Nastup velikog mješovitog zbora u zajednici Pforzheim

Nastupom na nedjeljnoj misi 11. veljače 2024. u crkvi St. Antonius u Pforzheimu, veliki mješoviti zbor HKM Mittelbaden sastavljen od pjevača iz zajednica Karlsruhe, Bruchsala i Pforzheima, završio je svoju mini turneju u ovim trima zajednicama.

I ovoga puta glazbeni repertoar bio je šarolik, publika je mogla čuti liturgijske skladbe prilagođene za dvoglas, troglas i četveroglas, a pred kraj misnoga slavlja pjevači koji su ranije nastupili na smotri crkvenih zborova hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj (Waiblingen, 25. studenoga 2023.) izveli su četveroglasno a capella skladbe „Adoro te devote“ [Klanjam ti se smjerno] (autor teksta sv. Toma Akvinski, autor glazbe Charles Gounod) i „Bože moj, što je jutro“ (negro spiritual, prepjev na hrvatski Čedo Antolić, arr. Anto Kovačić).

Na samom koncu prisutnim vjernicima se kratko obratio voditelj zbora past. suradnik Darko Rubčić zahvalivši svim pjevačima što svojim pjevanjem čine misna slavlja svečanijima i ljepšima i na trudu koji ulažu dolazeći redovno na probe pjevanja te je pozvao vjernike iz zajednice Pfrozheim koji su glazbeno nadareni da se priključe crkvenom zboru.

Nakon misnoga slavlja pjevači su se zadržali u kratkom druženju u dvorani misijskog centra pokraj crkve.

Koristimo ovu priliku da najavimo zajedničko druženje svih pjevača iz svih misijskih centara HKM Mittelbaden u subotu, 20. travnja 2024. u prostorijama misijskog centra u Karlsruhe. Molimo pjevače da se prijave kod svojih voditelja kako bismo znali okvirni broj osoba, a o detaljima ćemo naknadno obavijestiti.

Fotogalerija (snimke: Vedran Zadravec, Marko Kokić, Ivana Lekić)

Videogalerija (snimke: Marko Kokić)

Nastup velikog mješovitog zbora u zajednici Bruchsal

U nedjelju, 28. siječnja 2024. veliki mješoviti zbor HKM Mittelbaden, sastavljen od pjevača iz zajednica Karlsruhe, Bruchsala i Pforzheima, pod ravnanjem past. suradnika Darka Rubčića, nastupio je pod misnim slavljem u crkvi St. Paul u Bruchsalu. Riječ je o drugom od tri predviđena nastupa ovoga zbora u zajednicama Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim.

Na repertoaru su se našle liturgijske skladbe prilagođene za dvoglas, ali je bilo i onih koje su otpjevane troglasno i četveroglasno. Vrijedi naglasiti da je domaća publika mogla čuti kompletnu „Hrvatsku misu u D-duru (quasi choral)“ skladatelja bosanskog franjevca fra Nenada Dujića (Busovača, 1911. – Sokolac, 1966.). Riječ je o jednoj od prvih misa na hrvatskom jeziku, nastaloj 1963/64., još za vrijeme trajanja Drugoga vatikanskog sabora koji je uveo narodni jezik u liturgiju.

Na koncu mise pjevači koji su prošle godine nastupili na smotri crkvenih zborova hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj (Waiblingen, 25. studenoga 2023.) izveli su četveroglasno a capella skladbe „Adoro te devote“ [Klanjam ti se smjerno] (autor teksta sv. Toma Akvinski, autor glazbe Charles Gounod) i „Bože moj, što je jutro“ (negro spiritual, prepjev na hrvatski Čedo Antolić, arr. Anto Kovačić). Nastup je bio veoma dobar što je prepoznala i domaća publika. Voditelj zbora zahvalio je pjevačima na njihovu angažmanu i redovnim dolascima na probe pjevanja te je pozvao vjernike iz zajednice Bruchsal koji imaju dar za pjevanje da se priključe crkvenom zboru.

Nakon misnoga slavlja pjevači su nastavili svoje druženje u dvorani pored crkve, a za piće i zakusku su se pobrinule predsjednica misijskog vijeća Bruchsal gđa Marija Vasilj i gđa Klaudija Šubić, članici vijeća.

Posljednji nastup velikog mješovitog zbora na njihovoj mini turneji bit će u nedjelju, 11. veljače pod misom u 16:00 sati u crkvi St. Antonius u Pforzheimu.

Fotogalerija (snimke: Isabel Dumandžić, Andrea Miketa, Marko Kokić, Ivana Lekić)

Videogalerija (snimke: Ivana Ladan, Marko Kokić)

Nastup velikog mješovitog zbora u zajednici Karlsruhe

Na 23. Smotri crkvenih zborova hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj, održanoj 25. studenoga 2023. u Waiblingenu, veliki mješoviti zbor HKM Mittelbaden sastavljen za tu prigodu od pjevača iz zajednica Karlsruhe, Bruchsala i Pforzheima imao je zapažen nastup.

Zbor kojim je ravnao past. suradnik Darko Rubčić izveo je četveroglasno a capella skladbe „Adoro te devote“ [Klanjam ti se smjerno] (autor teksta sv. Toma Akvinski, autor glazbe Charles Gounod) i „Bože moj, što je jutro“ (negro spiritual, prepjev na hrvatski Čedo Antolić, arr. Anto Kovačić).

Nakon održane smotre zborova rodila se spontano ideja među pjevačima da bi zbor trebao s ove dvije skladbe nastupiti i pred domaćom publikom, pred našim vjernicima u zajednicama Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim. Svi pjevači spremno su prihvatili ovaj prijedlog i odlučili uložiti još dio sebe, svoga vremena i truda kao dar svojim zajednicama.

Prvi zajednički nastup održan je u nedjelju, 21. siječnja 2024. u crkvi St. Michael u Karlsruhe. Pjevači, njih 35, prelijepo su pjevali pod misnim slavljem, a na koncu su prisutne vjernike iznenadili s dvjema četveroglasnim skladbama. Uslijedio je očekivano gromoglasni aplauz publike.

U svom kratkom obraćanju past. suradnik D. Rubčić je najprije zahvalio svim pjevačima na njihovoj dobroj volji, trudu i radu koji ulažu na probama pjevanja, koje ponekad znaju biti i naporne, te je pozvao okupljene vjernike, one koji imaju sluha i želju dolaziti redovito na probe pjevanja, da se priključe crkvenom zboru svoje zajednice.

Sljedeći nastup velikog mješovitog zbora bit će u nedjelju, 28. siječnja u crkvi St. Paul u Bruchsalu, a posljednji u nedjelju, 11. veljače 2024. u crkvi St. Antonius u Pforzheimu.

Fotogalerija (snimke: Mato Kovačević i Isabel Dumandžić)

Videogalerija (snimke: Mato Kovačević)

Tradicionalno hodočašće Hrvata u crkvi kod Baden-Badena

I ove su se godine, na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, 26. 12. 2022., vjernici iz Hrvatske katoličke misije Mittelbaden okupili na tradicionalno hodočašće Hrvata u crkvi Sv. Kristofora na autocesti (Autobahnkirche) kod Baden-Badena. Riječ je o 44. po redu hodočašću!

Za razliku od prethodne dvije godine, kada se sveta misa nije mogla slaviti u crkvi zbog strogih epidemioloških mjera vezanih za koronavirus, nego se slavila na otvorenom, na platou ispred crkve, ove godine misa je slavljena u prekrasnoj crkvi napravljenoj u obliku šatora.

Svečanu svetu misu predslavio je don Vjekoslav Kanić, a s njim su suslavili don Ivo Nedić, voditelj misije, te vlč. Ivan Plješa, koji od prvoga hodočašća organiziranog na ovom mjestu već davne 1978. godine dolazi redovito svake godine.

Ministrirali su ministranti iz Baden-Badena, Rastatta i Karlsruhea. Pod misom je pjevao zbor koji su činili pjevači iz nekoliko centara naše misije: Baden-Baden, Rastatt, Gaggenau, Kehl, Karlsruhe i Pforzheim, a na orguljama je svirao past. suradnik iz Pforzheima Darko Rubčić.

Vrijedi naglasiti da je osim vlč. Plješe bilo prisutno još nekoliko vjernika iz naše misije koji do sada nisu propustili niti jedno hodočašće Hrvata u crkvi Sv. Kristofora kod Baden-Badena!

Fotogalerija (snimio: D. Rubčić)

Videogalerija (snimio: Dominik Mišić)

Crkva sv. Kristofora (Autobahnkirche)

Crkva sv. Kristofora građena je od 1976. do 1978. godine prema nacrtima arhitekta Friedricha Zwingmanna i posvećena je 23. srpnja 1978. godine. Cjelokupna umjetnička koncepcija i izvedba potječe od prof. Emila Wachtera. Središnja tema crkve je križ, a njezin oblik šatora podsjeća na Božji narod, koji je uvijek u pokretu i na putu.

Ova je građevina dragocjeno svjedočanstvo suvremene crkvene arhitekture i duhovno odmaralište za mnoge ljude koji su na putu.

Svjetsko nogometno prvenstvo u Pforzheimu

U Kataru je od 20. 11. do 18. 12. 2022. održano 22. svjetsko nogometno prvenstvo. Između 32 plasirane reprezentacije Hrvatska je 17. 12. pobjedom protiv Maroka s rezultatom 2:1 osvojila 3. mjesto – brončanu medalju!

U prostorijama misijskog centra u Pforzheimu bilo je organizirano za djecu, vjeroučenike svih uzrasta, od onih najmanjih do krizmanika, praćenje utakmica hrvatske nogometne reprezentacije od osmine finala pa do kraja turnira.

U nastavku pogledajte fotografije i videozapise navijačke atmosfere u Pforzheimu.

Osmina finala, 5. 12. 2022. – Japan : Hrvatska (1 : 3)
Četvrtina finala, 9. 12. 2022. – Hrvatska : Brazil (4 : 2)
Polufinale, 13. 12. 2022. – Argentina : Hrvatska (3 : 0)
Utakmica za 3. mjesto, 17. 12. 2022. – Hrvatska : Maroko (2 : 1)

Sveti Nikola u Karlsruheu

Kaže stara poslovica: “Na kraju med dolazi” ili: na kraju se “prsti ližu”. Naime, po svim većim zajednicama: Gaggenau, Pforzheimu i Bruchsalu proslavilo se “Nikolinje” tj. dolazak svetog Nikole nekoliko dana ranije. Naposljetku došao je sveti Nikola i u zajednicu Karlsruhe.

Najprije je bila sveta misa u crkvi St. Elizabeth (Karlsruhe) 11. 12. 2022. u 16 sati na kojoj se okupio velik broj vjernika i djece. Misu je predslavio don Ivo Nedić, voditelj misije s don Vjekoslavom Kanićem. Nakon svete mise u dvorani pokraj crkve bila je kratka akademija s recitacijama, igrokazom i prigodnim pjesmama u čast svetog Nikole, da bi se završilo s božićnom pjesmom: “Radujte se narodi”. Program je vodila vjeroučiteljica Đurđica Kušić s nastavnicom dopunske škole na hrvatskom jeziku Silvanom Perić.

