Slike kumčadi iz Gane za nove kumove

Obavještavamo nove kumove djece u misiji Tatale u Gani da su napravljene uspomene – slike djece s njihovim osnovnim podacima.

Pozivamo sve vas nove kumove da dođete na Cvjetnicu, u nedjelju, 24. 3. 2024. na misu u zajednicu kojoj pripadate te da nakon mise preuzmete kod svećenika ili povjerenika sliku svoga kumčeta – novoga člana vaše obitelji.

Korizmena dobrotvorna akcija Inicijative ’40 dana za život’

Članovi Inicijative ’40 dana za život’ iz Pforzheima će na Cvjetnicu, u nedjelju, 24. 3. nakon svete mise u 16 sati ispred crkve St. Antonius u Pforzheimu ponuditi dobrotvornu akciju prodaje suhih kolača.

Cijena kolača neće biti određena, nego će se raditi o dobrovoljnim prilozima vjernika. Sav prikupljeni novac bit će proslijeđen Udruzi Betlehem, koja djeluje na području Republike Hrvatske i brine se o trudnicama, samohranim majkama s djecom te obiteljima s više djece koji nisu u mogućnosti financijski zadovoljiti svoje potrebe. Više o Udruzi, njezinim ciljevima i projektima možete pročitati OVDJE.

Otvorimo svoja srca i budimo solidarni s onima najpotrebitijima!

Kultura života znači poštivanje prirode i zaštitu Božjeg djela stvaranja. Na poseban način, znači poštivanje ljudskog života od prvog trenutka začeća do prirodne smrti.

Sveti Ivan Pavao II., papa

Inicijativa ’40 dana za život’

Važna informacija o hodočašću u Lourdes

Dragi vjernici, obavještavamo vas da je preveliki broj vas koji ste se prijavili za ovogodišnje hodočašće u Lourdes. Umjesto predviđena dva autobusa i jednoga hotela, rezervirali smo i treći autobus i dodatni hotel.

Svi vi koji ste se na vrijeme prijavili i uplatili aranžman kod naših povjerenika u pojedinim zajednicama, ne morate se brinuti, vaša mjesta su osigurana.

Budući da je veći broj onih koji su se naknadno upisali i nalaze se na listi čekanja, prednost za hodočašće u Lourdes imat će oni koji su se prvi prijavili. Sve osobe koje su na listi čekanja kontaktirat će u narednim danima naši povjerenici.

Važno je da oni koji idu na hodočašće što prije predaju novac povjerenicima jer mi moramo platiti akontaciju za prijevoz i smještaj.

Don Ivina poruka uoči korizmene duhovne obnove (video + tekst)

Dragi članovi misije Mittelbaden, draga braćo i sestre.

Primite iskreni pozdrav od naših svećenika, pastoralnih djelatnika i misijskih vijeća. Koristim priliku da vam se kratko javim preko ove video poruke.

Premda ste svi pravovremeno obaviješteni za predstojeću korizmenu duhovnu obnovu, ipak želim još jednom upozoriti na važnost ovog događaja. Ulažemo velike napore da Božja riječ i poruka dođe do što većeg broja ljudi. Ovo su zahtjevna vremena za nas katolike i Katoličku crkvu u Njemačkoj. Pripremaju se razne promjene u samoj Crkvi, a mi smo dio te Crkve. Imam bojazan da se mnoge stvari događaju bez dovoljno vjere i pouzdanja u Božju pomoć. Crkva bez vjere je Crkva koja luta. Stoga je važno da mi sve promjene dočekamo spremno, u duhu vjere. Imajte povjerenja u svoje svećenike, pastoralne djelatnike, misijska vijeća i suradnike. Sve što činimo, činimo za dobro naše zajednice. Neka nas sve vodi Božja ruka!

Korizmena duhovna obnova počinje sutra, u petak, 15. 3. pod geslom: „S Isusom kroz život do radosti Uskrsa.“ Duhovnu obnovu vodi fra Stjepan Brčina, poznati franjevac koji je mnogima blizak svojim načinom govora. Obnova se održava u crkvi sv. Josipa u Gaggenau od 15. do 17. 3. 2024., ali je to događaj za cijelu misiju Mittelbaden. Evo kratki program:

U petak, 15. 3. u 18.15 bit će pobožnost križnoga puta, u 19 sati sveta misa, u 20.00 sati klanjanje, u 21.00 slavljenje kroz pjesmu.

U subotu, 16. 3. u 17.15 bit će najprije molitva svete krunice, u 18.00 sati sveta misa, u 19.00 klanjanje, u 20.00 sati slavljenje kroz pjesmu. Nakon toga će biti susret s mladima u dvorani pokraj crkve. Molimo mlade da uzmu udjela i budu aktivni u čitavom programu.

U nedjelju, 17. 3. svetu misu u 9.00 sati u crkvi St. Michael u zajednici Karlsruhe predvodi i propovijeda fra Stjepan Brčina, a u 12.00 sati on će predvoditi i propovijedati na svetoj misi u crkvi sv. Josipa u Gaggenau. S ovom misom završava naša korizmena duhovna obnova.

Svi koji planirate doći, molimo vas, dođite na vrijeme jer je prostor u crkvi ograničen. Budite strpljivi i ustrajni i slijedite program u cijelosti.

Parkiranje u večernjim satima je besplatno i ima dovoljno parkirnih mjesta u blizini crkve.

Velika hvala misijskom vijeću Gaggenau, Rastatt, Baden-Baden, pjevačima koji će animirati i ministrantima koji su najbrojniji u našoj misiji.

Svi ste dobrodošli. Želimo zajedno slaviti Gospodina. Neka nas On ispuni svojim Duhom.

U ime svećenika, pastoralnih djelatnika, misijskih vijeća primite pozdrav od voditelja misije don Ive Nedića.

Pastoralno pismo #53 (Uskrs)

Draga braćo i sestre u Uskrslom Kristu!

U noći uskrsnoga bdijenja i blagoslova ognja, na Veliku subotu, našim se crkvama ori Vazmeni hvalospjev u čast Uskrslome Kristu. Glavna poruka se nudi vjernicima: „Uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice, i nevinost vraća palima, a radost tužnima. Dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje.“

Dragi vjernici, mi smo se tijekom korizme vježbali i pripremali za Uskrs. Crkva nas je pozivala da očistimo naše duše, naše srce. Pozivala nas je na djela dobrote. Ujedno od nas očekuje da kleknemo pred Boga milosrđa i da se ispovijedimo. Bez čistog srca nema Uskrsa. Grijeh je onaj koji zatvara vrata našeg srcu za Uskrslog Gospodina. Sjetimo se riječi evanđelja: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla (Iv 3,19).

Svijet je pun tame i zloće. Ljudi su razbili ploče zapovijedi. Više ništa nije sveto, ni zemaljske niti božanske zapovijedi. Još uvijek su aktivni ratni strojevi, još uvijek se ljudi ponižavaju. Je li to civilizacija budućnosti? Sigurno ne! Milijuni su natjerani napustiti svoj dom, tolika djeca su ostala bez svojih roditelja. Toliki je očajnih. Neka Gospodin Uskrsli svrati pogled na sve one koji su u zabludi.

U središtu korizmenog vremena promatramo križ. Sjećamo se da je to prije Kristova dolaska u svijet bila sprava za mučenje i smaknuće, znak najvećeg poniženja. Za neke je to i danas znak smrti. Međutim, Isus je taj znak učinio znakom pobjede i spasenja. S križa je raspeti Spasitelj pozvao na praštanje te je križ učinio znakom ljubavi: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” (Lk 23,34). Prihvatio je križ kako bi sve ljude privukao k sebi.

U poslanici Solunjanima čitamo: „Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime“ (1Sol 4,13-14).

Dragi vjernici, drage obitelji, poštovana djeco i mladi, cijenjeni bolesnici, neka Uskrsli Krist obasja naš život. U tom Duhu i toj vjeri vaši svećenici i pastoralni djelatnici žele: Sretan Uskrs! Neka ovogodišnji Uskrs bude novi početak svake obitelji i svakog pojedinca.

