popović Domagoj i Sudar Janko.

Svim vijećnicima, a napose novom vodstvu na čelu s predsjednicom Marijom Vasilj želimo svaki Božji blagoslov, ljubavi i snage u služenju hrvatskoj katoličkoj zajednici u Bruchsalu!

Ukratko o vodećim članovima MPV-a:

Marija Vasilj, predsjednica – rođena 1972. u Sinju. Udana, majka triju kćeri. Po zanimanju krojačica. Godinama je angažirana u crkvi, u radu s ministrantima, u folkloru. Posebno je poznata po svojim umjetničkim dekoracijama crkve za posebne prilike kao što su prve pričesti i krizme.

Emilija Mikulić, dopredsjednica – rođena 1968. u Metkoviću. Udana, majka dviju kćeri i baka. Po zanimanju je zubotehnička asistentica. Još od 1988. godine članica je misijskih pastoralnih vijeća. Posljednjih godina vodi skupinu čitača u crkvi.

Klaudija Šubić, rizničarka – rođena 1984. u Bruchsalu. Udana, majka dvoje djece. Po zanimanju ekonomistica. U zadnja dva mandata (11 godina) MPV-a također je obnašala službu rizničara.

Ivica Čavar, zapisničar – rođen 1968. u Jajcu. Oženjen, otac četvero djece. Po zanimanju voditelj gradilišta, građevinski tehničar.

Pero Jurišić, glasnogovornik – rođen 1970. u Novom Travniku. Oženjen, otac dvoje djece. Po zanimanju doktor prirodnih znanosti, polje kemija. Trenutno menadžer u tvrtki SAP u Bruchsalu. Član misijskih pastoralni vijeća više od 20 godina, najprije kao rizničar u dva mandata, a onda kao predsjednik u dva mandata (11 godina).

Akcija pomoći žrtvama poplava u Njemačkoj

Dragi prijatelji,

još jednom sve vas pozdravljam. Temperatura je sve viša, školska godina privodi se kraju, mnogi od vas se spremate za godišnje odmore, na odlazak u domovinu. Međutim, mi ne možemo, ne smijemo i ne želimo zaboraviti sve one koji su uslijed nedavnih katastrofalnih poplava ostali bez krova nad glavom, koji oplakuju i još uvijek traže svoje najbliže (preko 100 mrtvih i tisuću nestalih). Ne zaboravimo da je riječ o našim domaćinima – Nijemcima – našoj braći i sestrama, koji su otvorena srca prihvatili sve strane građane i s njima računaju u životu.

Na nama je da pomognemo unesrećenima. Ljubav prema bližnjemu u nevolji jedna je od sržnih poruka evanđelja – ona nas se bezuvjetno tiče i obvezuje nas. Pokažimo stoga našu gestu dobrote i ljubavi. Ako smo do sada mislili da je ljubav samo primanje, od sada budimo svjesni da je ljubav prije svega davanje. Onaj tko daje sebe i daruje druge iz ljubavi, nikada neće osiromašiti. Ne zaboravimo da se ljubav ljubavlju vraća. Nekima je teško shvatiti da strani sugrađani pomažu onima koji su ih ugostili. To može shvatiti samo osoba koja u srcu nosi poruku evanđelja, poruku ljubavi. A Nijemci, naša braća i sestre, zaslužili su svu našu pomoć.

Iz susreta s nekima od vas, s ponosom mogu reći da je naš poziv na akciju pomoći odlično prihvaćen. Stoga u nedjelju, 25. 7. 2021. krećemo u akciju prikupljanja novčanih sredstava.

Svoj dar u gotovini moći ćete dati našim povjerenicima poslije nedjeljne mise u velikim centrima (Bruchsal, Gaggenau, Karlsruhe, Pforzheim) ili nakon dogovora s njima. Dolje su navedena njihova imena i kontakti. Naglašavamo da samo te osobe smiju prikupljati novac u ime naše misije. Radi transparentnosti akcije njima ćete morati dati svoje podatke: ime i prezime, adresu, broj telefona/mobitela, iznos dara i vlastoručni potpis.

Oni koji žele svoj novčani dar uplatiti preko banke, imaju dolje naveden broja računa za tu svrhu. Prema novom zakonu, uplatnica s iznosom do 300,00 € vrijedi ujedno kao potvrda koja se može priložiti za povrat poreza (Spendebescheinigung). Oni koji žele tu potvrdu od Biskupije, trebaju poslati svoje podatke našoj tajnici, gospođi Moniki Mišić ().

Akcija će trajati uključivo do nedjelje, 12. 9. 2021 navečer. Ne gledajte na nacionalnost i vjeru. Neka svi u ovoj akciju pronađu sebe; ljubav prema čovjeku vrijedi za svakoga.

U ime pastoralnih djelatnika, misijskih vijeća i moje osobno ime primite iskreni pozdrav.

Karlsruhe, 24. 7. 2021.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Slijedi popis povjerenika po zajednicama:

Karlsruhe
Tatjana Dominić 0178/3743717
Monika Mišić 0171/5346786
Božo Vasilj 0170/4662648

Pforzheim
Ljiljana Böhm 0177/1737156
Miroslav Lukić 01577/4345101
Snježana Zadravec 0171/5862482

Gaggenau
Ružica Artuković 01573/9041062
Anuša Jakin 0176/78836432
Danijela Jurić Kaćunić 01575/6952943

Bruchsal
Emilija Mikulić 0177/1959367
Klaudija Šubić 0179/9257062
Josip Vasilj 0151/41473339

Bretten
Dragan Antukić 01573/6915221
Igor Širhuber 0176/24668325

Kirrlach, Waghäusel, Wiesenthal, Oberhausen, Rheinhausen, Philippsburg i Rheinhausen
Slavka Bilandžija 07254/203491

Novac se može uplatiti i preko računa koji je otvoren za ovu priliku kod:
Sparkasse Karlsruhe: KROAT. KATH. MISS. – IVO NEDIĆ
Svrha (Verwendungszweck): FLUTKATASTROPHE 2021 IN DEUTSCHLAND
IBAN: DE 28 6605 0101 0010 1739 95

Uplatnicu s aktivnim poljima (autofill) možete ovdje preuzeti: SEPA-Überweisung.

Fotogalerija katastrofalnih poplava u Njemačkoj

Pomozimo žrtvama katastrofalnih poplava u Njemačkoj!

Zbrajaju se ljudske i materijalne štete u stravičnim poplavama koje su pogodile zapadnu Njemačku, Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg. Prema medijskim informacijama, samo u Njemačkoj poginulo je preko 130 osoba, dok se za oko 1.300 njih još uvijek traga, a brojke nažalost rastu iz sata u sat.

Poplave su nastupile zbog izlijevanja nabujalih rijeka koje su probile svoja korita nakon obilnih kiša u protekla dva dana. Mediji nam iz sata u sat donose apokaliptične prizore: ljudi bez krova nad glavom čekaju na cestama, bez struje, bez pitke vode, prometnice su blokirane, škole zatvorene… Humanitarci su odmah krenuli na teren. Vojska tenkovima čisti ceste i odrone, a helikopteri evakuiraju ljude.

Što je nama kao članovima Hrvatske katoličke misije Mittelbaden činiti? Nema puno razmišljanja. Moramo pomoći! Nije bilo davno kada su se naši domaćini i prijatelji Nijemci svim srcem uključili u pomoć nastradalima u potresima na Banovini. Našu misijsku humanitarnu akciju podržali su svima snagama i velika im hvala na tome!

U protekla 24 sata savjetovao sam se s mnogim našim vjernicima kako da pomognemo našim unesrećenim domaćinima i svi su oni spremno rekli: Idemo! Nema čekanja! Pokažimo da imamo srce!

Naša akcija prikupljanja novčanih sredstava, dakle, počinje sljedeće nedjelje, 25. 7. 2021. i trajat će do početka nove školske godine, 13. 9. 2021. Svaki prilog mora biti zapisan, jer samo transparentnost je put koji nas vodi do cilja. U narednim danima na našoj stranici objavit ćemo imena osoba koje će biti opunomoćene od misije za prikupljanje novca i samo njima dajte svoj novčani prilog, ostalima ne. Ova naša humanitarna akcija, kao i sve prethodne, odnosi se samo na one koji dobro srce i ljubav prema čovjeku. Drugi mogu “mirno” spavati, ali, pitamo se, ima li uopće takvih!?