Pri dolasku sv. Nikole u dvoranu, djeca su ga s oduševljenjem pozdravila, a oni najmanji uzrastom, vriskom ga dočekali. Okupile su se mame i tate, djedovi i bake. Darova je bilo za sve dovoljno, čak i za 70-godišnjake. Vani je bilo poprilično hladno, ali dječja srca i srca odraslih bila su vruća i dobro zagrijana. Nakon podjele darova uslijedio je domjenak s kolačima, kobasicama, sokovima i kuhanim vinom.

don Vjeko

Videogalerija (© Monika i Dominik Mišić)

Sveti Nikola u Gaggenau

U nedjelju, 4. 12. 2022., sv. Nikola je posjetio i zajednicu Gaggenau. U dvorani sv. Josipa dočekali su ga brojni mališani koji su tjednima vrijedno vježbali kako bi sv. Nikolu što ljepše dočekali.

Jednosatni program izveli su učenici koji pohađaju vjeronauk, Hrvatsku dopunsku školu te polaznici dječjeg folklora. Njih su uvježbale učiteljica Silvana Perić, voditeljice folklora Anita Frank i Tina Radošević te vjeroučiteljica Sanja Gluhak.

Na početku je dječja folklorna skupina „Mališani krila sv. Josipa“ otplesala Bunjevac. Zatim su se redale brojne recitacije o sv. Nikoli, Božiću, snijegu i zimi. Tako smo saznali što bi djeca htjela dobiti u svojim čizmicama, što žele poručiti sv. Nikoli, jesu li bili dobri i zaslužili darove te što bi se dogodilo kad bi sv. Nikola jedne godine zakasnio. Recitacijama o snijegu, sanjkanju, grudanju i snježnim pahuljicama djeca su željela izraziti koliko bi se radovala kad bi pred Božić stvarno pao snijeg. Na pozornicu su sletjeli i anđeli koji su izveli igrokaz „Anđeli se svađaju“ u kojem su nam pokazali kako pomažu sv. Nikoli i kako ne žele da se ljudi svađaju, nego da svijetom vlada radost, ljubav i mir. Na kraju je dječji crkveni zbor zajedno sa svom ostalom djecom otpjevao dobro poznatu pjesmu „Sveti Niko svijetom šeta“ te pjesmu „Dragi sveti Nikola“ kojom su svi obećali da će biti dobri i da nestrpljivo iščekuju sv. Nikolu.

Kad se sv. Nikola pojavio na vratima dvorane svi su mu zapljeskali, a dječjoj sreći nije bilo kraja. Svi su jednoglasno odgovarali na njegova pitanja, neki su čak i molili i pjevali kako bi zaslužili darove koje je na kraju sv. Nikola i podijelio zajedno sa svojim vrijednim pomagačima – anđelima. Bilo je prekrasno gledati istinsku radost na licima djece koja se svake godine raduju svom zaštitniku – sv. Nikoli.

Hvala članovima misijskog vijeća koji su pripremili dvoranu i okrjepu nakon priredbe, a posebno hvala svim domaćicama koje su ispekle kolače. Dragi sv. Nikola, očekujemo te i sljedeće godine!

Božićno-nikolinjska proslava u zajednici Bruchsal

U subotu, 3. 12. 2022. u dvorani Bundschuh-Halle u Bruchsalu održana je Božićno-nikolinjska proslava zajednice Bruchsal i obližnjih manjih mjesta: Bretten, Mingolsheim, Kirrlach i dr. Osim domaćih gostiju bili su prisutni i vjernici iz naših ostalih zajednica: grupa mladih iz Offenburga, zatim prijatelji iz Baden-Badena, Karlsruhea, Pforzheima… Ukupno oko 600 ljudi!

Sve je okupljene u ime Hrvatske katoličke misije Mittelbaden na početku pozdravio don Ivo Nedić, voditelj misije. Na poseban način zahvalio se Misijskom pastoralnom vijeću Bruchsal, na čelu s predsjednicom Marijom Vasilj, koje je najzaslužnije za dobru organizaciju ove zahtjevne proslave. Zahvalio je i svim volonterima (redarima, kuharima, konobarima, prodavačima) te sponzorima. Potom je riječ predao gđi Vasilj, koja je vodila službeni program.

Najprije su s recitacijama nastupila djeca koja pohađaju Hrvatsku dopunsku školu u Bruchsalu i Bad Schönbornu. Njih su za nastup pripremile njihove učiteljice Kristina Lovrić i Silvana Perić. Potom su sva djeca, njih preko 60!, otpjevala tri pjesme: „Radujte se, narodi“, „Djetešce nam rodilo“ i „Sveti Niko svijetom šeta“. Na klaviru ih je pratio past. suradnik Darko Rubčić, a zborom je dirigirao don Ivo Nedić.

Nakon posljednje pjesme u dvoranu je stigao i sveti Nikola, a djeca su ga pozdravila gromoglasnim pljeskom! Kao i u drugim našim zajednicama, i ovdje su djeca obećala svetom Niki da će biti dobri, da će redovno ići u crkvu i moliti se Bogu, da će slušati roditelje i slagati se s braćom i sestrama, da će marljivo učiti i biti dobri u školi te da će biti dobri prijatelji i pomagati drugima. Prije nego je otišao drugoj djeci na svijetu, sveti Nikola je svakom djetetu u dvorani darovao slatki paketić.

Nakon kratkoga ali slatkoga ‘službenog’ programa nastupila je grupa Unikum koja je prisutne glazbeno uveseljavala do 1 sat nakon ponoći.

Uz čašicu razgovora, pjesmu i ples – divno je bilo osjetiti iskreno zajedništvo!

Videogalerija (© don Sebastijan Marković)

Božićno-nikolinjska proslava u zajednici Pforzheim

U do posljednjeg mjesta ispunjenoj dvorani Ameliussaal/Kirnbachhalle u Niefernu, u subotu, 26. 11. 2022. održana je Božićno-nikolinjska proslava.

Na samom početku sve je okupljene u ime Hrvatske katoličke misije Mittelbaden pozdravio don Ivo Nedić, voditelj misije, a potom je uslijedio bogati glazbeno-scenski program koji su izveli vjeroučenici i učenici hrvatske nastave. Djecu su pripremili gđa Andrea Jakopiček, učiteljica i koordinatorica hrvatske nastave za koordinaciju Mannheim, te vjeroučitelji don Ivo i Darko Rubčić.

Vrhunac večeri bio je dolazak svetoga Nikole! Iako zbog korone dvije godine nije bilo moguće organizirati božićno-nikolinjsku zabavu, djeca nisu zaboravila svoga svetog Niku i dočekala su ga uz glasnu vrisku. A i sveti Niko je bio sretan što ponovno može biti među djecom. Djeca su mu obećala da će i dalje biti dobra, da će redovno ići u crkvu i moliti se Bogu, da će slušati roditelje i slagati se s braćom i sestrama, da će marljivo učiti i biti dobri u školi te da će biti dobri prijatelji i pomagati drugima.

Na koncu programa sve je prisutne pozdravio domaćin gosp. Damir Premužić, predsjednik Misijskog pastoralnog vijeća Pforzheim, koji je na poseban način zahvalio svemu osoblju (redarima, kuharima, konobarima, prodavačima) – volonterima bez kojih ne bi bilo moguće organizirati ovako dobru feštu.

Nakon ovoga ‘službenog’ dijela okupljene je glazbeno zabavljala domaća grupa Unikum. Pjevalo se, plesalo i igralo kolo do 1 sat nakon ponoći.

Fotogalerija (© Jelena Trieb i don Sebastijan Marković)

Videogalerija (© don Sebastijan Marković)

50 zlatnih godina – svečana akademija u Gaggenau

GAGGENAU – U punoj dvorani Jahnhalle u Gaggenauu, u petak, 18. studenoga 2022. proslavljeno je svečanom akademijom pola stoljeća hrvatskoga katoličkog dušobrižništva u misijskim zajednicama Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden.

Među brojnom publikom bilo je i istaknutih gostiju, između ostalih: gradonačelnik grada Gaggenaua gosp. Christoph Florus, vlč. Ivica Komadina, delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj; don Tihomir Šutalo, provincijal Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca sa sjedištem u Zagrebu; vlč. Tobias Merz, župnik dušobrižničke jedinice Gaggenau; vlč. Ralf Dickerhof, župnik dušobrižničke jedinice Rastatt; svećenica evangeličke zajednice u Gaggenau, gđa Nicola Friedrich; prijateljica hrvatske katoličke zajednice i dugogodišnja predsjednicu župskog vijeća župe St. Marien u Gaggenauu, gđa Marlies Kepplinger; gosp. Adolf Polegubić, urednik glasila hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj “Živa zajednica”. U slavlju su sudjelovali i trenutni dušobrižnici Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, svećenici salezijanci: don Ivo Nedić, don Vjekoslav Kanić, don Sebastijan Marković i don Stjepan Matijević, pastoralni suradnici Sanja Gluhak i Darko Rubčić, te predsjednici i članovi misijskih pastoralnih vijeća susjednih zajednica (Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim) unutar misije Mittelbaden.

Kroz bogati program prisutne su na hrvatskom i njemačkom jeziku vodile članice Misijskog pastoralnog vijeća gđa Ankica Šojat i gđa Marijana Ćorković.

Na početku akademije sve okupljene pozdravio je don Ivo Nedić, voditelj misije Mittelbaden, koji je zahvalio svima onima koji su u proteklih 50 godina utkali dio sebe u život hrvatske katoličke misije na prostoru Gaggenaua, Rastatta i Baden-Badena te aktualnom Misijskom pastoralnom vijeću koje je uspješno organiziralo ovu svečanu akademiju.

U ime Vijeća prisutne je potom na njemačkom pozdravila dr. Danijela Jurić-Kaćunić. Nakon pozdravnih riječi domaćina uslijedilo je nekoliko čestitki. Najprije je pročitano pismo iz Nadbiskupije Freiburg koje je uputila časna sestra Theresita Hettich, voditeljica nadbiskupskog odjela za misije drugih materinskih jezika. Čestitku su potom uputili delegat vlč. Ivica Komadina, provincijal don Tihomir Šutalo, vlč. Tobias Merz i gradonačelnik gosp. Christoph Florus. Premda zbog godina i zdravstvenih razloga na akademiju nije mogao doći fra Miroslav Barun, franjevac trećoredac i dugogodišnji voditelj misijskih zajednica Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden, on se prisutnima obratio videoporukom iz samostana sv. Mihovila u Zadru, u kojem aktivno provodi svoje umirovljeničke dane.

Nakon pozdravnih govora i čestitki uslijedio je povijesni presjek djelovanja hrvatskog katoličkog dušobrižništva u misijskim zajednicama Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden, od dolaska prvih gastarbajtera 50-ih godina 20. stoljeća pa sve do naših dana. Autorica ovoga vrijednog povijesnog osvrta jest gđa Ankica Šojat.

Umjetnički dio programa bio je bogat i raznovrstan. Crkveni zbor, koji vodi pastoralna suradnica Sanja Gluhak, uz klavirsku pratnju pastoralnog suradnika Darka Rubčića, otpjevao je tri pjesme: „Bože moj, što je jutro“, „Krist na žalu“ i „Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj“. Dječja folklorna plesna skupina, pod vodstvom gđe Anite Frank i Tine Radošević, izvela je ples Hrvata Vojvodine pod nazivom „Bunjevac“. Tamburaši sastava Ex Patria, koji su se nakon duže stanke ponovno okupili za ovu prigodu, izveli su nekoliko pjesama iz raznih hrvatskih krajeva. Gđa Anita Frank interpretirala je svoju pjesmu na njemačkom „Das Herz mit zwei Gemeinden“ („Srce s dvije domovine“), koju je napisala tek dan uoči akademije.