Karlsruhe, 14. 3. 2024.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Raspored uskrsnih ispovijedi 2024.

Zajednica

Datum

Satnica

Baden-Baden

23. 3. 2024. (subota, pod misom)

17:30 – 19:00 sati

Bretten

23. 3. 2024. (subota)

18:00 – 19:00 sati

Bruchsal

22. 3. 2024. (petak)

16:30 – 19:30 sati

Eppingen

24. 3. 2024. (nedjelja, pod misom)

15:30 – 16:30 sati 

Gaggenau

21. 3. 2024. (četvrtak)

17:00 – 20:00 sati

Karlsruhe

20. 3. 2024. (srijeda)

16:30 – 19:30 sati

Kehl

17. 3. 2024. (nedjelja)

prije i poslije mise u 11:30 sati

Offenburg

17. 3. 2024. (nedjelja)

08:45 – 09:30

Pforzheim

19. 3. 2024. (utorak)

16:30 – 19:30 sati

Rastatt

24. 3. 2024. (nedjelja, pod misom)

09:00 – 10:30 sati

Waghäusel-Kirrlach (Kapelle Alfred-Delp-Haus)

23. 3. 2024. (subota)

16:00 – 17:00 sati

Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. (Ef 4,31-32)

Zajednička proba i druženje folkloraša iz zajednica Bruchsal i Karlsruhe

U petak, 8. 3. 2024. dio plesača folklorne skupine „Hrvatska Mladež Bruchsal“ koju vode Željka Esapović i Ružica Brandis bio je u posjetu folklornoj skupini „FolkloriKA“ koju vode Ana Vondroš i Dragana Ivanković u Karlsruhe.

Obje folklorne skupine nastupit će u subotu, 18. 5. 2024. na zabavnoj večeri koju organizira NK Croatia Karlsruhe (Keltenhalle, Am Tummelplatz 6, 76287 Rheinstetten). Svaka skupina otplesat će po jedno kolo, a zajednički će izvesti „Slavonsko kolo“ koje trenutno uvježbavaju.

Osim plesanja članovi se raduju zajedničkom upoznavanju i druženju.

† Jozo Brešić (1954.–2024.)

Jozo Brešić, rođen 17. 3. 1954. u Livnu, preminuo je u utorak, 5. 3. 2024. u Eutingenu kod Pforzheima.

Jozo je odrastao u Livnu, a u Njemačku je došao 1972. godine. Po zanimanju je bio krovopokrivač.

Od pokojnog Joze oprašta se njegova supruga Stana, sinovi, snahe, unučad, praunučad i ostala tugujuća rodbina.

Ispraćaj i pokop pokojnika bit će u petak, 15. 3. 2024. u 10 sati na glavnom gradskom groblju u Pforzheimu – Hauptfriedhof (Ispringerstr. 42, 75177 Pforzheim).

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Korizmena duhovna obnova u zajednici Gaggenau

U crkvi St. Josef u Gaggenau održat će se u periodu od 15. do 17. ožujka 2024. korizmena duhovna obnova koju će voditi fra Stjepan Brčina, franjevac konventualac iz župe sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu.

Program:

Petak, 15. 3. 2024.

18:15 – križni put
19:00 – sveta misa
20:00 – klanjanje pred Presvetim
21:00 – slavljenje

Subota, 16. 3. 2024.

17:15 – križni put
18:00 – sveta misa
19:00 – klanjanje pred Presvetim
20:00 – slavljenje
Nakon slavljenja susret s mladima u dvorani pored crkve (Gemeindehaus St. Josef)

Nedjelja, 17. 3. 2024.

09:00 – sveta misa u crkvi St. Michael u Karlsruhe
12:00 – sveta misa u crkvi St. Josef u Gaggenau

Fra Stjepan Brčina

Fra Stjepan je rođen 14. veljače 1981. u Drijenči, kod Tuzle, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Najmlađi je od devetero djece svojih roditelja. Nakon završene osnove i srednje škole otišao je u Pulu gdje je kao aktivni vjernik laik upoznao franjevce konventualce te je 2006. ušao u Hrvatsku provinciju svetog Jeronima franjevaca konventualaca. Novicijat je započeo 2007. u samostanu na Cresu, a prve zavjete položio je 2008. Filozofsko-teološki studij započeo je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a dovršio u Rimu. Doživotne zavjete položio je 2011. Za đakona je zaređen u zagrebačkoj katedrali 2014., a za svećenika ga je zaredio papa Franjo u bazilici sv. Petra 2015. U svojoj provinciji vrši službu odgojitelja bogoslova te voditelja Provincijskog centra za duhovna zvanja. U crkvi sv. Antuna na zagrebačkom Duhu Svetomu pokretač je ulične evangelizacije. Poznat je po radu s mladima i studentima a veoma je prisutan na društvenim mrežama koje koristi kao sredstvo evangelizacije.

† Goran Bakić (1969.–2024.)

Goran Bakić, rođ. 18. 1. 1969. u Zagrebu, preminuo je u nedjelju, 3. ožujka 2024. u Karlsruhe.

Kao dijete Goran je odrastao kod bake u Zagorju. U Njemačku je došao 1975. Po zanimanju je bio trgovac. Živio je sa Sandrom Krieg, nisu imali djece.

Pogreb će biti u Zadru. Od njega se oprašta otac Joso, majka Marija i brat Hrvoje. Za njim također tuguje životna pratilja Sandra Krieg.

Oproštaj od pokojnika bit će u utorak, 5. 3. 2024. ispred Marienkrankenhaus (Edgar-von-Gierke-Straße 2, 76135 Karlsruhe) u 11.00 sati.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Kumstva za Ganu – obavijest za kumove!

Dragi prijatelji, kumovi djece u misiji Tatale,

obavještavamo vas da smo danas, 1. ožujka 2024. okončali akciju ‘Kumstva za Ganu’ za šk. god. 2023./2024.

Jučer (29. 2.) smo uplatili sav novac za školarinu djece koja su obuhvaćena ovom akcijom na račun salezijanske provincije u Gani, a svećenici iz salezijanske uprave će u narednih nekoliko dana proslijediti dalje novac voditelju misije Tatale don Nichodemusu Chinazo i ravnateljici katoličkog vrtića č. s. Gertrudi Akaku, koji će podijeliti novac vašoj kumčadi odnosno njihovim roditeljima.

Novi kumovi koji su se koncem prošle godine prijavili za kumstvo mogu očekivati u naredna dva tjedna sliku svoga kumčeta s osnovnim podacima.

Radosni smo što broj kumstava iz godine u godine raste te smo trenutno na 515 sklopljenih kumstava! Morate biti svjesni da se ne radi samo o 515 djece, nego o preko 5.000 osoba direktno vezanih za ovu djecu: njihovih roditelja, braće i sestra, šire rodbine, kojima vaša pomoć puno znači!

Neka dobri Bog blagoslovi svu djecu misije Tatale i njihove obitelji te vas kumove koji svojim novčanim prilogom omogućavate ili pomažete školovanje svoje kumčadi!

Hodočašće u Lourdes – uplata putnog aranžmana

Dragi vjernici, koji ste se na vrijeme prijavili za hodočašće u Lourdes i uplatili 30 € akontacije, molimo vas da čim prije povjerenicima u našim zajednicama platite ostatak, odnosno cjeloviti iznos putnoga aranžmana! Potpuna uplata garancija je Vašega putovanja i smještaja!

One koji se nalaze na listi čekanja molimo da se strpe određeno vrijeme, još uvijek nemamo sigurnih saznanja hoćemo li moći dobiti dodatni autobus i hotel.

Predstavljena knjiga Dominika Spajića „Tragom Svjetla“

U nedjelju, 25. veljače 2024. u zajednicama Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim predstavljena je knjiga „Tragom Svjetla. Duhovne riječi radiju Köln – Kratki duhovni nagovori izgovoreni na zapadnonjemačkom radiju WDR 1990.–2009.“ Dominika Spajića, teologa i nekadašnjeg pastoralnog suradnika u HKM Bruchsal-Pforzheim a potom i HKM Mittelbaden. Nedjelju radnije, 18. veljače, knjiga je predstavljena u zajednici Bretten.