Članovi našega pastoralnoga tima imat će ovaj tjedan sastanak s Nijemcima u Freiburgu na kojem će se između ostaloga razgovarati i o našem humanitarnom računu (konto) koji se pokazao vrlo korisnim kod naše prošle akcije za nastradale na Banovini. (Naravno, nakon uplate moći ćete dobiti potvrdu o plaćanju /Spendebescheinigung/ koju izdaje nadbiskupija Freiburg.)

Našu akciju medijski će popratiti i lokalne tiskovine, a cijelu akciju pratit ćemo preko naše internetske stranice.

Sve vas s ponosom pozdravljam i unaprijed svima zahvaljujem! Primite iskreni pozdrav od svih pastoralnih djelatnika, misijskih vijeća i svih aktivista koji će pomagati u ovoj humanitarnoj akciji. Neka vas Gospodin sve nagradi!

Karlsruhe, 17. 7. 2021.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Košarkaš NBA lige kum na vjenčanju

Na hrvatskom vjenčanju u Karlsruheu mladoženjin kum bit će košarkaš profesionalne američke NBA lige i hrvatski reprezentativac Ivica Zubac.

Mladi Čitlučanin, rođen 1997. godine u Mostaru, trenutno je član kluba Los Angeles Clippers. Igračku karijeru na poziciji centra započeo je još srednjoškolac u zagrebačkoj Ciboni, a prvi seniorski klub za koji je nastupio bio je KK Zrinjevac. Do odlaska u Ameriku igrao je za Cibonu, kratko vrijeme za Cedevitu te za beogradski klub Mega Leks.

Godine 2016. u 2. krugu novačenja igrača (NBA Draft) Zupca je izabrao tim Los Angeles Lakersa s kojim je potpisao trogodišnji ugovor. Godine 2019. Zubac je prešao u klub Los Angeles Clippers za koji i danas nastupa.

Ovaj skromni i samozatajni mladić, visok 216 cm, s ponosom ističe kako mu vjera puno znači u životu te kako nedjeljom, kada nema klupskih obveza, ide na hrvatsku misu u crkvu sv. Ante u Los Angelesu.

Marija Pomoćnica kršćana (24. svibnja)

Godine 1572. islamsko Osmansko Carstvo (današnja Turska) ima namjeru napasti i poraziti kršćansku Europu. Presudna, i do tog trenutka jedna od najvećih pomorskih bitaka u povijesti odvila se kod Lepanta u Italiji. Tada su Turci bili nadmoćniji od kršćana brojem lađa i vojnika i kršćani nisu imali gotovo nikakve šanse za pobjedu. Svjesna situacije i svoje nemoći kršćanska vojska sva svoja nadanja i zagovor upućuje svojoj ljubljenoj Majci Mariji. U presudnom trenutku borbe, kada su kršćanske snage bile gotovo poražene, turska je flota na nebu ispred sebe ugledala veličanstvenu, no u isto vrijeme strašnu Gospu. Gledala ih je takvim prijetećim pogledom da ga nisu mogli podnijeti, izgubili su hrabrost i pobjegli.

U nadi protiv svake nade pobjeđuje čista vjera i ustrajnost!

Kršćani su svoju pobjedu, nad tada jačom i nadmoćnijom islamskom vojskom, pripisali zagovoru Blažene Djevice Marije, ali ne odmah. Naime, kršćani su se borili – nisu imali nikakve šanse za pobjedu, no bili su spremni za svoju vjeru i život položiti, te su gajili čistu i nepokolebljivu vjeru u Nebesku Majku. I tako je u jednom trenutku protivnička vojska odustala, nadomak cilju! Što se dogodilo? Plod čiste vjere i ustrajnosti! Iako je protivnička vojska vidjela Gospođu pred kojom su ustuknuli, kršćanska vojska nije vidjela baš ništa, osim da protivnička vojska bježi glavom bez obzira. Tek su kasnije saznali iz spisa islamske vojske o čudesnom događaju koji je protivnike prestrašio, a njima spasio živote i donio pobjedu i oslobođenje. Papa Pio V. odredio je da se u spomen na tu bitku svake godine 7. listopada slavi spomen Blažene Djevice Marije od Krunice ili Marije Pobjednice.

Zaziv „Pomoćnica kršćana” dodaje se 1571. u Lauretanske litanije

Blagdan je 24. svibnja 1814. proglasio papa Pio VII.

Spomendan: 24. svibnja

„Nema više smisla, sve je izgubljeno, gotovo je…”

Koliko se često sami u svakidašnjem životu nađemo u situacijama i „bitkama” sličnima ovoj u Lepantu. Ljudskim očima gledamo, sve izgleda izgubljeno, bez nade, ali naša Gospa stavlja u naše duše nadu da će Ona pobijediti i osvojiti bitku za nas na veću slavu Božju. To je trenutak kada moramo vjerovati tom glasu u sebi i ustrajati u nadi, bez obzira na trenutne okolnosti.

Mnogo se puta poraz čini neizbježnim, a napast u nama sve jače i jače govori: „Ta vaša Gospa samo daje obećanja, no neće se to dogoditi. Baš naprotiv, postat će sve gore i gore!” Pravo je junaštvo vjerovati i u najgorim situacijama i slučajevima. Kada osjetimo napast, kada čujemo u sebi glas koji nas uvjerava u poraz, dođimo pred lik naše Gospe ili ju jednostavno zamislimo u svojim srcima i kažimo, odlučno: „Što je gore, moja Gospa je sve bliže, jer ona ne laže i ove riječi blagoslova koje izgovaram su Njezine riječi za mene!”

Tko to u meni progovara, Gospa ili netko drugi?

Postoji li kriterij kada možemo sa sigurnošću znati da unutarnji glas koji nam progovara dolazi od Gospe ili ne dolazi? Postoji. Kada nas pogled na sadašnje ili pak buduće stvarnosti čini depresivnima, obeshrabrenima i sa žarkom željom da se na neki način odreknemo sami sebe, svojih bližnjih i svog Gospodina, to je glas koji dolazi od đavla! Naprotiv, ako pogled na određene stvari, posebice one koje nam se čine iznimno teške i koje u nama inače izazivaju strah, odjednom u nama bude optimizam, daju snagu i stvaraju nadu u pobjedu, to je najčešće glas Milosti koji govori u našim dušama.

 U iznimnim slučajevima, Gospa nas može pozvati da prihvatimo poraz, patnju. Zašto? U tim slučajevima Gospa nam daje snagu da izdržimo sve patnje i poraze na veću slavu Gospodnju i na razne nakane. Primjerice sv. Terezija iz Lisieuxa primila je takvu milost da se pripremi za smrt, a potom je otišla na Nebo. Potrebno je razlikovati te dvije perspektive; kada nam Gospa poziva na pobjedu i želi da izvojevajmo pobjedu po Njezinu zagovoru, ona nas priprema za to, nikako za smrt. Najbolji primjer je bitka kod Lepanta, a posebice se ističe reakcija pape Pia V. kada mu je Duh Sveti progovorio da je izvojevana bitka. Upro je oči prema Bogu i ponovio riječi poroka Šimuna: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” Papa je pobjedu u Lepantu smatrao ostvarenjem svoga pontifikata i bio je spreman da njegov ovozemaljski život završi, a da njegova duša prijeđe u Vječno Kraljevstvo.