Službeni program akademije završen je zahvalom i sjećanjem na žrtve Domovinskog rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Nakon dvosatnog programa uslijedio je bogati domjenak s hrvatskim specijalitetima za koji su pobrinuli članovi Misijskog pastoralnog vijeća te vrijedne domaćice i domaćini misijskih zajednica Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden. Uz ukusan zalogaj i čašu vina, za opuštenu atmosferu pobrinuli su se tamburaši sastava Ex Patria s kojima su pjevali svi prisutni.

Darko Rubčić

Čestitka iz Nadbiskupije Freiburg

Pola stoljeća hrvatskoga katoličkog dušobrižništva u zajednicama Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden

Procjenjuje se da trenutno u Njemačkoj živi gotovo pola milijuna Hrvata. Hrvati su na ovim prostorima bili prisutni još od Tridesetogodišnjeg rata (1618.–1648.) kada su Francuzi po njihovom načinu vezanja marame pod vratom „a la croate“ kreirali naziv današnjoj kravati.

Zasigurno je bilo Hrvata koji su kroz povijest na ovaj ili onaj način pojedinačno boravili i djelovali u Njemačkoj, pa i na našim prostorima, no u značajnom broju Hrvate ovdje nalazimo tek od druge polovice 60-ih godina prošlog stoljeća.

Nakon Drugog svjetskog rata (1939.–1945.) bilo je političkih izbjeglica, takozvanih emigranata, koji su napuštali bivšu Jugoslaviju i potražili utočište u Njemačkoj. Ali bilo je i onih koji se nisu ekonomski vidjeli u bivšoj Jugoslaviji i koji su zbog toga napustili zemlju. Međutim, prvi službeni i brojčano najjači val Hrvata, tzv. „gastarbajtera“ došao je 1968. godine.

Pozadina je bila sljedeća: U Njemačkoj je 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća došlo do jedinstvenog gospodarskog procvata, takozvanog ekonomskog čuda. Potreba za radnicima bila je velika i tvrtke su se ubrzo žalile vlastima na nedostatak radne snage. Njemačka je trebala više radnika, a njih je bilo u drugim zemljama.

Prvi „gastarbajteri“ došli su u Njemačku iz Italije. Po uzoru na njemačko-talijanski sporazum o zapošljavanju, ubrzo su uslijedili slični sporazumi sa Španjolskom, Grčkom, Turskom, Portugalom i, 1968. s bivšom Jugoslavijom. Tako smo došli i mi Hrvati.

Većina gastarbajtera prvotno je dobila pravo boravka na samo jednu ili najviše dvije godine. Zapošljavanje „gastarbajtera“ smatralo se modelom uspjeha. Pretpostavljalo se da bi strani radnici ovdje živjeli samo privremeno i da bi se vratili u svoje matične zemlje na kraju svojih privremenih ugovora. Tako se i naše Hrvate nazivalo „radnicima na privremenom radu u Njemačkoj“.

Na našem području glavni poslodavac bila je autoindustrija, dakle metalna industrija i dobavljači povezani s njom. Radnici su se uglavnom koristili u područjima gdje su se obavljali teški poslovi, pod normama i akordima i u smjenama. Obično su živjeli u jeftinom zajedničkom smještaju, često po nekoliko osoba u jednoj sobi. U kratkom vremenu ugovorenog boravka željeli su uštedjeti što je više moguće kako bi mogli izgraditi novu budućnost nakon povratka kući. Nakon godinu ili dvije, kada su ugovori istekli, većina ih je pakirala kofere i vratila se u svoju domovinu.

Za Hrvate, koji su gotovo isključivo bili katolici, u dogovoru između biskupskih konferencija Njemačke i tadašnje Jugoslavije 60-ih godina je organizirana pastoralna skrb u okviru hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj. Ovdje su mogli prakticirati svoj vjerski život i sudjelovati u kakvom-takvom društvenom životu među svojim sunarodnjacima.

U razdoblju od 1966. do 1972. godine već je postojala ogromna Hrvatska katolička misija Baden. Ovdje je franjevac Danijel Milas vodio područje od Konstanza na Bodenskom jezeru do Rastatta, vozeći se po gradilištima i zajedničkim smještajima te okupljajući Hrvate na svete mise. Pružao je pastoralnu skrb na hrvatskom jeziku i brinuo se o brojnim brigama svojih sunarodnjaka najbolje što je mogao. Ova misija Baden bila je ogromno područje, koje je zbog te činjenice i zbog stalno rastućeg broja vjernika trebalo podijeliti u nekoliko misija što je i uslijedilo. Dušobrižništvo za nas Hrvate na ovim područjima, dakle, u biti postoji već 56 godina, ali organizacijski baš za naše uže područje – 50 godina koje danas slavimo.

Većina gastarbajtera bili su muškarci. Žene su bile manje zastupljene. Supružnike i djecu ostavili bi kod kuće, s bakom i djedom ili rodbinom. Jezična barijera je bila velika. Integracija se jedva ostvarivala. Bilo im je gotovo nemoguće sudjelovati u društvenom životu. Stoga su se radije držali jedni drugih. Međutim, ubrzo je postalo jasno da će od planiranih godinu ili dvije postati barem nekolike. Mnogi su zbog toga doveli svoje supružnike i djecu k sebi.

Činjenica da je država Jugoslavija u međuvremenu bila u gospodarskom i političkom silaznom trendu poticala je također na produljenje boravka u Njemačkoj. Godine 1972. više od tri milijuna stranaca već je živjelo u Njemačkoj. Broj je 1974. čak premašio četiri milijuna. Dobra desetina njih bili su Hrvati.

Imenovanjem franjevca trećoreca, Miroslava Baruna, za voditelja misije Baden-Baden od strane freiburškog nadbiskupa 3. ožujka 1972. službeno je pokrenuta hrvatska katolička pastoralna skrb baš za našem području Baden-Badena, Rastatta i Gaggenaua.

Fra Miroslav Barun

Od tada je otac Miroslav Barun 35 godina vodio pastoral na hrvatskom jeziku na našem području, najprije iz Baden-Badena, a potom iz Gaggenaua. U svom 35-godišnjem radu dakako je posebno utjecao na povijest naše misije.

Videoporuka fra Miroslava Baruna

S obzirom na rastući broj gastarbajtera, njemačke su vlasti pokušale ograničiti nove dolaske. U studenom 1973. odlučeno je o zabrani zapošljavanja gastarbajtera. Stranci iz zemalja koje nisu članice EZ-e, poput Jugoslavije, radnu dozvolu u Njemačkoj mogli su dobiti samo u nekoliko iznimnih slučajeva i pod strogim ograničenjima. Nadalo se da će se time ne samo stati na kraj priljevu nego i ostvariti pad broja stranaca. Međutim, zaustavljanje zapošljavanja nije donijelo željeni uspjeh. Val povrataka u matične države nije se uspio ostvariti, a broj stranaca u Njemačkoj čak se povećao. Rastao je i broj članova naše misije jer su mnogi dovodili supruge i djecu. Od tada je naša misija brojala oko 3.000 članova. Većina njih u međuvremenu je planirala duže ostati u Njemačkoj.

Takozvani gastarbajteri postupno su dakle postali „imigranti“. Privremeni rad postao je neograničen.

Mladima je pritom bilo posebno teško, pogotovo ako su ih roditelji doveli tek kasnije, dakle ne kao malu djecu. Odrasli su s vrijednostima svojih matičnih sredina, nisu govorili njemački i stoga im je bilo teško nositi se sa zahtjevima škola i zanata. Misija je mnogima bila kao drugi dom. U njoj se prakticirao život vjere na materinskom jeziku i istodobno društveni život.

Svete mise slavile su se u svim većim gradovima misije: u Gaggenau, Rastattu, Baden-Badenu i Bühlu. Dijelili su se sakramenti krštenja, prve pričesti, krizme. Organiziran je vjeronauk za djecu i mlade te su se nudile razne dodatne aktivnosti.

Svete mise i druge misijske ponude bile su vrlo dobro posjećene. Crkve su često bile ispunjene do zadnjeg mjesta. Fra Miroslav je imao podršku svojih suradnika u misiji. Dugi niz godina to su bile časne sestre, najprije kratko sestre milosrdnice, a zatim školske sestre franjevke splitske provincije. Generacijama djece i mladih ostat će u najljepšem sjećanju. Doslovno su se trudile danonoćno biti na raspolaganju, brinuti se o svima i svemu i približiti nam Boga. Suradnici laici su također uvelike pridonijeli svojom predanošću misijskom životu i radu.

Ubrzo su zaživjele razne misijske aktivnosti kojima su svi vjernici, a posebno djeca i mladi, bili vezani za misiju: skupine ministranata, čitača, zborovi za djecu, mlade i odrasle, kazališne skupine, folklorne plesne skupine, misijski orkestri, tamburaške skupine i još mnogo toga.

Organizirane su proslave poput Sv. Nikole ili Majčinog dana. Išlo se na hodočašća u Lurd, Birnau, Rim. Organizirani su izleti u okolicu, u Europa-Park i druge znamenitosti.

Mladi su sudjelovali na biblijskim olimpijadama, na smotrama folklora. Održavali su se susreti mladih i obitelji. Može se reći da je misijski život bio u punom jeku.

S vremenom se posebno druga generacija sve više integrirala u njemačko društvo i misijske aktivnosti su se pomalo smanjivale. Prva generacija sve češće je postizala umirovljenje i neki su se vraćali kući. Međutim, broj članova misije nije značajnije pao, jer su zbog rata u našoj domovini 90-ih mnogi koji su došli kao izbjeglice ostali u Njemačkoj.

U tom kontekstu valja napomenuti da su se naši sugrađani Nijemci uvelike angažirali oko humanitarne pomoći našoj domovini, uz aktiviste naše misije. Uz svesrdnu i široku humanitarnu pomoć od strane naše misije organizirani su i tečaji za učenje njemačkog jezika i pružala se pomoć izbjeglicama u svakom mogućem pogledu.

U tijeku formiranje hrvatske države misija je bila svojevrsna baza za ovdašnje Hrvate, iz koje se formirala hrvatska dopunska škola s vrijednim učiteljima koji su se također uvelike uključili u život misije i na čiju pomoć smo uvijek mogli računati. Formirala se Hrvatska demokratska zajednica i Hrvatska kulturna zajednica, organizirane su informativne večeri i revno se pratila događanja u domovini.

No naša misija nije pomagala samo sunarodnjacima, pa je tako postojala dugogodišnja povezanost s misijom Bukavu u afričkom Kongu, u kojem djeluje sestra našeg fra Miroslava i splitske sestre franjevke.

Krajem prošlog stoljeća trend iniciran od strane njemačkih crkvenih otaca išao je prema drastičnom smanjenju hrvatskih katoličkih misija. Njihov broj trebalo je svesti na pola. Smatralo se da su se Hrvati dobro integrirali i da dovoljno dobro znaju njemački jezik, kako bi mogli sudjelovati i u životu njemačkih župa. Tako su ukidane manje misije poput naše i nastale su današnje velike misije. Godine 2005. i naša misija postala je dio velike misije Mittelbaden sa sjedištem u Karlsruheu.

Dugogodišnji misionar, otac Miroslav, otišao je 2007. u mirovinu, a misiju su tada preuzeli svećenici salezijanci don Bosca koji do danas uspješno djeluju na našem području. Navodimo svećenike koji su djelovali ili još uvijek djeluju u misiji: voditelj misije don Ivan Nedić, pokojni don Mihael Rodić, don Vitomir Zečević, don Vinko Kraljević, don Vjekoslav Kanić, don Anto Adžamić, don Sebastijan Marković i don Stjepan Matijević.