Knjigu je na koncu misnih slavlja pred okupljenim vjernicima predstavio past. suradnik Darko Rubčić, koji je ujedno lektor i korektor rukopisa. Prisutnima se potom kratko obratio autor D. Spajić zahvalivši svima koji su sudjelovali u nastanku knjige i vjernicima koji su pozorno pratili predstavljanje i koji će knjigu pročitati. Vjernici su mogli kupiti primjerak knjige po simboličnoj cijeni od 10 €.

O knjizi

Tekstove koji su sabrani u knjizi „Tragom Svjetla“ pisao je teolog Dominik Spajić. U najširem smislu riječi teolog je osoba koja promišlja, govori i piše o pitanjima vjere, o odnosu Boga, čovjeka i svijeta. Autor je nadahnuće za svoje duhovne impulse tražio ne samo u aktualnim biblijskim čitanjima, nego prije svega u opažanju i promišljanju svakodnevnoga života. Ta zapažanja i pojave nastojao je sagledati i protumačiti u svjetlu Evanđelja.

Riječ je o tekstovima koji su bili izgovoreni na radiju Köln u periodu od 1990. do 2009. godine a namijenjeni su bili hrvatskim iseljenicima u Njemačkoj. Premda je zadnji tekst napisan i izgovoren prije gotovo 15 godina, većina ovih tekstova je i danas aktualna jer su teme kojima se tekstovi bave vječne, nikada ne izlaze iz mode, poput tema: život i pitanje smisla života, patnja, muka, Uskrs i uskrsna poruka, vjera, nevjera, sumnja u vjeri, svetost, ljubav i vjernost, zahvalnost, prvenstvo i služenje, tolerancija, …

Tekstovi su pisani jednostavno što nipošto ne znači da su oni banalni. Naprotiv, umijeće je i vrlo je zahtjevno velike i teške teme izreći jednostavnim riječima, da svima budu razumljive, i sve to još smjestiti u zadani vremenski okvir.

Iščitavajući ove tekstove može se osjetiti autorov teološki damar, odnosno mogu se uočiti glavni naglasci njegove osobne teologije: 1. riječ je o teologiji svakodnevice – autor je nastojao otkrivati Božje tragove u svakodnevnom životu, u redovnim situacijama; 2. u podnožju svakoga teksta osjeti se autorov životni optimizam; 3. za autora kršćanin je, usprkos sveprisutnoj patnji, križevima i stradanjima čovjek nade; kršćanin je osoba mira; kršćanin je osoba koja otvorenih očiju kroči ovom zemljom koju treba prihvatiti kao Božji dar povjeren čovjeku a ne kao suznu dolinu; kršćanin je osoba zahvalnosti; kršćanin je na koncu osoba koja radeći na sebi, mijenjajući prvenstveno sebe nabolje čini ovaj svijet boljim.

Pored glazbe Spajićeva velika strast je slikanje, kojim se bavi za dušu, ali možemo slobodno reći na poluprofesionalan način. Knjiga je ukrašena brojnim njegovim crtežima i slikama koje su dodana vrijednost knjizi. Na koncu možemo konstatirati da je ova knjiga u potpunosti – i riječju i slikom – autorovo djelo!

Darko Rubčić

 

[Nakladnik: Hrvatski dušobrižnički ured – Kroatenseelsorge in Deutschland ● Za nakladnika: Vlč. Ivica Komadina ● Ilustracije: Dominik Spajić ● Lektura i korektura: Darko Rubčić i Ivan Gavranović ● Grafičko oblikovanje: Branko R. Ilić ● Tisak: Denona d.o.o., Zagreb ● Frankfurt am Main, 2023.]

Fotogalerija (snimke: Ivana Lekić, Jacqueline Zadravec, Igor Širhuber)

Zahvala voditeljicama folklora u Bruchsalu

Na probi folklora u Bruchsalu u petak, 23. veljače 2024. predsjednica misijskog pastoralnog vijeća Bruchsal gđa Marija Vasilj i gđa Klaudija Šubić zahvalile su u ime čitavog vijeća i zajednice Bruchsal voditeljicama folklora gđi Ružici Brandis i gđi Željki Esapović na njihovu trudu i vremenu koje ulažu u radu s djecom i mladima. Tom prigodom voditeljicama je uručen i simbolični dar.

Folkloraše iz Bruchsala posjetili su prijatelji folkloraši iz Karlsruhe te su imali zajedničku probu i ugodno druženje.

Svim folklorašima i njihovim voditeljicama želimo i dalje uspješan i plodonosan rad!

Fotogalerija (snimke: Ivana Lekić)

Video (snimka: Antonia Vasilj)

Zlatni pir i obnova bračnih zavjeta

Supružnici Ivan i Julka Širhuber proslavili su u subotu, 17. veljače 2024. svoj zlatni pir – 50 godina braka! U crkvi St. Elisabeth u Brettenu njih dvoje su obnovili bračne zavjete pred svećenicima don Ivom Nedićem i don Sebastijanom Markovićem te uz prisutnost djece, unuke, zeta i brojnih prijatelja.

Ivan je rođen 1949. u Bilju kod Osijeka, a Julka rođ. Mihaljević 1951. u Donjoj Motičini kod Našica. Julka je u Njemačku došla 1970. i počela raditi u tvornici Neff u Brettenu, a Ivan je došao 1972. i zaposlio se također u istoj tvornici. Početkom 1973. njih dvoje su se upoznali na plesnjaku u Brettenu i već se sljedeće godine, 17. veljače 1974. vjenčali u crkvi St. Elisabeth. Vjenčao ih je don Stipe Dukić.

Bog im je podario dvoje djece: sina Igora (1974.) i kćer Iris (1980.), a dobili su i unuku Miu.

Ivan i Julka su veliki vjernici i vjeru usadili odmalena svojoj djeci. Iako su mladi otišli u Njemačku, trbuhom za kruhom, nikada nisu zaboravili svoje korijene a pogotovo ne svoje najmilije. Svoju su djecu odmalena učili hrvatskim jezikom i djeca su im zahvalna na tomu.

U dosadašnjih 50 godina skupa su neprestano pomagali roditeljima, braći i sestrama i mnogim drugima. I danas se brinu za sve i svakoga, ali to nikada ne ističu. Veoma su aktivni u hrvatskoj katoličkoj zajednici u Brettenu. Sve što čine, čine od srca. Njihova dobrota, empatija, briga za drugoga i praštanje prenesena je i na djecu, pravi su uzor svojoj djeci.

Naravno, u 50 godina zajedničkog života bilo je i teških trenutaka, od smrti najbližih do drugih životnih nedaća. Život ih nije uvijek mazio, ali oni nikada nisu gubili vjeru u Boga, u svoju ljubav i vjeru u Dobro.

Starijim mladencima Ivanu i Julki želimo Božji blagoslov, dobro zdravlje i sretne trenutke uz njihove najmilije!

Fotogalerija (snimke Sebastijan Marković)

Videogalerija (snimke: Sebastijan Marković i Igor Širhuber)

† Ivan Ćalušić

Ivan Ćalušić, rođen 8. 6. 1949. u Mijakovu Polju, općina Tomislavgrad, preminuo je blago u Gospodinu u četvrtak, 15. 2. 2024. u Karlsruhe.

Godine 1970. Ivan je došao u Njemačku, a 14. 3. 1972. oženio se s Milom rođ. Čalić. U braku su dobili četiri kćeri: Lidiju, Mirjanu, Marinu i Danijelu, koje su im podarile 8 unučadi.

Ivan je volio biti u društvu prijatelja koje je uvijek želio što bolje počastiti.