„Don Boscova Gospa”

U dugoj i bogatoj povijesti Crkve teško je naći nekoga sveca koji je uspio postići svetost bez velike Marijine pomoći. Primjerice u don Boscovu životu Marijina prisutnost i pomoć je bila trajna. Kada je ušao u sjemenište, njegova majka Margarita mu je rekla: „Kada sam te rodila, posvetila sam te Mariji. Kada si krenuo u školu, preporučila sam ti pobožnost prema Mariji. Sada ti predlažem da sav budeš njezin. A ako postaneš svećenik, uvijek promiči i potiči na pobožnost prema Mariji.” Gospa je izravno intervenirala u don Boscov život. Marija je od trenutka predanja bila don Boscova učiteljica, pomoćnica i ona koja mu otkriva polje rada. Ona će njegove dječake zvati „moji sinovi”. Don Bosco započinje 1864. u Valdoccu (Torino) graditi prekrasnu baziliku Marije Pomoćnice. Svjedočio je da je sama Marija željela i izgradila sebi baziliku. Mariju Pomoćnicu mnogi danas nazivaju „Don Boscova Gospa”. Na kraju života rekao je da ništa od onog što je napravio za siromašnu djecu nije njegovo djelo, već Marijino. Odredio je da 24. svibnja bude najveći salezijanski blagdan i htio da se svaki 24. dan u mjesecu slavi spomendan Marije Pomoćnice.

Stoga ćemo i mi zajedno s vjernicima naše Misije Mittelbaden proslaviti ovaj veliki salezijanski blagdan na duhovski ponedjeljak, 24. 5. 2021. pod svetom misom u Karlsruheu u crkvi sv. Mihaela u 9 sati. Svi ste dobrodošli!

Molitva svetog Ivana Don Bosca Mariji Pomoćnici kršćana

Marijo, moguća djevice, Ti velika i slavna obrano Crkve, Ti osobita pomoćnice kršćana, Ti koja obraćaš neprijatelja, Ti koja uklanjaš krivovjerja, Ti nas prati svojom majčinskom zaštitom, priteci nam u našim potrebama, a u slavu Očeva kraljevstva. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.

Molitva Mariji pomoćnici

Presveta Djevice Marijo, pomoćnice kršćana, kako je dobro doći do tebe i moliti za vječnu pomoć. Ako zemaljske majke zaborave svoju djecu, kako bi nas mogla ti, najdraža naša Majko zaboraviti? Budi nam pomoć, molimo te, u svim našim potrebama, u svakoj boli, a osobito u svim našim kušnjama. Molimo tvoju neprekidnu pomoć svima onima koji trpe. Pomozi slabima, izliječi bolesne, obrati grešnike. Neka po tvom zagovoru rastu duhovna zvanja. Zauzmi se za nas, o Marijo, pomoćnice kršćana, da se uteknemo tebi ovdje na zemlji i da te možemo voljeti i vječno ti biti zahvalni na nebu. Amen!

[Izvor: https://book.hr/24-svibnja-blagdan-marije-pomocnice-ili-pomocnice-krscana-neprijatelj-ne-moze-podnijeti-njezin-pogled/]

Poruka provincijala don Tihomira Šutala krizmanicima

Draga braćo salezijanci,
poštovani vjernici Hrvatske katoličke misije Mittelbaden,

nadao sam se i radovao danas biti s vama i sudjelovati u izlijevanju darova Duha Svetoga na vašu djecu, unuke, rođake, prijatelje, našu mladost.

Na žalost, s vama mogu biti tek preko ovih nekoliko pisanih riječi. Nepredviđeno i nenadano, prošli tjedan sam bio podvrgnut jednom operativno zahvatu radi čega sam trenutno u fazi mirovanja i oporavka.

Podjeljivanje sakramenta svete potvrde jedan je od ljepših trenutaka u životu mlade osobe, ali i crkvene zajednice. Mi, odrasla crkva, mladima tada priznamo da su punoljetni, da su osposobljeni i sposobni preuzeti odgovornost za svoj duhovni život i život općenito. Kako je lijepo slušati da naši mladi dobivaju dar mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega.

Nama salezijancima je upravo ovaj trenutak potvrda da Bog osobito voli mlade, voli ih radi njihove radosti, žara, ideala, slobode, ljubavi, ljepote… i On dodatno na sve to izlijeva obilje svojih darova.

Dragi krizmanici, čestitam vam jer vas Bog voli. Potičem vas da mu uzvratite tu ljubav, da darove koje primate pretočite u nesebičnu ljubav prema čovjeku i Bogu. To će vam donijeti i sreću i radost. Moguće je, tj. jedino je moguće biti sretan ako ljubimo čovjeka i Boga. A to znači da je moguće biti sretan i u ovome svijetu koji svime govori da je to nemoguće.

Ovaj sakramenta ima oznaku neizbrisivog pečata, on nije prolazan. To znaci da će vas Bog pratiti ovim svojim darovima cijeloga vašega života. Iskoristite to. Uzmite hrabro odgovornost za svoj život i preobrazite našu Crkvu i svijet.

Vama odraslima, osobito roditeljima, obiteljima i mojoj braći salezijancima zahvaljujem na odgoju mladih i na svjedočanstvu kršćanskog života.

U nadi da ćemo se što prije vidjeti, iskreno vas pozdravlja iz Lijepe naše Domovine.

don Tihomir Šutalo
provincijal

Primi pečat dara Duha Svetoga (videoporuka)

„Primi pečat dara Duha Svetoga“, riječi su koje službenik Crkve izgovara kod podjele sakramenta Krizme. Usprkos teškoj situaciji od bolesti korone, imamo obećanja da će se Krizma podijeliti u svim zajednicama naše misije Mittelbaden. Od ukupno 220 krizmanika imat ćemo 10 grupa, odnosno slavit ćemo 10 Krizmi. Započinjemo već ovaj vikend u Bruchsalu i Rastattu.

Za sakrament Krizme mladi su se pripremali po knjizi „S Kristom kroz život“. Tu su upoznavali najbitnije teme naše vjere i poruke Isusa Krista. Nakon što su primili krštenje, ispovijed, prvu pričest, oni će ovih dana primiti i sakrament Duha Svetoga.

Isus Duha Svetoga naziva Branitelj i Tješitelj. On će braniti i tješiti njegovu Crkvu, ali će i njegove učenike uvoditi u istinu koju je Isus objavio. Duh Sveti jest Duh Oca i Sina. To je veza, vječna ljubav između Oca i Sina. Duh Sveti je i treća božanska osoba. Uloga Duha Svetoga posebno je vidljiva u mladoj Crkvi. Snagom Duha Svetoga apostoli su neustrašivo propovijedali Isusov nauk, činili čudesa i mnoge obraćali na kršćansku vjeru. U krštenju smo po prvi puta primili Duha Svetoga, a punina se Duha prima u sakramentu Potvrde. Tada primamo sedam darova Duha Svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji.

Dragi krizmanici, budite ponosni i zahvalni na daru Duha Svetoga. Neka vas njegova snaga jača da ostanete uvijek na Isusovom putu. Darovi koje ćete primite neka budu darovi vaše obitelji i darovi Crkve.

Drage obitelji, neka Sveta krizma bude dan obnove vaše vjere i opredijeljenosti za Isusa Krista. Duh Sveti nas obvezuje da budemo svjedoci vjere, da idemo redovito u crkvu, redovito pristupamo sakramentima, redovito molimo i ljubimo jedni druge. Neka Svete krizme unesu više svjetla i topline u vaš život!

Iskrena hvala svećenicima, pastoralnim djelatnicima i misijskim vijećima na svakom uloženom trudu kod pripreme za proslavu Krizme u našim zajednicama.

Sve vas pozdravlja vaš svećenik i voditelj misije,
don Ivo Nedić

Na blagdan sv. Dominika Savia, 6. svibnja 2021.

Isprika župnika iz Pforzheima

Nakon što smo 10. 4. 2021. župniku iz Pforzheima Georgu Lichtenbergeru poslali u ime naših svećenika, pastoralnih djelatnika i misijskog vijeća Pforzheim pismo u kojem smo ga upoznali s nemilim događajem koji je inicirao jedan od njegovih svećenika na Veliku subotu i sam Uskrs u crkvi St. Antonius, 12. 4. 2021. dobili smo župnikovo pismo iskrene isprike.