† don Mihael Rodić

U našem dijelu misije posebno smo se vezali za blagopokojnog don Mihaela Rodića, koji je više godina bio najprisutniji na našem području. Neka mu Gospodin podari vječni pokoj.

Na našem području svećenike zdušno podržavaju pastoralne suradnice Đurđica Kušić i Sanja Gluhak.

Od 2007. dakle naši svećenici salezijanci i pastoralni suradnici neumorno rade i brinu se o misiji koja je samom svojom geografskom veličinom pravi izazov.

Koliko je bilo moguće, nastojali su održati i nastaviti sve postojeće aktivnosti. Trude se maksimalno podržavati sve što je tradicionalno i korisno, a dodali su i svoj „pečat“ misijskom radu. Spomenimo samo kao male primjere veliki broj kumstava s našeg područja za misiju koju vode salezijanci u Gani u Africi ili nedavnu duhovnu obnovu koja je okupila veliki broj vjernika u Gaggenauu.

Iako je formiranje misije Mittelbaden značilo mnoge promjene i nove strukture, vjernici su prihvatili novi način funkcioniranje i identificirali se s novom-starom misijom.

U proteklim godinama k tome je došlo do velike promjene u „sastavu“ članova misije. Prva generacija prirodno postaje sve manja. Druga i treća generacija gastarbajtera dobro se integrirala u njemačko društvo i aktualno je malo onih koji su od tih ostali aktivni u misiji. No, bivše izbjeglice iz domovinskog rata i njihovi potomci intenzivnije traže blizinu misije. Misija u zadnjih nekoliko godina postaje pak posebno važna za one koji su ovdje došli raditi, nakon ulaska Hrvatske u EU. Još uvijek ne govore jezik dovoljno dobro da bi se u potpunosti integrirali, a svakim danom ih je sve više.

Misijski život i dalje pulsira, a nakon raznih ograničenja zbog pandemije koronavirusa mise se i dalje revno posjećuju, ministranata je sve više, lektora ne manjka, vjeronaučne grupe su aktivne, zborovi ponovo pjevaju, folklorne skupine opet plešu, tradicija događanja, Bogu hvala, živi i dalje…

Kako će se stvari dugoročno odvijati u hrvatskim katoličkim misijama, što će biti s njima? Nitko to trenutno ne može pouzdano predvidjeti. Činjenica je da nas ima i da misije žive.

Rasprava o tome kako multikulturalno društvo može oblikovati suživot u Njemačkoj i danas traje. Činjenica je: Njemačka je postala useljenička zemlja. U međuvremenu je odrasla treća generacija: djeca i unuci migranata. Obično svjesno žive s dvije kulture: u Njemačkoj koja je postala otvorenija i raznovrsnija, i oni itekako pomažu u oblikovanju ove zemlje.

U tom smislu, i mi smo zadovoljni što večeras s vama slavimo ovaj zlatni jubilej i, bez obzira što će budućnost donijeti, nadamo se pozitivnom razvoju ma kakav on bio, s Božjom pomoći i s njegovim blagoslovom.

Tekst: Ankica Šojat

[Autorici zahvaljujemo na ustupljenom tekstu. Za sva daljnja prenošenja teksta s naše stranice potrebno je prethodno zatražiti dopuštenje autorice: ]

Das Herz mit zwei Gemeinden

In jungen Jahren kam er her.
Verließ Familie und viel mehr.
Voll Angst und Zweifel der Arbeit nach.
Es gab kein zögern, kein „bin ich zu schwach?“

Kam in das Land, die neue Stadt,
die Fremden viel zu bieten hat.
Nicht nur die Arbeit und Natur…
Es war ein Wirrwarr an Kultur.

Da merkte er „die Luft ist raus, es fehlt der Halt“
und suchte die Gemeinde.
In Gottes Schoß und Gottes Haus
da gibt es keine Feinde!

Welch Segen war es hier zu lande,
die Menschen waren herzlich.
Die neue Gemeinde wurde anerkannt,
da war es nicht so schmerzlich.

Und doch war es nicht immer leicht!
Es schieden sich die Geister.
Geregelt hat’s der HERR!
Denn darin ist er ein Meister.

Auch wir wollen seinem Beispiel folgen.
Von Herzen lieben, anstatt feinden.
Darum ein herzliches DANKE,
das Herz mit zwei Gemeinden.

Anita Frank (Gaggenau, 18. 11. 2022.)

Videogalerija (© don Sebastijan Marković, Nataša Vidović)

Godišnji pastoralni skup hrvatskih svećenika, đakona i pastoralnih suradnika i suradnica

U organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni održan je u bavarskom gradiću Vierzehnheiligen (Bad Staffelstein) kod Bamberga u periodu od 17. do 20. listopada 2022. godišnji pastoralni skup hrvatskih svećenika, đakona i pastoralnih suradnika i suradnica iz Zapadne Europe na temu „Vjera, kultura i umjetnost u susretu“. Na susretu je sudjelovalo šezdesetak pastoralnih radnika iz Njemačke, Švicarske, Francuske i Velike Britanije. Iz naše Hrvatske katoličke misije Srednji Baden susretu su odazvali: voditelj misije don Ivo Nedić, svećenici don Vjekoslav Kanić, don Stjepan Matijević, vlč. Ivan Plješa te pastoralni suradnici Đurđica Kušić i Darko Rubčić.

Na početku skupa sve su prisutne pozdravili nacionalni ravnatelj dušobrižništva za katolike drugih materinskih jezika Njemačke biskupske konferencije iz Bonna dr. sc. Lukas Schreiber, zatim nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislav Markić te u ime organizatora delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina. U srijedu, 19. listopada na pastoralni skup došao je i nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za Hrvatsku inozemnu pastvu.

U radnome dijelu skupa ovogodišnji predavači bili su prof. dr. sc. Ivica Žižić, sveučilišni profesor liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i doc. dr. sc. Hrvoje Kalem, predsjednik Katedre fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu i naslovni docent fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu.

Dr. Žižić održao je tri predavanja iz područja liturgije: „Otajstvo ljepote: putevima teološke estetike“, „Slavlje ljepote: umjetnost i liturgija u susretu“, „Istina ljepote: navještaj umjetnosti u znaku vjere“. Dr. Kalem održao je također tri predavanja iz područja fundamentalne teologije: „Evanđelje u kulturi: prema teologiji kulture“, „Pozitivna uloga imaginacije na putu prema vjeri“, „Moć i logika imaginacije polazeći od Svetoga pisma, duhovnosti, liturgije i etike“.

Zadnjega dana skupa održan je okrugli stol na kojem su sudjelovali predavači dr. Ivica Žižić, dr. Hrvoje Kalem, mons. Tomo Vukšić i dr. Tomislav Markić, a svi prisutni imali su mogućnost postavljanja pitanja i promišljanja o temi skupa. Na koncu skupa svima je, uime organizatora, zahvalio za sudjelovanje vlč. Ivica Komadina, koji ih je pozvao i na daljnje sudjelovanje u aktivnostima Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta. Pjevanje na misnim slavljima pratnjom na orguljama je animirao pastoralni suradnik u HKM Srednji Baden Darko Rubčić.

O svetištu i bazilici Vierzehnheiligen

Prema staroj legendi kršćanske vjere, u predvečerje 24. rujna 1445. pastir samostana Langheim (kod Lichtenfelsa) ugledao je u polju uplakano dijete. Kad je htio prići bliže, dijete je iščezlo. U drugoj viziji pastir je ponovno je vidio dijete, ali sada okruženo svijećama s obje strane. Sljedeće godine, 28. lipnja 1446., ponovno je vidio dijete, ovaj put s crvenim križem na srcu i okruženo s četrnaestero djece, koja su bila jednako odjevena, pola bijela, pola crvena. Dijete u sredini reče pastiru: „Mi smo četrnaest svetih pomoćnika i želimo imati kapelicu, želimo ovdje počinuti.“ Nakon toga mnoštvo djece iščeznu u oblacima. Iste godine, prema izvješću samostanskog pastira, na mjestu ukazanja podignut je križ. Nekoliko dana nakon pastirovog posljednjeg pojavljivanja, saznalo se za prvo čudo: smrtno bolesna sluškinja iz Langheima ozdravila je nakon što je zazvala četrnaest pomoćnika u potrebi. Glas se brzo proširio i od tada je sve više ljudi koji su tražili pomoć dolazilo u Frankenthal, jer se područje oko kasnijeg mjesta milosti nazivalo Četrnaest svetaca.

Kamen temeljac sadašnje bazilike Četrnaest svetaca položen je 1743., a posvećena je 1772. godine. Godine 1839. bazilika i svetiše povjereni su franjevcima, a 1897. papa Leon XIII. dodijelio je crkvi status papinske bazilike.

Četrnaest svetaca su: sv. Dionizije (spomendan 9. 10.), sv. Blaž (3. 2.), sv. Erazmo (2. 6.), sv. Cirijak (8. 8.), sv. Katarina (25. 11.), sv. Barbara (4. 12.), sv. Akacije (8. 5.), sv. Egidije (1. 9.), sv. Eustahije (20. 9.), sv. Kristofor (25. 7.), sv. Vid (15. 6.), sv. Margareta (20. 7.), sv. Juraj (23. 4.) i sv. Pantaleon (27. 7.).

Zahvala subraći iz HKM Nürnberg

Ovom prilikom naš pastoralni tim zahvaljuje svećenicima-salezijancima HKM Nürnberg don Dragi Škarici, don Ivanu Stojanoviću i don Filipu Tomiću koji su nas u ponedjeljak, 17. listopada, prije skupa u Vierzehnheiligenu ugostili i počastili ručkom te kratkim obilaskom središta grada Nürnberga.

U sklopu predavanja slobodno vrijeme iskoristili smo za posjet dvorca Banz te prekrasnoga grada Bamberga.

Duhovna obnova u Gaggenauu

Od 7. do 9. listopada 2022. održana je duhovna obnova u crkvi St. Josef u Gaggenauu u povodu proslave 50 godina djelovanja Hrvatske katoličke misije na prostorima Gaggenau, Rastatt i Baden Baden. Duhovnu odnovu predvodio je don Damir Stojić, a glazbeno animirao bend „Božja pobjeda“.

Sva tri dana don Damir je predvodio misno slavlje, a u petak i subotu je održao kateheze te predvodio klanjanje pred Presvetim. Pred velikim brojem vjernika progovorio je i naglasak stavio na obitelj koja se danas nalazi pred mnogim problemima i izazovima te se često raspada. Spomenuo je svoje djetinjstvo koje je, poput mnogih na ovom prostoru, također proveo u dijaspori. Odrastao je u jednoj prosječnoj obitelji u kojoj su roditelji bili obični radnici, ali veoma mudri što je potkrijepio primjerima iz svoga života. Znali su provoditi vrijeme sa svojom djecom i obitelji, a nedjeljom nikada nisu propustili svetu misu. Upravo te uloge oca i majke don Damir je istaknuo kao prevažne i kao one koje nitko ne može zamijeniti. To potvrđuje i primjerima mnogih mladih koje je ispovijedao, a koji nose rane upravo zato jer nisu imali obitelj kakva treba biti. Poruka je obiteljima u inozemstvu da se ne „klanjaju zlatnom teletu“ (moći, novcu, bogatstvu), nego da zadrže obitelj na okupu, da budu očevi i majke.