Pokojnik će biti pokopan u srijedu, 21. 2. 2024. na Hauptfriedhof Karlsruhe u 9:00 sati.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Put križa Isusovih i naših ruku (video + ilustrirani tekst)

Autor teksta: prof. mr. sc. fra Miro Jelečević
Autorica postaja Puta križa u crkvi Blažene Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici:
akademska slikarica Blaženka Salavarda

Uvod

Put križa je pobožnost u kojoj vjernici u razmišljanju i molitvi slijede put Isusove muke, od osude preko no­šenja križa i razapinjanja pa sve do smrti i polaganja u grob. Put križa u sebe uključuje dinamiku, jer se hoda, kreće, ide za Isusom. Ne može se zaustaviti na jednoj postaji i ostati na njoj, nego valja proći svaku od njih kao postaju naše ljudske okrutnosti i Isusova trpljenja. Dinamika puta križa ipak ne znači da ga možemo oba­viti na brzinu, onako kako smo u naše vrijeme navikli živjeti i činiti stvari. Ovdje mjera našeg koraka ne smije biti ni prevelika ni prebrza, jer idemo putom Isusove muke, idemo putom ljudske patnje nad kojom moramo zastati, razmišljati, tugovati, tražiti odgovore. Korak za korakom, postaju za postajom ovaj put nam razotkriva veličinu i strahotu ljudskih putova, ali nas ujedno vodi prema odgovoru koji otkrivamo u tajni Božje vjernosti i ljubavi.

Put Isusove muke nije za vjernike obično prisjećanje neke prošle patnje i trpljenja. Koliko god u vjeri dobi­vao smisao i odgovor, od početka do kraja on je zapra­vo prožet pitanjima, i to pitanjima koja dotiču same temelje naše ljudskosti. Put križa nam dakle ne samo pokazuje kako bešćutni, okrutni i zli možemo biti mi ljudi, nego nas također izaziva, upravo provocira na sućut, blizinu, drukčije djelovanje. Za ovu pobožnost mjera života nije okrutnost, nasilje ni bešćutnost, nego upravo suprotno: blagost i nježan dodir, solidarna po­moć i hrabra osjetljivost, prijateljska utjeha i obraćenje života. U tom smislu put križa bi trebao biti prisjećanje koje se uvijek konkretizira u mome životu, bilo kao uvi­đanje i distanciranje od vlastitih zlih putova, bilo kao slobodno i svjesno prihvaćanje svoje patnje ili pomaga­nje bližnjemu u njegovoj životnoj muci.

Takvu svjesnu osjetljivost za muku Isusovu i muku ljudskog tijela – bolesnoga, siromašnoga, ispaćenoga, zarobljenoga, razgolićenoga, gubavoga tijela – gajio je i pokazivao sv. Franjo Asiški. Pri kraju života i sam je bio označen Isusovim ranama s kojima se nije hvalio i raz­metao, nego ih ponizno skrivao i strpljivo nosio. S Isu­sovim ranama na tijelu umro je u crkvici Sv. Marije An­đeoske, Porcijunkuli, u Asizu. Zbog toga je pobožnost Puta križa neodvojivo povezana uz franjevce, njihove crkve i duhovnost. I postaje Puta križa u crkvi Sv. Mari­je Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici nastavljaju tu stoljet­nu franjevačku tradiciju. Na njima je Isusovu i ljudsku patnju i ulomljenost života prikazala u tehnici mozai­ka akademska slikarica Blaženka Salavarda. Iz njezina osobnog doživljaja i prikazivanja Isusove muke, kroz nebrojene sitne kamenčiće mozaika progovara drama­tika puta križa, osjetljivost za Patnika i poziv da u Isu­sov put uključimo svoje životne putove križa.

Uz poznatu i uobičajenu dimenziju kretanja i naslje­dovanja Isusa hodom za njegovim križem, Blaženka Salavarda unosi i ruke kao jaki simbol čovjekove spo­sobnosti da nešto učini i napravi, simbol koji očituje čitavu lepezu ljudskih osjećaja, od blage nježnosti sve do nesmiljenog nasilja. Možemo staviti ruku na nekog i time zahtijevati pravo na njega, ali možemo rukom i pridići paloga i potvrditi svoju solidarnost s njime. Mo­žemo svezati nečije ruke kao i licemjerno oprati ruke. Možemo grubo udarati i zagrljajem tješiti. Iako su ov­dje prisutne i vidljive te različite i suprotne nijanse, ipak naglasak i zadnji interes Salavardina umjetničkog prikaza jesu ruke nježnosti i prihvaćanja, ruke sućuti i utjehe, ruke koje nose kad se više ne može i kad se više ne može ništa. Na važnost ljudskih ruku nas upućuje i franjevački amblem: Franjina ruka i Kristova ruka, obje s ranom i prekrižene, kao svjedočanstvo o ljudskoj patnji i nadi. I upravo u tome još: svjedočanstvo Božje blizine, vjernosti i ljubavi.

Za Isusom idemo i na njegovu putu križa razmišljamo što smo učinili svojim rukama i što su učinile ruke dru­gih. S Isusom predajemo svoj život i svoje snage u svete Božje ruke. I s Isusom vapimo da Božja ljubav i vjernost zajedno s Isusovom mukom preobrazi i našu muku i da nas po svome Duhu na putu križa učini boljim ljudima.

Uvodna molitva

Isuse, s tobom smo na početku tvoga i našega puta kri­ža. Pozivaš nas na nasljedovanje, potičeš nas da svaki dan prihvaćamo svoj križ i idemo za tobom. Neka nam put tvoje muke bude put utjehe, neka nam tvoje riječi i djela budu poticaj i snaga za promjenu u životu, neka nas tvoji susreti otvore za trpljenja naših bližnjih, neka nas tvoje svete ruke povedu putom Božjeg milosrđa, pravednosti i praštanja. Naše pameti, srca, naše puto­ve i djelovanja prosvijetli i okrijepi svojim darivanjem i ljubavlju da nam put križa uistinu bude put spasenja. Amen.

Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt

Svezane ruke

Postoje ruke pravednika čiste od zla, i ruke radnika prljave od teškog rada za svoju obitelj. Postoje oprane ruke bešćutnih moćnika, i prljave ruke zločinaca zaštiće­nih u svome zlu. Postoje oprane ruke silnika i prljave ruke nemoćnih da promjene nevolju za koju su svezani. Postoje ruke licemjernog Pilata, oprane u vodi rav­nodušnosti i nebrige za sudbinu pravednika, i svezane ruke nedužna Čovjeka. I uvijek se nađe netko da silniku poslušno opere ruke, a nevinoga čvrsto sveže.

Dok sluša povike: Raspni ga! Raspni!, Isus ne može oprati svoje ruke niti se njima braniti. Kao što se ne mogu braniti ni ljudi svezani zlim izrabljivanjem, zarobljeni u doživotnu bijedu, gurnuti u ralje poroka i zatvoreni u kavez krimi­nala, ljudi ograđeni bodljikavim žicama mržnje i nepodnošenja. Njihove ruke su svezane i izmučene poput Isusovih, ali i slobodne za povjerenje u Božju bli­zinu i vjernost.

Isuse, uz tvoje svezane ruke stavljamo ljude sputane nepravdom, nasiljem i mržnjom, nedužne zatvorenike i pogažene pravednike. Pogledaj one koji su na rubu društva i zaboravljeni, a koje i mi često zaobilazimo i u sebi preziremo. Otvori nevino osuđenima i nepravedno svezanima put u novi život i budućnost. I sačuvaj nas od lažnog pranja ruku i služenja pilatima ovog svijeta. Amen.

Druga postaja: Isus prima na se križ

Slobodne ruke

Silnici ne podnose slobodu ljudskih ruku, jer ona kazuje da ljudski život nije milost ohole i tlačiteljske vlasti niti sažaljenje moćnih, nego dar Božje ljubavi koja osloba­đa. Zato silnici terete krivim optužbama slobodne ljude, tovare im ogromna breme­na, pritišću i satiru do zemlje. Tereti mogu biti različiti: nepravedni zakoni, neljud­ski odnosi, okrutni običaji, lažne priče, duhovno mučenje. I uvijek se nađe netko da teretu pridoda još koje krivo svjedočanstvo, grubo djelo ili bezočnu optužbu.