U pismu smo kronološki upoznali župnika Lichtenbergera s neugodnim ponašanjem njegovog svećenika M. Dederichsa koji je verbalno i posve neopravdano napao neke naše vjernike zamjerajući na našem ponašanju u i izvan crkve. Svećenik si je uzeo za pravo da kontrolira našu zajednicu i daje upute ponašanja premda nema nikakve osnove a ni mandat od župnika da takvo što čini! Župnika smo upozorili da su se upravo njegov svećenik i njegovi ministranti ogriješili o pravila ponašanja jer su bez maski za vrijeme naše liturgije ulazili u crkvu i unijeli nepotrebni nemir među naše vjernike. S druge strane, Hrvati uredno nose maske, obdržavaju pravila razmaka, primaju pričest na ruke, redari uredno vode listu prijavljenih koja se u svakom momentu može kontrolirati, svećenik redovno upozorava vjernike da se ne zadržavaju ispred crkve i sada se to pravilo poštuje.

U pismu isprike župnik Lichtenberger između ostaloga piše: “das tut mir sehr leid und ich kann mich dafür nur bei Ihnen und Ihrer Gemeinde entschuldigen!”. Ispričava se u ime svoje zajednice i zahvaljuje nama za pouzdanu i povjerljivu suradnju.

Voditelj misije don Ivo će poslati župniku pismo zahvale za njegovo razumijevanje i podršku našoj zajednici. Zaboravimo što je bilo i idimo zajedno na putu uskrslog Gospodina.

Karlsruhe, 12. 4. 2021.

don Ivo Nedić, vod. misije

Uspješno okončana akcija pomoći stradalima u potresu u Petrinji, Sisku, Glini i okolnim selima

Dragi vjernici i prijatelji Hrvatske katoličke misije Mittelbaden!

U ime naših svećenika don Vjekoslava Kanića, don Ive Nedića, don Sebastijana Markovića i don Ante Adžamića, pastoralnih suradnika gđe Đurđice Trputec i gosp. Darka Rubčića, tajnice gđe Monike Mišić te naših misijskih vijeća i vrijednih suradnika iz cijele misije – sve vas srdačno pozdravljam!

Obraćam Vam se radosna srca jer smo našu akciju prikupljanja novčanih sredstava za žrtve potresa u Petrinji, Sisku, Glini i okolnim selima okončali na najbolji mogući način! Prikupili smo ukupno 102.470,00 € i sav je novac 11. 3. 2021. prebačen na račun Caritasa Sisačke biskupije.

Napominjemo da smo se ovim iznosom svrstali u misije koje su prikupile najviše novčanih sredstava u Njemačkoj! Novac je uredno legao na račun Caritasa i zauzvrat smo od sisačkog biskupa mons. Vlade Košića i ravnateljice Caritasa Sisačke biskupije gđe Kristine Radić dobili plaketu i pismo zahvale svim vjernicima HKM Mittelbaden.

Iznimno smo ponosni na sve vas koji ste se odazvali našoj akciji jer ste još jednom pokazali i dokazali svoju ljubav i konkretnu spremnost za pomoć našoj braći i sestrama u Hrvatskoj koji su u životnoj nevolji.

Naša je želja od početka bila i ostala da prikupljenim novcem Caritas Sisačke biskupije pomogne prvenstveno siromašnim obiteljima s više djece, zatim ustanovama koje pomažu djecu s posebnim potrebama te Sigurnim kućama koje pomažu odbačenim i progonjenim ženama s djecom i koje nemaju podršku vlastite obitelji. Vjerujemo da će novac doći u prave ruke, odnosno onima kojima je najpotrebnije naše milosrđe.

U nastavku pročitajte pismo koje smo s poslanim novcem uputili sisačkom biskupu mons. Košiću i ravnateljici Caritasa Sisačke biskupije gđi Radić te njihovo pismo zahvale.

 

PISMO BISKUPU KOŠIĆU I RAVNATELJICI CARITASA

 

Kroatische Katholische Mission Mittelbaden
HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA MITTELBADEN
Marienstr. 80
76137 KARLSRUHE
Telefon: 0721/66 47 340
E-mail:

 

Predmet: Poruka Sisačkom biskupu mons. Vladi Košiću, Caritasu Sisačke biskupije i svim suradnicima na području Sisačke biskupije

 

Poštovani Oče biskupe Vlado,

Vas i sve djelatnike Sisačkog Caritasa, te suradnike biskupije, pozdravljam u ime naših svećenika don Vjekoslava Kanića, don Ive Nedića, don Sebastijana Markovića i don Ante Adžamića. Zatim pastoralnih suradnika gđe. Đurđice Trputec i gosp. Darka Rubčića, te naše tajnice gđe. Monike Mišić. Također poseban pozdrav od naših misijskih vijeća i vrijednih suradnika iz cijele misije.

Naša Hrvatska katolička misija Mittelbaden sa središtem u gradu Karlsruheu godinama se neumorno odaziva na potrebe Crkve i to čini vrlo uspješno. Tako je bilo i nakon potresa koji se dogodio na području Banovine. Misija je odmah reagirala! Pred nama je bio brat čovjek, brojne obitelji, djeca koja pate. Upravo u njima prepoznali smo lice Isusa Krista. Formirali smo tim mladih osoba koji su se angažirali u ovom važnom projektu. U sklopu online konferencije nije bilo puno razmišljanja, nego smo vođeni geslom “krenimo odmah” doista i krenuli. Ovu akciju podržalo je oko 750 osoba! Zajedništvo i nesebična spremnost donosila je svakodnevne rezultate. Ni korona nije spriječila mlade da obilaze obitelji i na taj način prikupljaju pomoć. Darovani novac tako je pristizao sa svih strana. Dio darova primali smo direktno na ruke, a ostale donacije preko online uplata. Moram istaknuti i mnoge njemačke zajednice koje su dale svoj doprinos. Tu se dokazalo da Ljubav, pisana velikim slovom, nema granica.

Konačno zaustavili smo se na svoti od 102.470,00 € i odlučili da kompletan novac uplatimo na račun Caritasa Sisačke biskupije.

Na srcu su nam je jedino da sakupljenim novcem, koliko je moguće, pomognete:

  1. Višečlanim siromašnim obiteljima (obiteljima s više djece)
  2. Ustanovama koje pomažu djecu s posebnim potrebama
  3. “Sigurnim kućama” koje pomažu odbačenim i progonjenim ženama s djecom, bez podrške vlastitih obitelji.

To su naše želje, a mi ih ostavljamo u punom povjerenju Caritasu da sam odluči kako će to obaviti. Osobno smo željeli doći na pogođene prostore, te na taj način suživjeti se s patnjom i boli mnogih nastradalih. Nažalost sada je to nemoguće. Kad budu bolja vremena, doći ćemo u posjet i zajednički zahvaliti Gospodinu, a do tada, ostajemo povezani u molitvi sa svakom osobom.

Dragi Oče, hvala na vašem svjedočanstvu vjere u zauzimanju za svakog čovjeka. Hvala vašim suradnicima, a napose djelatnicima Caritasa (čiji rad, imam osjećaj, profani mediji zaobilaze). Hvala svakom koji doprinosi dobru, neka mu Gospodin bude nagrada!

Na kraju, primite iskrene pozdrave od naših svećenika salezijanaca, pastoralnih suradnika, misijskih vijeća i od svakog člana Hrvatske katoličke misije Mittelbaden.

Karlsruhe, 16.03.2021.

don Ivo Nedić, vod. misije

PISMO ZAHVALE BISKUPA KOŠIĆA I RAVNATELJICE CARITASA


Dankeswort


Schwestern und Brüder im Herrn, liebe Wohltäter,

“der Freund erweist zu jeder Zeit Liebe, als Bruder für die Not ist er geboren” (Spr 1,17).

Herzlichen Dank für Ihre Großzügigkeit und Nächstenliebe die sie uns erwiesen haben nach dem schrecklichen Erdbeben in unserer Diözese. Ihr Geldgeschenk von 102.470,00 Euro ist eine große Hilfe für die leidenden Menschen.

