Proslava svetkovine Presvetoga Srca Isusova u zajednici Rastatt

Već tradicionalno naša hrvatska vjernička zajednica u Rastattu na svetkovinu Presvetog Srca Isusova slavi svetu misu zajedno s njemačkom vjerničkom zajednicom. Tako je i ove godine u petak, 7. 6. 2024. slavljena sveta misa u 18 sati u crkvi Herz-Jesu im Dörfel.

Predslavitelj misnoga slavlja bio je novi kapelan u Rasttatu Tobias Springer, a s njim je u ime hrvatske zajednice suslavio naš vlč. Ivan Plješa. Naši lektori sudjelovali su u čitanju Božje riječi, ministranti su skupljali kolektu i bili zaduženi kod kađenja, zbor je otpjevao nekoliko pjesama uz pratnju prisutnih vjernika.

Prije samoga kraja, na poziv domaćina, fotografirali su se ispred oltara članovi zbora njemačke i hrvatske zajednice, a njemački zborovođa gosp. Robert Bauer je pozvao našu zajednicu da za iduću godinu pripremimo i izvedemo zajednički nekoliko pjesama. Naši zboraši su se rado odazvali tom pozivu.

Nakon misnoga slavlja uslijedilo je kratko klanjanje pred Presvetim, a potom nas je ispred crkve čekalo veselo zajedničko druženje uz zakusku koju su pripremili članovi njemačke i hrvatske zajednice.

Anita Piplica

Krizme 2024. u HKM Mittelbaden (fotogalerije)

U našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden u periodu od 8. do 23. lipnja 2024. svečano su proslavljene četiri svete krizme: u Karlsruhe, Pforzheimu, Gaggenau i Bruchsalu. Sakrament svete potvrde i darove Duha Svetoga primilo je ukupno 130 krizmanica i krizmanika. Oni su se prethodno jednu školsku godinu pripravljali za sakrament krizme kod svojih vjeroučitelja i svi su se, zajedno sa svojim roditeljima i kumovima, prije same krizme ispovjedili. Sakrament krizme u zajednicama Karlsruhe, Pforzheim, Gaggenau i Bruchsal podijelio je mons. dr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski u miru. U zajednici Kehl slavlje svete potvrde i prve pričesti bit će 23. lipnja 2024. a sakramente će podijelite don Ivo Nedić, voditelj HKM Mittelbaden.

Karlsruhe

Prvo slavlje svete krizme bilo je u subotu, 8. lipnja, u 9.30 sati u crkvi sv. Mihaela u Karlsruhe. Sakramentu potvrde pristupilo je 33 djevojaka i mladića koje je pripremao don Sebastijan Marković. Sakrament krizme podijelio je biskup Pero Sudar, a s njim su za vrijeme mise suslavili don Sebastijan Marković, don Ivo Nedić, don Vjekoslav Kanić, don Stjepan Matijević i vlč. Juro Kopić. Pod misom su pjevali članovi zbora iz Karlsruhea uz vodstvo i klavirsku pratnju pastoralne suradnice Sanje Gluhak.

Fotogalerija (fotografije © Nataša Vidović)​​

Pforzheim

Sveta krizma u Pforzheimu proslavljena je također u subotu, 8. lipnja u 13.00 sati u crkvi sv. Ante. Krizmalo se 39 krizmanica i krizmanika. Krizmanike iz Pforzheima je pripremao past. suradnik Darko Rubčić, a njima se pridružilo nekoliko krizmanika iz Eppingena, Brettena i Karlsruhe koje su pripremali don Sebastijan Marković i don Ivo Nedić. Sakrament krizme podijelio je biskup Pero Sudar, a s njim su suslavili don Ivo Nedić, don Vjekoslav Kanić i don Stjepan Matijević. Pod misom su pjevali članovi crkvenoga zbora iz Pforzheima pod vodstvom i klavirskom pratnjom past. suradnika Darka Rubčića te gitarskom pratnjom Davida Vranješa i Marlona Čalića.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić)​​

Gaggenau

U nedjelju, 9. lipnja sveta krizma proslavljena je u Gaggenau, u crkvi sv. Josipa u 9.30 sati. Krizmi je pristupilo 27 krizmanika iz zajednica Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden koje su pripremali past. suradnica Sanja Gluhak (Gaggenau) i don Stjepan Matijević (Rastatt i Baden-Baden). Sakrament krizme podijelio je biskup Pero Sudar, a s njim su za vrijeme mise suslavili don Ivo Nedić i don Stjepan Matijević. Uz vodstvo past. suradnice Sanje Gluhak i instrumentalnu pratnju Rafaela Rendalića pjevali su članovi crkvenoga zbora iz Gaggenau i mladi iz Offenburga.

Fotogalerija (fotografije © Nataša Vidović)​​

Bruchsal

Istoga dana, u nedjelju, 9. lipnja u 13.00 sati u crkvi sv. Pavla u Bruchalu slavljena je druga sveta krizma. Krizmao se ukupno 31 krizmanik iz zajednica Bruchsal, Kirrlach, Bretten i Eppingen. Krizmanike iz Bruchsala pripremao je past. suradnik Darko Rubčić, krizmanike iz Kirrlacha don Ivo Nedić, a krizmanike iz Brettena i Eppingena don Sebastijan Marković. Misno slavlje predvodio je i djecu krizmao biskup Sudar, a s njim su suslavili don Ivo Nedić, don Sebastijan Marković i don Stjepan Matijević. Pod misom su pjevali članovi zbora iz Bruchsala i Pforzheima, a instrumentalno su ih pratili na gitarama David Vranješ i Marlon Čalić te past. suradnik Darko Rubčić na klavijaturi.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić)​​

Himan Duhu Svetomu

O dođi, Stvorče, Duše Svet,

pohodi duše vjernika,

poteci višnjom milosti,

u grudi štono stvori ih.

 

Ti nazivaš se Tješitelj,

blagodat Boga Svevišnjeg,

studenac živi, ljubav, plam

i pomazanje duhovno!

 

Darova sedam razdaješ,

Ti, prste desne Očeve,

od vječnog Oca obećan,

Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,

zadahni dušu ljubavlju,

u nemoćima tjelesnim

potkrepljuj nas bez prestanka!

 

Dušmana od nas otjeraj

i postojani mir nam daj,

ispred nas idi, vodi nas,

da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,

i Krista, Sina njegova,

i u Te Duha njihova,

da vjerujemo sveudilj!

 

Sva slava Ocu vječnomu,

i uskrslome Sinu mu,

sa Tješiteljem presvetim

nek bude sada i uvijeke. Amen.

Osvrti mladih na Susret hrvatske katoličke mladeži u Gospiću

[U Gospiću je 4. svibnja 2024. održan 12. Susret hrvatske katoličke mladeži pod geslom „Raduj se za svoje mladosti“ na kojem se okupilo 10.000 mladih. Iz naše misije Mittelbaden sudjelovalo je 29 mladih s dvojicom voditelja zajedno s mladima i njihovih dvoje voditelja iz Hrvatske katoličke misije Göppingen-Geislingen. Donosimo osvrte dvoje mladih iz naše misije i dvoje mladih iz prijateljske misije Göppingen-Geislingen.]

 

Ovim putem najprije zahvaljujem svima koji su nama mladima omogućili putovanje u Gospić na Susret hrvatske katoličke mladeži.

Moja aktivnost na hodočašćima je počela otkako sam bila na Susretu katoličke mladih u Bjelovaru 2022. i mislim da nisam jedina. Ne samo da sam tamo upoznala nove prijatelje, već sam se još više približila Bogu i vjeri.

Tad sam odlučila da moram biti i ove godine na susretu mladih u Gospiću i da ne smijem to propustiti skupa s prijateljima koje sam upoznala u Bjelovaru i u Torinu 2023. Ove godine nam je Bog dao dobro vrijeme što nam je puno olakšalo hodočašće.

Došli smo u Korenicu oko 8 ujutro gdje su nas divni ljudi dočekali s obrokom i ugostili. Nakon okrepe presvukli smo se i sredili za hodočašće te zatim krenuli za Gospić gdje smo stigli oko 12 sati. U Gospiću smo prvo slavili na Trgu Stjepana Radića a potom krenuli na stadion Balinovac. Misa je bila toliko predivna da je i pokoja suza pala. Bio je to jedan veliki događaj pun lijepih emocija, svi smo bili okupljeni, preko 10.000 mladih. Poslije mise nam je priopćeno da će sljedeći susret mladih biti u Požegi 2026. i odmah je bilo jasno da moramo i na taj susret jer to ne želimo propustiti. Poslije programa na stadionu smo se vratili na trg gdje nas je dočekao band ‘Božja pobjeda’. Bilo je to jedna nezaboravna večer.

Vratili smo se autobusom u Korenicu i prespavali kod obitelji u župi.

Unatoč malo sna bili smo uzbuđeni i sretni i nikoga nisu poslovne ili školske obveze spriječile otići na takav događaj.

Nadam se da ćemo 2026. vidjeti i neka nova lica, opet proslaviti divni susret, naučiti nešto novo i najvažnije – ojačati našu vezu s Bogom. Već se sad radujemo Požegi.

Vidimo se i još jednom jedno veliko hvala svima!🙏

Ivona Palinkaš (16 godina), zajednica Rastatt

 

Jedno veliko hvala svima onima koji su organizirali ovaj susret koji je bio predivan i definitivno nezaboravan. Ostala sam oduševljena.

Budući da je meni ovo prvo hodočašće, nisam znala kako to izgleda i dosta sam se izmorila od hodanja, ali moram priznati da se na kraju sve isplatilo. Imali smo misu koja je bila predivna i dosta me je smirila. Propovijed je bila također lijepa, i zbor i sve te pjesme su me dirnule u srce. Vrijeme je bilo, Bogu hvala, sunčano i toplo pa je ugođaj bio još ljepši. Poslije mise smo hodali natrag do trga na kojem je nastupala grupa ‘Božja pobjeda’. Ljudi su dizali ruke u zrak, skakali, pjevali i slavili Boga zajedno.

Jako mi je drago što sam mogla sudjelovati na ovom hodočašću i susretu mladih i sve to doživjeti. Bilo mi je stvarno kao lijek za dušu.

Također mi je drago da nas se ovoliko mladih odlučilo ići na ovaj susret jer sâm odlazak tamo je znak ljubavi za Boga, želja da mu budeš bliže. † ♡

Nika Pervan (16 godina), zajednica Gaggenau

 

Susret hrvatske katoličke mladeži u Gospiću teško je opisati riječima. Takav jedan susret bi svi trebali barem jednom u životu doživjeti i osjetiti, svu tu emociju i snagu. Kad vidite veliku rijeku mladih koji su došli iz raznih krajeva i stvorili brojku od 10 tisuća, mislim da je svaka riječ suvišna, to je jednostavno predivno! Moram reći da je svima nedostajalo malo sna za taj cijeli događaj, ali na kraju nam je svima dragi Bog dao taj mir i snagu, i također lijepo vrijeme na dan Susreta da i kroz to prođemo. Moram također dati i sve pohvale svim volonterima i ljudima koji su bili zasluženi za organizaciju susreta, sve je bilo kako treba. Jedno veliko hvala od srca za sve obitelji koje su nas pustile u svoje domove i dale nam topao smještaj. Naša ekipa je spremna i već se sad raduje idućem susretu. Najveće hvala ide dragom Bogu na svemu što nam je dao i samom Kristu koji nas je vodio. Raduj se za svoje mladosti! ❤ ‍🔥

Leon Ledić (18 godina), zajednica Geislingen

 

Pjesma Gospić

ja danas putujem k tebi
jer ti me zoveš k sebi
bez tebe svijetom lutam
i na kriva vrata kucam

u mladosti se tebi radujem
i u tebe samo vjerujem
danas srce tebi dajem
i za moje grijehe se kajem

kad sam s tobom ti me vodiš
i sve moje brige ti mi lomiš
zato vladaj srcem mojim
da se više ničeg ja ne bojim

Luka Pejazić (17 godina), zajednica Göppingen

Ulomci s hodočašća u Lourdes

Autobus broj 2

Hvaljen Isus i Marija!

Sasvim spontano, onako usput: „Ako ti se rodi neka ideja, da ti naknadno ne govorim“, reče mi naš pastoralni djelatnik Darko, na što se odmah nadovezala naša samozatajna i draga Sanja: „Napiši nešto…“

Sad ja mislim, Bože, pisala sam prošle godine o svojoj dici, a sad ću pisati o ovim dragim ljudima iz autobusa broj 2, i ne samo o njima nego i svima onima koji su obilježili hodočašće naše misije Mittelbaden.

Srijeda, 8. svibnja 2024. Autobus br. 2 i br. 3 već čekaju na Messplatz-u u Pforzheimu. Naš izuzetno brz i sposoban Darko broji putnike i pobježe u autobus br. 3.