Isusove slobodne ruke prihvatile su nezasluženi križ. To je bio jedva shvatljivi križ osude, poniženja i patnje, teški križ samoće praćene bijegom i distancom dojuče­rašnjih pratilaca i prijatelja. U tome Isusa slijede oni koji prihvaćaju život na rubu besmisla zbog dugotrajne bolesti i patnje, zbog preranog gubitka voljenih, zbog u nebo vapijuće nepravde koju trpe. S njime prihvaćaju svoj teški križ oni čiji se ži­vot raspao u bezbroj komadića i čija je nada još samo u snazi koja od Boga dolazi.

Isuse, u križu si prihvatio naše čovještvo i njegove bezdane, tegobe i pitanja, ali i veličinu ljudske slobode. Daj i nama slobodne ruke da prihvatimo svoj križ. Prikazujemo ti sestre i braću koji su prihvatili svoju samoću, ostavljenost, svoju bolest i starost, svoje siromaštvo i ucviljenost, koji su slobodno prihvatili ne­pravdu i progone poradi tebe. I ne dopusti da tovarimo križeve na živote naših bližnjih. Amen.

Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem

Slabe ruke

Kad pravedan čovjek posrne i padne pod teretom križa, zluradost obuzme srca opakih ljudi. Ima li za njih ljepšega prizora nego kad se pokaže da djelo njihovih ruku donosi plod?! U našem društvu i zajednicama ima dosta radovanja zbog pa­dova drugih, ima ružnog uživanja u nemoći bližnjega, ima bezosjećajnih koje tuđe posrtanje i padanje nimalo ne dira. I uvijek se nađe netko da se zlobno nasmije nad palim čovjekom.

Isus je pao odmah na početku. Kad čovjek prvi put pada pod životnim teretom, još postoji obzor, postoji nebo na koje se svraća pogled i u koje se upućuju mo­litve. U svome padu Isus je osjetio tugu i nelagodu posrnulih ljudi, razočarenje onih koji su ga izdaleka pratili kao i uživanje neprijatelja i njihovu želju da ga još jače i teže muče. Slabe ruke ipak ne ostaju oslonjene o zemlju: prihvaćaju ih i podižu svete Očeve ruke.

Isuse, tvoj prvi pad je upisan u povijest ljudskih padova. Pogledaj u obzoru neba svoju palu braću i sestre i osnaži njihove slabe ruke. Ne ostavi ih same, nego ih blago podigni i povedi dalje svojim putom. Pomozi im da prihvate ispružene Očeve ruke. Nas, Isuse, sačuvaj od umišljene pravednosti i od zluradosti zbog padova i slabosti naših bližnjih. Amen.

Četvrta postaja: Isus susreće svoju majku

Majčinske ruke

U svijetu uspjeha mnogi se odriču slabih. Imati nekoga slaboga, posrnuloga u obitelji, često se doživljava kao teška sramota. Zato predstavljamo sebe i svoje u lažnom svjetlu. Pokazujemo svoju jaku, uspješnu stranu, koliko god se sve u nama slamalo i tonulo u beznađe. Danas se mnogi prikazuju grubijanima kako bi prikrili svoju nutarnju nejakost. I uvijek se nađe netko da potiče i hvali grubost kao mjeru uspjeha.

Majka svoje dijete ne gleda kroz uspjeh niti majčine ruke zaboravljaju nježnost s kojom su svoje dijete nosile i podizale. Marija jednom rukom dodiruje Isusovu muku, miluje njegovo lice, a drugom pokazuje na svoje srce. Ono je uvijek blizu, pomaže i ne gubi nadu. Isusov susret s majkom dao mu je novu snagu i povje­renje u moć nježnosti.

Isuse, ti si susreo bol svoje majke. Budi blizu majkama koje gledaju nemoć i bol svoje djece. Nama koji te slijedimo pomozi da majčinskim rukama podupiremo bolesne, patnike i shrvane te da im svojom nježnošću posvjedočimo Božju blizi­nu usred njihove muke. Prikazujemo ti one čiju smo nježnost i blizinu zabora­vili. I očuvaj naše ruke, jezik i srca od grubosti prema bližnjima. Amen.

Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Solidarne ruke

Svaki dan gledamo slike bijede, stradanja i umiranja tolikih ljudi. Ako nas i dir­ne poneki prizor, brzo ga potisnemo i nastavimo svojim putom, o svom poslu. Poput Šimuna Cirenca koji je samo htio kući nakon posla u polju. Ili poput sve­ćenika i levita koji su žurno prolazili, okrećući glavu od izranjenog čovjeka uz put. I mi mislimo: netko će već pomoći ili neka se sami nahrane, izbave, spase. Uvijek netko doda da su takvi sami krivi za svoje bijedno stanje.

Isus je mnogima pomogao, sada je njemu potrebna pomoć. Pružiti ruku u nevo­lji nekome, dodati svoju ruku u nečijem teškome poslu znak je solidarnosti i pri­znavanja. Pomoć je uvijek uviđavna, konkretna, djelotvorna. Ona je znak da se ljudi još nisu pretvorili u bešćutne neljude i da još u sebi čuju Božji glas i poziv.

Isuse, iznemogao si i potrebit si. Uz tvoju muku stavljamo sve nevoljne koji su naša braća i sestre i koji trebaju ne bilo koga, nego baš nas. Svojim Duhom potakni nas da priteknemo u pomoć potrebitima i bijednima. Naše ruke učini solidarnima i spremnima na pomaganje, osobito tamo gdje nam se ne može uzvratiti. I molimo te sačuvaj nas od ukočenih i skrštenih ruku. Amen.

Šesta postaja: Veronika briše Isusovo lice

Hrabre ruke

Mnogi ljudi se kriju iza kolektivnog djelovanja mase. Zato se lako rasplamsa masovna mržnja prema drugima, prema izbjeglicama, prema ljudima koji su po Božjem davanju različiti, prema onima koji djeluju i misle drukčije od nas. U masi nas često vodi strah od nepoznatog i budi prastara bojazan: neće biti dosta za nas, ako podijelimo, ako pokažemo osjetljivost. I uvijek netko uzvikne da treba pokazati zube i unaprijed se osigurati.

U mržnji i osuđivanju koje je poput zida okružilo Isusa našla se jedna žena koja je imala hrabrosti i osjetljivosti, koja se nije prepustila masi. U Veronikinom rupcu pokazuje se snaga ljudskog srca koje ne pristaje na djelovanje svjetine niti na okrutnost, nego na Isusovu licu vidi Božje lice. Ženine hrabre ruke, Vero- nikine osjećajne ruke su spasile čast ljudskim rukama i uzvratile Isusu za njego­vu dobrotu, dok je u ime Božje tješio, oslobađao, iscjeljivao, podizao i spašavao.

Isuse, doživio si bezdan ljudske mržnje, ali i snagu ljudske osjetljivosti. Hvala ti za ljude koji istupaju iz bojnih redova mržnje i u drugima gledaju bližnje, vide sestre i braću. Daj postojanosti onima koji su odlučni u pomaganju, susretanju, otvara­nju svog života za nevoljne. I ne dopusti da nas strah od drugih i povici mržnje odvrate od toga da ti obrišemo lice kada te susretnemo u našim bližnjima. Amen.

Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem

Nemoćne ruke

Drugi, ponovljeni pad znak je nesnalažljivosti s kojom se teško mogu pomi­riti ljudi usmjereni samo na učinak i krajnji rezultat. Njihovo pravilo je: jaki opstaju, nemoćni propadaju. Nema mjesta za ponovljene padove i greške. Ra­zočarenje zavlada i među prijateljima i među neprijateljima, kada se u ponov­nom posrnuću i padu očituje nemoć čovjekovih ruku da se nose s izazovom i teškoćom. I uvijek se netko začudi da je pali tako slab.