Allen lieben Leuten, die sich an dieser Aktion für die Mitmenschen in Not beteiligt haben, danken wir von ganzem Herzen. Der Herr möge Sie alle segnen und Ihnen seine Liebe erweisen.

Mons. Dr. Vlado Košić, Bischof von Sisak
Kristina Radić, Caritasleiterin

Sisak, 17. März 2021

Karl Rahner: Sedam zadnjih Isusovih riječi

Molitveno razmatranje muke Isusove Karla Rahnera iz njegove knjige “Molitve života”
uz likovne prikaze hrvatskih modernih umjetnika

Ivo Dulčić: Raspeće

Prva riječ: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“ Lk 23,34

Visiš na križu. Prikovali su te. Nećeš više sići s toga stupa između neba i zemlje. Peku te rane na tijelu. Trnova kruna ranjava ti glavu. U očima ti pliva krv. Rane na tvojim rukama i nogama takve su kao da su ti udovi probodeni usijanim gvožđem. A duša ti je more tuge, bola i beznađa.

Oni što su ti sve to učinili stoje uz tvoj križ. Neće da odu, da te barem puste da sam umreš. Čekaju. Smiju se. Čak misle da imaju pravo i da je tvoje stanje očigledan dokaz za to; dokaz da je njihovo postupanje s tobom ispunjavanje najsvetije pravde, bogoslužje s kojim se mogu ponositi. I zato se smiju. Izruguju se, hule. A na te se, užasnije od svake tjelesne boli, svalio očaj zbog takve zlobe. Zar ima ljudi spremnih na takvu podlost? Imaš li išta više zajedničkog s njima? Smije li čovjek čovjeka tako krvnički mučiti? Nasmrt mučiti lažju, podlošću, izdajom, licemjerstvom i podmuklošću te se još graditi da ima pravo, glumiti nevina, pretvarati se u pravedna suca? I to Bog dopušta da se događa u njegovu svijetu? Gromki smijeh i hula neprijatelja da se slavodobitno prolama Božjim svijetom? O Gospode, naše bi srce puklo od bijesa i očaja. Kleli bismo neprijatelje i Boga. Zaurlali bismo i kao izbezumljeni trgali ruku s čavla da još jednom stisnemo šaku.

A ti veliš: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine. Neshvatljiv si, Isuse. Gdje je samo nastala ta riječ u tvojoj ispaćenoj i bolju razrovanoj duši?! Neshvatljiv si! Ti ljubiš i svoje neprijatelje. Preporučuješ ih svome Ocu. Moliš za njih. O Gospode, ako nije grehota reći: Ti ih ispričavaš najnevjerojatnijom isprikom što je ima – da nisu znali. Sve su oni znali. Samo sve nisu htjeli znati! A što ne želimo znati, to ipak znademo u nutrini srca. Ali, mi to mrzimo i ne damo da izroni na površinu svijesti. A ti kažeš, ne znaju što čine. Za jedno ipak nisu znali: za tvoju ljubav prema njima, jer za nju zna samo tko te i sam ljubi. Samo ljubav razumije poklonjenu ljubav.

I nad mojim grijesima izgovori riječi praštanja neshvatljive ljubavi. I za me reci Ocu: oprosti mu, jer nije znao što je činio. Doduše, ja sam znao. Sve. Ali za tvoju ljubav ipak ne. Daj da se sjetim tvoje prve riječi na križu kad u Očenašu bez razmišljanja tvrdim da opraštam svojim dužnicima. O moj Bože na križu ljubavi, zaista ne znam je li mi itko što dužan što bih mu mogao oprostiti. No i za ovo mi treba tvoje snage da bih oprostio, od srca oprostio, onima u kojima moj ponos i moja sebičnost gledaju neprijatelje.

Đurđa Gudlin Zanoški: Golgota

Druga riječ: „Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" Lk 23,43

Ti si u smrtnim mukama – a još uvijek nalaziš mjesta za tuđe muke u svome srcu, do vrha ispunjenu patnjama. Na samrti – i brineš se za jednog lupeža, koji i sam u svojoj patnji mora priznati da njegove paklene, smrtne muke nisu prevelika kazna za njegov opaki život. Vidiš svoju majku – a razgovaraš najprije s izgubljenim sinom. Grcaš bogoostavljen – a govoriš o raju. Oči ti potamniše u noći mrijenja, a ipak vide vječno Svjetlo. Na samrti je čovjek zaokupljen samo sobom, jer je napušten i ostavljen. A ti se skrbiš za duše koje trebaju ući s tobom u tvoje kraljevstvo. O premilostivo srce! O jako i hrabro srce!

Bijedan neki zločinac te moli da ga se sjetiš. I ti mu obeća raj. Hoće li biti sve drugačije kad umreš? Hoće li se život grijeha i opačina smjesta preobraziti čim mu se primakneš? Kad ti izgovoriš riječi pretvorbe nad jednim životom, praštaju se, čak i preobrazuju grijesi i najodvratnija nedjela zločinačkog života, te se više ništa ne može ispriječiti na ulazu k svetom Bogu. Pa priznali bismo i mi nešto dobre volje takvom neotesancu i zločincu, toliko da se jedva provuče. Ali zle navike, opake pohote, surovost i kal, grubijanština – to se valjda ne briše s malo dobre volje i u zadnji čas na vješalima! Ipak takav ne može na brzinu u nebo kao pokornici i pročišćeni, kao sveci, koji nisu ništa činili doli posvećivali i pripravljali tijelo i dušu za triput svetoga Boga! A ti ipak izgovaraš svemoćnu riječ svoje milosti. Ona prodire razbojniku u srce, pretvara pakleni oganj njegovih smrtnih muka u očinski plamen božanske ljubavi, koja namah preobrazuje sve što je još u njemu djelo tvoga Oca, i sažiže sve što se kao pakosna zloća stvorenja u životu opiralo Bogu. Razbojnik ulazi s tobom u raj tvoga Oca.

Hoćeš li i meni dati milost da nikad ne klonem duhom, da smjelo ištem sve od tvoje dobrote, da sve očekujem? Dati hrabrost da ti reknem, pa bio i najodbačeniji zločinac: Gospodine, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo! Gospodine, daj da tvoj križ bude uspravljen uz moju smrtnu postelju. Neka mi tvoja usta uprave riječi: Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju. Neka me ta riječ učini dostojnim da, potpuno posvećen i od grijeha očišćen preobrazbenom snagom smrti s tobom i u tebi, uđem u kraljevstvo tvoga Oca.

Antun Babić: Put križa, XII. postaja

Treća riječ: „Ženo, evo ti sina; Sine, evo ti majke!“ Iv 19,26

Sad na umoru došao je čas kad opet uza te smije biti tvoja majka. Sad kada se ne traže čudesa, nego valja mrijeti, smije stati uza te ona kojoj si rekao: Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas (Iv 2,4). Sad je čas u kojem se združuju sin i majka. A taj je čas – čas rastanka, čas smrti. Čas u koji se majci udovici uzima sin jedinac. I tako još jednom tvoje oko motri majku. Nju, koju ni od čega nisi poštedio. Nisi ti bio samo radost njezina života. Ti si bio i gorčina i bol njezina života. No oboje je bilo tvoja milost, jer je oboje bilo tvoja ljubav. Zato što je oba puta stajala uza te i služila ti, zato si je volio. Baš je time ona zapravo i postala potpuno tvojom majkom. Ta braća, sestre i majka tebi su oni koji vrše volju tvoga Oca koji je na nebesima. U tvojim mukama još uvijek je budna ljubav i nježnost što lebdi između sina i majke. Tvojom su smrću blagoslovljene i posvećene i ove nježne, mile zemaljske stvari što srce čine mekim i zemlju lijepom. Ove vrednote ne mriju u tvome srcu, čak ni satrvenome srcu. I stoga su one spašene za nebo. Zbog toga će nastati nova zemlja, jer si umirući ljubio zemlju, jer si još na samrti, dirnut suzama jedne majke, bio zabrinut za naš vječni spas, jer si se i za vrijeme svoga propadanja skrbio za zemaljsku dobrobit jedne udovice i jednome sinu dao majku i jednoj majci sina.