Ulazim u autobus br. 2 i ugledam na kraju autobusa gosp. Antu Bevandu, njegovu suprugu Anu i njihova 3 anđela: Marija, Ivano, Marijela. Pa to je divno kad anđeli s nama putuju… Tu su i baka Ljubica i dida Stipe. „Ante, mi imamo 10. jubilej. Znaš li da smo 2014. godine bili skupa u Svetoj zemlji? Ti i naša Ljiljana Böhm, samo što si onda bio momak.“ Dalo se zamijetiti još onda duboka vjera mladog čovjeka i žao mi je da nemam fotografiju iz Emausa gdje sam ga sama slikala na koljenima ispod procvjetalog behara.

I svatko zauze svoje mjesto, a naša Jacqueline… – „Tko će naći vrsnu ženu? Više vrijedi ona nego biserje“ (Izr 31,10). Zašto ne primijeniti mudračeve biblijske riječi na djevojku koja se svojom vjerom i primjerom uzdigla poput orla u visine. Broji ona nas jesmo li svi na okupu do Baden-Badena kod Autobahnkirche gdje nas čekaju don Vjekoslav Kanić i pastoralna djelatnica Sanja Gluhak, voditelji i animatori našega autobusa. Našoj skupini iz Pforzheima pridružila se skupina hodočasnika iz Gaggenau, Rastatta, Baden-Badena, Kehla i Offenburga.

U autobusu br. 2 pozdrav za hodočasnike od našeg dobrog don Vjeke, započela je molitva sv. krunice, pjesma uz šale i viceve. U posebnom ozračju naša voditeljica Sanja. Čini mi se kao srce koje sadrži sva naša srca, jedna očigledna ljubav što obuhvaća sve naše ljubavi, jedan glas mirnoće koji okružuje sve naše glasove i jednu tišinu dublju od svih naših tišina. Hvala ti, Sanja! Hvala, don Vjeko!

Mladenka Marinović-Sušac

Oči Okrunjene Djevice​

Ne traži svijeću

Neka Te OČI zagrle

I poslije naših vremena

POGLEDAJ

cvjetni vrt „Okrunjene Djevice“

Put vječnosti

I Kap vode sa IZVORA

Kojom te pogleda

Na stijeni u Lurdu

2024.

AVE – AVE – AVE – MARIJA

Mladenka Marinović-Sušac

Osobna svjedočanstva hodočasnikā

Upoznala sam bračni par iz Offenburga, gospodina Antu i gospođu Vesnu Škorčević, kao i njihova sina Marija. Pitam Antu: „Što te dovelo u Lurd?“

„Međugorje me dovelo u Lurd“, odgovori čovjek rođen u Tramošnici Donjoj.

Sin Mario, koji je nosio znakovlje misije Mittelbaden, skupa je s razdraganim mladićem Markom Kokićem kome sam ispričala sjećanje na njegovog pokojnog dida, koji je izuzetno lijepo pjevao. Mir mu i pokoj vječni!🙏

S nama su i Ružica i Veroljub Pavlović. Ružica je Antina sestra, majka s dvije ruže u rukama koje je bacila na zadnjoj postaji križnog puta za svojih dvoje djece. Suze majke Ružice natopiše brdo Kalvarije…

Kraj mene stoji jedna časna sestra uplakana. Netko je upitao: „Sestro, zašto plačeš?“ Odgovorila je: „Ne plačem ja, nego Isus i Majka Božja plaču zbog naših grijeha.“

Pitam moju Žaki: „Što ti je Gospa rekla poslije 25 godina tvog hodočašća u Lurd?“ – „Gospa mi kaže: Dođi mi opet, širi moju vijest i ovo čudo Božje svim ljudima i nikad ne odustaj od molitve koja će te uvijek jačati i pokazati pravi pravac u životu.“

Pitala sam i njezinu majku, kumu Snježanu: „Što bi poručila onima koji nikada nisu bili u Lurdu?“ – „Kuma, iskreno rečeno, nisam ti ja baš neki pisac, ali uglavnom svake godine me Gospa ponovno zove – dođi. Svima onima koji nikada nisu bili na tom svetom mjestu treba reći: Dođite i vidite, dođite da se divite.“

Jedna naša suputnica željela je ostati anonimna: „Veliko čudo nisam doživjela, a nisam ni očekivala, nego hrpu ‘malih’ a za mene velikih znakova Božje prisutnosti među nama. S jedne strane nametljivost i upornost Zloga da pomuti Božji narod, a s druge Božja mišica koja vlada.“

„Ivanka, što si doživjela i što si ponijela sa sobom iz Lurda?“ – „Sve lijepo i nezaboravno. Ja to ne mogu jednom riječi reći. Taj osjećaj se mora doživjeti.“

Snježani Šaravanji sam postavila isto pitanje, što je doživjela i ponijela sa sobom iz Lurda. „Osjetila sam i doživjela zahvalnost Majci Mariji. Posebnu mirnoću sam osjetila u duši. Ja sam se ove godine 6. travnja crkveno vjenčala sa svojim mužem s kojim sam prethodno u civilnom braku bila 18 godina. Meni je to bilo nešto posebno i najviše sam zahvaljivala Majci što mi je omogućila da to doživim nakon toliko godina. Moje molitve su uslišane. Na mome vjenčanju za dar mi je Bog omogućio da mi vlastito dijete pjeva cijelu sv. misu. Lurd je za mene nešto posebno. Majka Marija je zaslužna i njoj zahvaljujem da sam se nakon dugih 18 godina mogla pričestiti.“

Na pitanje što je doživjela i ponijela iz Lurda gđa Anica (Anuša) Jakin poslala je svoj kratki audio snimak pa ga poslušajte:

 

Gospođa Boriš Štiner je također dala svoj odgovor: „Bilo mi je lijepo u procesijama i na sv. misama, ponajviše kad sam prolazila kraj kipa Majke Božje u špilji. Sretna sam što sam bila u svetištu Majke Božje Lurdske.“

Supružnici Stipo i Ljubica Bevanda međusobno odgovaraju i zahvaljuju Bogu na darovanoj djeci, mole za zdravlje cijele obitelji i zahvaljuju Gospi na pomoći koju su osjetili i ponijeli sa sobom ovog hodočašća.

Njihov sin Anto se nadovezuje: „Inicijativa moje supruge Ane dovela nas je k Blaženoj Djevici Mariji. Meni se, moram priznati, baš i nije išlo jer su djeca još mala, ali evo nas. Ana kaže: ‘Roditeljski primjer i put moramo nastaviti, koračati da nam dragi Bog i majka Božja podare mir, snagu i blagoslov.’“

Mladić Marko Kokić, kojemu je ovo prvo hodočašće u Lurd i koji je na svim službenim točkama spremno nosio hrvatsku zastavu, izjavio je da je u Lurdu osjetio vjeru na hrvatski način, hrvatski narod, Božju ljubav, Božju prisutnost i da je ponosan što je imao čast nositi hrvatsku zastavu.

Njegova majka Marina, koja je također prvi put u Lurdu, veli: „Mene je oduševilo kada se u procesiji sa svijećama molila krunica i da su ljudi iz cijelog svijeta bili ujedinjeni u molitvi i to svatko na svom jeziku. Procesija bolesnikā me se posebno dojmila, dirnulo me da u današnje vrijeme ima ipak mladih ljudi što srcem, radosno i veselo pomažu bolesnima i bespomoćnima. Svi su oni imali osmijeh na licu, osjetila se dobrota u njima. I drugo – jednostavno mi Hrvati i naša vjera, sve je rečeno. Prelijepo i nezaboravno prvo hodočašće u Lourdes.“

Na pitanje što je doživjela i ponijela iz Lurda Violeta Affé je u kasne sate zapisala sljedeće: „Naše molbe, naša nadanja, naše lutanje u potrazi za – savršenošću. Savršenošću u zdravlju, u nadi, u radu, u ljubavi – ljubavi u obitelji, ljubavi prema bližnjemu, ljubavi prema sebi samom; treba znati ljubiti, zdravo ljubiti, različito ljubiti i pritom ostati svoj i najprije ostati Božji, ostati Isusov prijatelj i brat, ostati Marijino dijete. Evo izgubih se ja. Bila sam i u Međugorju, i na Trsatu, i u Svetoj zemlji, čak i u Meksiku, ali ja i Gospa Lurdska imamo poseban odnos. Tu najradije dolazim, nigdje se ne osjećam bolje kao kod svoje kuće u Lurdu na Gavi pred špiljom s hodočasnicima iz cijeloga svijeta, gdje smo svi zajedno a opet svatko za sebe. Ovaj put želim reći hvala dragoj Majci s krunom na glavi u moru ruža svih boja. Hvala na neumornoj ljubavi, i posebno hvala dragom našem Spasitelju, Gospodinu Isusu Kristu, koji je po Majčinom zagovoru uvijek uz nas a ovaj put posebno za mene i uz mene. Za vrijeme velikog sakramenta svete ispovijedi, hvala Tebi, Isuse, hvala draga Gospo Lurdska na svim dušobrižnicima, a posebno ove godine što mi je pružena milost i povjerenje, oslobođenje, smionost, ne nalazim dalje riječi. Sve ostalo je rekla svijeća zapaljena i ostavljena da gori u vječnosti.“

Imamo zapisana i iskustva nekoliko hodočasnika iz autobusa br. 1. i br. 3.

Tako hodočasnica iz autobusa br. 1, Marija Vasilj na pitanje što je doživjela i ponijela sa sobom iz Lurda odgovara: „Bogatstvo i dar od Boga je kao cijela obitelj sudjelovati na ovom predivnom hodočašću. Posebno je teško u ovim izazovnim vremenima kada su mladi okrenuli svoje orijentacije u drugi smjer, daleko od Boga. Zahvalna sam Majci Lurdskoj da nas je kao cijelu obitelj pozvala i da smo se cjelokupno odazvali tome pozivu. Doživjeti to zajedništvo svih nas hodočasnika uz pjesmu Ave Maria nešto je neprocjenjivo, nešto što se ne može opisati našim riječima. To je trenutak kada nebo dotiče zemlju. Tu ljubav Gospine prisutnosti upiješ i poneseš sa sobom u ovaj neki drugi svijet… Ta ljubav Gospine prisutnosti dâ tu snagu da izdržiš do ponovnog susreta u našem predivnom svetištu Lurdu. Hvala, draga Majko! Hvala, Gospe Lurdska!“

Svoje impresije zapisala je i Emilija Mikulić, također iz autobusa br. 1: „Kao i svake godine naša Misija je organizirala hodočašće u Lurd. Po drugi puta moj muž i ja smo se spremili i otišli na to lijepo hodočašće. Cilj nam je bio našoj Majci Božjoj, našoj Zaštitnici, zahvaliti se za sve dobro što imamo u životu, za našu djecu, za naših četvero prekrasnih unučadi. A najviše moliti se za mir u svijetu. Toliko smo žalosni zbog tih ratova i to nas čini jako žalosnim. Kada smo stigli u Lurd, taj osjećaj koji smo doživjeli ne da se opisati. Lurd je za nas raj zemaljski. Sve je bilo lijepo, duhovne mise, procesije, put križa, ispovijedi, paljenje svijeća… Najveća okrepa je voda, koju smo svaki dana pili a i ponijeli sa sobom doma. U autobusu smo se osjećali kao mala obitelj, upoznali smo nove ljude iz naše Misije, susreli drage stare prijatelje iz Misije, iz domovine, čak i kuma od našeg najmlađeg unuka. Taj osjećaj blizine ima samo kod naše Majke Božje, ona nas voli i okuplja. Koja je to radost u srcu i mir u duši! Bili smo svi radosni i svi smo sudjelovali u molitvi i pjesmi. Hvala Ti, Majko, na svemu. Obećavamo da ćemo za koju godinu opet doći. Kraljice Mira, moli za nas!“

Naša Matija, hodočasnica iz autobusa br. 3, koračala je bosonoga i oprala svojim suzama sve postaje Kalvarije dok me držala čvrsto svojim rukama. „Osjetila sam moćnu ruku Njegovu!“

Matijina kći Sanja, majka troje divne djece, napisala je potresno i dirljivo svjedočanstvo: „Spoznala sam da Gospa sve vodi. Iako nisam htjela ići ove godine, Ona je htjela da joj dođem, da je osjetim da je uz nas, da nas vodi i da nas čuva. Ovo mi je drugi put da sam u Lurdu i mogu reći da sam intenzivnije doživjela milost. Sa Gospom, mojom obitelji, mamom, tetom i tetkom koji su došli iz Amerike i s mojim prijateljima koji su uz mene ja sam blagoslovljena. Jedan poseban trenutak mi je ostao u srcu, a to je bilo za vrijeme križnoga puta kada sam hodala zajedno s jednom dobrom dušom koja je u mojim teškim tjelesnim trenucima meni priletjela u pomoć, kao Šimun Cirenac našem Isusu, i ostala je uz mene… to je ljubav prema čovjeku. Blagoslovljena sam sa svima koji su oko mene i ništa nije teško s Gospom nositi. Osjećam da Ona nas vodi i da se ničega ne trebam plašiti. Ona zna sve i Bog će me po njezinu zagovoru ozdraviti duhovno i tjelesno…“

Gospođa Anđa Jurić iz autobusa br. 3 ovako piše: „Sretna sam što sam išla u Lurd. Bilo mi je predivno. Imala sam divne ljude oko sebe jer smo svi skupa išli u susret našoj Gospi Lurdskoj. Ponijela sam sa sobom mir i zadovoljstvo u duši i dragom Bogu zahvaljujem da sam imala priliku ići na hodočašće.“

Velika hvala svim hodočasnicima iz autobusa br. 1, 2 i 3 koji su se odvažili iznijeti svoje osobno svjedočanstvo.