Tijekom klanjanja pred Presvetim slile su se molitve, osobito za one koji ne vjeruju, one koji sumnjaju, one koji su ravnodušni. Don Damir je naglasio važnost sakramentalnog života, dolazak na svetu misu, čitanje Božje Riječi. Istaknuo je kako ljudi danas često kažu da ne idu u crkvu jer im se ne sviđa svećenik i njegova propovijed, jer ne vole neke ljude koji tamo idu, jer imaju svoj odnos sa Bogom i Crkva im ne treba. A upravo Crkva i Bog ne idu jedno bez drugoga. Crkvu je usporedio s bolnicom, mjestom na koje ljudi dolaze s raznim problemima, poteškoćama i povredama i traže liječnika, pomoć i izlječenje. Za upoznavanje Boga istaknuo je važnost čitanja Biblije, čija su dnevna čitanja danas dostupna na internetu, na raznim aplikacijama.

Na duhovnoj obnovi sudjelovao je velik broj vjernika i osobito pjesmom slavio Gospodina. Za to su zaslužni članovi benda „Božja pobjeda“: Petar Buljan, Tino Krvavica i Mateja Mirković, koji su i na kraju programa neumorno svirali i podržali ljude u pjevanju.

Sva tri dana svećenici HKM Mittelbaden, don Ivo, don Vjeko i don Stjepan, bili su na raspolaganju za ispovijed. U nedjelju je don Damir Stojić iznimno predvodio misno slavlje u 9 sati u crkvi Sv. Mihaela u Karlsruheu, a nakon toga završio duhovnu obnovu misnim slavljem u 11 sati u Gaggenauu.

Pastoralni tim naše misije zahvaljuje članovima misijskog vijeća u Gaggenauu za dobru organizaciju i sve što su tih dana učinili za dobrobit naše misije. Drugi dio proslave 50. godišnjice – svečana akademija – održat će se u studenom.

Sanja Gluhak

Susret hrvatske katoličke mladeži u Bjelovaru (foto i video galerija)

BJELOVAR – U Bjelovaru je 17. rujna 2022. održan 11. po redu Susret hrvatske katoličke mladeži koji je okupio više tisuća mladih iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i iseljeništva.

Svečanim misnim slavljem na stadionu nogometnog kluba Bjelovar predsjedao je bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj nadbiskupom Giorgiom Linguom, kardinalom Josipom Bozanićem, (nad)biskupima i provincijalnim ministrima više redovničkih zajednica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine te brojnim svećenicima.

Iz naše Hrvatske katoličke misije Mittelbaden na susretu je sudjelovalo 23 mladih, a s njima je u pratnji bio pastoralni suradnik Darko Rubčić.

Put od početne ideje da mladi iz naše misije odu organizirano na susret u Bjelovaru do same realizacije nije išao baš po planu. Naime, početkom srpnja pastoralni tim naše misije, na čelu s don Ivom Nedićem, objavio je poziv za prijave mladih, ali je odaziv bio slab, prijavilo se svega 20 mladih i dvoje je pokazalo interes. Glavni razlog tomu je zasigurno vrlo nezgodan termin za mlade koji dolaze iz inozemstva, jer je susret pao u prvi tjedan nove školske godine u našoj pokrajini Baden-Württemberg: tek što su došli iz domovine, mladi su trebali ponovno putovati. Zbog slabog odaziva kandidata i veoma skupog prijevoza (ponuda za autobus iznosila je 4.300 €!), misija je otkazala organizirani odlazak na susret.

Ova odluka međutim nije pokolebala roditelje mladih kojih su prijavili svoju djecu na susret. Vrlo brzo su se međusobno povezali i dali na organizaciju puta, prethodno upoznavši s tim don Ivu. Svu organizaciju preuzeo je na sebe gosp. Božo Vasilj, dugogodišnji član Misijskog pastoralnog vijeća u Karlsruheu. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja da se mladi naše misije pridruže nekoj od drugih misija, konačno je pao dogovor s Hrvatskom katoličkom zajednicom Göppingen-Geislingen koju opslužuje i vodi fra Ivica Jurišić. Fra Ivica je imao također 23 prijavljenih mladih iz svoje zajednice, tako da smo zajedno mogli napuniti jedan autobus. Ovim putem zahvaljujemo gosp. Vasilju za uloženi trud te čitavom Misijskom pastoralnom vijeću Karlsruhe, na čelu s predsjednikom gosp. Brunom Vujevićem, koje je sufinanciralo troškove sudjelovanja i putovanja za mlade iz naše misije!

U petak, 16. 9. u rano jutro naših 23 mladih iz zajednica Karlsruhe, Bruchsal, Rastatt i Pforzheim, zajedno s vjeroučiteljem Darkom, bilo je spremno za polazak u Bjelovar. Na glavnom kolodvoru u Karlsruheu čekao nas je autobus s dvojicom vrlo mladih i susretljivih vozača iz Geislingena, Hrvojem i Marijanom Perolićem, koje je angažirao fra Ivica. Prije polaska došao nas je osobno pozdraviti, blagosloviti i zaželjeti sretan put i povratak don Ivo. Unatoč njegovoj silnoj želji da putuje s mladima, zbog gustog rasporeda nedjeljnih misa u našoj misiji, to ovoga puta jednostavno nije bilo izvedivo.

Točno u 6.00 sati krenuli smo prema Geislingenu i Göppingenu gdje nam se u autobusu pridružilo 23 mladih zajedno s njihovim voditeljem fra Ivicom. Nakon molitve za sretan put mladi su imali vremena za međusobno upoznavanje. Vjeroučitelj Darko pripremio je kraći program u kojem je upoznao mlade s važnijim osobama te osnovnim podacima iz povijesti i zanimljivostima grada Bjelovara i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Posebno predavanje bilo je posvećeno povijesti susretā hrvatske katoličke mladeži, od prvoga koji je 1996. na splitskom Poljudu okupio oko 50.000 mladih pa do ovoga posljednjeg u Bjelovaru.

U nastavku puta mladi su izmolili krunicu, a vjeroučitelj Darko je održao razmatranje u obliku ispita savjesti nad tekstom Puta križa koji je Bjelovarsko-križevačka biskupija objavila namjenski za predstojeći susret mladih u Bjelovaru. Razmatranje je dodatno obogaćeno duhovnim pjesmama koje su pjevali svi mladi uz gitarsku pratnju mladića Luke Pejazića iz zajednice Geislingen-Göppingen.

Da bi putovanje bilo zanimljivije i ostalo u sjećanju mladima, fra Ivica je ranije organizirao i kratki posjet Zagrebu. U centru grada nas je dočekala gospođa Marija Belošević, hrvatska katolička novinarka i fra Ivičina poznanica, zahvaljujući čijoj upornosti i vezama smo uspjeli ući u Zagrebačku katedralu, koja je inače od snažnoga potresa koji je pogodio Zagreb i okolicu u ožujku 2020. zatvorena za bogoslužje i posjetitelje. U katedrali nas je dočekao mons. Zlatko Koren, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog. On nas je upoznao s poviješću katedrale te s aktualnim radovima na njezinoj obnovi. Pretpostavlja se da početak izgradnje katedrale pada u prve godine 12. stoljeća, a da je dovršena i posvećena 1217. godine. Nakon više obnova tijekom stoljećā, posljednja temeljita obnova provedena je koncem 19. stoljeća, nakon velikog potresa iz 1880. godine, kada je katedrala zadobila svoj današnji oblik, u neogotičkom stilu. Trenutna obnova, nakon zadnjeg potresa, potrajat će sigurno dulje vrijeme jer su potrebni iznimno zahtjevni i skupi zahvati koji se ne tiču samo izvanjske zamjene kamena, nego i same statike, konstrukcije, a zatim i obnove unutrašnjosti. Na koncu obilaska katedrale, fra Ivica je izrekao molitvu kod groba bl. Alojzija Stepinca.

Mons. Koren pokazao nam je i bogoslužni prostor bl. Alojzija Stepinca (Kaptol 28, Zagreb), privremeni prostor za liturgijska slavlja dok katedrala ne bude ponovno otvorena za vjernike i posjetitelje. Prostor je minimalistički uređen s dijelom inventara katedrale, sa slikom sv. Leopolda Bogdana Mandića koja je također prenesena iz katedrale. Naši mladi su u znak zahvale domaćinima otpjevali pjesmu “Kriste, u Tvoje ime”.

Premda smo imali u planu obići još Trg sa crkvom sv. Marka, Kamenita vrata i Trg bana Jelačića, zbog nedostatka vremena, morali smo planirano otkazati i uputili smo se prema Bjelovaru, kamo smo stigli u 22.30 sati.

Smještaj nam je bio organiziran u Dvorani europskih prvaka. Sam naziv dvorane podsjetnik je na najveći uspjeh bjelovarskog sporta u povijesti – na titulu rukometnog prvaka Europe! Prije 50 godina, točnije 19. veljače 1972. na finalnoj utakmici europskog natjecanja u Dortmundu tadašnja ekipa rukometnog kluba ‘Partizan’ iz Bjelovara pobijedila je slavnu njemačku momčad ‘Gummersbach’ rezultatom 19:14.

U sportskoj dvorani dočekale su nas s hranom i pićem vrijedne bjelovarske volonterke, a u dvorani su zajedno s nama bili smješteni i mladi iz župa Široki Brijeg i Kočerin, iz pulske župe Sv. Petar U Šumi te splitske župe Podstrana. Djevojke su spavale na jednoj strani dvorane, dečki na drugoj, a svatko u svojoj vreći za spavanje. Neki od mladih su bili toliko uzbuđeni zbog novih sklopljenih prijateljstava da cijelu noć nisu oka sklopili, nego su zoru dočekali uz razgovor i smijeh.

U subotu ujutro naša se grupa uputila prema crkvi sv. Ane gdje nas je dočekao župnik vlč. Srećko Marić zajedno s volonterima iz svoje župe. Tamo smo dobili službene majice susreta, koje su ujedno bile ‘ulaznice’ za svetu misu na nogometnom stadionu, te ruksak za užinu. Domaćini su pripremili bogati doručak (meza, peciva, kolači, kava, sokovi…), a i mi smo pokazali da možemo dobro pojesti! Nakon što smo se tjelesno okrijepili i napunili svoje ruksake sendvičima, kolačima i vodom, uputili smo se u crkvu, gdje je nakon pozdravnih riječi župnika domaćina i kratkog predstavljanja prisutnih zajednica uslijedio duhovni program koji su animirali mladi iz župe. Detaljnije su nam pojasnili geslo ovogodišnjeg susreta „Srca gore!“, a zatim su izveli kratki igrokaz, razgovor između djevojke i Boga, čija je glavna misao da je svaki čovjek na zemlji u Božjim očima vrijedan, da je svaka osoba Božje remek-djelo.

Nakon pozdrava s domaćinima i zajedničke fotografije iz župe smo se pješice uputili do centra grada Bjelovara gdje smo u podne imali organiziran ručak u velikom šatoru, podignutom za ovaj susret. Zahvaljujući uigranim kuharima i mladim redarima ručak je usprkos velikoj rijeci mladih besprijekorno protekao.

Nakon ručka zaputili smo se prema središnjem gradskom parku u kojem se odvijao tzv. ‘Sajam zvanja’: na više od 20 štandova susreli smo redovnike i redovnice različitih zajednica, zatim sjemeništarce i njihove odgojitelje. U razgovoru s njima mladi su imali priliku ‘iz prve ruke’ više saznati o redovništvu i redovničkom načinu života te porazgovarati s duhovnicima. Organizator susreta odlučio se za ovaj sajam jer je termin susreta mladih pao na posljednji dan jesenskih kvatri koje su inače posvećene za svećenička i redovnička zvanja te za duhovnu izgradnju mladeži.