Ali ona nije stajala podno tvoga križa samo kao majka osamljene boli kojoj ubijaju sina. Ona je stajala i u naše ime. Ona je stajala ondje kao majka svih živih. Ona je za nas žrtvovala sina. Ona je za Gospodinovu smrt u naše ime rekla svoje “neka mi bude”. Ona je bila Crkva pod križem, rod Evine djece, ona se borila u borbi svijeta između Zmije i Sina Žene. Pa ako si zbog toga ovu majku dao ljubljenom učeniku, onda si svima nama dao svoju majku. Sine, kćeri, evo ti majke – kažeš to meni. O riječi vječne oporuke! Pod tvojim križem, Isuse, stoji samo onaj učenik s ljubavlju, koji od onoga časa uzima k sebi tvoju majku. A sve milosti tvoje smrti dijele njene majčinske čiste ruke. Udijeli nam milost da ljubimo i štujemo tvoju majku. Reci i njoj kad gledaš mene bijednika: Ženo, evo ti sina; Majko, evo ti kćeri.

Čisto, djevičansko srce trebalo je da u ime svijeta rekne svoje Da na gozbi Jaganjca sa svojom zaručnicom – Crkvom, s čovječanstvom što je u tvojoj krvi oprano i otkupljeno. Ako me povjeriš srcu svoje majke, onda tvoja smrt za me neće biti uzaludna, nego ću biti nazočan kad svane dan tvoje vječne gozbe, kad se sva stvorenja zauvijek preobražena vječno združe s tobom.

Ivan Meštrović: Raspelo

Četvrta riječ: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Mt 27,46

Bliži se smrt. Nije to kraj tjelesnog života, koji je izbavljenje i smirenje, nego smrt koja je zadnji ponor, nezamisliva snaga razaranja i patnje. Primiče se smrt, praznina, užasna nemoć, razorna pustoš. Kad sve izmiče, sve bježi, gdje nema ničega osim napuštenosti što ujedno žeže i neizrecivo je mrtva. U toj noći duha i sjetila, u toj pustoši srca u kome je sve spaljeno, tvoja je duša još uvijek u molitvi; ta stravična pustoš bôlju poharana srca pretvara se u jedinstven zov Boga. O molitvo bola, molitvo osame, molitvo bezdane nemoći, molitvo napuštena Boga, klanjamo ti se. Ako ti, Isuse, tako moliš, u takvoj tjeskobi moliš, gdje je onda još ikakav ponor iz kojeg se ne bi smjelo zazvati tvoga Oca? Gdje je očaj koji sam ne bi u okrilju tvoje napuštenosti postao molitvom? Gdje još zanijemiti od muka, a da se ne zna da se i takav nijemi vapaj još čuje usred nebeskog klicanja?

Da bi izrekao svoju tjeskobu, da bi izmolio molitvu svoje beskrajne napuštenosti, počeo si moliti 22. psalam. A tvoje riječi: “Bože, Bože moj, zašto si me ostavio?” prvi su stih prastare tužaljke što ju je nekoć sam tvoj Sveti Duh stavio u srce i usta starozavjetnome pobožniku kao vapaj u nevolji. Ti, dakle, u svojoj posvemašnjoj muci, ako se smijem usuditi tako reći, nisi htio moliti ništa drugo, nego ono što su prije tebe molile bezbrojne tisuće. Ti si na neki način za vrijeme svoje velike mise, kad si sama sebe prikazivao za vječnu žrtvu i sam molio liturgijski oblikovanim riječima, i tim si riječima mogao reći sve. Nauči me tako moliti riječima Crkve da mi one postanu riječi srca.

Josip Botteri Dini: Kalvarija

Peta riječ: „Žedan sam.“ Iv 19,28

Evanđelist Ivan, koji je to sam čuo, spominje ovu tvoju riječ; budući da si znao da je sve svršeno, rekao si da bi se ispunilo Pismo: Žedan sam. I tu si potvrdio riječ psalma koju je Božji duh proročki rekao o tvojoj muci. Jer se u istom 22. psalmu za te veli: Snaga se moja osušila kao crijep, i moj se jezik uz nepce slijepio. A u psalmu 69,22 stoji o tebi: U mojoj me žeđi octom napojiše. O Slugo Očev, poslušan do smrti, smrti na križu, ti se ne obazireš na ono što te je zadesilo, nego gledaš na sve ono što te ima još zadesiti, ne gledaš na ono što činiš, nego što ti je činiti, ne gledaš na činjenice, nego na dužnost. Kao da bojažljivo paziš – još i u smrtnom strahu, što smućuje duh i lišava prisebnosti – kako bi se sve u tvome životu uskladilo s vječnom slikom, koja je stajala u duhu tvoga Oca, kada te je mislio. Tako se ti, zapravo, ne obazireš na nečuvenu žeđ svog iskrvavljena, živim ranama pokrivena golog tijela, koje je izloženo vrelom istočnjačkom suncu. Naprotiv, ti utvrđuješ – jer do smrti ljubiš Očevu volju – s poniznošću: da, i to je ispunjeno, to što su o meni navijestila proročka usta kao Očevu volju; da, zaista sam žedan. O kraljevsko srce, komu je i patnja, što ludim bijesom prži tvoje tijelo, samo ispunjenje naloga odozgo!

No, ti si tako shvatio svu svoju muku i njezinu jezivu okrutnost. Nalog je to bio, a ne slijepa sudbina; Očeva volja, a ne ljudska zloba; spasenjski čin tvoje ljubavi, a ne podlost grešnika. Ti si propao da bismo se mi spasili; ti si umro da bismo mi živjeli; ti si žeđao da mi nađemo okrepu na vodama života. Ti si izgarao od žeđi da bi kroz tvoja probodena rebra iz srca poteklo vrelo žive vode. Na nj si pozvao kad si na svetkovinu Sjenica povikao jakim glasom: Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije tko vjeruje u mene! Jer će iz Mesijina srca poteći rijeke žive vode Duha (Iv 7,37 sl.). Ti si radi mene trpio žeđ, žeđao si za mojom ljubavi i za mojim spasenjem: kao što jelen za izvor vodom, tako žeđa duša moja za tobom.

Đuro Seder: Raspeće

Šesta riječ: „Svršeno je!“ Iv 19,30

Zapravo si rekao: dovršeno je. Da, Gospodine, došao je tvoj kraj. Kraj tvoga života. Kraj tvoje časti, tvoga ljudskog nadanja, kraj tvoje borbe i tvoga rada. Sve je prošlo i minulo. Sve je postalo prazno. I tvoj je život protekao. Beznadno i nemoćno. Ali taj kraj je tvoje dovršenje. Jer kraj u vjernosti i ljubavi je dovršenje. I tvoj poraz je tvoja pobjeda.

Gospodine, kad ću jednom shvatiti taj zakon tvojega, a time i mojega života? Zakon koji kaže da je smrt život, samoprijegor vlastiti dobitak, siromaštvo bogatstvo i bol milost, da je svršetak doista dovršetak?

Da, ti si dovršio. Dovršen je nalog što ti ga je dao Otac. Ispijena je čaša koja te nije smjela mimoići. Pretrpio si strašnu smrt. Dovršeno je otkupljenje svijeta. Pobijeđena je smrt. Svladan je grijeh. Nemoćna postade moć duhova tame. Otvorena su vrata života. Zadobivena je sloboda djece Božje. Sada može puhati Duh milosti. I već se počinje polako, kao u praskozorje, rumeniti mračni svijet u žaru tvoje ljubavi, i samo jedan mali trenutak – mali trenutak što ga zovemo povijest svijeta – i on će se zapaliti i zažariti i biti vatra tvoga božanstva, i sav će svijet biti uronjen u blaženo ognjeno more tvoga života. Sve je dovršeno.