Lurd je nešto posebno. To je mjesto molitve, pjesme, ozdravljenja i obraćenja. To je vrelo milosti i pomoći. Lurd se ne može opisati. Lurd treba vidjeti i doživjeti.

Velika hvala voditelju HKM Mittelbaden don Ivi Nediću, don Vjekoslavu Kaniću, don Stjepanu Matijeviću, pastoralnim suradnicima Sanji Gluhak i Darku Rubčiću jer bez njih ne bismo osjetili radost ovog hodočašća 2024. godine.

Mladenka Marinović-Sušac

Taj šutljivi pjev u duši

Melodija skrivena

Ranjiva na dlanu

Kraljuje u meni

I oko mene

Kao životno hodočašće –

Teče i teče

OKRUNJENA MADONNA

LOURDES

RASUTE BISERE NIŽEM

POD KRIŽEM

Mladenka Marinović-Sušac

Ustani i sa zorom pođi

Ustani i glasno zapjevaj Mariji

Postoji jedna tuga

Dublja od ljubavi

Dragocjenija od spoznaje

Jača od želja…

BEZGLASNA…

Mladenka Marinović-Sušac

Videogalerija

Hodočašće vjernika HKM Mittelbaden u Lourdes 2024. (fotogalerija + videogalerija)

Već tradicionalno uz svetkovinu Uzašašća Gospodinova Hrvatski dušobrižnički ured u Njemačkoj i Hrvatska katolička župa Frankfurt na Majni organiziraju hodočašće hrvatskih vjernika Zapadne Europe Blaženoj Djevici Mariji u Lourdes, jedno od najvećih i najposjećenijih marijanskih svetišta u svijetu. Tako je i ove godine u periodu od 9. do 11. svibnja oko tisuću i pol Hrvata iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Belgije i Francuske došlo u pohod Gospi Lurdskoj.

Iz naše misije Mittelbaden na hodočašću je sudjelovalo rekordnih 200 vjernika iz svih 11 zajednica: Baden-Baden, Bretten, Bruchsal, Eppingen, Gaggenau, Karlsruhe, Kehl, Kirrlach, Offenburg, Pforzheim, Rastatt, kojima se pridružilo 8 hodočasnika iz misije Saarbrücken/Trier te nekoliko vjernika pristiglih iz Hrvatske pa čak i Sjedinjenih Američkih Država. Za organizaciju hodočašća i vodstvo bili su zaduženi voditelj misije don Ivo Nedić, pastoralni djelatnici Sanja Gluhak i Darko Rubčić te svećenici don Stjepan Matijević i don Vjekoslav Kanić.

Zbog velikog broja vjernika morali smo angažirati tri autobusa: veliki autobus na kat autoprijevoznika ‘Eberhardt’, kojim su upravljali naši stari prijatelji Damir Ćurković i Alen Dardalić, te dva autobusa autoprijevoznika ‘Steidl’ iz Neumarkta kojim su upravljala dvojica njemačkih i dvojica rumunjskih vozača.

Na put smo krenuli u srijedu, 8. 5. u poslijepodnevnim satima s dva autobusa iz Pforzheima i jednim iz Bruchsala. Crkva Autobahnkirche u blizini Baden-Badena bila je mjesto sastajanja svih hodočasnika naše misije gdje smo se zajednički pomolili za sretan put i plodonosno hodočašće, a blagoslov nam je udijelio don Vjekoslav Kanić. U 21 sat nastavili smo naš put prema Lourdesu. Putem se molilo i pjevalo.

Na svetkovinu Uzašašća Gospodinova, u četvrtak, 9. svibnja u popodnevnim satima stigli smo u Lourdes. Većina vjernika bila je smještena u hotelu ‘Astrid’ a ostatak u hotelu ‘Agena’. Nakon ručka, smještanja po sobama i osvježenja uslijedio je službeni program hodočašća.

Program je započeo poslijepodnevnom svečanom misom u crkvi sv. Bernardice koju je predslavio fra Zvonko Tolić, voditelj Hrvatske katoličke misije Berlin, uz suslavlje 25 hrvatskih svećenika. U propovijedi je fra Zvonko povezao naše svakodnevne životne križeve s Isusovim križem, ali i njegovim Uskrsnućem i Uzašašćem na nebo. Ukoliko ih predamo Bogu, naši križevi mogu postati oruđem svjedočenja Božje ljubavi. Kristovo Uzašašće na nebo je i uzašašće naših nadanja. Naglasio je također važnost euharistije, koja je sakramentalni znak, simbol Božje ljubavi i blizine čovjeku. Na koncu misnoga slavlja riječi pozdrava i zahvale uime organizatora okupljenima je uputio župnik HKŽ Frankfurt fra Petar Komljenović. Liturgijsko pjevanje sa skupinom pjevača iz različitih misija predvodila je s. Filipa Smoljo, pastoralna suradnica u HKŽ Frankfurt.

U večernjim satima uslijedila je nadaleko poznata i svima omiljena procesija u kojoj mnoštvo vjernika s upaljenim svijećama prati Gospin kip hodeći i moleći krunicu na više jezika te na koncu ispuni prostor ispred bazilike svete Krunice. U procesiji se pjevalo i molilo na hrvatskom jeziku, a vidjele su se i brojne hrvatske zastave i transparenti hrvatskih misija i zajednica.

Drugoga dana, u petak, 10. svibnja, program je započeo svetom misom u špilji Gospina ukazanja (Grotte da Massabielle), koju je u zajedništvu s ostalim hrvatskim svećenicima predslavio fra Šimun Ćorić, voditelj Hrvatske katoličke misije Solothurn u Švicarskoj. U propovijedi je naglasio kako mnogi od nas nosimo ratove u sebi, nezadovoljstva pa čak i očaj, a kršćanin bi naprotiv trebao biti čovjek nade i radosti jer upravo Krist želi od nas da budemo sretni. Istinski kršćanin je čovjek plodan, koji donosi mnogo roda, koji širi oko sebe radost i raspoloženje, koji ostavlja širinu za Boga. Naše hodočašće u Lourdes ne bi smjelo ostati samo na razini turizma, izleta, nego bi trebalo rezultirati dobrim plodovima u našim životima, u našoj svakodnevici. Liturgijsko pjevanje animirao je fra Šimun uz gitaru.

Poslije svete mise organizirano je zajedničko fotografiranje svih hrvatskih vjernika ispred lurdske bazilike, a nakon toga je na brdu Kalvarija u neposrednoj blizini svetišta uslijedila pobožnost puta križa koju su predvodili svećenici iz nekoliko hrvatskih misija. U veličanstvenoj povorci vjernici su, od kojih su mnogi hodali bosi, koračali od postaje do postaje razmatrajući Isusov put križa i pridružujući mu u molitvama i svoje životne patnje i križeve.

U poslijepodnevnim satima u crkvi sv. Bernardice vjernici su imali mogućnost za ispovijed, sakrament pomirenja s Bogom, drugima i samim sobom te je bilo upriličeno i klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom. Dan je zaključen ponovno večernjom procesijom s upaljenim svijećama u prostoru svetišta.

Posljednji dan trodnevnoga programa, subota, 11. svibnja, okončan je svetom misom u bazilici sv. Pija X. Misu je predslavio fra Vidan Mišković, voditelj Hrvatske katoličke misije Duisburg. Fra Vidan je u propovijedi govorio o važnosti nebeske Majke Marije u životu i vjeri kršćana. Pred njom ne trebamo glumiti, nego joj se utjecati puni pouzdanja jer nas poznaje i voli. Propovjednik je podsjetio kako je jedan od brojnih Marijinih naziva i onaj – Gospa od Zdravlja, a Lourdes je upravo jedno od najpoznatijih svjetskih svetišta u koje se slijevaju rijeke bolesnika. Premda većina od njih vjerojatno neće biti izliječena, bolesni rado dolaze u Lourdes kako bi po Gospinu zagovoru od Boga izmolili novu snagu za podnošenje svojih tjelesnih i duševnih bolesti i životnih križeva.

Na koncu misnoga slavlja riječima zahvale Bogu, svećenicima i svim hodočasnicima koje je uime organizatora uputio fra Petar Komljenović službeno je okončano ovogodišnje hodočašće hrvatskih vjernika Zapadne Europe u Lourdesu koje će svim sudionicima ostati u sjećanju i po izuzetno lijepom vremenu i ljetnim temperaturama.

Vjernici misije Mittelbaden svoje su hodočašće okončali blagoslovom nabožnih predmeta te procesijom sa zavjetnom svijećom, njezinim postavljanjem i paljenjem.

U poslijepodnevnim satima smo se uputili natrag svojim domovima. U povratku smo imali priliku za duhovno razmatranje, osobna svjedočanstva od kojih su neka bila posebno snažna i dirljiva, pjesmu i međusobno druženje. U jutarnjim satima nedjelje, 12. svibnja, svi smo se okupili kod crkve St. Josef u Gaggenau gdje su nas dočekali i počastili hranom i pićem članovi misijskog vijeća zajednice Gaggenau-Rastatt-Baden-Baden. Nakon okrepe uslijedila je svečana sveta misa koju je predvodio don Ivo Nedić. Pod misom je pjevao mješoviti zbor sastavljen od pjevača iz više zajednica misije. Na koncu mise djeca su, pod vodstvom vjeroučiteljice Sanje Gluhak, izvela kratki prigodni program u povodu Majčinog dana, a ministranti su svim majkama u crkvi podijelili ružu. Zajedničkom misom u Gaggenau i službeno je okončano hodočašće naše misije u Lourdes.

Darko Rubčić

Videgalerija (© HKM Mittelbaden)

Pisma i molitve prvopričesnikā Isusu

Kada su učenici pitali Isusa da im kaže tko je najveći u kraljevstvu nebeskom, on dozove jedno dijete, postavi ga posred njih i reče: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.” (usp. Mt 18,1-5)

Isus, dakle, za mjeru prikladnosti bivanja u Božjoj blizini uzima dijete. Dječje ponašanje postavlja za uzor svima koji teže za Božjim kraljevstvom. A znamo da su djeca jednostavna, otvorena životu, puna povjerenja prema ljudima oko sebe, iskrena. O kako bi svijet dobro izgledao kada bismo svi bili kao djeca!

Da je doista tako, uvjerit ćete se i sami kada u nastavku pročitate pisma Isusu i molitve naših ovogodišnjih prvopričesnika iz Pforzheima i Bruchsala. (Radi bolje čitljivosti, pisma su gramatički neznatno pročišćena :))