Osim duhovnog sadržaja mladi su imali priliku okrijepiti se i odmoriti u brojnim ugostiteljskim objektima u centru grada.

U 15:00 sati svi smo se okupili na središnjem gradskom trgu te se u koloni uputili prema gradskom nogometnom stadionu gdje je bila organizirana svečana sveta misa. Kiša nije sustajala, ali ni mladi se nisu dali smesti. Pjesma nije prestajala, pjevalo se iz srca, pjevalo se punim glasom. Po dolasku na stadion bila je mogućnost za osobnu ispovijed. Bio je dovoljan broj svećenika raspoređenih po terenu, tako da se nisu stvarale gužve.

U 17:00 sati započela je sveta misa koju je predslavio bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, a apostolski nuncij Giorgio Lingua pročitao je pismo koje je okupljenima uputio Papa Franjo. Pozdravivši najprije sve sudionike 11. SHKM-a, a posebno mlade iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te drugih dijelova svijeta koji su okupili kako bi zajedno slavili Boga, Papa je potaknuo mlade: „Ustanite i posvjedočite Božju ljubav koju je potrebno ugraditi u naše odnose, ustanite i branite istinu i one čiji se glas ne može čuti u društvu, ustanite i posvjedočite o novome pogledu koji vam omogućava da očima punim divljenja promatrate cijeli svijet. Ustanite i posvjedočite da je kroz oprost i Božje milosrđe moguće obnoviti narušene ljudske odnose te kako je moguće ponovno podignuti klonuli ljudski duh i povratiti nadu. Ustanite i posvjedočite s radošću da Krist živi. Ljubljeni, otvorimo se Božjim iznenađenjima koji svojim svjetlom želi obasjavati naš put. Budimo otvoreni za ono što nam želi reći također po našoj braći i sestrama. Tako ćemo pomoći jedni drugima da zajedno ustanemo i u ovom teškom povijesnom času postat ćemo proroci novih vremena punih nade“ (Informativna katolička agencija). Tijekom misnoga slavlja pjevao je Zbor mladih Bjelovarsko-križevačke biskupije uz pratnju orkestra puhača, gudača i udaraljkaša.

Nakon svete mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je predmolio don Damir Stojić, a pjesmom ga je pratio sastav „Božja pobjeda“. Nakon klanjanja nastavljen je koncert duhovnih pjesama, a program je završio u 22 sata.

Oko 23.30 naši mladi iz zajednica Mittelbaden te Geislingen-Göppingen ukrcali su se u autobus i krenuli smo natrag doma, u Njemačku. Put je protekao u najboljem redu, jer smo do jutra uglavnom svi spavali. U nedjelju, oko 10 sati stigli smo u Geislingen gdje smo napravili zajedničku fotografiju, pozdravili se s ekipom mladih i fra Ivicom, koji je već u 12 sati imao svetu misu. U Göppingenu smo se oprostili s ostatkom ekipe nastavili dalje put prema Karlsruheu. Našim mladima bilo je prelijepo s prijateljima iz zajednice Geislingen-Göppingen i izrazili su želju da ponovno s njima putuju i druže se.

Preostalo vrijeme putovanja do Karlsruhea iskoristili smo za zajednički razgovor, za sabiranje dojmova. Svi su mladi jednodušno potvrdili da im je, unatoč neprestanoj kiši i hladnoći, bilo izuzetno lijepo na susretu mladih u Bjelovaru. Na pitanje što ih je ponukalo da se prijave na ovaj susret, jedni su rekli kako su se željeli duhovno obnoviti, drugi iz želje da upoznaju druge mlade i sklope nova prijateljstva, treći jer su čuli od starijih samo najbolje o ovakvim susretima. Svima njima očekivanja su ispunjena i više nego što su se nadali. Spremno su obećali da će ići i na sljedeći Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se održati u Gospiću krajem travnja ili početkom svibnja 2024. godine. Ali do tada imaju i zadaću: svatko od njih treba u svojoj vjerničkoj zajednici, među svojim prijateljima iz crkve ili s vjeronauka, oduševiti i pridobiti nove mlade kako bi nas na idućem susretu bilo još više!

Himna 11. Susreta hrvatske katoličke mladeži

Izlet prvopričesnika i ministranata u Tripsdrill (foto i videogalerija)

Putovanje, druženje, iščekivanje, uzbuđenje, molitva, radost, vrisak, smijeh, pjesma, hrvatski dresovi – riječi su koje slikovito opisuju ovogodišnji izlet prvopričesnika i ministranata u zabavni park Tripsdrill, u subotu 23. 7. 2022. godine. Događaj je to kojim misija želi nagraditi redovitost prvopričesnika na vjeronauku i misama za vrijeme vjeronaučne godine, a osobito ministrante koji su aktivno uključeni u život misijskih zajednica kroz službu ministranata.

Ukupno tri autobusa djece i mladih krenulo je u jutarnjim satima iz zajednica Gaggenau, Rastatt i Pforzheim, a kojima su se putem priključila i djeca iz zajednica Bruchsal, Baden-Baden, Karlsruhe i Kirrlach. Kao organizatori i voditelji autobusa bili su svećenici: don Ivo Nedić i don Stjepan Matijević, zatim pastoralni suradnici i vjeroučitelji: Sanja Gluhak, Đurđica Kušić i Darko Rubčić, te bogoslovi David Marić i Mario Majstorović. Uz spomenute voditelje autobusa tu su bili i roditelji iz pojedinih zajednica kao pomoć kod pratnje djece.

Iako nas je putem do Tripsdrilla pratila kiša, poslije nas je dočekalo i ispratilo sunce. Dan je u svakom pogledu bio ispunjen pozitivnim dojmovima, radosnim susretima s drugima, adrenalinskim vožnjama i s još puno toga lijepog i nezaboravnog… Kako bi se i sljedeće godine okupili u ovako velikom broju, pozivamo ovogodišnje prvopričesnike, ostale djecu i mlade da se jave svojim vjeroučiteljima ili svećenicima te se tako uključe u ministrante! A svim sadašnjim ministrantima želimo da i dalje ostanu primjer služenja Crkvi i Bogu kroz ministrantsku službu! Do sljedećeg izleta, uživajte u pregledu ovogodišnje foto i video galerije iz Tripsdrilla!

Đurđica Kušić, pastoralna suradnica i vjeroučiteljica

Videogalerija

Krštenje 6. djeteta obitelji Petran iz Pforzheima

U nedjelju, 24. 7. 2022. u crkvi svetog Ante u Pforzheimu, za vrijeme svete mise kršten je mali Gabrijel – 6. dijete u obitelji Petran.

Svetu misu i obred krštenja predvodio je don Ivo Nedić, voditelj Misije Mittelbaden, oko oltara služilo je 10 ministranata s kojima je bio bogoslov Mario Majstorović, a pod misom su pjevali mladi iz zajednice Pforzheim.

U propovijedi je don Ivo govorio o današnjem velikom raskoraku između civilizacije života, što je bit Isusove poruke i njegova Evanđelja, i s druge strane, civilizacije smrti koja nas okružuje. Dok ta civilizacija smrti propagira legalizirano ubojstvo najmanjih i najnemoćnijih (abortus i eutanaziju), Crkva, utemeljena na osobi Isusa Krista i njegovoj poruci, zastupa stav o poštivanju ljudskog života od njegova začeća pa do prirodne smrti.

Osmero članova obitelji Petran konkretnim primjerom svjedoče da su dijelom civilizacije života, da su okrenuti životu, da se ne boje života. Majka Nikolina je  u svom kratkom obraćanju prisutnim vjernicima posvjedočila kako je ta okrenutost životu njezine obitelji plod vjere.

Pred kraj mise vjernicima se obratio i bogoslov salezijanac Mario Majstorović, koji je prisutnima podijelio svoje životno svjedočanstvo o pozivu da bude svećenik salezijanac.

Ukratko o obitelji Petran

Obitelj Petran je iz Sirača, malog mjesta pokraj grada Daruvara. Otac Saša silom prilika dolazi u Pforzheim u siječnju 2016., uz veliku pomoć don Stjepana Pasarića, koji je ranije djelovao u HKM Mittelbaden. Supruga Nikolina i 4 sinova (Dominik, Deni, Marko i Mateo) pridružuju mu se u kolovozu iste godine.

Saša neprestano ističe s velikom zahvalnošću kako im je Bog na put stavljao samo dobre ljude koji su pomogli oko pronalaženja posla i uputili ih u pitanja vjere i zajedništva.

U Njemačkoj obitelj Petran postaje bogatijom za jednu curicu, Ellu Mariju, koju je u Hrvatskoj krstio požeški biskup Antun Škvorčević pod misom kada se i krizmao najstariji sin Dominik. Prije mjesec dana obitelj je dobila i novu prinovu, maloga Gabrijela koji je od jučer najmlađi član naše crkvene zajednice.

Obitelj Petran aktivno je uključena u rad Inicijative ’40 dana za život’ od samog njezinog osnutka u zajednici Pforzheim, sinovi Marko i Mateo su aktivni ministranti, a otac Saša je nedavno izabran za zamjenika predsjednika Misijskog pastoralnog vijeća u Pforzheimu.

Misno slavlje i druženje misijskih zajednica u Pforzheimu

U nedjelju, 10. 7. 2022. u crkvi Srca Isusova (Herz-Jesu) u Pforzheimu održano je misno slavlje svih misijskih zajednica (Fest der Missionen) koje djeluju na području župe Pforzheim pod motom „U Tebe se uzdam i ne bojim se!“.

Misnim slavljem predsjedao je župnik u Pforzheimu vlč. Georg Lichtenberger, s kojim su suslavili svećenici iz poljske, kaldejske, talijanske, portugalske, engleske, madžarske i hrvatske zajednice. Hrvatsku katoličku misiju predstavljao je voditelj don Ivo Nedić. Osim navedenih zajednica na misi su bili prisutni i vjernici iz španjolske i vijetnamske zajednice.

Svaki svećenik je najprije na početku mise na svom materinjem jeziku pozdravio okupljene vjernike, a potom i uputio nekoliko poticajnih riječi nakon pročitanog evanđelja (Mt 10,26-33), u kojem su odzvanjale Isusove riječi upućene njegovim apostolima ali i svima nama kršćanima: „Ne bojte se!“

U ime hrvatske zajednice molitvu za jedinstvo Crkve izrekla je gospođa Ljiljana Böhm.

Za glazbeni program misnoga slavlja bili su zaduženi pjevači zbora crkve St. Franziskus (St. Francis-Singer) te predstavnici portugalske, talijanske, kaldejske, poljske i hrvatske zajednice. Zbor hrvatske zajednice pod ravnanjem past. suradnika Darka Rubčića, izveo je pjesmu „Daruj nam mir“.

Nakon svete mise nastavljeno je druženje ispred crkve. Svaka od misija bila je zadužena da donese neka od svojih tradicionalnih jela i pića. Za organizaciju ovoga dijela slavlja uime hrvatske zajednice pobrinuli su se članovi molitvene inicijative „40 dana za život“, koji su sve prisutne počastili domaćim kolačima i domaćom šljivovicom.

Nakon dvije godine stanke zbog pandemije koronavirusa bilo je lijepo osjetiti zajedništvo oko stola Gospodnjega u bogatstvu različitih jezika i kultura.

