U rekordnom vremenu, za samo jedan dan, prijavilo se 30 obitelji iz naše misije koji žele biti sponzori nogometne lopte za djecu u Gani!

Bilo je još zainteresiranih, ali budući da je željeni broj ostvaren, više ne primamo prijave.

Pozivamo sve obitelji koji su se na vrijeme prijavili, da dođu u nedjelju, 22. 1. 2023. malo ranije na misu u svojoj zajednici kako bi se svi članovi obitelji mogli potpisati na loptu. Lopte ćemo prikazati za prinosni dar, da budu blagoslovljene prije nego ih uručimo djeci u Gani. Također tada trebate svećeniku ili pastoralnim suradnicima predati kuvertu s novcem (22 €) za loptu.

Svim sponzorima čestitamo i neka im Bog bude nagrada!

Dragi vjernici, kako je najavljeno na nedjeljnim misama, početkom mjeseca veljače troje iz našega pastoralnoga tima: don Ivo Nedić, tajnica Monika Mišić i pastoralni suradnik Darko Rubčić te dugogodišnji misionar don Ivan Stojanović putujemo u posjet misiji Tatale u Gani. Neće to biti turističko putovanje, nego ćemo vrijeme iskoristiti za obilazak svih 50-ak sela i susrete sa što više djece među kojima su i ona kojima ste vi kumovi. Obići ćemo također i materijalno pomoći i one najsiromašnije u društvu. U razgovoru s lokalnim svećenicima pokušat ćemo pronaći i najprihvatljiviji način daljnjega nastavka plemenite akcije pomoći naše misije “Kumstva za Ganu”.

Odlučili smo djeci u Gani pokloniti određeni broj dresova hrvatske nogometne reprezentacije i 30 nogometnih lopti sa zadnjega svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru. Želja nam je da 30 obitelji iz naše misije budu sponzori tih nogometnih lopti. Mi smo već naručili 30 lopti koje će biti ispumpane radi lakšega transporta u Afriku. Cijena jedne lopte iznosi 22 €.

Svi vi koji želite biti sponzor, javite se što prije Darku Rubčiću (mob. 0177 8721 790; e-mail: ) da vas upiše na listu, a novac možete predati nakon mise bilo kojem svećeniku ili pastoralnom suradniku. Novac trebate staviti u kuvertu na koju ćete napisati svoje ime i prezime, adresu i broj mobitela.

Čim se prijavi vas 30, prekidamo akciju, a članovi obitelji koji će postati sponzori moći se nakon nedjeljne mise potpisati na loptu. Želja nam je da to ne bude obična lopta, nego lopta s ljudskim licem!

Javljamo svim zainteresiranima, da na raspolaganju imamo još 5 slobodnih mjesta za hodočašće u Svetu Zemlju koje će biti u periodu od 17. do 24. 2. 2023. godine!

Kompletna cijena puta i boravka iznosi 1.540 eura (zrakoplovna karta, boravak u hotelima i polupansionima, hrana, prijevoz autobusima, stručni vodič na hrvatskom jeziku, sve ulaznice za povijesne lokalitete, vožnja brodom Galilejskim jezerom itd.)

Budući da smo već pri kraju s prikupljanjem novca od onih koji su se već prijavili, molimo eventualne nove kandidate da što prije uplate čitavu sumu najkasnije do kraja prvog mjeseca.

Potrebno je odmah poslati nam kopiju putovnice koja bi trebala vrijediti još najmanje 6 mjesece od dana putovanja.

Let će biti iz Baden-Badena za Tel Aviv 17. 2. 2023. rano ujutro. Tijekom boravka u Svetoj Zemlji, hodočasnici će imati priliku posjetiti sva važna mjesta koja su na bilo koji način povezana s Isusom i njegovim djelovanjem dok je boravio na zemlji.