  • Dragi Bože, molim te da moja mama i moj tata mene zauvijek vole.
  • Dragi Isuse, molim te da bude moja obitelj zdrava i da radost današnjeg dana ostane u našim srcima zauvijek.
  • Dragi Isuse, hvala ti za moju obitelj, za zdravlje svih nas. Hvala!
  • Dragi Isuse! Hvala ti na mojoj obitelji! Hvala ti na mom bratu i sestri iako se nekad svađamo! Hvala ti na ovom danu i svakom drugom koji slijedi! Molim te da čuvaš moju obitelj i da nas vodiš pravim putem, Tvojim putem! I na kraju, hvala ti na svemu!
  • Isuse, hvala ti za zdravlje moje obitelji, hvala ti za mir i blagostanje.
  • Dragi Isuse! Došao je najljepši dan, moja sveta Pričest. Jako se radujem. Hvala ti na današnjem danu. Hvala ti na mojim roditeljima i bratu. Obećavam ti da ću biti dobra i da ću slušati roditelje. Isuse, ja te volim!
  • Bože, čuvaj moju mamu i tatu, čuvaj moju seku i brata!
  • Mili moj Isuse, molim te, čuvaj moju obitelj, a meni pomozi da budem još bolja u školi.
  • Isuse, čuvaj moju obitelj. Isuse, prati mene na mom putu.
  • Dragi Isuse, hvala ti na svim čudesima i na svim dobrim stvorovima. Hvala ti što me jačaš i što me spasavaš od zločinaca i nepoznatih ljudi.
  • Dragi Isuse, hvala ti da sam zdrav, da mi je dobro, da imam mamu i tatu i da tebe, Isuse, mogu imati svaki dan. Volim te.
  • Isuse, zahvaljujem ti na daru Prve pričesti. Zahvaljujem ti na svemu dobrom koje mi pružaš.
  • Dragi Isuse, hvala ti što me čuvaš svaki dan, paziš na mene da budem zdrav i veseo. Jedinu želju koju imam, molim te da mi čuvaš moju obitelj i da svi budemo zdravi i sretni i veseli.
  • Dragi Isuse, možeš li napraviti da moji roditelji budu zdravi i da ja budem zdrav, i moja braća da budu jako zdrava.
  • Dragi Isuse, čuvaj moje najmilije, mamu, tatu, svu rodbinu i prijatelje naše. Neka svi ostanu zdravi i da se uvijek svi slažemo.
  • Dragi Isuse, hvala što me čuvaš svaki dan i paziš na mene da budem zdrav i veseo. Jedinu želju koju imam, molim te da čuvaš moju obitelj i da svi budemo zdravi i sretni.
  • Dragi Isuse, hvala ti za ovaj dan i molim te da čuvaš mene i moju obitelj. Sretan sam što ću primiti sakrament Prve pričesti.
  • Dragi Isuse, hvala ti što si došao u moje srce. Molim te za zdravlje moje obitelji. Budi uz mene u školi. Isuse, pomozi nam da prestane rat u cijelome svijetu i da vlada mir. Volim te, Isuse, i čuvaj mene i mog malog brata.
  • Dragi Isuse, hvala što si mi došao u srce. Molim te, čuvaj moju mamu, tatu, mene i moju braću.
  • Dragi Isuse, volim te jako puno, volim te iako nisam uvijek dobra, volim te svaki dan i svaku noć, volim te uvijek gdjegod da sam. Rodio si se u Betlehemu, a umro u Jeruzalemu i onda si uskrsnuo. Radio si mnogo dobrih stvari naš Spasitelj si. Hvala, Isuse, za sve što si nam dao. Jedina je meni želja da svi na ovoj zemlji budu sretni.
  • Dragi Isuse, od danas si moj najbolji prijatelj. Htjela bih da ideš sa mnom u školu i da uvijek paziš na mene. Pomozi svim bolesnim ljudima.
  • Dragi Bože, pomozi mi da budem dobar u školi i da nikad ne griješim. Hvala ti, Isuse, što si uvijek uz mene. Volim te, Isuse.
  • Isuse, daj da prestane rat u Izraelu i neka svi ljudi mogu u miru živjeti.
  • Hvala ti, Gospodine, što si me stvorio, hvala za ovaj dan. Čuvaj me i brani od svakoga zla.
  • Dragi Isuse, molim te da nijedno dijete nije gladno.
  • Dragi Isuse, hvala ti na svakom danu u kojem smo moja obitelj i ja zdravi i sretni zajedno. Jako sam sretna i zahvalna što ću primiti sakrament Prve svete pričesti. Želim da budeš moje svjetlo i da živim s tvojim blagoslovom. Dragi Isuse, trudit ću se da te nikada ne razočaram.
  • Hvala, Isuse, što me paziš i što sam zdrava. Molim te, pazi na sve ljude u svijetu i daj svima hrane i vode. Hvala, Isuse, što paziš na svijet i na ljude.
  • Zahvaljujem ti, Isuse, što sam živ i nadam se da ćeš me i dalje štititi. Molim te.
  • Dragi Isuse, pomozi svim ljudima koji trebaju tvoju pomoć. Molim te da svi ratovi prestanu. Molim te za svakodnevni kruh za gladnu djecu.
  • Dragi Isuse, čuvaj moju familiju.

Prve pričesti 2024. u HKM Mittelbaden (fotogalerije)

U našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden, u periodu od 27. 4. do 5. 5. 2024. svečano su proslavljene četiri prve pričesti u zajednicama Pforzheim, Karlsruhe, Bruchsal i Gaggenau. Sakramentu euharistije pristupilo je ukupno 84 prvopričesnika. Oni su se prethodno jednu školsku godinu pripravljali kod svojih vjeroučitelja za ovaj sakrament. Prije sakramenta prve pričesti ova djeca su po prvi put pristupila i sakramentu ispovijedi.

Svim našim dragim prvopričesnicima čestitamo i želimo da ih Božji blagoslov prati i dalje kroz život!

Pforzheim

Prvo ovogodišnje slavlje prve pričesti bilo je u subotu, 27. 4. 2024. u 11 sati u crkvi St. Antonius u Pforzheimu. Predsjedatelj misnoga slavlja i djelitelj sakramenta prve pričesti bio je vjeroučitelj prvopričesnikā don Ivo Nedić, uz kojega je suslavio don Sebastijan Marković. Sakramentu euharistije pristupilo je ukupno 19 prvopričesnika. Pod misom su pjevali pjevači crkvenoga zbora iz Pforzheima pod vodstvom i uz glazbenu pratnju pastoralnog suradnika Darka Rubčića.

Videgalerija (snimke © Sebastijan Marković i Jacqueline Zadravec)

Karlsruhe

Sljedećega dana, u nedjelju, 28. 4. u 11 sati bilo je slavlje prve pričesti u crkvi St. Michael u Karlsruhe. Misnim slavljem predsjedao je don Ivo Nedić, a s njim su suslavili vlč. Ivan Plješa i vlč. Jure Kopić. Pričešćeno je ukupno 29 prvopričesnika koje je kroz godinu dana pripremala vjeroučiteljica Sanja Gluhak. Za glazbeni dio programa pobrinuli su se pjevači i svirači zbora mladih iz Karlsruhe uz asistenciju vjeroučiteljice Sanje.

Bruchsal

U zajednici Bruchsal slavlje prve pričesti bilo je u subotu, 4. 5. u 11 sati u crkvi St. Paul. Misnim slavljem predsjedao je vjeroučitelj prvopričesnikā iz Bruchsala i Kirrlacha don Ivo Nedić, uz asistenciju don Sebastijana Markovića, vjeroučitelja prvopričesnikā iz Brettena i Eppingena. Sakramentu euharistije pristupilo je ukupno 18 prvopričesnika. Pod misom su pjevali pjevači crkvenoga zbora iz Bruchsala uz glazbenu pratnju D. Rubčića.

Gaggenau

Posljednje slavlje prve pričesti bilo je u zajednici Gaggenau, u nedjelju, 5. 5. u 11 sati u crkvi St. Josef. Svetim misnim slavljem predsjedao je don Stjepan Matijević. Pričešćeno je ukupno 18 djece koje je pripremala vjeroučiteljica Sanja Gluhak. Pod misom je pjevao dječji zbor ‘Snagom ljubavi Tvoje’ iz zajednice Gaggenau pod vodstvom gosp. Marina Ćorića.

Dvojezična brošura o Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden

U izdanju naše Misije iz tiska je nedavno izašla brošura na hrvatskom i njemačkom jeziku pod nazivom Hrvatska katolička misija Mittelbaden (Srednji Baden), odnosno Kroatische Katholische Mission Mittelbaden u kojoj su na 28 stranica, uz mnoštvo fotografija, ukratko prikazane sve aktivnosti koje se odvijaju u Misiji.

Dva su razloga zbog kojih smo osjetili potrebu za izdavanjem jedne ovakve brošure: prvi je trenutna sveobuhvatna reorganizacija teritorijalnog ustrojstva i pastoralnog djelovanja u Nadbiskupiji Freiburg – proces poznatiji pod nazivom „Kirchenentwicklung 2030“ [Razvoj Crkve 2030.] – te status i izazovi koji očekuju strane katoličke misije i zajednice unutar ovoga procesa. „Svijet se brzo mijenja. Naše društvo postaje sve raznolikije, nove tehnologije mijenjaju iz temelja život i rad uopće, a demografske promjene okreću dobnu piramidu naglavačke. Mijenjaju se oblici angažmana u društvu i crkvi. Ljudi traže nove načine kako zajedno živjeti, izražavati i slaviti svoju vjeru. Mnogi ljudi sve više doživljavaju crkvene ponude stranima odnosno neprikladnima te napuštaju Crkvu. Smanjuje se također broj suradnika unutar Crkve. Nadbiskupija Freiburg suočava se s ovim izazovima opsežnim procesom okrenutim budućnosti koji je pokrenuo nadbiskup Stephan Burger: Razvoj Crkve 2030. Osnova i obvezujući zahtjev je biskupijska strategija s vizijom, vrijednostima i 13 strateških ciljeva.“ – tako stoji na službenoj stranici Nadbiskupije (https://kirchenentwicklung2030.de/).

Drugi razlog jest među samim hrvatskim vjernicima nedovoljno poznavanje života i svih aktivnosti koje se provode u našoj teritorijalno velikoj i organizacijski veoma zahtjevnoj misiji Mittelbaden.

Vjerujemo da će ova brošura biti korisna i od pomoći kako njemačkoj tako i hrvatskoj vjerničkoj zajednici u njihovu boljem međusobnom razumijevanju i još kvalitetnijoj suradnji.

Urednik brošure je past. djelatnik Darko Rubčić; nakladnik je Hrvatska katolička misija Mittelbaden; u ime nakladnika don Ivo Nedić. Posebna zahvala ide svima koji su sudjelovali u ovom projektu: prijevod teksta na njemački – gđa Eva Pranjić (Karlsruhe), korektura njemačkog teksta – dr. Jozo Džambo (München), grafičko oblikovanje i prijelom – gosp. Branko R. Ilić (Sarajevo), tisak – tiskara Grafomark d.o.o. (Zagreb).

Kratko predstavljanje brošure bit će pred kraj mise u nedjelju, 5. svibnja 2024. u zajednicama Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim.

Susret crkvenih pjevača misije Mittelbaden

U dvorani misijskog centra u Karlsruhe (Südendstr. 39) u subotu, 20. travnja 2024. u poslijepodnevnim satima organizirano je druženje crkvenih pjevača iz čitave Hrvatske katoličke misije Mittelbaden. Na susret je došlo gotovo 90 pjevača iz zajednica Karlsruhe, Bruchsal, Pforzheim, Gaggenau, Rastatt, Offenburg i Bretten te naši svećenici.

Na početku se okupljenima obratio voditelj misije don Ivo Nedić zahvalivši voditeljima zborova i pjevačima koji glazbom oplemenjuju i čine svečanijima misna slavlja i koji ulažu veliki trud dolazeći redovno na probe pjevanja. Potom su predstavnici svake pojedine zajednice pozdravili prisutne i ukratko predstavili zajednicu iz koje dolaze.

Pastoralni suradnik i voditelj zborova Darko Rubčić u kratkom predavanju podsjetio je na mjesto i ulogu pjevačā u liturgiji držeći se temeljnih smjernica iz dogmatske konstitucije o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium (1963.) s posebnim naglaskom na sakralnu glazbu.

Zahvale su na koncu upućene domaćinima, članovima crkvenog zbora zajednice Karlsruhe zaduženima za organizaciju susreta i pjevačicama iz svih zajednica koje su s ljubavlju pripravile ukusna jela.

U opuštenoj atmosferi, uz razgovor i pjesmu te raznovrsna jela i pića pjevači su se družili do kasnih večernjih sati.

Bio je ovo prvi susret pjevača svih crkvenih zborova koji djeluju u misiji Mittelbaden i nadamo se da će prerasti u tradiciju.

Fotogalerija (snimke: Sebastijan Marković, Anja Popović, Anita Lauterborn, Mato Kovačević, Ellen Nikolov, Martina Rubčić)

Videogalerija

12 Videos

Zajednička proba folkloraša iz Bruchsala i Karlsruhe

Nakon nedjeljne svete mise 21. travnja 2024. u 9 sati u crkvi St. Michael u Karlsruhe, u dvorani misijskog centra u Karlsruhe održana je zajednička proba dviju folklornih skupina koje djeluju unutar Hrvatske katoličke misije Mittelbaden: Folklorna skupina FolkloriKA i Hrvatska Mladež Bruchsal.

Proba je bila za folkloraše koji će nastupiti na zabavnoj večeri koju organizira NK CroatiaKa u subotu, 18. 5. 2024. u Karlsruhe (Keltenhalle, Am Tummelplatz 6, 76287 Rheinstetten) na kojoj će nastupiti „Slavonia Band“. Fokloraši će tom prigodom zajednički izvesti „Slavonsko kolo“, koje trenutno uvježbavaju, a svaka skupina zasebno po još jedno kolo.

Proba je trajala dugo, od 10.30 do 15.30, ali su mladi u pauzama imali mogućnost i za druženje i zajednički ručak. Folkloraši iz Bruchsala zahvaljuju zajednici Karlsruhe na gostoprimstvu.

Ružica Brandis i Željka Esapović, voditeljice folklorne skupine Hrvatska Mladež Bruchsal

Ministranti u Gaggenau

Na svetoj misi u Gaggenau na “Bijelu nedjelju” ili nedjelju “Božanskog milosrđa”, 7. travnja 2024., okupio se lijepi broj ministranata, njih ukupno dvadeset.