U Isusovu drugom padu obzor se dodatno suzio. Oko njega su sad samo ljudi kao bojažljivi promatrači ili pakosni protivnici. Prvi zaboravljaju težinu križa, drugima već dosađuje prizor posrtanja i nemoći. I jedne i druge sablažnjava Isusova nemoć. Njegove ruke, koje su mnogi gledali u djelima moći i vjerovali da su sposobne suočiti se sa svakom nevoljom, kušnjom ili zlom, nemoćno leže u bijednom prizoru. Njegove ruke nemoćno se pružaju u Božju utjehu.

Isuse, dok si iscrpljen ležao u prašini, razumio si bol ljudi koji posrću i padaju pod svojim križevima. U tvoj pad stavljamo one koji se još jedva nose sa životnim pro­blemima i nedaćama, koje smo onesposobili nevoljama i preopteretili poslovima, koje smo srušili lijenošću, alkoholom, ovisnostima, kojima se čini da više ne mogu dalje te odustaju i od drugih i od sebe. Budi im ti, iznemogli Isuse, snaga i pomoć. A nas očuvaj od sablažnjavanja nad padovima pod teškim križem. Amen.

Osma postaja: Isus tješi žene iz Jeruzalema

Pobožne ruke

Vjernici često tješe u prazno, čak s površnom i neiskrenom pobožnošću pristu­paju nevolji i muci bližnjih. Ruke vjernika znaju biti sklopljene kad bi morale biti pružene, molitveno raširene kad bi trebale konkretno pomagati. Svojim riječima pobožni više sude nego što tješe, više glume nego što iskreno sažalije- vaju. Tko tješi, mora i sam biti dirnut utjehom. Tko suosjeća, mora i sam osjetiti bol. I uvijek netko među nama misli da se utjeha može tek pobožno izbrbljati.

Jeruzalemske žene su i zadnja postaja suosjećanja i utjehe na Isusovu putu kri­ža, ali i postaja koja nas vraća na naš život. Ruke jeruzalemskih žena pružene su prema Isusu da mu iskažu sažaljenje i pokažu svoje suze nad njim. A Isus ih upozorava da se suze mogu pretvoriti u praznu kuknjavu, u predstavu kojom se skriva vlastiti grijeh i grijeh svojih bližnjih prema kojima smo pristrani. I u muci Isus ostaje zahtjevni učitelj koji traži da čovjek očisti svoje srce i kuću, kako bi mogao ispravno vidjeti svoga bližnjega. I sažaliti se nad njime.

Isuse, tebe su drugi tješili. Daj i nama snage i spremnosti da tješimo ožalošćene, ucviljene, zaboravljene. Pokaži nam put iskrene pobožnosti, kojim se ide u Oče­vo kraljevstvo, i pouči nas da se ispravno i iskreno sažalimo nad svojim jadom i bijedom naše braće i sestara. Neka naše suze nad tvojom mukom budu početak našeg puta obraćenja i novog života. I ne dopusti da postanemo bešćutni. Amen.

Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem

Skršene ruke

Uživanju i radovanju muci drugoga jednom dođe kraj. Ne zbog promjene muči­telja niti njihova uviđanja da su postupili krivo i loše, nego zato što su se zasitili prizora te im treći pad više ne pruža očekivano zadovoljstvo. Zato treba sve što prije i brzo završiti. Kao što se brzo završavalo s logorašima, ratnim zarobljeni­cima, uhvaćenim izbjeglicama, na smrt preplašenim ljudima usred vihora rata i nasilja. I uvijek netko s visoka kaže da takvi ionako ništa ne vrijede.

Isus je treći put na zemlji koja mu je ostala jedino uporište. Ruke su ga potpuno izdale, tijelo je do kraja onemoćalo. Više nema ni promatrača, jer se tu nema više što vidjeti. Čovjeka prostrta po zemlji mogu još podići jedino tuđe ruke. Isusove ruke su dijelile kruh i doticale bolesne, blagoslivljale i hrabrile, tumačile i tješile. Sada su samo skršene ljudske ruke bez nade i mogućnosti za dalje.

Isuse, u tvom trećem padu bio si do kraja adam, čovjek od praha zemaljskog. Molimo te za svu djecu majke Zemlje, za sva njezina stvorenja prema kojima se tako oholo odnosimo, zlorabimo ih i uništavamo. Daruj ljudima svoga Duha da štite i čuvaju Božja stvorenja i tako uistinu budu Božja slika u ovom svijetu. Molimo te za one koji se više ne mogu dignuti iz svoga pada. Ne dopusti da ih zaobiđemo i zaboravimo. Amen.

Deseta postaja: Isusa svlače

Pohlepne ruke

Kod golotinje uglavnom zaboravimo na pohlepu ruku koje iskorištavaju drugo­ga i otimaju mu što god mogu. Otimaju slobodu, dostojanstvo, lice i ime, odu­zimaju društvene odnose i mogućnost da se čovjek izrazi kroz rad i riječ. Na kraju tog procesa čovjek ostaje gol. Takva golotinja je neizmjerno gora od one nad kojom se redovito sablažnjavamo. I uvijek se nađe neki branitelj ćudoređa da zatvara oči pred takvim prizorom.

Isus je ostao bez odjeće, bez one zadnje zaštite čovjekova dostojanstva. Pohle­pne ruke otele su i to. Ali na svom putu križa Isus nije tek pasivni patnik, nije onaj s kojim ljudi po volji raspolažu. I dok ga drugi svlače, on se sam daruje i svlači. Dopušta da ga oplijene do njegove gole ljudskosti, i postaje do kraja jedan od ljudi. Postaje poniženi patnik koji usred pohlepe, nasilja i zla, daruje novo ime razgolićenim ljudima. I zaogrće ih ljubavlju.

Isuse, pred tvoje oči stavljamo gola tijela svojih sestara i braće: tijela koja su sama kost i koža, isprebijana i ogoljena u svome dostojanstvu, opljačkana tijela, tijela ušutkana aparatima moći, tijela zavođena i zlostavljana, tijela silovana i odbačena. Udijeli im snagu za novi početak i povjerenje u Božju ljubav. I srce nam očuvaj od pohlepe i pohote. Amen.

Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ

Prikovane ruke

Svoje darove čovjek može izopačiti i okrenuti protiv sebe i drugih. Umjesto da čini dobro počinje ponižavati i mučiti druge, počinje onemogućavati dobro. Može sebi i drugima prikovati ruke manama, porocima, ovisnostima, zlom. Može bližnje pribijati na osudu zbog riječi, uvjerenja, vjere, nacije, boje kože, spola te ih izručivati progonu i zatiranju. I uvijek će netko primijetiti da takvi­ma nije mjesto među nama i da ih treba pribiti na stup srama.

Od Isusa na križ raspetoga neizmjerno je daleko misao o rukama koje su spo­sobne učiniti nešto i koje mogu biti nježne. Na njegovim rukama ništa nije osta­lo, osim skandalozne nemoći. Isusove pribijene ruke su tužna opomena na bez­dan ljudske okrutnosti. U Isusovim prikovanim rukama su ipak skrovište našli nebrojeni ljudi, obespravljeni i lišeni dostojanstva, ljudi kojima je ostao jedino krik u Božje srce i njegovu samilost.

Isuse, u bol tvojih raspetih i na križ pribijenih ruku stavljamo svu izmučenu braću i sestre, sve ljude koji su prikovani na svoju neimaštinu, beznađe i sramo­tu. Daj nam snage da na ljudsko zlo ne uzvraćamo zlom, nego slobodom pra- štanja. Ne dopusti da sebe prikujemo u nasilje, bešćutnost i praznu uznositost, nego daj da gradimo svijet ljubavi i dobrote. Amen.

Dvanaesta postaja: Isus umire na križu

Raširene ruke

U smrti neki nalaze utočište pred svjetskim zlom, neki pak traže zadnji sud pred nabujalom nepravdom. A smrt je oduvijek bila i pogodno rješenje za nepoželjne, za neprijatelje, za poražene, za slabe. Naše doba je obilježeno nepreglednim mi­lijunima pogubljenih, užasnim plesom smrti, kricima nedužnih žrtava. I uvijek se nađe netko da opravdava svoj tabor ubojica.