Svi zainteresirani se mogu javiti don Sebastijanu Markoviću i saznati sve potrebne informacije u vezi s ovim hodočašćem na broj mobitela: 015146385699, ili putem e-mail adresa:

Don Sebastijan Marković

Zbog božićnog blagoslova obitelji koji još uvijek traje ali i narušenog zdravlja nekih od naših pastoralnih djelatnika, s nastavom vjeronauka nastavljamo od utorka, 17. 1. 2023. u redovnim terminima. Zahvaljujemo na razumijevanju!

Utorak, 17. 1. 2023. – Kirrlach

Srijeda, 18. 1. 2023. – Gaggenau

Četvrtak, 19. 1. 2023. – Bretten, Bruchsal, Eppingen, Rastatt

Petak, 20. 1. 2023. – Baden-Baden, Gaggenau, Kehl, Pforzheim

Subota, 21. 1. 2023. – Karlsruhe, Pforzheim

Svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Marko Petričević, koji je većinu svoga svećeničkog života i djelovanja proveo pastoralno djelujući na njemačkim župama, blago je 28. prosinca 2022. preminuo u Gospodinu u njemačkom gradu Karlsruhe u 70. godini života i 45. godini svećeništva, objavljeno je na mrežnoj stranici njemačke nadbiskupije Freiburg.

Sveta misa zadušnica za pokojnog svećenika Marka bit će u crkvi sv. Mihovila u Karlsruheu u srijedu, 11. siječnja 2023. u 18 sati, a bit će sahranjen u krugu najuže rodbine, prijatelja i poznanika.

Svećenik Marko Petričević rođen je 7. travnja 1953. od roditelja Ivana i Katarine rođ. Bošković u mjestu Hrasnica u župi Bistrica kod Uskoplja. Osnovnu školu pohađao je u Pavić Polju, srednju u Subotici, a filozofsko-teološko studij završio u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu i Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu. Za svećenika je zaređen na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1978.

Na spomenutoj mrežnoj stanici piše da je svećenik Marko došao je u nadbiskupiju Freiburg 1983. godine i da je najprije obavljao službu župnog vikara u župi sv. Kilijana u Osterburkenu te da je u isto vrijeme pastoralno djelovao i u: sv. Kilijanu, Ahorn-Berolzheimu, sv. Mariji, Ahorn-Eubigheimu i u župi sv. Petra i Pavla u Ravenstein-Oberwittstadtu. Od studenog 1986. bio je župni upravitelj u Hornbergu i Hornberg-Niederwasseru. U rujnu 1990. preselio se iz Schwarzwalda u Tengen u Hegau, gdje je više od 16 godina vodio župu sv. Lovre te bio župnik župa sv. Mihovila i sv. Gordijana i Epimaha u okruzima Blumenfeld i Watterdingen, a od srpnja 2005. i župe svetog Martina u Tengen-Büßlingenu i svete Verene u Tengen-Wiechsu. Marko Petričević je od veljače 2007. bio najprije župni upravitelj u Donaueschingenu, a potom je imenovan voditeljem pastoralne jedinice Junge Donau. Nakon što mu je 2015. godine povjereno vođenje pastoralne jedinice u Heitersheimu, iz zdravstvenih je razloga tu službu mogao obavljati samo kratko vrijeme, pa je u travnju 2016. kao suradnik prešao u pastoralnu jedinicu Leimen-Nußloch-Sandhausen.

Zbog trajno narušenog zdravstvenog stanja Marko Petričević je 1. srpnja 2018. godine umirovljen.

Na spomenutoj mrežnoj stranici piše da je svećenički rad Marka Petričevića bio obilježen susretljivošću, uljudnošću, skromnošću i otvorenošću za pitanja i brige ljudi. Posebna mu je karizma bila osobni razgovor i individualno dušobrižništvo. Kad god mu je to bilo moguće, rado je pomagao u liturgijskim slavljima i nakon umirovljenja. Dušobrižništvo mu je bilo na srcu sve do smrti.