 Dovrši i mene u svome Duhu, ti dovršitelju cijeloga svijeta, ti Riječi Očeva, koja je sve dovršila u tijelu i svojim mukama. Hoću li i ja u povečerje svoga života smjeti reći: Svršeno je; izvršio sam nalog što si mi ga dao? Hoću li i ja smjeti moliti tvoju velikosvećeničku molitvu kad padne na me smrtna sjena: Oče, došao je čas… Ja te proslavih na zemlji, dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe (Iv 17,1 sl.) – ? O Isuse, kakav god bio nalog koji mi je dao Otac – velik ili malen, sladak ili gorak, život ili smrt – daj da ga izvršim kao i ti koji si već sve dovršio, pa i moj život, kako bih ga i ja mogao dovršiti.

Valerije Michieli: Raspelo

Sedma riječ: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ Lk 23,46

O Isuse, najnapušteniji, bolju rastrgani, na kraju si. Na onome kraju kad se čovjeku uzima sve, čak i duša i slobodno Da ili Ne; ondje, dakle, gdje je čovjek uzet samome sebi. To je smrt. Tko uzima – što uzima? Ništavilo? Slijepa sudbina? Nemilosrdna narav? Ne, Otac! Bog koji je mudrost i ljubav. I zato dopuštaš da budeš uzet sam sebi. Ti se sam s pouzdanjem predaješ u one nevidljive, tihe ruke koje mi, nevjerni i za svoje Ja uplašeni ljudi osjećamo kao iznenadan, nemilosrdan zahvat kojim nas dave sudbina i smrt. Ti znaš, to su Očeve ruke. I mrijući tvoje potamnjele oči vide Oca, one gledaju u velike, mirne oči njegove ljubavi, a tvoje usne šapću zadnje riječi tvojega života: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.

Sve daješ onome koji ti je sve dao. Sve polažeš bez jamstva i pridržaja u ruke svoga Oca. Oh, to je mnogo, teško i gorko. I ti si sam morao nositi teret svoga života: ljude, njihovu podlost, svoj nalog, svoj križ, neuspjeh i smrt. Ali sada je nošenje minulo. Sada smiješ predati sve i sama sebe u očeve ruke. Te ruke drže tako dobro i nježno. Poput majčinih ruku. One obujmljuju tvoju dušu kao što se brižno i milo rukama obuhvaća mala ptica. Sada više ništa nije teško, sve je lako, i sve je svjetlo i milost. Sve je u okrilju Božjeg srca, gdje se mogu isplakati svi tereti, jer Otac poljupcima otire s obraza djetetu suze.

Isuse, hoćeš li jednoć i moju ubogu dušu i moj jadni život predati u Očeve ruke? Nemoj tada stavljati breme moga života, breme grijeha na sudačku tezulju, nego u Očeve ruke. Kamo ću bježati, komu li se uteći, ako ne tebi, bratu u mojim gorčinama, ispatniku mojih grijeha? Gle, danas dolazim k tebi. Klečim pred tvojim križem. Cjelivam noge koje me nečujno i odlučno okrvavljenim koracima slijede na zamršenim putovima moga života. Grlim tvoj križ, Gospode vječne ljubavi, srce svih srdaca, ti probodeno srce, velikodušno i neizmjerno dobrostivo srce. Smiluj mi se. Prigrli me svojom ljubavlju. Pa kad se jednom primakne kraj moga hodočašća i dan bude na izmaku, kad me okruže sjene smrti, onda i na mome koncu progovori svoju zadnju riječ: Oče, u ruke tvoje predajem njegov duh. O dobri Isuse. Amen.

Uz Veliki petak…

Stihovi: Silvije Strahimir Kranjčević, Iz zbirke Izabrane pjesme (1898.)
Glazba: Darko Rubčić
Aranžman: Darko Rubčić / Anto Kovačić
Kompjutor, gitare, vokal: Anto Kovačić
Klavijature: Darko Rubčić
Bas gitara: Robert Vrbančić
Bubanj: Marko Matošević
Produkcija: Ante Gelo / Miro Vidović
Album: VIS Jukić: Pjesma nad pjesmama (2015.)

Eli! Eli! lamâ azâvtani?!

Silvije Strahimir Kranjčević

Na Golgoti je umro – a za kog je izda’no?
Je l’ pala žrtva ova il kasno ili rano?

Na Golgoti je umro i svijet za to znade,
Al od te žrtve davne još ploda ne imade.

A krv je tekla mnoga i srce tu je stalo,
Što nikad nije više onako zakucalo…

I vjekovi su prošli daleki, strašni, crni,
Osušila se krvca i suha još se skrvrni.

Prošetala se povijest u sramotničkoj halji,
I što smo nebu bliži, sve od neba smo – dalji!

Na Golgoti je staro prelomilo se drvo,
Pokradoše mu čavle – i to je bilo prvo!

U ime čovječanstva i bratstva i slobode
Počeše krvno kolo da bezbožnički vode – – –

I derala se družba od gadne strasti pjana;
Mi ubijamo, Bože, sve zbog Tebe – Hosana!

Na Golgoti je mrtvo i vjetrić tamo tajni
Tak cvili: Eli! Eli! lamâ azâvtani?

A pokraj krvi davne i ispod drva suha
Sve milijuni vape: O pravice, o kruha!

Da ukidoste ropstvo, i cirkus i hijenu,
Pa odvedoste ljudstvo u kršćansku arenu!

I tu u sjajnim ložam, u zlatu i u slavi,
Pod vijencem i pod mitrom na debeloj si glavi,

Zapremili ste i vi i vaše gospe bijele
Na pozornici svijeta sve najprve fotelje!

I gledajte u igru od bijede i od jada,
Gdje čovječanstvo mučno ko On pod drvom pada!

I tamnice o crne, gdje mnogi plač se gubi,
Kad takovi su ljudi: il umri ili ubi!

I djevojčice gole, a ispred sita suca,
Ah, imale bi obraz, da nemaju želuca!

I sramotu i bijedu i uvrede i varke
I uzdahe i laži i mnoge suze žarke.

A usred bare ove, gdje trovna gamad pliže,
Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem diže.

I gleda, gdje su ljudstvu sve gori crni dani,
I plače: Eli! Eli! lamâ azâvtani!

Badava gordo kube i mramor Panteona,
I papuče od zlata i orgulje i zvona!

Badava tamjan mnogi i ponosni oltari,
Badava alem gori na kruni i tijari!

Ah, Golgota je pusta, i vjetrić tamo tajni
Tek cvili: “Eli! Eli! lamâ azâvtani?!”

Blagoslov crkve Gospe Afričke u selu Yachado u Gani

Dragi don Ivane Stojanoviću, draga zajednico, a napose djeco i mladi!

Radujemo se vijesti o posveti nove crkve Gospe Afričke (Our Lady of Africa) u selu Yachado u Ghani! Toliki su dali dio sebe i ugradili se u novu crkvu. Činiti dobro i drugima učiniti život ljepšim – to je poslanje svakog vjernika. Naša zajednica, Hrvatska katolička misija Mittelbaden Karlsruhe, to poslanje konkretizirala je upravo u odnosu prema Vama. Srce za pomaganje pronašli smo u srcu Evanđelja. Hvala Vam što ste nam dali mogućnost da učinimo nešto lijepo za Vas i Gospodina. Vjerujem da će izgradnjom nove crkve Gospodin još više biti proslavljen! Želimo nositi teret jedan drugome, idemo dalje na putu dobra.

(više…)

Noge si mi na prostran put izveo

Ovogodišnje Korizmeno platno humanitarne organizacije Misereor nosi naslov Noge si mi na prostran put izveo, a naslikala ga je u svom ateljeu u Augsburgu čileanska umjetnica Lilian Moreno Sánchez.

Misereor. Ihr Hilfswerk humanitarna je organizacija Katoličke crkve u Njemačkoj, koja postoji od 1958. godine. Svojim projektima pomaže siromašne i bolesne u svijetu i bori se za ljudsko dostojanstvo i prava, mir i ravnopravnost.