Isusova smrt je kraj ljudskog puta. Jedni su u njoj vidjeli opravdanje vlastite šutnje i pristanka na zlo, jer ni sebe nije mogao spasiti. Drugima se tek otvorio ponor neuspjeha i zdvajanja, jer su se nadali sve do zadnjeg Isusova krika. U umirućem Isusu, u njegovim raširenim rukama, stranac podno križa je ipak prepoznao Božju svemirsku prisutnost: Doista, ovaj bijaše Sin Božji!

Isuse, i naše će ruke jednom pohoditi trenutak smrti. Molimo te daj nam povje­renja da poput tebe predamo svoj život u Očeve ruke. Pogledaj sve umiruće, oso­bito one koji umiru u gorčini ostavljenosti i samoće. Primi u svoje kraljevstvo ubijenu djecu Božju, zagrli sve žrtve okrutnosti, progona i mržnje. Sačuvaj nas, Isuse, od toga da mislima i rukama donosimo smrt bližnjima. Amen.

Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa

Predane ruke

U knjizi ljudskog zla zabilježena je okrutna i uvijek moderna epizoda u kojoj se najbližima uskraćuje pijetet prema pokojniku. Koliki samo i dan danas traže svoje pokojne? I nailaze samo na šutnju i udruženost u zlu. Kolikima je uskraćen i spokoj u smrti? Nisu spušteni mrtvi u naručje bližnjih, nisu položeni u ruke tuge i ljubavi. I uvijek se nađe netko da dijeli mrtve i uskraćuje zadnji zagrljaj.

Skidanje s križa i polaganje mrtvoga Isusa u majčino krilo, ne ostavlja ravnoduš­nim. Pretežak je križ koji majka, koji roditelj osjeti kad primi u naručje tijelo svo­ga mrtvog djeteta. Majčinske ruke nježnosti i podrške, razumijevanja i brižnosti, sada su ruke boli i tuge. Iz njih se čuje jauk majke Isusove, jauk nepodmirene boli zbog smrti ljubljenog sina. Pa ipak su one i ruke povjerenja i nade, predane u Božju vjernost.

Isuse, tvoja majka je prošla svoj put križa. U Božje ruke polažemo sve majke koje se ne mogu utješiti zbog gubitka djeteta, ali i majke čije je srce ranjeno nerazu­mijevanjem i neosjetljivošću njihove djece. Svojom blagošću iscijeli njihove boli i podrži ih na putu nade koja nikad ne umire u majčinom srcu. Neka nam Mari­jine suze podare utjehu u našim bolima. A ti nam udijeli majčinsko pouzdanje i ruke predane poslu i ljubavi. Amen.

Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob

Prijateljske ruke

Kad od nekoga očekujemo korist, hvalimo ga, ulagujemo se i činimo ono što želi. Kad više nema koristi, često okrećemo glavu. Kad čovjek više ne može biti od koristi, prestaje li išta značiti, prestaje li biti čovjek? Kad ljudske ruke više ništa ne mogu, jesu li one manje ljudske? Toliki ljudi su danas iskorištavani, na najbezočnije načine izrabljivani, da je njihova smrt i ukop zapravo zadnji veliki, nepotrebni trošak. Uvi­jek se nađe među nama onih koji i od mrtvog čovjeka traže korist za sebe.

Vjerni prijatelji su iskazali počast mrtvom Isusu i položili ga u grob. Mrtav čovjek potpuno ovisi o drugima, o njihovim rukama koje ga nose i čuvaju, koje ga sada s poštovanjem pokapaju. Polaganje Isusa u grob je čin milosrđa koji neće označava­ti tek tužna šutnja i oštra bol, jer je Isusov ukop bio predanje iz ljudskih, prijatelj­skih ruku u svete ruke Božjeg života. Njegovo ljudsko tijelo nije položeno samo u kamenu grobnicu, nego u vjernu Božju ljubav koja je jača od smrti.

Isuse, tvoji prijatelji su ti iskazali djelo milosrđa. Prikazujemo ti sve shrvane tu­gom zbog odlaska najbližih i voljenih. I molimo da ih ti utješiš i osnažiš nadom u Božju vjernost. Sjeti se svih onih koji nemaju ni groba, čija su mrtva tijela ba­cana i razvožena kao otpad. Udijeli im svoj mir. Naše pokojne neka utješi zadnja riječ Božje ljubavi, milosrđa i života. I ne dopusti da nam ijedan grobni kamen zatvori put u život. Amen.

Završna molitva

Isuse, išli smo za tobom na tvome putu križa i odmje­ravali svoje ruke s tvojim rukama. S tobom smo nosili i svoje životne križeve. Molimo te da nam tvoj put križa bude put povjerenja u Božju vjernost, put nade za naš svijet i put ljubavi i suosjećanja prema nevoljnim pat­nicima. Neka nas tvoja muka spasi, a tvoje uskrsnuće otvori put u život, u svete Božje ruke. Jer ti živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Pokladno druženje pjevača u Karlsruhe

U utorak, 13. veljače 2024. pjevači crkvenoga zbora zajednice Karlsruhe organizirali su u prostorijama misijskog centra svoje pokladno druženje na kojemu je sudjelovao i don Ivo.

Nakon probe pjevanja na kojoj su ponovili i obnovili korizmene liturgijske pjesme pjevači su se zadržali u ugodnom druženju uz ukusne specijalitete koje su sami pripravili, uz razgovor, pjesmu i kolo. Za poseban glazbeni štimung pobrinuli su vrsni harmonikaši, mladići Sandro Kožul i Dominik Mišić.

Videogalerija

Nastup velikog mješovitog zbora u zajednici Pforzheim

Nastupom na nedjeljnoj misi 11. veljače 2024. u crkvi St. Antonius u Pforzheimu, veliki mješoviti zbor HKM Mittelbaden sastavljen od pjevača iz zajednica Karlsruhe, Bruchsala i Pforzheima, završio je svoju mini turneju u ovim trima zajednicama.

I ovoga puta glazbeni repertoar bio je šarolik, publika je mogla čuti liturgijske skladbe prilagođene za dvoglas, troglas i četveroglas, a pred kraj misnoga slavlja pjevači koji su ranije nastupili na smotri crkvenih zborova hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj (Waiblingen, 25. studenoga 2023.) izveli su četveroglasno a capella skladbe „Adoro te devote“ [Klanjam ti se smjerno] (autor teksta sv. Toma Akvinski, autor glazbe Charles Gounod) i „Bože moj, što je jutro“ (negro spiritual, prepjev na hrvatski Čedo Antolić, arr. Anto Kovačić).

Na samom koncu prisutnim vjernicima se kratko obratio voditelj zbora past. suradnik Darko Rubčić zahvalivši svim pjevačima što svojim pjevanjem čine misna slavlja svečanijima i ljepšima i na trudu koji ulažu dolazeći redovno na probe pjevanja te je pozvao vjernike iz zajednice Pfrozheim koji su glazbeno nadareni da se priključe crkvenom zboru.

Nakon misnoga slavlja pjevači su se zadržali u kratkom druženju u dvorani misijskog centra pokraj crkve.

Koristimo ovu priliku da najavimo zajedničko druženje svih pjevača iz svih misijskih centara HKM Mittelbaden u subotu, 20. travnja 2024. u prostorijama misijskog centra u Karlsruhe. Molimo pjevače da se prijave kod svojih voditelja kako bismo znali okvirni broj osoba, a o detaljima ćemo naknadno obavijestiti.