Videogalerija

Obraćanje don Ive
Hrvatska zajednica
Talijanska zajednica
Kaldejska zajednica
Poljska zajednica
St. Francis-Singer

Proslava svetkovine Tijelova u HKM Mittelbaden (foto i video galerija)

Na svetkovinu Tijelova, kada se u Katoličkoj crkvi u mnogim gradovima organiziraju procesije u kojima vjernici na poseban način slave Presveto Tijelo i Krv Kristovu, naši vjernici su se priključili domaćinima Nijemcima. Tako je bilo organizirana zajednička procesija i slavlje svete mise u zajednicama: Karlsruhe, Bruchsal, Gaggenau i Bretten. U Pforzheimu je ove godine izostala i procesija i zajednička misa s Nijemcima pa su naši vjernici imali redovitu misu na hrvatskom jeziku.

Procesiju i misno slavlje u Karlsruheu je vodio župnik Thomas Ehret, propovijedao je svećenik Christof Scherer, a hrvatsku je zajednicu predstavljao don Vjeko Kanić; u Bruchsalu je uz župnika dr. Benedikta Ritzlera suslavio voditelj HKM Mittelbaden don Ivo Nedić; u Gaggenauu je uz župnika Tobiasa Merza koncelebrirao don Stjepan Matijević; u Brettenu je uz župnika Harald-Mathiasa Maibu u procesiji i svetoj misi sudjelovao don Sebastijan Marković.

U svim navedenim mjestima naši vjernici Hrvati došli su u velikom broju, a mnogi su i aktivno sudjelovali u pripremama i organizaciji te u samoj procesiji i misnom slavlju. Jedni su pomagali u kićenju ulica i u reguliranju saobraćaja na prometnicama kojima se kretala kolona vjernika, drugi su nosili baldahin ispod kojega je svećenik nosio Presveto u pokaznici (monstranci) i blagoslivljao sav okupljeni narod, naši čitači su čitali misno čitanje i molitve vjernika, pjevači su pjevali hrvatske euharistijske pjesme, jedni su razvozili i postavljali stolove i klupe, drugi su nakon mise dijelili blagoslovljena peciva i pića.

Domaćini Nijemci su na poseban način zahvalili našim vjernicima na velikom odazivu i na velikoj pomoći u organizaciji slavlja. Župnik u Karlsruheu je izričito naglasio da današnje slavlje svetkovine Tijelova ne bi uspjelo da nije bilo ogromne pomoći hrvatskih vjernika! Na ovo smo izrazito ponosni!

Zahvaljujemo najprije dragom Bogu na lijepom danu; zahvaljujemo našim domaćinima Nijemcima koji su imali veliko povjerenju u hrvatsku zajednicu; zahvaljujemo našim svećenicima koji su nas predstavljali; zahvaljujemo našim misijskim vijećima i vjernicima koji su se spremno odazvali na pomoć u organizaciji slavlja; zahvaljujemo svim našim vjernicima koji su sudjelovali u procesiji i misnom slavlju i iskazali posebnu čast i slavu našem Bogu.

Prije nego pogledate foto i video galeriju procesija i misnih slavlja, pročitajte što su o Euharistiji, o Isusu prisutnom u liku kruha i vina, pisali neki od crkvenih otaca:

Sv. Ciprijan (oko 210. – 258.)

Koliko li je čvrsta kršćanska jednodušnost…, a to žrtve Gospodnje same po sebi potvrđuju. Naime, kad Gospodin svoje tijelo naziva kruhom, umiješenim od mnoštva čestica brašna, on time označuje jedinstvo svojega kršćanskog naroda što ga nosi u Sebi. Pa kad on svoju krv naziva vinom, koje, premda je proizvedeno od mnogih grozdova, postaje samo jednim pićem, on time opet označuje da stado koje tvorimo potječe od mnoštva okupljena u jedinstvo.

Sv. Ivan Zlatousti (oko 344. – 407.)

Uočimo čudesnost toga sakramenta, svrhu njegova ustanovljenja, plodove kojima rađa. Postajemo samo jedno tijelo, kaže Pismo, udovi tijela Kristova, kosti kostiju njegovih. Upravo to postiže hrana koju nam on daje. On se miješa s nama kako bismo postali jedno, poput tijela pridružena Glavi.

Sv. Ćiril Aleksandrijski (oko 375. – 444.)

Da bismo se sjedinili s Bogom i međusobno, premda od nas svatko ima vlastitu osobnost, jedini je Sin pronašao čudesno sredstvo: samo jednim tijelom, svojim, posvetio je svoje vjernike u mističnu zajedništvu, tako da oni tvore samo jedno tijelo s Njime i međusobno. Nikoje podvojenosti ne može biti u Kristu. Pošto smo svi sjedinjeni s Kristom po njegovu tijelu, koje svi primamo, jedno i nedjeljivo, u svoja vlastita tijela, udovi smo toga jedincata tijela, a On je veza tog jedinstva.

[…] Svi smo, po naravi, zatvoreni u svoje pojedinačnosti, ali smo, na drugi način, svi skupa ponovo ujedinjeni. Premda smo na neki način podijeljeni u oštro razgraničene osobnosti, po čemu je netko Petar ili Ivan, drugi opet Toma ili Matej, mi smo gotovo stopljeni u samo jedno tijelo u Kristu, hraneći se samo jednim tijelom. Jedan nas Duh obilježuje biljegom jedinstva pa kao što je Krist jedan i nedjeljiv, svi smo samo jedno u Njemu. Stoga je on rekao svojemu Ocu nebeskom: Neka budu jedno kao što smo mi jedno.

Sv. Augustin (354. – 430.)

Kaže vam se: Tijelo Kristovo, a vi odgovarate: Amen. Budite dakle udovi tijela Kristova, kako bi vaš amen bio istinit. – A zašto se u tom otajstvu upotrebljava kruh? – Ne tumačimo ništa sami, poslušajmo Apostola [Pavla], koji, govoreći o tome sakramentu, kaže: ‘Svi smo, koliko god nas ima, samo jedno tijelo, jedan kruh.’ Shvatite i radujte se. Jedinstvo, pobožnost, ljubav! Samo jedan kruh, a što je taj jedincati kruh? – Samo jedno tijelo, sastavljeno od mnogih. Sjetite se da se kruh ne mijesi samo od jedne čestice brašna, već od njihova velika broja…

[…] Što se kaleža tiče, braćo, sjetite se kako se proizvodi vino. Mnogo je zrna u grozdu, ali tekućina, iscijeđena iz njih, stapa se u jedinstvenu cjelinu. Tako je Gospodin htio da i mi njemu pripadamo pa je na svojem oltaru posvetio otajstvo našeg mira i našeg jedinstva.

Sv. Ivan Damaščanski (oko 675. – 749.)

Ako je taj sakrament jedinstvo s Kristom i istodobno jedinstvo vjernika jednih s drugima, on nam zacijelo priskrbljuje jedinstvo s onima koji ga primaju kao i mi.

Videogalerija

Za svećenike zaređena dvojica salezijanaca (video)

U crkvi Marije Pomoćnice na splitskom Kmanu, 14. svibnja 2022., splitsko-makarski nadbiskup u miru, mons. Marin Barišić je polaganjem ruku i posvetnom molitvom zaredio don Sanjina Jurića i don Josipa Tafru za svećenike salezijance. U koncelebraciji je bio provincijal salezijanaca don Tihomir Šutalo, župnik don Milan Ivančević te oko 25 svećenika iz domovine i inozemstva.

Riječ pozdrava svima nazočnima osobito budućim svećenicima i njihovim obiteljima uputio je župnik don Milan Ivančević.

Nadbiskup Barišić je u propovijedi govorio o ljepoti i dubini Božje riječi te citirajući jednoga poznatoga filozofa naglasio: „Najradije bih je prepisao od riječi do riječi.“ Dragi mladomisnici vi ste prepoznali ljepotu riječi Božje. Ona je veliki ocean i duboki bunar. Iz njega ćemo pokušati izvući malo bogatstva. Ona je neizmjerna, izabrala vas je i šalje vas da donesete rod, kazao je propovjednik. U nastavku je pojasnio da riječ Božja ne želi ostati na distanci prema nama nego postaje jedan od nas, utjelovljuje se i čovjekom postala. Toliko je bliska da nam ne može doći bliže.

Tumačeći evanđeoski ulomak koji govori o tome kako se Gospodin opasao ubrusom i oprao učenicima noge istaknuo je da je to simbol služenja drugima koji učenicima nije bio jasan jer su oni smatrali da oni Učitelju trebaju prati noge a ne on njima. Budući da je Petar kako tada tako i nekoliko puta prije toga htio „korigirati“ Gospodina mons. Barišić je upozorio da možemo biti zapreka rastu i sebi i drugima kad idemo ispred Gospodina. Nekada nije dovoljno dati primjer. Isus i tumači kako bi to što čini došlo ne samo do razuma nego i do srca.

U duhu Pavlova poziva učenicima u drugoj poslanici sv. Pavla Timoteju: Raspiruj dar Božji koji ti je darovan, nadbiskup je naglasio da se taj kvasac i dinamizam ne smije ohladiti u nama, treba ga raspirivati i njegovati jer se može dogoditi da se nataloži pepeo, a to su: navike, zahtjevi, dometi i sebični interesi. Raspirivati dar Božji može se čitajući riječ Božju, sakramentima, molitvom, susretom i djelima ljubavi. Potom je potaknuo buduće svećenike na četiri vrste blizine važne za svećenike a o kojima je nedavno govorio papa Franjo u prigodi Međunarodnoga teološkog simpozija posvećenom fundamentalnoj teologiji svećenika. Papa je govorio iz svoga svećeničkog iskustva i iz iskustva svećenika koji su mu bili uzor. Prva blizina je blizina s Gospodinom. To je temeljna blizina. O njoj najbolje govori Isusova prispodoba o trsu i lozi: loza ne može donijeti ploda ako nije na trsu. Isus je trs a mi loza. Upozorio je da svećenik ne može bez molitve i izgrađenoga duhovnog života. Odnos s našim Gospodinom je najvažniji jer ne možemo djelovati u njegovo ime bez njega. Druga blizina je blizina s biskupom. Treća blizina je blizina među svećenicima, a četvrta blizina je blizina s narodom.

Na kraju svoje propovijedi poručio je: Vi ste sjeme koje Gospodin blagoslovi da raste u vama i vašoj sredini. Tu toplinu u sebi trebate njegovati da biste je mogli širiti. Neka Gospodin ono što započe u vama i dovrši. Neka danas bude ovdje s vama zaštita vašeg utemeljitelja don Bosca.

Nakon homilije uslijedila je prostracija, polaganje ruku na ređenike i posvetna molitva. U nastavku euharistijskog slavlja mladomisnici su se pridružili nadbiskupu za stolom Gospodnjim.

Nakon popričesne molitve, riječ zahvale uputili su novozaređeni svećenici. Zahvalili su dragom Bogu, zareditelju mons. Barišiću, obiteljima, roditeljima, braći i sestrama, bakama i djedovima, rodbini i prijateljima, salezijancima, sadašnjem i bivšim provincijalima, odgojiteljima i ravnateljima zajednica, duhovnicima i svima koji su sudjelovali na ovoj proslavi i pridonijeli ljepoti slavlja. Posebnu zahvalu uputili su Gospi, Mariji pomoćnici kršćana moleći je da ih i dalje prati svojim zagovorom na njihovom životnom putu.

Riječima zahvale obratio se provincijal Šutalo zahvalivši roditeljima, rodbini i prijateljima ređenika što su im pomagali prihvatiti Božju volju u njihovim životima.

Misno slavlje, za vrijeme kojega su pjevali mladi iz župe, završeno je himnom „Tebe, Boga hvalimo“ i mladomisničkim blagoslovom.