[Izvor: Katolička tiskovna agencija: https://www.ktabkbih.net/hr/vijesti/u-njemackoj-preminuo-vrhbosanski-svecenik-vlc-marko-petricevic/111458]

VATIKAN (Vatican News/Informativna Katolička Agencija) – Papa emeritus Benedikt XVI. preminuo je u subotu, 31. 12. 2022. u 9 sati i 34 minute u svojoj rezidenciji u Vatikanu u rezidenciji samostana Mater Ecclesiae, koju je 95-godišnji Papa emeritus izabrao za svoju rezidenciju nakon što se 2013. godine odrekao Petrove službe.

Sâm papa Franjo želio je javno podijeliti vijest o pogoršanom zdravstvenom stanju svojega prethodnika, na kraju posljednje ovogodišnje opće audijencije, 28. prosinca, kada je potaknuo na molitvu za papu emeritusa, koji je – kako je rekao – teško bolestan, da ga Gospodin utješi i podupre u tom svjedočanstvu ljubavi prema Crkvi do kraja. Na svim su se kontinentima odmah umnožile molitvene inicijative s porukama solidarnosti i blizine također iz necrkvenog svijeta.

Životopis pape emeritusa Benedikta XVI.

Kardinal Joseph Ratzinger, papa emeritus Benedikt XVI., rođen je na Veliku subotu, 16. travnja 1927., u Marktlu na Innu, u biskupiji Passau u Njemačkoj, a istoga je dana i kršten. Joseph Ratzinger proveo je djetinjstvo i mladost u Traunsteinu, gradiću na granici s Austrijom, 30 km udaljenom od Salzburga. U takvu okruženju, koje je on sam označio kao “mozartovsko”, primio je kršćanski, ljudski i kulturalni odgoj. Razdoblje njegove mladosti nije bilo lagano.

Vjera i obiteljski odgoj pripremili su ga na suočavanje s teškim iskustvom tih vremena, kad je nacistički režim održavao ozračje snažnoga neprijateljstva prema Katoličkoj Crkvi. Mladi Joseph vidio je kako su nacisti pretukli župnika prije nego što je išao slaviti misu. Upravo je u takvoj teškoj situaciji morao otkriti ljepotu i istinu vjere i Krista, pri čemu je temeljnu ulogu odigralo držanje njegove obitelji koja je uvijek davala jasno svjedočanstvo dobrote i nade, ukorijenjeno u svjesnom pripadanju Crkvi.

Posljednjih mjeseci II. svjetskog rata bio je unovačen u pomoćnu protuzračnu službu. Od 1946. do 1951. godine studirao je filozofiju i teologiju na Filozofsko-teološkoj visokoj školi u Freisingu i na Münchenskom sveučilištu u Bavarskoj. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1951. Godinu dana kasnije započeo je s poučavanjem na Visokoj školi u Freisingu.

Godine 1953. postigao je doktorat iz teologije o temi “Narod i Božji dom u Augustinovu nauku o Crkvi”. Četiri godine kasnije, pod vodstvom poznatoga profesora fundamentalne teologije Gottlieba Söhngena obranio je habilitacijski rad “Teologija povijesti svetoga Bonaventure”. Nakon što je poučavao dogmatiku i fundamentalnu teologiju na Filozofsko-teološkoj visokoj školi u Freisingu, nastavio je s poučavanjem na različitim sveučilištima: od 1959. do 1963. u Bonnu, od 1963. do 1966. u Münsteru, te od 1966. do 1969. u Tübingenu. U toj posljednjoj godini pozvan je za profesora dogmatike i povijesti dogme na Sveučilište u Regensburgu, gdje je odmah preuzeo službu potpredsjednika Sveučilišta.

Od 1962. do 1965. godine dao je značajan doprinos, kao “ekspert” na Drugom vatikanskom saboru, u svojstvu teološkog savjetnika nadbiskupa Kölna kardinala Josepha Fringsa. Intenzivna znanstvena djelatnost pribavila mu je značajne zadatke u službi Njemačke biskupske konferencije i u Međunarodnoj teološkoj komisiji.