Fotogalerija (snimke: Vedran Zadravec, Marko Kokić, Ivana Lekić)

Videogalerija (snimke: Marko Kokić)

Helferfest u Bruchsalu

Članovi misijskog pastoralnog vijeća Bruchsal organizirali su u subotu, 10. veljače 2024. u velikoj dvorani centra pokraj crkve St. Paul malo slavlje – Helferfest, u zahvalu svim vijećnicima i volonterima koji su organizirali, radili i pomagali na božićno-nikolinjskoj proslavi održanoj 9. prosinca 2023. u Bruchsalu-Untergrombachu.

Na fešti je bilo 60 osoba, a od svećenika su došli don Ivo i don Sebastijan. Na početku je don Ivo blagoslovio večeru i naše zajedništvo te zahvalio svima za njihove zlatne ruke koje su uvijek spremne za dobrobit naše zajednice.

Nakon večere vijećnici su se zajedno s don Ivom povukli u druge prostorije na kratki sastanak, da razmijene i ujedine mišljenja, kako bi vijeće u budućim projektima djelovalo još bolje i kvalitetnije.

Nakon sastanka uslijedilo je zajedničko druženje uz pjesmu, smijeh i razgovor do kasnih sati.

Ovom prilikom Misijsko pastoralno vijeće Bruchsal koristi priliku da zahvali svim VJERNICIMA, DONATORIMA, POMAGAČIMA i svim ljudima dobre volje koji su na bilo koji način pridonijeli da božićno-nikolinjska proslava uspije što ljepše i što uspješnije.

Marija Vasilj,
predsjednica Misijskog pastoralnog vijeća Bruchsal

Videogalerija

Poklade su i ludi su dani!

Vrijeme poklada je idealna prilika za dobru zabavu. Znaju to i vrijedni članovi Folklorne skupine FolkloriKA Karlsruhe.

U petak, 9. veljače 2024. članovi i prijatelji FS FolkloriKA su u prostorijama misijskog centra proslavili uspješan nastup povodom poklada/fašinga. Kako u pjesmi i plesu, tako su i u delicijama bili zastupljeni svi dijelovi Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Događaji poput ovog jučerašnjeg pružaju priliku da se okupi i cijeni ljepota i živost hrvatske kulture.

Dragana Ivanković, voditeljica FS FolkloriKA

Videogalerija

Tragom svjetla – knjiga teologa Dominika Spajića

Koncem 2023. godine objavljena je u izdanju Hrvatskog dušobrižničkog ureda u Njemačkoj knjiga Dominika Spajića, teologa i dugogodišnjeg pastoralnog referenta najprije u HKM Pforzheim-Bruchsal a potom u HKM Mittelbaden, pod nazivom „Tragom svjetla. Duhovne riječi na radiju Köln. Kratki duhovni nagovori izgovoreni na zapadnonjemačkom radiju WDR 1990.–2009“.

Već podnaslov knjige sugerira da je riječ o tekstovima koje je autor priredio i uputio našim iseljenicima u Njemačkoj na zapadnonjemačkom radiju WDR, poznatijem pod nazivom radio Köln, u vremenu od početka 1990. do pred kraj 2009. Početne godine autorova gostovanja na radiju obilježilo je vrijeme velikih previranja ne samo u Njemačkoj (pad Berlinskog zida) nego i u čitavoj Istočnoj Europi (raspad socijalizma) uključujući i naše krajeve (Domovinski rat).

Autor je nadahnuće za svoje duhovne impulse tražio ne samo u aktualnim biblijskim čitanjima, nego prije svega u opažanju i promišljanju svakodnevnog života. Ta je zapažanja i pojave koje su ga zahvaćale nastojao sagledati i protumačiti u svjetlu Evanđelja. Njegove poruke i danas mogu biti aktualne i poticajne, kao razmišljanje i duhovna meditacija.

Knjigu po cijeni od 10 € možete poručiti kod autora putem maila na adresu:

Slijedi tekst predgovora knjizi koji je napisao don Ivica Komadina, delegat Hrvatskog dušobrižničkog ureda u Njemačkoj.

Čovjek je biće usmjereno na budućnost, na ono što ima doći, a svoju budućnost kroji u sadašnjosti. To ga usmjerenje nekako osposobljava da gleda povijesnu zbilju kao mjesto gdje jedino može ostaviti svoj trag, gdje može nešto pridonijeti čovječanstvu, društvu, svijetu. Povijesne okolnosti su odigrale svoju ulogu kada su u jednom određenom trenutku slušateljima WDR/Radio Kölna u eter pustile poruke Dominika Spajića, poruke koje odišu ljudskošću, iskrenošću i jednostavnošću osobnog proživljavanja vjere jednog kršćanina.

Taj povijesni zapis vremena nije trag u pijesku, koji prvi vjetar briše s lica zemlje, već je prije čvrsti i čeznutljivi pogled koji ide u daljine, gledajući sjetno prema Domovini, pritom shvaćajući da je ona istinska domovina na Nebesima. Upravo naslov ove knjige Tragom svjetla implicira na to da sva ljudska povijest, a posebno ona osobna povijest jednoga čovjeka i kolektivna povijest jednoga naroda, svoje konačno ispunjenje dobiva u svjetlu čiji trag vidimo na zemlji, ali koji nas dubinski osvjetljava tek kada je pogled usmjeren k Nebesima.

Ono što posebnim čini ovu knjigu jest njezina aktualnost i za ljude danas. Dominik vodi dijalog čiji je temelj ljubav. Vodi dijalog s vremenom i ljudima svoga vremena, ali i prelazi u meta-vrijeme, jer njegove misli lete u sfere bezvremene i vječne poruke ljubavi koja se najjasnije zrcali u osobi Isusa Krista i njegove Radosne vijesti. Zbog toga poruke na koje nailazimo u ovoj knjizi svojom jasnoćom poput jeke odzvanjaju i danas te mogu biti korisne vjernicima kao duhovna meditacija u svakodnevnom životu ili pak temelj svećeniku za nedjeljnu propovijed. U raspadajućem moralnom i vjerskom realitetu s kojim se suočava čovjek današnjice knjiga Tragom svjetla svojevrsni je kompas vjere, ali i kompas svakome tragatelju smisla i istine, svakom čovjeku dobre volje, bez obzira na njegovu vjeroispovijest.

„Vjera ne živi od ravnodušnosti. Ona treba sanjare, ne da bi svijet uljuljala u iluziju kako je sve ovo oko nas i s nama dobro, nego da nas pokrene s mrtve točke“, kaže Dominik, i sam sanjar koji sanja bolji svijet, pozivajući i druge da s njim sanjaju isti san. Njegov san, a to pokazuju riječi utkane u ovu knjigu, nije bez osnove. Svaka Dominikova riječ ima svoje uporište u Božjoj riječi koju pretače u svježi govor povezujući živu Riječ s aktualnim pitanjima koja muče današnjeg čovjeka, posebno stranca koji je svoje utočište pronašao u tuđini, u stanju „trajne privremenosti“, kako ju Dominik naziva.

Čitati retke koji su nastajali godinama, a inspiraciju crpili iz svakodnevnih situacija, znači otkrivati i kroniku jedne osobe i povijest jednog vremena, u kojoj se može pronaći svatko tko ju čita otvorena srca. Knjiga je nastajala u pokretu, s kraćim vremenskim razmacima, pa bi ju tako trebalo i čitati: polako i svakodnevno, dio po dio, otkrivajući svu univerzalnu dubinu poruke koju nosi. Na čitatelju je odluka hoće li čitajući ovu knjigu u svome svakodnevnom životu, prateći znakove i tragove svjetla pronalaziti okrjepu za svoj um i dušu.

don Ivica Komadina, delegat

Bilješka o autoru

Dominik Spajić rođen je 1953. u Grudama. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio u Splitu, studij teologije počeo u Sarajevu a završio u Freiburgu. Godine 1982. prekida studij germanistike da bi započeo pripravnički staž za službu pastoralnog referenta u HKM Pforzheim-Bruchsal gdje ostaje do umirovljenja 2019. Izdao misijsku pjesmaricu Laudate (2014.) i knjigu duhovnih misli Tragom svjetla. Duhovne riječi na Radiju Köln (2023.). U slobodno vrijeme bavi se slikarstvom.