Pred svaku korizmu, još od 1976. godine, ova organizacija inicira korizmenu akciju pod nazivom Korizmeno platno (Hungertuch) kojoj u središtu stoji neko od umjetničkih djela vezano za određeni humanitarni projekt. Svake dvije godine umjetnica ili umjetnik iz Afrike, Latinske Amerike ili Azije naslika aktualno Korizmeno platno. To platno stoji gotovo u svim crkvama u Njemačkoj ispred ili iznad oltara i dok ga se promatra poziva na ozbiljnije razmišljanje u korizmi. Na temelju tog djela organiziraju se mise i bogoslužja u crkvama i školama, kako bi se više i ozbiljnije razmišljalo o temama društvene pravednosti. U svojim korizmenim akcijama organizacija Misereor posebno poziva ljude da podrže njezine projekte, a u svim katoličkim crkvama u Njemačkoj se na 5. korizmenu nedjelju skuplja milostinja namijenjena humanitarnim projektima ove organizaciji.

(više…)

Blagoslov obitelji 2021. (prijavnica)

Dragi vjernici, kao što vam je poznato, uobičajeni pastoralni pohod svećenika, odnosno blagoslov obitelji u božićnom vremenu nismo mogli obaviti zbog pojačanog širenja bolesti koronavirusa pa smo ga morali odgodili za vrijeme korizme. Premda se bolest još uvijek nije smirila, mi krećemo s blagoslovom obitelji, kako smo i obećali.

Obveza svećenika je da barem jedanput godišnje pohodi povjerene mu obitelji. Ali ne samo obveza, nego i veliki dar, jer je to prilika svećeniku da u molitvi i razgovoru još bolje upozna svoje vjernike. Dok se ranije naglasak stavljao na blagoslov kuće, a tek onda i ukućana, danas se naglasak stavlja na blagoslov osoba, odnosno obitelji koje su Crkve u malom. Stoga apeliramo da na blagoslovu po mogućnosti budu prisutni svi članovi obitelji.

Ove godine blagoslov će izgledati drugačije nego prije. Trebat ćemo paziti na propisani fizički razmak, nositi zaštitne maske, ali i izbjegavati dulje zadržavanje u domovima i duge razgovore. I vi, a i mi svećenici se moramo toga pridržavati. U nadi da će se ovo neprirodno stanje brzo okončati, neka nas hrabre riječi svetoga Pavla: “Sve mogu u Bogu koji mi daje snagu.”

Svake godine, pri blagoslovu, vi darivate svećenika, ali dobro je znati da taj novac ne ide svećeniku osobno, nego u fond za školovanje budućih svećenika. Znajte da je to vrijedna akcija naše zajednice.

U crkvama možete uzeti prijavnicu za blagoslov obitelji koju je potrebno ispuniti i predati svećeniku. Prijaviti se možete također i preko naše stranice putem elektroničkog obrasca, koji se nalazi ispod teksta.

Ukoliko kod nekoga ne uspijemo doći u dogovoreni dan, ne budite tjeskobni, javite se ponovno telefonom. Nikoga nećemo zaobići! Za blagoslov pripremite svijeću i blagoslovljenu vodu.

Neka nas Gospodin sve blagoslovi!

Pomozimo obitelji pok. Ante Penave

Preminuo je Ante Penava, rođen 31. listopada 1973. godine u Požegi, Hrvatska. Svoje oči zaklopio je jučer, 16. veljače 2021. u St. Vincentius Klinikum Karlsruhe. Svećenik don Ivan Nedić podijelio je umirućem sakrament ispovijedi i bolesničkog pomazanja. Iza pokojnog Ante ostala je supruga Sanja Penava, rođ. Kladnjak i sin Jure Penava, nastanjeni u Philippsburg – Rheinsheimu. Nažalost, križ života nije ih štedio. Prvo je oboljela supruga, a onda i Ante.

Budući da se obitelj nalazi u dosta teškoj financijskoj situaciji, odlučili smo preuzeti troškove sprovoda i prijevoza pokojnika u Požegu. Naša solidarnost nikada nije pala na ispitu kršćanske zrelosti, vjerujem da neće niti sada. Svoju pomoć možete dati svećenicima prije ili nakon mise kroz ovaj tjedan, te na prvu korizmenu nedjelju (21. 2. 2021.) u svim našim zajednicama. Unaprijed hvala svima!

Razmišljanje uz 3. nedjelju kroz godinu

Početak Isusovog javnog djelovanja započinje okupljanjem apostola. Današnje Evanđelje stavlja naglasak na zanimanje prvih učenika. Braća Andrija i Šimun, te Jakov i Ivan bili su ribari. Pozivajući apostole Isus ne dokida njihovu prošlost, jer ribarenje je njihov život, način na koji brinu o svojoj obitelji. Isus svojim pozivom stavlja naglasak na poslanje njegovih učenika: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi.“ (Mk 1,17). Isus, vidimo, unosi novu dimenziju u njihove živote, gdje oni postaju ribarima ljudi. (više…)

Featured Video Play Icon

Sedma vazmena nedjelja

Dragi vjernici, draga djeco, a napose bolesni!
Crkva je zatvorena. Do daljnjega nema zajedničkih misnih slavlja, nema zajedničkih pobožnosti. Ostao nam je samo internet kao put komunikacije. Naši svećenici su odlučili da vam za svaku nedjelju pošalju misna čitanja, propovijed, molitvu vjernika i molitvu kao duhovni lijek protiv korona virusa.
Neka se obitelj okupi zajedno i moli službu riječi prema sljedećem redoslijedu:
– Otac ili majka započinje molitvu znakom križa.
– Djeca čitaju čitanja, roditelji Evanđelje.
– Posluša se propovijed.
– Poslije toga djeca mole molitvu vjernika.
– Ostanite u kratkoj šutnji u molitvi Isusu da dođe u vaše srce. To je duhovna pričest.
– Za kraj se moli molitva za zdravlje.
Vaši svećenici vam šalju blagoslov svako jutro kod mise u 8.45 iz svoje kapele. Ostanimo povezani u molitvi.

(više…)

Pokopan don Rudolf Belko

Od provincijala don Tihomira Šutala smo obaviješteni da je 18. siječnja 2021. godine preminuo don Rudolf Belko u 68. godini života, 49. godina redovničkih zavjeta i 39. svećeništva.

Sprovod je bio na zagrebačkom groblju Miroševac 20. siječnja 2021. godine u 10 sati, a sprovodne obrede vodio je biskup Ivan Šaško. (više…)

Featured Video Play Icon

Šesta vazmena nedjelja

Dragi vjernici, draga djeco, a napose bolesni!

Crkva je zatvorena. Do daljnjega nema zajedničkih misnih slavlja, nema zajedničkih pobožnosti. Ostao nam je samo internet kao put komunikacije. Naši svećenici su odlučili da vam za svaku nedjelju pošalju misna čitanja, propovijed, molitvu vjernika i molitvu kao duhovni lijek protiv korona virusa.

Neka se obitelj okupi zajedno i moli službu riječi prema sljedećem redoslijedu:

  • Otac ili majka započinje molitvu znakom križa.
  • Djeca čitaju čitanja, roditelji Evanđelje.
  • Posluša se propovijed.
  • Poslije toga djeca mole molitvu vjernika.
  • Ostanite u kratkoj šutnji u molitvi Isusu da dođe u vaše srce. To je duhovna pričest.
  • Za kraj se moli molitva za zdravlje.

Vaši svećenici vam šalju blagoslov svako jutro kod mise u 8.45 iz svoje kapele. Ostanimo povezani u molitvi.

(više…)

Featured Video Play Icon

Poruka don Ive Nedića uz blagdan Krštenja Gospodinova (tekst + video)

Dragi vjernici, draga braćo i sestre!

Danas je blagdan Krštenja Gospodinova. Kroz ovaj događaj prisjećamo se i našega krštenja. U trenutku krštenja Gospodinova začuo se glas Božji: “Ti si Sin moj ljubljeni, u tebi mi sva milina!“ To je, uz ljudsku narav, bila potvrda Isusove božanske naravi i početak njegovog javnog života i djelovanja. Na dan krštenja i mi smo započeli put svjedočenja vjere u Trojedinoga Boga. Nanovo smo rođeni snagom Duha Svetoga i postali smo Božja milina, novi ljudi, nova stvorenja. (više…)