Godine 1972., zajedno s Hans Urs von Balthasarom, Henrijem de Lubacom i drugim velikim teolozima utemeljio je teološki časopis Communio.

Papa Pavao VI. imenovao ga je 25. ožujka 1977. nadbiskupom Münchena i Freisinga, a 28. svibnja primio je biskupski red. Nakon 80 godina bio je prvi dijecezanski svećenik koji je preuzeo pastoralno vođenje te velike bavarske nadbiskupije. Izabrao je biskupsko geslo “Suradnik istine”, te ga je sam i protumačio: “S jedne strane, činilo mi se da je takav bio odnos između moga prethodnoga zadatka da budem profesor i novoga poslanja. Premda na različite načine, ono što je bilo ostaje u igri, bilo je traženje istine, služenje istini. S druge strane, izabrao sam ovo geslo jer je u današnjem svijetu tema istine gotovo sasvim prešućena; čini se doista kao da bi bila nešto preveliko za čovjeka, unatoč tome što se sve raspada nedostaje li istine”.

Na Konzistoriju od 27. lipnja iste godine, Pavao VI. kreirao ga je kardinalom prezbiterom s naslovnom crkvom Santa Maria Consolatrice al Tiburtino. Godine 1978. kardinal Ratzinger sudjelovao je na konklavi koja se održala 25. i 26. kolovoza, na kojoj je izabran Ivan Pavao I. koji ga je imenovao svojim posebnim izaslanikom na III. međunarodnom mariološkom kongresu u Guayaquilu u Ekvadoru, od 16. do 24. rujna. U listopadu iste godine sudjelovao je na konklavi na kojoj je izabran Ivan Pavao II.

Bio je predavač na V. redovnoj općoj skupštini Sinode biskupa 1980. godine o Poslanju kršćanske obitelji u suvremenom svijetu te delegirani Predsjednik VI. redovne opće skupštine 1983. godine o Pomirenju i pokori u poslanju Crkve.

Ivan Pavao II. imenovao ga je 25. studenoga 1981. godine prefektom Kongregacije za nauk vjere i predsjednikom Papinske biblijske komisije te Međunarodne teološke komisije. Odrekao se pastoralnoga upravljanja Nadbiskupijom Münchena i Freisinga 15. veljače 1982. Papa ga je 5. travnja 1993. uzdigao u kardinalski red biskupa te mu je dodijeljen suburbikarni naslov Velletri – Segni.

Bio je Predsjednik Komisije za pripremu Katekizma Katoličke Crkve, a nakon šest godina rada (1986. – 1992.) predstavio je Svetom Ocu novi Katekizam. Ivan Pavao II. odobrio je 6. studenoga 1998. njegovo uzdizanje u službu vicedekana Kardinalskoga zbora, a 30. studenoga 2002. godine u službu dekana, čemu je slijedilo i dodjeljivanje suburbikarnoga naslova Ostije. Na proslavi XII. stoljeća uspostave Biskupije u Paderbornu u Njemačkoj 3. siječnja 1999. bio je papin posebni izaslanik. Od 13. studenoga 2000. godine je počasni akademik Papinske akademije znanosti.

U Rimskoj kuriji bio je član Vijeća Državnoga tajništva za odnose s državama, Kongregacija za istočne Crkve, za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, za biskupe, za evangelizaciju naroda, za katolički odgoj, za kler i za kauze svetih; potom Papinskih vijeća za promicanje jedinstva kršćana i za kulturu; Vrhovnoga suda Apostolske signature; te Papinskih komisija za Latinsku Ameriku, “Ecclesia Dei”, za autentično tumačenje Zakonika kanonskog prava i za reviziju Zakonika istočnoga kanonskog prava.