Crkva St. Josef bila je dupkom puna. Neki su paušalno računali da je bilo preko dvjesto vjernika na svetoj misi. Ministranti su doprinijeli toj vizuelnoj ljepoti. Jedan od ministranata je i čitao prvo čitanje.

Prema riječima ministranata poseban doživljaj bila im je korizmena duhovna obnova koju je prije mjesec dana održao fra Stjepan Brčina, franjevac konventualac sa “Sv. Duha” iz Zagreba, i na koju je pristiglo mnogo mladih iz različitih krajeva, izvan naše misije Mittelbaden i pokrajine Baden-Württemberg.

don Vjeko

Pismo zahvale i uskrsna čestitka iz Afrike

Don Ivan Stojanović, svećenik salezijanac i dugogodišnji misionar u misiji Tatale u Gani, proslijedio nam je pismo zahvale i uskrsnu čestitku mladića Isidora iz misije Tatale, koji se školuje za svećenika salezijanca. Njegova majka i otac su preminuli i on se kao najstarije dijete brine za svoju braću i sestre. Zahvaljujući dobrotvornoj akciji naše misije ‘Kumstva za Ganu’ Isidoru je omogućeno školovanje i pomoć njegovoj braći i sestrama.

U nastavku prenosimo njegovo pismo:

Dragi dobročinitelji,

srce mi je radosno što vam mogu napisati ovo pismo zahvale. Pišem ga kako bih izrazio svoju iskrenu zahvalnost za izuzetnu podršku koju ste mi pružili u mom obrazovanju. Nadam se da ćete milošću svemogućeg Boga ostati nevjerojatno jaki i zdravi. Hvala Bogu na blagoslovu i milostima kojima nas obasipa. Moje ime je Pagui Kwabena Isidore i želim postati salezijanac don Bosca.

Izražavam svoju zahvalnost vama i vašoj cijeloj obitelji na dobroti koju ste iskazali meni i mojoj obitelji dajući od srca ono što imate kako biste podržali moje obrazovanje, moju obitelj i spasili me od svih poteškoća. Ne mogu izraziti svoju zahvalnost samo običnim riječima, čak ni darovima, zato vam iz dubine srca ja i moja obitelj izričemo veliko HVALA! Uvijek ćemo vas se sjećati u našim svakodnevnim molitvama da vam Bog podari dug život, ispuni vaše želje i da vam više dobara kako biste učinili više za potrebite.

Dok oplakujemo muku i slavimo uskrsnuće našega Gospodina Isusa Krista, molimo da On uništi našu smrt i obnovi naš život, a vama i vašim obiteljima podari vječno spasenje. Još jednom, mi, narod Gane, točnije mjesta Tatale, šaljemo Vama i Vašoj obitelji tople želje i puno ljubavi na ovaj Uskrsni dan. Neka vaša srca budu ispunjena radošću i vaš dom srećom i neka vas ovo radosno vrijeme Uskrsa ispuni toplim suncem i ljepotom proljeća oko vas.

Hvala vam!

Vaše kumče

Pagui Kwabena Isidore

Sjetimo se ovoga plemenitog mladića u svojim molitvama da ustraje na putu do svećeništva i donosi blagoslov u svojoj zajednici!

Ljudska patnja u svjetlu Velikog petka

Trpljenje je jedno od temeljnih ljudskih iskustava. Ono je u različitim oblicima naš stalni pratilac.

Uza svu tu normalnost patnje, čovjek se ne prestaje pitati: „Zašto, zašto upravo ja?“ Ili: „Što sam to ja Bogu skrivio?“

Ako podrobnije promotrimo stvarnost, brzo ćemo naići na gore spomenuta pitanja, bilo da ih postavlja bolesnik na intenzivnoj njezi, bilo napušten invalid, roditelji nastradalog djeteta ili bilo tko drugi.

Statistika o ljudskoj patnji je upravo porazna. Sama činjenica da si u Njemačkoj godišnje oduzme život 13 tisuća ljudi, dovoljno govori o tome da je patnja veliki problem današnje civilizacije. U isto vrijeme u prvi plan izbija nesposobnost naših suvremenika da prihvate trpljenje kao sastavni dio života.

Kad govorimo o ovoj temi, u opasnosti smo od brzih i površnih objašnjenja. Jer, nebrojeni su jadi čovjekovi i uzaludan je svaki pokušaj da ih se opiše. Za smisao patnje nerazdvojno se nadovezuje i smisao života uopće. Takozvano vječno pitanje o smislu života moglo bi se zamijeniti pitanjem o smislu patnje. Jer, kako izgleda, življenje i trpljenje utkani su u jedno neraskidivo jedinstvo.

Događaj Velikog petka jedinstven je simbol patnje i njezinog tumačenja. Kroz Isusov križni put, napuštenost i prepuštenost mučeničkoj smrti mi kršćani svoje životne patnje i tegobe možemo sagledati u svjetlu smisla i pobjede.

Isus nije došao na svijet kao neki vanzemaljac, koji će nam pokazati i objasniti neke životne zakonitosti da bi potom iščezao iza oblaka. Ne, on ne daje ni kakva recepta osim zapovijedi ljubavi. Svoju ljubav prema ljudima pokazao je time što se upustio u dramu ljudskog života. Kao Sin Božji nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom (Fil 2,6), nego je i sam postao čovjekom boli (Izaija).

Netko će zasigurno pomisliti: „Isus je bio Sin Božji pa svoje trpljenje i nije morao potpuno osjetiti…“ Ali ne zaboravimo: Isus je i pravi čovjek. Raspet na drvu sramote, viseći između neba i zemlje, on je iskusio svu dubinu duševne i tjelesne boli i ostavljenosti. Njegova smrtna borba u Getsemanskom vrtu i vapaj Ocu na križu: „Zašto si me ostavio?“, potresno svjedoče o tome.

Međutim, taj očajnički zov nije zadnja riječ umirućeg Otkupitelja. Ovaj sablasni krik gubi svoju oštrinu u zadnjoj riječi na križu: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.“ To je izraz vjere, pouzdanja i predanja Božjem naumu. Sa smirajnim pouzdanjem u Boga Isus završava svoj zemaljski život i svoje poslanje privodi kraju. Od tada će probodeni i raspeti Isus iz Nazareta postati i ostati jasan i nenadmašiv simbol naše životne stvarnosti, uzor u svim našim kušnjama i stradanjima.

Vjera u Isusa, koji je poput nas iskusio ljepotu i gorčinu ljudskog življenja, ne temelji se samo na njegovoj otkupiteljskoj smrti na križu. Ta vjera svoju snagu još više crpi iz njegova slavnog Uskrsnuća.

Vjera nas ipak neće poštedjeti od svakodnevnih briga, problema i bolesti. Ona će nam pomoći da svoje trpljenje, poput Isusa, podnosimo s pouzdanjem u Boga, koji je kadar i naš plač pretvoriti u igranje (usp. Ps 30).

Tekst izgovoren na Radiju Köln 31. 3. 1990.

Dominik Spajić

[Iz knjige Tragom svjetla. Duhovne riječi na Radiju Köln, Hrvatski dušobrižnički ured – Kroatenseelsorge in Deutschland, Frankfurt am Main 2023., str. 11-13.]

Uspješna dobrotvorna akcija Inicijative 40 dana za život

Članovi Inicijative ’40 dana za život’ iz Pforzheima su na Cvjetnu nedjelju, 24. 3. 2024. nakon svete mise u crkvi sv. Ante u Pforzheimu organizirali dobrotvornu akciju prodaje suhih kolača.

Iz Inicijative su javili da je ovom prigodom prikupljeno 1.770 € koji će u narednom periodu biti uplaćeni Udruzi Betlehem, koja djeluje na području Republike Hrvatske i brine se o trudnicama, samohranim majkama s djecom te obiteljima s više djece koji nisu u mogućnosti financijski zadovoljiti svoje potrebe. Molitelji Inicijative zahvaljuju svim vjernicima na njihovu otvorenom srcu i svećenicima koji su blagoslovili ovu plemenitu akciju! Božji blagoslov neka bude nagrada svakom dobročinitelju!

Duhovna obnova u zajednici Gaggenau s fra Stjepanom Brčinom

U organizaciji pastoralnog vijeća Gaggenau-Baden Baden-Rastatt održana je od petka, 15. 3. do nedjelje, 17. 3. 2024. duhovna obnova u crkvi Sv. Josipa u Gaggenau za Hrvatsku katoličku misiju Mittelbaden koju je predvodio fra Stjepan Brčina, franjevac iz Zagreba.

Uz okupljeno mnoštvo vjernika svoju smo duhovnu obnovu započeli u petak pobožnošću križnog puta, zatim je uslijedila sveta misa, klanjanje i slavljenje kroz pjesmu. U propovijedi je fra Stjepan istaknuo važnost ispovijedi, koja nas dovodi do pomirenja s Bogom i ljudima, a za iskrenu i temeljitu ispovijed važno je otvoriti svoje srce. Za vrijeme propovijedi bilo je i puno smijeha jer se fra Stjepan obraća jezikom bliskim i razumljivim svima.

Drugoga dana, u subotu crkva je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Hvala Bogu na ovom mnoštvu vjernika koji su došli iz svih krajeva naše misije. Susret smo započeli krunicom, a zatim je slavljena sveta misa, klanjanje i na kraju je bilo organizirano druženje fra Stjepana s mladima u dvorani pored crkve. U propovijedi je fra Stjepan posebno naglasio važnost oprosta. Opraštanje je važno ne samo radi drugih već i radi nas samih, da zadobijemo svoj mir. Mladima je u predavanju također uputio snažnu poruku kako je potrebno brinuti o svom tijelu, ali je još bitnije brinuti o čistoći svoga duha.

Trećega dana duhovne obnove fra Stjepan je najprije slavio misu u crkvi St. Michael u Karlsruhe, a onda u zajednici Gaggenau. Tema propovijedi bila je važnost Duha Svetoga u životu vjernika. Svi mi trebamo sebi postaviti pitanje: upravlja li našim životom Duh Sveti ili drugi duhovi?

Tri dana duhovne obnove proletjela su za čas. Bilo je kratko ali prelijepo. Najvažnije je da su se vjernici nakon ovih susreta radosno vraćali doma, u svoju svakodnevicu.

Velika hvala fra Stjepanu Brčini na ovom zajedničkom druženju i divnim riječima koje nam je uputio. Doista smo se osjetili osnaženi i ohrabreni da svoje srce uvijek i u svemu predamo Bogu. Također velika hvala i pjevačima, velikim i malim, bez kojih ovo slavlje ne bi bilo tako veličanstveno: dječjem zboru Snagom ljubavi tvoje s voditeljem Marinom Ćorićem, zboru mladih iz zajednice Karlsruhe s voditeljicom Sanjom Gluhak i velikom crkvenom zboru sastavljenom za ovu prigodu od pjevača iz zajednica Gaggenau, Rastatt, Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim na čelu s voditeljem Darkom Rubčićem. Tu se pokazalo kako duh Božji daruje jedinstvo u pjesmi i molitvi.

Srdačna hvala našim svećenicima koji su neumorno ispovijedali sva tri dana korizmene duhovne obnove te brojnim ministrantima koji su aktivno sudjelovali u euharistijskoj službi.

Hvala članovima misijskog pastoralnog vijeća Gaggenau-Baden Baden-Rastatt i svima onima koji su sudjelovali u organizaciji duhovne obnove.

Najveća hvala ide dragom Bogu koji je u ova tri dana dotaknuo mnoga srca!

Mirjana Mikić, članica misijskog pastoralnog vijeća Gaggenau-Baden Baden-Rastatt

Fotogalerija (snimke: Mirela Skorupski, Monika Mišić, Marija Vasilj, Mato Kovačević, Darko Rubčić)

Zajednička proba i druženje folkloraša iz zajednica Bruchsal i Karlsruhe

U petak, 8. 3. 2024. dio plesača folklorne skupine „Hrvatska Mladež Bruchsal“ koju vode Željka Esapović i Ružica Brandis bio je u posjetu folklornoj skupini „FolkloriKA“ koju vode Ana Vondroš i Dragana Ivanković u Karlsruhe.

Obje folklorne skupine nastupit će u subotu, 18. 5. 2024. na zabavnoj večeri koju organizira NK Croatia Karlsruhe (Keltenhalle, Am Tummelplatz 6, 76287 Rheinstetten). Svaka skupina otplesat će po jedno kolo, a zajednički će izvesti „Slavonsko kolo“ koje trenutno uvježbavaju.

Osim plesanja članovi se raduju zajedničkom upoznavanju i druženju.

Predstavljena knjiga Dominika Spajića „Tragom Svjetla“

U nedjelju, 25. veljače 2024. u zajednicama Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim predstavljena je knjiga „Tragom Svjetla. Duhovne riječi radiju Köln – Kratki duhovni nagovori izgovoreni na zapadnonjemačkom radiju WDR 1990.–2009.“ Dominika Spajića, teologa i nekadašnjeg pastoralnog suradnika u HKM Bruchsal-Pforzheim a potom i HKM Mittelbaden. Nedjelju radnije, 18. veljače, knjiga je predstavljena u zajednici Bretten.

Knjigu je na koncu misnih slavlja pred okupljenim vjernicima predstavio past. suradnik Darko Rubčić, koji je ujedno lektor i korektor rukopisa. Prisutnima se potom kratko obratio autor D. Spajić zahvalivši svima koji su sudjelovali u nastanku knjige i vjernicima koji su pozorno pratili predstavljanje i koji će knjigu pročitati. Vjernici su mogli kupiti primjerak knjige po simboličnoj cijeni od 10 €.

O knjizi

Tekstove koji su sabrani u knjizi „Tragom Svjetla“ pisao je teolog Dominik Spajić. U najširem smislu riječi teolog je osoba koja promišlja, govori i piše o pitanjima vjere, o odnosu Boga, čovjeka i svijeta. Autor je nadahnuće za svoje duhovne impulse tražio ne samo u aktualnim biblijskim čitanjima, nego prije svega u opažanju i promišljanju svakodnevnoga života. Ta zapažanja i pojave nastojao je sagledati i protumačiti u svjetlu Evanđelja.

Riječ je o tekstovima koji su bili izgovoreni na radiju Köln u periodu od 1990. do 2009. godine a namijenjeni su bili hrvatskim iseljenicima u Njemačkoj. Premda je zadnji tekst napisan i izgovoren prije gotovo 15 godina, većina ovih tekstova je i danas aktualna jer su teme kojima se tekstovi bave vječne, nikada ne izlaze iz mode, poput tema: život i pitanje smisla života, patnja, muka, Uskrs i uskrsna poruka, vjera, nevjera, sumnja u vjeri, svetost, ljubav i vjernost, zahvalnost, prvenstvo i služenje, tolerancija, …

Tekstovi su pisani jednostavno što nipošto ne znači da su oni banalni. Naprotiv, umijeće je i vrlo je zahtjevno velike i teške teme izreći jednostavnim riječima, da svima budu razumljive, i sve to još smjestiti u zadani vremenski okvir.

Iščitavajući ove tekstove može se osjetiti autorov teološki damar, odnosno mogu se uočiti glavni naglasci njegove osobne teologije: 1. riječ je o teologiji svakodnevice – autor je nastojao otkrivati Božje tragove u svakodnevnom životu, u redovnim situacijama; 2. u podnožju svakoga teksta osjeti se autorov životni optimizam; 3. za autora kršćanin je, usprkos sveprisutnoj patnji, križevima i stradanjima čovjek nade; kršćanin je osoba mira; kršćanin je osoba koja otvorenih očiju kroči ovom zemljom koju treba prihvatiti kao Božji dar povjeren čovjeku a ne kao suznu dolinu; kršćanin je osoba zahvalnosti; kršćanin je na koncu osoba koja radeći na sebi, mijenjajući prvenstveno sebe nabolje čini ovaj svijet boljim.

Pored glazbe Spajićeva velika strast je slikanje, kojim se bavi za dušu, ali možemo slobodno reći na poluprofesionalan način. Knjiga je ukrašena brojnim njegovim crtežima i slikama koje su dodana vrijednost knjizi. Na koncu možemo konstatirati da je ova knjiga u potpunosti – i riječju i slikom – autorovo djelo!

Darko Rubčić

 

[Nakladnik: Hrvatski dušobrižnički ured – Kroatenseelsorge in Deutschland ● Za nakladnika: Vlč. Ivica Komadina ● Ilustracije: Dominik Spajić ● Lektura i korektura: Darko Rubčić i Ivan Gavranović ● Grafičko oblikovanje: Branko R. Ilić ● Tisak: Denona d.o.o., Zagreb ● Frankfurt am Main, 2023.]

Fotogalerija (snimke: Ivana Lekić, Jacqueline Zadravec, Igor Širhuber)

Zahvala voditeljicama folklora u Bruchsalu

Na probi folklora u Bruchsalu u petak, 23. veljače 2024. predsjednica misijskog pastoralnog vijeća Bruchsal gđa Marija Vasilj i gđa Klaudija Šubić zahvalile su u ime čitavog vijeća i zajednice Bruchsal voditeljicama folklora gđi Ružici Brandis i gđi Željki Esapović na njihovu trudu i vremenu koje ulažu u radu s djecom i mladima. Tom prigodom voditeljicama je uručen i simbolični dar.

Folkloraše iz Bruchsala posjetili su prijatelji folkloraši iz Karlsruhe te su imali zajedničku probu i ugodno druženje.

Svim folklorašima i njihovim voditeljicama želimo i dalje uspješan i plodonosan rad!

Fotogalerija (snimke: Ivana Lekić)

Video (snimka: Antonia Vasilj)

Zlatni pir i obnova bračnih zavjeta

Supružnici Ivan i Julka Širhuber proslavili su u subotu, 17. veljače 2024. svoj zlatni pir – 50 godina braka! U crkvi St. Elisabeth u Brettenu njih dvoje su obnovili bračne zavjete pred svećenicima don Ivom Nedićem i don Sebastijanom Markovićem te uz prisutnost djece, unuke, zeta i brojnih prijatelja.

Ivan je rođen 1949. u Bilju kod Osijeka, a Julka rođ. Mihaljević 1951. u Donjoj Motičini kod Našica. Julka je u Njemačku došla 1970. i počela raditi u tvornici Neff u Brettenu, a Ivan je došao 1972. i zaposlio se također u istoj tvornici. Početkom 1973. njih dvoje su se upoznali na plesnjaku u Brettenu i već se sljedeće godine, 17. veljače 1974. vjenčali u crkvi St. Elisabeth. Vjenčao ih je don Stipe Dukić.

Bog im je podario dvoje djece: sina Igora (1974.) i kćer Iris (1980.), a dobili su i unuku Miu.

Ivan i Julka su veliki vjernici i vjeru usadili odmalena svojoj djeci. Iako su mladi otišli u Njemačku, trbuhom za kruhom, nikada nisu zaboravili svoje korijene a pogotovo ne svoje najmilije. Svoju su djecu odmalena učili hrvatskim jezikom i djeca su im zahvalna na tomu.

U dosadašnjih 50 godina skupa su neprestano pomagali roditeljima, braći i sestrama i mnogim drugima. I danas se brinu za sve i svakoga, ali to nikada ne ističu. Veoma su aktivni u hrvatskoj katoličkoj zajednici u Brettenu. Sve što čine, čine od srca. Njihova dobrota, empatija, briga za drugoga i praštanje prenesena je i na djecu, pravi su uzor svojoj djeci.

Naravno, u 50 godina zajedničkog života bilo je i teških trenutaka, od smrti najbližih do drugih životnih nedaća. Život ih nije uvijek mazio, ali oni nikada nisu gubili vjeru u Boga, u svoju ljubav i vjeru u Dobro.

Starijim mladencima Ivanu i Julki želimo Božji blagoslov, dobro zdravlje i sretne trenutke uz njihove najmilije!

Fotogalerija (snimke Sebastijan Marković)

Videogalerija (snimke: Sebastijan Marković i Igor Širhuber)

Put križa Isusovih i naših ruku (video + ilustrirani tekst)

Autor teksta: prof. mr. sc. fra Miro Jelečević
Autorica postaja Puta križa u crkvi Blažene Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici:
akademska slikarica Blaženka Salavarda

Uvod

Put križa je pobožnost u kojoj vjernici u razmišljanju i molitvi slijede put Isusove muke, od osude preko no­šenja križa i razapinjanja pa sve do smrti i polaganja u grob. Put križa u sebe uključuje dinamiku, jer se hoda, kreće, ide za Isusom. Ne može se zaustaviti na jednoj postaji i ostati na njoj, nego valja proći svaku od njih kao postaju naše ljudske okrutnosti i Isusova trpljenja. Dinamika puta križa ipak ne znači da ga možemo oba­viti na brzinu, onako kako smo u naše vrijeme navikli živjeti i činiti stvari. Ovdje mjera našeg koraka ne smije biti ni prevelika ni prebrza, jer idemo putom Isusove muke, idemo putom ljudske patnje nad kojom moramo zastati, razmišljati, tugovati, tražiti odgovore. Korak za korakom, postaju za postajom ovaj put nam razotkriva veličinu i strahotu ljudskih putova, ali nas ujedno vodi prema odgovoru koji otkrivamo u tajni Božje vjernosti i ljubavi.

Put Isusove muke nije za vjernike obično prisjećanje neke prošle patnje i trpljenja. Koliko god u vjeri dobi­vao smisao i odgovor, od početka do kraja on je zapra­vo prožet pitanjima, i to pitanjima koja dotiču same temelje naše ljudskosti. Put križa nam dakle ne samo pokazuje kako bešćutni, okrutni i zli možemo biti mi ljudi, nego nas također izaziva, upravo provocira na sućut, blizinu, drukčije djelovanje. Za ovu pobožnost mjera života nije okrutnost, nasilje ni bešćutnost, nego upravo suprotno: blagost i nježan dodir, solidarna po­moć i hrabra osjetljivost, prijateljska utjeha i obraćenje života. U tom smislu put križa bi trebao biti prisjećanje koje se uvijek konkretizira u mome životu, bilo kao uvi­đanje i distanciranje od vlastitih zlih putova, bilo kao slobodno i svjesno prihvaćanje svoje patnje ili pomaga­nje bližnjemu u njegovoj životnoj muci.

Takvu svjesnu osjetljivost za muku Isusovu i muku ljudskog tijela – bolesnoga, siromašnoga, ispaćenoga, zarobljenoga, razgolićenoga, gubavoga tijela – gajio je i pokazivao sv. Franjo Asiški. Pri kraju života i sam je bio označen Isusovim ranama s kojima se nije hvalio i raz­metao, nego ih ponizno skrivao i strpljivo nosio. S Isu­sovim ranama na tijelu umro je u crkvici Sv. Marije An­đeoske, Porcijunkuli, u Asizu. Zbog toga je pobožnost Puta križa neodvojivo povezana uz franjevce, njihove crkve i duhovnost. I postaje Puta križa u crkvi Sv. Mari­je Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici nastavljaju tu stoljet­nu franjevačku tradiciju. Na njima je Isusovu i ljudsku patnju i ulomljenost života prikazala u tehnici mozai­ka akademska slikarica Blaženka Salavarda. Iz njezina osobnog doživljaja i prikazivanja Isusove muke, kroz nebrojene sitne kamenčiće mozaika progovara drama­tika puta križa, osjetljivost za Patnika i poziv da u Isu­sov put uključimo svoje životne putove križa.

Uz poznatu i uobičajenu dimenziju kretanja i naslje­dovanja Isusa hodom za njegovim križem, Blaženka Salavarda unosi i ruke kao jaki simbol čovjekove spo­sobnosti da nešto učini i napravi, simbol koji očituje čitavu lepezu ljudskih osjećaja, od blage nježnosti sve do nesmiljenog nasilja. Možemo staviti ruku na nekog i time zahtijevati pravo na njega, ali možemo rukom i pridići paloga i potvrditi svoju solidarnost s njime. Mo­žemo svezati nečije ruke kao i licemjerno oprati ruke. Možemo grubo udarati i zagrljajem tješiti. Iako su ov­dje prisutne i vidljive te različite i suprotne nijanse, ipak naglasak i zadnji interes Salavardina umjetničkog prikaza jesu ruke nježnosti i prihvaćanja, ruke sućuti i utjehe, ruke koje nose kad se više ne može i kad se više ne može ništa. Na važnost ljudskih ruku nas upućuje i franjevački amblem: Franjina ruka i Kristova ruka, obje s ranom i prekrižene, kao svjedočanstvo o ljudskoj patnji i nadi. I upravo u tome još: svjedočanstvo Božje blizine, vjernosti i ljubavi.

Za Isusom idemo i na njegovu putu križa razmišljamo što smo učinili svojim rukama i što su učinile ruke dru­gih. S Isusom predajemo svoj život i svoje snage u svete Božje ruke. I s Isusom vapimo da Božja ljubav i vjernost zajedno s Isusovom mukom preobrazi i našu muku i da nas po svome Duhu na putu križa učini boljim ljudima.

Uvodna molitva

Isuse, s tobom smo na početku tvoga i našega puta kri­ža. Pozivaš nas na nasljedovanje, potičeš nas da svaki dan prihvaćamo svoj križ i idemo za tobom. Neka nam put tvoje muke bude put utjehe, neka nam tvoje riječi i djela budu poticaj i snaga za promjenu u životu, neka nas tvoji susreti otvore za trpljenja naših bližnjih, neka nas tvoje svete ruke povedu putom Božjeg milosrđa, pravednosti i praštanja. Naše pameti, srca, naše puto­ve i djelovanja prosvijetli i okrijepi svojim darivanjem i ljubavlju da nam put križa uistinu bude put spasenja. Amen.

Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt

Svezane ruke

Postoje ruke pravednika čiste od zla, i ruke radnika prljave od teškog rada za svoju obitelj. Postoje oprane ruke bešćutnih moćnika, i prljave ruke zločinaca zaštiće­nih u svome zlu. Postoje oprane ruke silnika i prljave ruke nemoćnih da promjene nevolju za koju su svezani. Postoje ruke licemjernog Pilata, oprane u vodi rav­nodušnosti i nebrige za sudbinu pravednika, i svezane ruke nedužna Čovjeka. I uvijek se nađe netko da silniku poslušno opere ruke, a nevinoga čvrsto sveže.

Dok sluša povike: Raspni ga! Raspni!, Isus ne može oprati svoje ruke niti se njima braniti. Kao što se ne mogu braniti ni ljudi svezani zlim izrabljivanjem, zarobljeni u doživotnu bijedu, gurnuti u ralje poroka i zatvoreni u kavez krimi­nala, ljudi ograđeni bodljikavim žicama mržnje i nepodnošenja. Njihove ruke su svezane i izmučene poput Isusovih, ali i slobodne za povjerenje u Božju bli­zinu i vjernost.

Isuse, uz tvoje svezane ruke stavljamo ljude sputane nepravdom, nasiljem i mržnjom, nedužne zatvorenike i pogažene pravednike. Pogledaj one koji su na rubu društva i zaboravljeni, a koje i mi često zaobilazimo i u sebi preziremo. Otvori nevino osuđenima i nepravedno svezanima put u novi život i budućnost. I sačuvaj nas od lažnog pranja ruku i služenja pilatima ovog svijeta. Amen.

Druga postaja: Isus prima na se križ

Slobodne ruke

Silnici ne podnose slobodu ljudskih ruku, jer ona kazuje da ljudski život nije milost ohole i tlačiteljske vlasti niti sažaljenje moćnih, nego dar Božje ljubavi koja osloba­đa. Zato silnici terete krivim optužbama slobodne ljude, tovare im ogromna breme­na, pritišću i satiru do zemlje. Tereti mogu biti različiti: nepravedni zakoni, neljud­ski odnosi, okrutni običaji, lažne priče, duhovno mučenje. I uvijek se nađe netko da teretu pridoda još koje krivo svjedočanstvo, grubo djelo ili bezočnu optužbu.

Isusove slobodne ruke prihvatile su nezasluženi križ. To je bio jedva shvatljivi križ osude, poniženja i patnje, teški križ samoće praćene bijegom i distancom dojuče­rašnjih pratilaca i prijatelja. U tome Isusa slijede oni koji prihvaćaju život na rubu besmisla zbog dugotrajne bolesti i patnje, zbog preranog gubitka voljenih, zbog u nebo vapijuće nepravde koju trpe. S njime prihvaćaju svoj teški križ oni čiji se ži­vot raspao u bezbroj komadića i čija je nada još samo u snazi koja od Boga dolazi.

Isuse, u križu si prihvatio naše čovještvo i njegove bezdane, tegobe i pitanja, ali i veličinu ljudske slobode. Daj i nama slobodne ruke da prihvatimo svoj križ. Prikazujemo ti sestre i braću koji su prihvatili svoju samoću, ostavljenost, svoju bolest i starost, svoje siromaštvo i ucviljenost, koji su slobodno prihvatili ne­pravdu i progone poradi tebe. I ne dopusti da tovarimo križeve na živote naših bližnjih. Amen.

Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem

Slabe ruke

Kad pravedan čovjek posrne i padne pod teretom križa, zluradost obuzme srca opakih ljudi. Ima li za njih ljepšega prizora nego kad se pokaže da djelo njihovih ruku donosi plod?! U našem društvu i zajednicama ima dosta radovanja zbog pa­dova drugih, ima ružnog uživanja u nemoći bližnjega, ima bezosjećajnih koje tuđe posrtanje i padanje nimalo ne dira. I uvijek se nađe netko da se zlobno nasmije nad palim čovjekom.

Isus je pao odmah na početku. Kad čovjek prvi put pada pod životnim teretom, još postoji obzor, postoji nebo na koje se svraća pogled i u koje se upućuju mo­litve. U svome padu Isus je osjetio tugu i nelagodu posrnulih ljudi, razočarenje onih koji su ga izdaleka pratili kao i uživanje neprijatelja i njihovu želju da ga još jače i teže muče. Slabe ruke ipak ne ostaju oslonjene o zemlju: prihvaćaju ih i podižu svete Očeve ruke.

Isuse, tvoj prvi pad je upisan u povijest ljudskih padova. Pogledaj u obzoru neba svoju palu braću i sestre i osnaži njihove slabe ruke. Ne ostavi ih same, nego ih blago podigni i povedi dalje svojim putom. Pomozi im da prihvate ispružene Očeve ruke. Nas, Isuse, sačuvaj od umišljene pravednosti i od zluradosti zbog padova i slabosti naših bližnjih. Amen.

Četvrta postaja: Isus susreće svoju majku

Majčinske ruke

U svijetu uspjeha mnogi se odriču slabih. Imati nekoga slaboga, posrnuloga u obitelji, često se doživljava kao teška sramota. Zato predstavljamo sebe i svoje u lažnom svjetlu. Pokazujemo svoju jaku, uspješnu stranu, koliko god se sve u nama slamalo i tonulo u beznađe. Danas se mnogi prikazuju grubijanima kako bi prikrili svoju nutarnju nejakost. I uvijek se nađe netko da potiče i hvali grubost kao mjeru uspjeha.

Majka svoje dijete ne gleda kroz uspjeh niti majčine ruke zaboravljaju nježnost s kojom su svoje dijete nosile i podizale. Marija jednom rukom dodiruje Isusovu muku, miluje njegovo lice, a drugom pokazuje na svoje srce. Ono je uvijek blizu, pomaže i ne gubi nadu. Isusov susret s majkom dao mu je novu snagu i povje­renje u moć nježnosti.

Isuse, ti si susreo bol svoje majke. Budi blizu majkama koje gledaju nemoć i bol svoje djece. Nama koji te slijedimo pomozi da majčinskim rukama podupiremo bolesne, patnike i shrvane te da im svojom nježnošću posvjedočimo Božju blizi­nu usred njihove muke. Prikazujemo ti one čiju smo nježnost i blizinu zabora­vili. I očuvaj naše ruke, jezik i srca od grubosti prema bližnjima. Amen.

Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Solidarne ruke

Svaki dan gledamo slike bijede, stradanja i umiranja tolikih ljudi. Ako nas i dir­ne poneki prizor, brzo ga potisnemo i nastavimo svojim putom, o svom poslu. Poput Šimuna Cirenca koji je samo htio kući nakon posla u polju. Ili poput sve­ćenika i levita koji su žurno prolazili, okrećući glavu od izranjenog čovjeka uz put. I mi mislimo: netko će već pomoći ili neka se sami nahrane, izbave, spase. Uvijek netko doda da su takvi sami krivi za svoje bijedno stanje.

Isus je mnogima pomogao, sada je njemu potrebna pomoć. Pružiti ruku u nevo­lji nekome, dodati svoju ruku u nečijem teškome poslu znak je solidarnosti i pri­znavanja. Pomoć je uvijek uviđavna, konkretna, djelotvorna. Ona je znak da se ljudi još nisu pretvorili u bešćutne neljude i da još u sebi čuju Božji glas i poziv.

Isuse, iznemogao si i potrebit si. Uz tvoju muku stavljamo sve nevoljne koji su naša braća i sestre i koji trebaju ne bilo koga, nego baš nas. Svojim Duhom potakni nas da priteknemo u pomoć potrebitima i bijednima. Naše ruke učini solidarnima i spremnima na pomaganje, osobito tamo gdje nam se ne može uzvratiti. I molimo te sačuvaj nas od ukočenih i skrštenih ruku. Amen.

Šesta postaja: Veronika briše Isusovo lice

Hrabre ruke

Mnogi ljudi se kriju iza kolektivnog djelovanja mase. Zato se lako rasplamsa masovna mržnja prema drugima, prema izbjeglicama, prema ljudima koji su po Božjem davanju različiti, prema onima koji djeluju i misle drukčije od nas. U masi nas često vodi strah od nepoznatog i budi prastara bojazan: neće biti dosta za nas, ako podijelimo, ako pokažemo osjetljivost. I uvijek netko uzvikne da treba pokazati zube i unaprijed se osigurati.

U mržnji i osuđivanju koje je poput zida okružilo Isusa našla se jedna žena koja je imala hrabrosti i osjetljivosti, koja se nije prepustila masi. U Veronikinom rupcu pokazuje se snaga ljudskog srca koje ne pristaje na djelovanje svjetine niti na okrutnost, nego na Isusovu licu vidi Božje lice. Ženine hrabre ruke, Vero- nikine osjećajne ruke su spasile čast ljudskim rukama i uzvratile Isusu za njego­vu dobrotu, dok je u ime Božje tješio, oslobađao, iscjeljivao, podizao i spašavao.

Isuse, doživio si bezdan ljudske mržnje, ali i snagu ljudske osjetljivosti. Hvala ti za ljude koji istupaju iz bojnih redova mržnje i u drugima gledaju bližnje, vide sestre i braću. Daj postojanosti onima koji su odlučni u pomaganju, susretanju, otvara­nju svog života za nevoljne. I ne dopusti da nas strah od drugih i povici mržnje odvrate od toga da ti obrišemo lice kada te susretnemo u našim bližnjima. Amen.

Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem

Nemoćne ruke

Drugi, ponovljeni pad znak je nesnalažljivosti s kojom se teško mogu pomi­riti ljudi usmjereni samo na učinak i krajnji rezultat. Njihovo pravilo je: jaki opstaju, nemoćni propadaju. Nema mjesta za ponovljene padove i greške. Ra­zočarenje zavlada i među prijateljima i među neprijateljima, kada se u ponov­nom posrnuću i padu očituje nemoć čovjekovih ruku da se nose s izazovom i teškoćom. I uvijek se netko začudi da je pali tako slab.

U Isusovu drugom padu obzor se dodatno suzio. Oko njega su sad samo ljudi kao bojažljivi promatrači ili pakosni protivnici. Prvi zaboravljaju težinu križa, drugima već dosađuje prizor posrtanja i nemoći. I jedne i druge sablažnjava Isusova nemoć. Njegove ruke, koje su mnogi gledali u djelima moći i vjerovali da su sposobne suočiti se sa svakom nevoljom, kušnjom ili zlom, nemoćno leže u bijednom prizoru. Njegove ruke nemoćno se pružaju u Božju utjehu.

Isuse, dok si iscrpljen ležao u prašini, razumio si bol ljudi koji posrću i padaju pod svojim križevima. U tvoj pad stavljamo one koji se još jedva nose sa životnim pro­blemima i nedaćama, koje smo onesposobili nevoljama i preopteretili poslovima, koje smo srušili lijenošću, alkoholom, ovisnostima, kojima se čini da više ne mogu dalje te odustaju i od drugih i od sebe. Budi im ti, iznemogli Isuse, snaga i pomoć. A nas očuvaj od sablažnjavanja nad padovima pod teškim križem. Amen.

Osma postaja: Isus tješi žene iz Jeruzalema

Pobožne ruke

Vjernici često tješe u prazno, čak s površnom i neiskrenom pobožnošću pristu­paju nevolji i muci bližnjih. Ruke vjernika znaju biti sklopljene kad bi morale biti pružene, molitveno raširene kad bi trebale konkretno pomagati. Svojim riječima pobožni više sude nego što tješe, više glume nego što iskreno sažalije- vaju. Tko tješi, mora i sam biti dirnut utjehom. Tko suosjeća, mora i sam osjetiti bol. I uvijek netko među nama misli da se utjeha može tek pobožno izbrbljati.

Jeruzalemske žene su i zadnja postaja suosjećanja i utjehe na Isusovu putu kri­ža, ali i postaja koja nas vraća na naš život. Ruke jeruzalemskih žena pružene su prema Isusu da mu iskažu sažaljenje i pokažu svoje suze nad njim. A Isus ih upozorava da se suze mogu pretvoriti u praznu kuknjavu, u predstavu kojom se skriva vlastiti grijeh i grijeh svojih bližnjih prema kojima smo pristrani. I u muci Isus ostaje zahtjevni učitelj koji traži da čovjek očisti svoje srce i kuću, kako bi mogao ispravno vidjeti svoga bližnjega. I sažaliti se nad njime.

Isuse, tebe su drugi tješili. Daj i nama snage i spremnosti da tješimo ožalošćene, ucviljene, zaboravljene. Pokaži nam put iskrene pobožnosti, kojim se ide u Oče­vo kraljevstvo, i pouči nas da se ispravno i iskreno sažalimo nad svojim jadom i bijedom naše braće i sestara. Neka naše suze nad tvojom mukom budu početak našeg puta obraćenja i novog života. I ne dopusti da postanemo bešćutni. Amen.

Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem

Skršene ruke

Uživanju i radovanju muci drugoga jednom dođe kraj. Ne zbog promjene muči­telja niti njihova uviđanja da su postupili krivo i loše, nego zato što su se zasitili prizora te im treći pad više ne pruža očekivano zadovoljstvo. Zato treba sve što prije i brzo završiti. Kao što se brzo završavalo s logorašima, ratnim zarobljeni­cima, uhvaćenim izbjeglicama, na smrt preplašenim ljudima usred vihora rata i nasilja. I uvijek netko s visoka kaže da takvi ionako ništa ne vrijede.

Isus je treći put na zemlji koja mu je ostala jedino uporište. Ruke su ga potpuno izdale, tijelo je do kraja onemoćalo. Više nema ni promatrača, jer se tu nema više što vidjeti. Čovjeka prostrta po zemlji mogu još podići jedino tuđe ruke. Isusove ruke su dijelile kruh i doticale bolesne, blagoslivljale i hrabrile, tumačile i tješile. Sada su samo skršene ljudske ruke bez nade i mogućnosti za dalje.

Isuse, u tvom trećem padu bio si do kraja adam, čovjek od praha zemaljskog. Molimo te za svu djecu majke Zemlje, za sva njezina stvorenja prema kojima se tako oholo odnosimo, zlorabimo ih i uništavamo. Daruj ljudima svoga Duha da štite i čuvaju Božja stvorenja i tako uistinu budu Božja slika u ovom svijetu. Molimo te za one koji se više ne mogu dignuti iz svoga pada. Ne dopusti da ih zaobiđemo i zaboravimo. Amen.

Deseta postaja: Isusa svlače

Pohlepne ruke

Kod golotinje uglavnom zaboravimo na pohlepu ruku koje iskorištavaju drugo­ga i otimaju mu što god mogu. Otimaju slobodu, dostojanstvo, lice i ime, odu­zimaju društvene odnose i mogućnost da se čovjek izrazi kroz rad i riječ. Na kraju tog procesa čovjek ostaje gol. Takva golotinja je neizmjerno gora od one nad kojom se redovito sablažnjavamo. I uvijek se nađe neki branitelj ćudoređa da zatvara oči pred takvim prizorom.

Isus je ostao bez odjeće, bez one zadnje zaštite čovjekova dostojanstva. Pohle­pne ruke otele su i to. Ali na svom putu križa Isus nije tek pasivni patnik, nije onaj s kojim ljudi po volji raspolažu. I dok ga drugi svlače, on se sam daruje i svlači. Dopušta da ga oplijene do njegove gole ljudskosti, i postaje do kraja jedan od ljudi. Postaje poniženi patnik koji usred pohlepe, nasilja i zla, daruje novo ime razgolićenim ljudima. I zaogrće ih ljubavlju.

Isuse, pred tvoje oči stavljamo gola tijela svojih sestara i braće: tijela koja su sama kost i koža, isprebijana i ogoljena u svome dostojanstvu, opljačkana tijela, tijela ušutkana aparatima moći, tijela zavođena i zlostavljana, tijela silovana i odbačena. Udijeli im snagu za novi početak i povjerenje u Božju ljubav. I srce nam očuvaj od pohlepe i pohote. Amen.

Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ

Prikovane ruke

Svoje darove čovjek može izopačiti i okrenuti protiv sebe i drugih. Umjesto da čini dobro počinje ponižavati i mučiti druge, počinje onemogućavati dobro. Može sebi i drugima prikovati ruke manama, porocima, ovisnostima, zlom. Može bližnje pribijati na osudu zbog riječi, uvjerenja, vjere, nacije, boje kože, spola te ih izručivati progonu i zatiranju. I uvijek će netko primijetiti da takvi­ma nije mjesto među nama i da ih treba pribiti na stup srama.

Od Isusa na križ raspetoga neizmjerno je daleko misao o rukama koje su spo­sobne učiniti nešto i koje mogu biti nježne. Na njegovim rukama ništa nije osta­lo, osim skandalozne nemoći. Isusove pribijene ruke su tužna opomena na bez­dan ljudske okrutnosti. U Isusovim prikovanim rukama su ipak skrovište našli nebrojeni ljudi, obespravljeni i lišeni dostojanstva, ljudi kojima je ostao jedino krik u Božje srce i njegovu samilost.

Isuse, u bol tvojih raspetih i na križ pribijenih ruku stavljamo svu izmučenu braću i sestre, sve ljude koji su prikovani na svoju neimaštinu, beznađe i sramo­tu. Daj nam snage da na ljudsko zlo ne uzvraćamo zlom, nego slobodom pra- štanja. Ne dopusti da sebe prikujemo u nasilje, bešćutnost i praznu uznositost, nego daj da gradimo svijet ljubavi i dobrote. Amen.

Dvanaesta postaja: Isus umire na križu

Raširene ruke

U smrti neki nalaze utočište pred svjetskim zlom, neki pak traže zadnji sud pred nabujalom nepravdom. A smrt je oduvijek bila i pogodno rješenje za nepoželjne, za neprijatelje, za poražene, za slabe. Naše doba je obilježeno nepreglednim mi­lijunima pogubljenih, užasnim plesom smrti, kricima nedužnih žrtava. I uvijek se nađe netko da opravdava svoj tabor ubojica.

Isusova smrt je kraj ljudskog puta. Jedni su u njoj vidjeli opravdanje vlastite šutnje i pristanka na zlo, jer ni sebe nije mogao spasiti. Drugima se tek otvorio ponor neuspjeha i zdvajanja, jer su se nadali sve do zadnjeg Isusova krika. U umirućem Isusu, u njegovim raširenim rukama, stranac podno križa je ipak prepoznao Božju svemirsku prisutnost: Doista, ovaj bijaše Sin Božji!

Isuse, i naše će ruke jednom pohoditi trenutak smrti. Molimo te daj nam povje­renja da poput tebe predamo svoj život u Očeve ruke. Pogledaj sve umiruće, oso­bito one koji umiru u gorčini ostavljenosti i samoće. Primi u svoje kraljevstvo ubijenu djecu Božju, zagrli sve žrtve okrutnosti, progona i mržnje. Sačuvaj nas, Isuse, od toga da mislima i rukama donosimo smrt bližnjima. Amen.

Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa

Predane ruke

U knjizi ljudskog zla zabilježena je okrutna i uvijek moderna epizoda u kojoj se najbližima uskraćuje pijetet prema pokojniku. Koliki samo i dan danas traže svoje pokojne? I nailaze samo na šutnju i udruženost u zlu. Kolikima je uskraćen i spokoj u smrti? Nisu spušteni mrtvi u naručje bližnjih, nisu položeni u ruke tuge i ljubavi. I uvijek se nađe netko da dijeli mrtve i uskraćuje zadnji zagrljaj.

Skidanje s križa i polaganje mrtvoga Isusa u majčino krilo, ne ostavlja ravnoduš­nim. Pretežak je križ koji majka, koji roditelj osjeti kad primi u naručje tijelo svo­ga mrtvog djeteta. Majčinske ruke nježnosti i podrške, razumijevanja i brižnosti, sada su ruke boli i tuge. Iz njih se čuje jauk majke Isusove, jauk nepodmirene boli zbog smrti ljubljenog sina. Pa ipak su one i ruke povjerenja i nade, predane u Božju vjernost.

Isuse, tvoja majka je prošla svoj put križa. U Božje ruke polažemo sve majke koje se ne mogu utješiti zbog gubitka djeteta, ali i majke čije je srce ranjeno nerazu­mijevanjem i neosjetljivošću njihove djece. Svojom blagošću iscijeli njihove boli i podrži ih na putu nade koja nikad ne umire u majčinom srcu. Neka nam Mari­jine suze podare utjehu u našim bolima. A ti nam udijeli majčinsko pouzdanje i ruke predane poslu i ljubavi. Amen.

Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob

Prijateljske ruke

Kad od nekoga očekujemo korist, hvalimo ga, ulagujemo se i činimo ono što želi. Kad više nema koristi, često okrećemo glavu. Kad čovjek više ne može biti od koristi, prestaje li išta značiti, prestaje li biti čovjek? Kad ljudske ruke više ništa ne mogu, jesu li one manje ljudske? Toliki ljudi su danas iskorištavani, na najbezočnije načine izrabljivani, da je njihova smrt i ukop zapravo zadnji veliki, nepotrebni trošak. Uvi­jek se nađe među nama onih koji i od mrtvog čovjeka traže korist za sebe.

Vjerni prijatelji su iskazali počast mrtvom Isusu i položili ga u grob. Mrtav čovjek potpuno ovisi o drugima, o njihovim rukama koje ga nose i čuvaju, koje ga sada s poštovanjem pokapaju. Polaganje Isusa u grob je čin milosrđa koji neće označava­ti tek tužna šutnja i oštra bol, jer je Isusov ukop bio predanje iz ljudskih, prijatelj­skih ruku u svete ruke Božjeg života. Njegovo ljudsko tijelo nije položeno samo u kamenu grobnicu, nego u vjernu Božju ljubav koja je jača od smrti.

Isuse, tvoji prijatelji su ti iskazali djelo milosrđa. Prikazujemo ti sve shrvane tu­gom zbog odlaska najbližih i voljenih. I molimo da ih ti utješiš i osnažiš nadom u Božju vjernost. Sjeti se svih onih koji nemaju ni groba, čija su mrtva tijela ba­cana i razvožena kao otpad. Udijeli im svoj mir. Naše pokojne neka utješi zadnja riječ Božje ljubavi, milosrđa i života. I ne dopusti da nam ijedan grobni kamen zatvori put u život. Amen.

Završna molitva

Isuse, išli smo za tobom na tvome putu križa i odmje­ravali svoje ruke s tvojim rukama. S tobom smo nosili i svoje životne križeve. Molimo te da nam tvoj put križa bude put povjerenja u Božju vjernost, put nade za naš svijet i put ljubavi i suosjećanja prema nevoljnim pat­nicima. Neka nas tvoja muka spasi, a tvoje uskrsnuće otvori put u život, u svete Božje ruke. Jer ti živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Pokladno druženje pjevača u Karlsruhe

U utorak, 13. veljače 2024. pjevači crkvenoga zbora zajednice Karlsruhe organizirali su u prostorijama misijskog centra svoje pokladno druženje na kojemu je sudjelovao i don Ivo.

Nakon probe pjevanja na kojoj su ponovili i obnovili korizmene liturgijske pjesme pjevači su se zadržali u ugodnom druženju uz ukusne specijalitete koje su sami pripravili, uz razgovor, pjesmu i kolo. Za poseban glazbeni štimung pobrinuli su vrsni harmonikaši, mladići Sandro Kožul i Dominik Mišić.

Videogalerija

Helferfest u Bruchsalu

Članovi misijskog pastoralnog vijeća Bruchsal organizirali su u subotu, 10. veljače 2024. u velikoj dvorani centra pokraj crkve St. Paul malo slavlje – Helferfest, u zahvalu svim vijećnicima i volonterima koji su organizirali, radili i pomagali na božićno-nikolinjskoj proslavi održanoj 9. prosinca 2023. u Bruchsalu-Untergrombachu.

Na fešti je bilo 60 osoba, a od svećenika su došli don Ivo i don Sebastijan. Na početku je don Ivo blagoslovio večeru i naše zajedništvo te zahvalio svima za njihove zlatne ruke koje su uvijek spremne za dobrobit naše zajednice.

Nakon večere vijećnici su se zajedno s don Ivom povukli u druge prostorije na kratki sastanak, da razmijene i ujedine mišljenja, kako bi vijeće u budućim projektima djelovalo još bolje i kvalitetnije.

Nakon sastanka uslijedilo je zajedničko druženje uz pjesmu, smijeh i razgovor do kasnih sati.

Ovom prilikom Misijsko pastoralno vijeće Bruchsal koristi priliku da zahvali svim VJERNICIMA, DONATORIMA, POMAGAČIMA i svim ljudima dobre volje koji su na bilo koji način pridonijeli da božićno-nikolinjska proslava uspije što ljepše i što uspješnije.

Marija Vasilj,
predsjednica Misijskog pastoralnog vijeća Bruchsal

Videogalerija

Poklade su i ludi su dani!

Vrijeme poklada je idealna prilika za dobru zabavu. Znaju to i vrijedni članovi Folklorne skupine FolkloriKA Karlsruhe.

U petak, 9. veljače 2024. članovi i prijatelji FS FolkloriKA su u prostorijama misijskog centra proslavili uspješan nastup povodom poklada/fašinga. Kako u pjesmi i plesu, tako su i u delicijama bili zastupljeni svi dijelovi Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Događaji poput ovog jučerašnjeg pružaju priliku da se okupi i cijeni ljepota i živost hrvatske kulture.

Dragana Ivanković, voditeljica FS FolkloriKA

Videogalerija