Među njegovim brojnim izdanjima posebno mjesto zauzima knjiga “Uvod u kršćanstvo”, zbirka sveučilišnih predavanja o apostolskoj ispovijesti vjere, objavljena 1968. godine; “Dogma i propovijedanje” (1973.), antologija eseja, homilija i razmišljanja posvećenih pastoralu. Velik je odjek polučio njegov govor održan na Bavarskoj akademiji na temu “Zašto sam još uvijek u Crkvi”, u kojem je, na uobičajeno jasan način, izjavio: “Samo je u Crkvi moguće biti kršćanin, a ne na rubovima Crkve”.

Niz njegovih izdanja obilno je nastavljen tijekom godina, te je predstavljao smjerokaz brojnim osobama, posebno onima koji su htjeli dublje proučiti teologiju. Godine 1985. objavio je knjigu-intervju “Izvještaj o vjeri”, a 1996. “Sol zemlje”. Prigodom njegova sedamdesetoga rođendana izdana je knjiga “U školi istine”, u kojoj različiti autori oslikavaju razne vidike njegove osobnosti i djela.

Brojni su doktorati honoris causa koje je primio od sljedećih institucija: College of St. Thomas in St. Paul (Minnesota, SAD) 1984.; Katoličko sveučilište u Limi 1986.; Katoličko sveučilište u Eichstättu 1987.; Katoličko sveučilište u Lublinu 1988.; Sveučilište u Navarri (Pamplona, Španjolska) 1998.; Slobodno sveučilište Maria Santissima Assunta (LUMSA) u Rimu 1999.; Teološki fakultet Sveučilišta u Breslavu (Poljska) 2000.

Kardinal Joseph Ratzinger izabran je za nasljednika pape Ivana Pavla II. na konklavi 19. travnja 2005. godine. Papinsku inauguracijsku misu slavio je 24. travnja, kada mu je predan palij i Ribarev prsten. U posjed svoje katedralne crkve velike bazilike Sv. Ivana Lateranskog stupio je 7. svibnja.

Za svoje papinske službe imao je 24 inozemna putovanja. Prvo je bilo u Koeln u Njemačkoj za Svjetski dan mladih u kolovozu 2005. Posljednje putovanje bilo je u Libanon u rujnu 2012. Hrvatsku je pohodio 4. i 5. lipnja 2011. u prigodi Prvoga nacionalnog dana katoličkih obitelji.

Osim europskih zemalja, posjetio je i Latinsku Ameriku, Afriku, Bliski istok, SAD i gostovao u Ujedinjenim narodima. Također je trideset puta pastoralno putovao unutar Italije.

Prvu encikliku “Deus caritas est” objavio je na Božić 2005, a drugu “Spe salvi” 2. studenoga 2007. Treću “Caritas in veritate” 29. lipnja 2009. U studenome 2012. završio je svoju trilogiju o životu i učenju Isusa Krista “Isus iz Nazareta”. 

Benedikt XVI. napisao je četiri postsinodske apostolske pobudnice – “Sacramentum Caritatis”, o euharistiji, izvoru i vrhuncu života i poslanju Crkve, u veljači 2007.; “Verbum Domini”, o Riječi Božjoj u životu i poslanju Crkve, u rujnu 2010; “Africae Munus” o Crkvi u Africi u studenome 2011. te “Ecclesia in Medio Oriente” o Crkvi na Bliskom istoku u rujnu 2012.

Na Svjetski dan bolesnika, 11. veljače 2013., Benedikt XVI. kardinalima okupljenima na konzistoriju u Vatikanu objavio je odreknuće od papinske službe: “U današnjem svijetu, izloženom brzim promjenama i potresanom veoma važnim pitanjima za život vjere, za upravljanje lađom svetog Petra i naviještanje evanđelja potrebni su također tjelesna i duševna snaga, koja se, posljednjih mjeseci, kod mene smanjila tako da moram priznati da nisam više sposoban dobro vršiti povjerenu mi službu. Zbog toga, duboko svjestan težine ovoga čina, u punoj slobodi, izjavljujem da se odričem službe Rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra, koju su mi 19. travnja 2005. povjerili kardinali, tako da će od 28. veljače 2013., u 20 sati, stolica Svetog Petra biti upražnjena i morat će se sazvati – od strane onih kojima je to zadaća – konklave za izbor novog pape”.

U svom posljednjem nedjeljnom Angelusu hodočasnicima okupljenima 24. veljače na vatikanskom trgu Benedikt XVI. rekao je: “Gospodin me zove ‘uspeti se na goru’, da se još više posvetim molitvi i razmatranju. Ali to ne znači napustiti Crkvu, štoviše, ako to Bog traži od mene to je upravo zato da joj mogu nastaviti služiti s istim predanjem i ljubavlju kojom sam to činio do sada, ali na jedan način koji više odgovara mojoj dobi i mojim snagama”.

Nakon odreknuća od službe papa emeritus živio je povučenim životom u preuređenom samostanu Majke Crkve u Vatikanskim vrtovima. U lipnju 2020. godine nenadano je napustio Vatikan i nakratko posjetio bolesnoga brata Georga u Regensburgu, koji je ubrzo umro, 1. srpnja. Zbog pandemije koronavirusa i zdravstvenih problema papa emeritus njegov je pokop morao pratiti preko videoprijenosa.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! Svjetlost vječna neka mu svijetli! Počivao u miru Božjem! Amen!

Dragi vjernici, u subotu, 24. 12. 2022. u crkvi St. Michael u Karlsruheu bit će slavljena posljednja ovogodišnja misa zornica.

Napominjemo da su ove godine po prvi put u našoj misiji Mittelbaden uvedene zornice. S njima smo započeli 28. studenoga 2022., odmah nakon prve nedjelje došašća. Na mise je svakodnevno dolazilo u prosjeku 80-ak naših vjernika, a neki od njih nisu propustili niti jednu misu. Svima njima i našim svećenicima koji su slavili mise zahvaljujemo za uloženi trud i neka im Božji blagoslov bude nagrada!

Pozivamo vjernike iz čitave naše Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, iz svih naših centara, da na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, 26. 12. 2022. dođu na tradicionalno, 44. po redu hodočašće Hrvata u crkvi Sv. Kristofora na autocesti (Autobahnkirche) kod Baden-Badena.

Sveta misa bit će slavljena u 14:00 sati u crkvi, a ne napolju kako je to zbog mjera vezanih za koronavirus bio slučaj u protekle dvije godine.

Predbožićni susret penzionera održao se 14. 12. 2022. godine na uobičajenom mjestu gdje se oni inače susreću svake srijede. Budući da je ovo bio posljednji susret ove godine, upriličeno je predbožićno slavlje. Okupilo se osamnaest penzionera ili umirovljenika. Najprije su zapjevali dvije pjesme došašća: „Padaj s neba“ i „Visom leteć“, a na kraju božićna pjesma „Radujte se narodi“.

Gospodin Ante Galić i Franjo Dimec naručili su odojak u Pforzheimu, gdje se ispekao, i donijeli ga u ovdašnju dvoranu. Glavni majstor za „sjeckanje odojka“ bio je Ante Božić, koji je lijepo posložio po tacnama pripremljeno meso uz četiri vrste salate. Marljive gospođe Ana, Kata, Anđa i Ljubica, posložile su tanjure po stolovima uz mandarine, kolače, vino, sokove i mineralnu vodu. Slavlje je moglo početi. Kasnije su se slavlju pridružili don Ivo Nedić, voditelj Hrvatske katoličke misije Mittelbaden i don Stjepan Matijević.

Penzioneri su bili pozvani i na sakrament svete ispovijedi koji je uslijedio nakon 16:30 sati istoga dana, s ostalim vjernicima. Slavlje je proteklo u lijepom raspoloženju i kvalitetnom zajedništvu. Svi smo jedni drugima zaželjeli sretan Božić i božićne blagdane. Sljedeći susret bit će opet na istom mjestu 18. 1. (siječnja) 2023. godine zbog blagoslova obitelji.

don Vjeko

U nedjelju, 18. 12. 2022. u našim zajednicama bit će organizirana akcija adventskog darivanja.

U dopisu koji smo dobili od Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije Sarajevo izražena je potreba za jednim autom kojim će se prevoziti hrana za najsiromašnije. Svećenici iz misija: Mannheim-Mosbach, Freiburg, Ludwigshafen, Singen-Villingen te iz naše misije Mittelbaden, jedinstveno su prihvatili ovu ponudu i vjerujemo da ćemo uspjeti pomoći najsiromašnijima kako bi svaki dan dobili ručak u svoj stan.

To je djelo ljubavi, pokažimo svoje srce. Novčani dar moći ćete dati svećenicima na kraju svetih misa u svim zajednicama. Bit će to lijepa čestitka konkretne ljubavi za bližnjega!

Don Ivo Nedić

[Foto: Hrvatski Caritas / Hrvatska katolička mreža]

U našu misijsku centralu u Karlsruheu stigla je božićna čestitka dr. Petera Birkhofera, pomoćnog biskupa nadbiskupije Freiburg. Čestitku je potpisala i sestra Theresita Hettich, voditeljica nadbiskupskog odjela za misije drugih materinskih jezika.

Dragi zaručnici, budući mladenci, treći i posljednji susret zaručničkog tečaja bit će u nedjelju, 4. 12. 2022. u 19 sati u prostorijama naše misije u Karlsruheu (Südendstr. 39, 76137 Karlsruhe).

Molim vas da dođete svi.

Don Ivo Nedić, voditelj tečaja

Monika Mišić r. Jurkić, rođena je 6. 8. 1975. u Karlsruheu. Sveto krštenje primila je u crkvi St. Michael 19. 10. 1975. Don Ivan Plješa s ponosom ističe kod mnogih naših zajedničkih susreta: „Ja sam Moniku krstio!“ Roditelji Marko i Manda bili su ponosni na svoju Moniku i taj ponos nije nikad prestao.

Od pete godine Monika je povezana s Crkvom. Ona pjeva, ona čita, ona animira. U vremenu demokratskih promjena Monika je u tri mandata birana za predsjednicu Misijskog pastoralnog vijeća u Karlsruheu. Uvijek je svoj posao obavljala odgovorno i s puno ljubavi. Kako i ne bi kad je misija njezin drugi dom?!

Svećenici s voditeljem HKM Mittelbaden don Ivom Nedićem prepoznali su u njoj kvalitetnu suradnicu. Ponekad, kad je zateknem kasno na radnom mjestu u misijskim prostorijama, znam joj reći: „Monika, pa ti si još tu?!“ Ona ne gleda na vrijeme, nego na posao, koji vrši savjesno i odgovorno.

Moniku i njezin angažman prepoznali su i u Nadbiskupiji Freiburg jer je nekoliko godina bila predstavnica naše misije u Dekanatu. Tamo uživa veliko povjerenje i kršćanski ugled. A ovih dana upravo se navršilo 10 godina njezinog rada kao tajnice u našoj misiji. Za svoj naporni i savjesni rad dobila je pismo zahvale od Nadbiskupije Freiburg. U nazočnosti don Ive Nedića i vlč. Ivana Plješe zahvalnicu i priznanje iz Nadbiskupije uručili su joj na kraju svete mise u crkvi St. Michael, 20. 11. 2022. don Tihomir Šutalo, provincijal Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca sa sjedištem u Zagrebu, i gosp. Bruno Vujević, predsjednik Misijskog pastoralnog vijeća u Karlsruheu.

U ime pastoralnih djelatnika i misijskih vijeća želim joj mnogo zdravlja i Božjeg blagoslova!

Don Ivo Nedić, voditelj misije