Sanjin Jurić, rođen je 28.10.1994. u Zagrebu od oca Jurice i majke Snježane. Odrastao je u Petrinji u obitelji uz još dvije sestre, Antoniju i Veroniku. Osnovnu školu završio je u Petrinji. Završava Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, boraveći prva tri razreda u Međubiskupijskom dječačkom sjemeništu na Šalati, a u četvrtom razredu srednje škole ulazi u salezijansku odgojnu zajednicu u Podsusedu. Nakon završenog prednovicijata ulazi u novicijat u Genzanu pokraj Rima. Nakon toga, dvije godine za vrijeme postnovicijata i filozofije boravi u odgojnoj zajednici S. Tarcisio u Rimu. Dvije godine asistencije vršio je u Rijeci i u Zagrebu na Knežiji, nakon čega se vraća u Italiju gdje pohađa tri godine studija teologije u Torinu i boravi u zajednici Crocetta. Za đakona je zaređen 12.6.2021. u bazilici Marije Pomnoćnice u Valdoccu, a nakon ređenja dolazi u našu salezijansku zajednicu u Splitu na Kmanu.
Josip Tafra, rođen je 14. 07. 1994. u Splitu od oca Damira i majke Dobre. U obitelji ima još dvije starije sestre, Damiru i Anu, i mlađeg brata, Tomislava. Josip osnovnu školu završava u Splitu na Kmanu gdje redovito pohađa i oratorij u župi Marije Pomoćnice. Po završetku osnovne škole, 2009. godine, odlazi u Zagreb, Podsused, i ulazi u zajednicu za odgoj salezijanskih zvanja te pohađa nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati. Nakon srednje škole odlazi u salezijanski novicijat u Italiju. Prve zavjete polaže 8.9.2014. u Genzanu kraj Rima, nakon čega završava dvije godine filozofije u Rimu na Salezijanskom papinskom sveučilištu. Prvu godinu asistencije provodi u Zagrebu na Jarunu, a drugu godinu u Rijeci. Nakon asistencije vraća se u Rim na studij teologije te boravi 3 godine u salezijanskoj zajednici Gerini. Za đakona je zaređen 19.6.2021. u Bazilici svetog Ivana Bosca u Rimu, a nakon ređenja dolazi u salezijansku zajednicu na Knežiji.

Izvori:

Hodočašće u Autobahnkirche kod Baden-Badena

Na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, 26. 12. 2021., u organizaciji Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, održano je tradicionalno, 43. po redu hodočašće Hrvata u crkvi Sv. Kristofora na autocesti (Autobahnkirche) kod Baden-Badena.

Zbog strogih epidemioloških mjera sveta misa nije slavljena u crkvi, nego na platou ispred crkve, na otvorenom, a okupilo se stotinjak vjernika iz Misije, uglavnom s područja Baden-Badena, Gaggenaua i Rastatta.

Svetu misu predslavio je don Stjepan Matijević, novi svećenik misije Mittelbaden, uz koncelebraciju don Ivana Nedića, voditelja Misije, te vlč. Ivana Plješe, umirovljenog svećenika i dugogodišnjeg misionara u Karlsruheu, koji je ove godine proslavio dijamantni jubilej – 60 godina svoga svećeništva i koji bez prestanka, već 43. put sudjeluje na hodočašću kod Autobahnkirche. Pod misom su pjevali pjevači iz nekoliko centara naše Misije uz glazbenu pratnju pastoralnog suradnika Darka Rubčića.

Budući da se ovogodišnji blagdan Sv. Stjepana Prvomučenika poklopio s blagdanom Sv. Obitelji Isusa, Marije i Josipa, don Stjepan je u svojoj propovijedi najprije progovorio o idealu obitelji, ali i o krizi obitelji u suvremenom svijetu te o problemima unutar obitelji, a potom se osvrnuo na život sv. Stjepana, kojega Crkva slavi kao prvoga kršćanskog mučenika. Don Stjepan je sve prisutne potaknuo da se ne boje života i da odvažno, poput sv. Stjepana, kršćanski svjedoče svoju vjeru unutar obitelji i u društvu.

Fotogalerija (snimio: D. Rubčić)

Crkva sv. Kristofora (Autobahnkirche)

Crkva sv. Kristofora građena je od 1976. do 1978. godine prema nacrtima arhitekta Friedricha Zwingmanna i posvećena je 23. srpnja 1978. godine. Cjelokupna umjetnička koncepcija i izvedba potječe od prof. Emila Wachtera. Središnja tema crkve je križ, a njezin oblik šatora podsjeća na Božji narod, koji je uvijek u pokretu i na putu.

Ova je građevina dragocjeno svjedočanstvo suvremene crkvene arhitekture i duhovno odmaralište za mnoge ljude koji su na putu.

Božićna duhovna priprava za mlade

U subotu, 11. prosinca 2021., u crkvi sv. Mihaela u Karlsruheu održan je susret za mlade i ovogodišnje krizmanike. Vrijeme je došašća, pripreme i iščekivanja Isusova rođenja te je program susreta imao za cilj potaknuti mlade na promišljanje o stvarnosti koja nas rastavlja od Boga – grijehu, te na potrebu pomirenja i radosnu proslavu nadolazećeg blagdana – Božića. Okupilo se više od stotinjak mladih iz svih zajednica naše misije Mittelbaden.

Program su pripremili don Stjepan Matijević te pastoralne suradnice Sanja Gluhak i Đurđica Trputec zajedno s mladima iz misije Karlsruhe. Susret je započeo pjesmom „Maranatha“, što znači „Gospodine naš, dođi!“. Taj uzvik poziva na pripravu za Isusov dolazak za koji se posebno pripremamo upravo u ovo radosno vrijeme došašća. Don Stjepan je održao kratko predavanje vezano uz biblijski tekst o izgubljenom sinu naglasivši potrebu kajanja i pomirenja s Bogom, drugim ljudima i sa samim sobom. Nakon kratkog ispita savjesti, mladi su imali priliku pristupiti sakramentu pomirenja – ispovijedi. Susret je završio euharistijskim klanjanjem koje je glazbeno pratila skupina mladih iz zajednice Karlsruhe.

Unatoč hladnoći i aktualnim mjerama kojih se trebalo pridržavati, susretu se odazvao velik broj mladih i na tome im hvala. Velika hvala i mladima koji su pomagali oko organizacije te glazbenoj pratnji Natalie Mišić.

Neka vam je svima blagoslovljeno i plodonosno ovo vrijeme došašća! Krenimo radosno ususret Božiću!

Foto i videogalerija

Proslava svetog Nikole

„Sveti Nikola!“ – To je glasan odgovor djece na pitanje svećenika/vjeroučitelja: „Kako se zove svetac koji svake godine u adventu dolazi nagraditi djecu koja su bila dobra i poslušna kod kuće, u školi ili u crkvi?“ Nema dakle djeteta koji ne prepoznaje ovog sveca i koji mu se ne raduje.

Naša misija do sada je imala običaj dočekati svetog Nikolu uz prigodni program u crkvi ili kroz priredbe u misijskim centrima, ali ove godine to nažalost nije bilo moguće. Stoga je proslava svetog Nikole u svim zajednicama obilježena isključivo na satovima misijskog vjeronauka uz prigodnu temu o svecu i kroz darivanje. Malo iznenađenje dogodilo se upravo u Karlsruheu na vjeronauku. One najmanje, tj. djecu od 1. do 4. razreda, obradovao je sam dolazak dragog nam sveca! Uz pjesmu i pljesak, zahvalu za dar i poneko pitanje, sveti se Nikola pozdravio i nastavio dalje svoje putovanje.

I u zajednici Kehl/Offenburg krizmanici su sa svojim vjeroučiteljem don Ivom Nedićem, sa svojim roditeljima i nekoliko pjevača iz novopokrenutog crkvenog zbora obilježili dan sv. Nikole, kao i djeca iz Gaggenaua sa svojom vjeroučiteljicom Sanjom Gluhak.

Neka primjer ovog poniznog sveca i biskupa bude uzor djeci i odraslima u međusobnom darivanju i pomoći bližnjima, te molitvi i pouzdanju u Boga u svim životnim prilikama! Sveti Nikola biskupe, moli za nas!

Foto i videogalerija

Godišnji susret s kumovima koji pomažu djecu u Gani (foto + video)

Dosadašnja dvogodišnja akcija školovanja djece u Africi, poznata pod geslom „Kumstva za Ganu“, nastavila se i ove godine.

U mjesecu listopadu, točnije u nedjelju, 10. 10. i 17. 10. 2021., imali smo organizirane susrete s kumovima u zajednicama Karlsruhe, Pforzheim, Bruchsal, Gaggenau i Rastatt. Središte susreta bila je prigodna prezentacija s fotografijama i video-porukom don Ivana Stojanovića, voditelja misije Tatale, s djecom i mladima. Prezentaciju je održala pastoralna suradnica Đurđica Trputec. Bila je to prilika da na trenutak zastanemo i „otputujemo“ u Afriku, te da kumovi vide konkretne plodove njihove pomoći!

Na samom početku prezentacije prikazano je kako djeca u pratnji obitelji preuzimaju godišnju novčanu pomoć od 100 €. Potom je slijedio prikaz djece i mladih s novim kupljenim knjigama, torbama, patikama, odjećom i ostalim. Nemoguće je ne primijetiti njihovu radost i oduševljenje, jer je pred njima još jedna osigurana školska godina!

Kumovi su također imali priliku čuti i prijevod pisma jednog mladića (studenta), koji se osobno zahvaljuje svojim kumovima za pruženu potporu, bez čije pomoći njegov studij ne bi bio moguć.

Na samom kraju susreta, puštena je video-poruka don Ivana Stojanovića u kojoj je srdačno pozdravio sve kumove, te se više puta zahvalio za njihovu iskazanu pomoć. Djeca su za kumove otpjevala i pjesmu zahvale.

 

Na ovim susretima nismo samo obnovili sva dosadašnja kumstva, nego je naša misija postala bogatija za još 80 novih kumova! Trenutno smo misija s ukupno 303 registriranih kumova. Hvala svima!

Daljnje prijave novih kumova bit će moguće do 1. 11. 2021.

Važno je istaknuti kako ova akcija kumstava za Ganu nije tipično jednostrana, nego velika obostrana akcija! S jedne strane, kumovi pomažu svoje kumče tjelesnim djelima milosrđa – tj. novcem, dok s druge strane, kumčad uzvraća duhovnim djelima milosrđa – odnosno molitvom za svoje kumove! Nema ničeg ljepšeg od iskrene zahvale za primljeni dar, a osobito kroz molitvu za drugoga. Dragi kumovi i vjernici, neka nam ova akcija bude nadahnuće za svakodnevno neumorno svjedočenje evanđelja bližnjima, bilo kroz konkretnu – materijalnu ili duhovnu – molitvenu pomoć.

Đurđica Trputec, pastoralna suradnica

Gospi Fatimskoj u čast

Prema već ustaljenoj i dobroj praksi, i ove je godine u povodu Gospinih ukazanja u Fatimi, a u organizaciji Vijeća misijā Dekanata Pforzheim, u nedjelju 10. listopada 2021. u crkvi Sv. Franje (St. Franziskus Kirche) u Pforzheimu održan molitveni susret “Slavlje svjetla” misijā i crkvenih zajednica na materinskom jeziku. Za svaku je pohvalu da su se hrvatski vjernici iz Pforzheima i okolice okupili na molitvu u velikom broju!

Molitvu je trebao predvoditi novi kapelan u Pforzheimu p. Dominik Albert, ali je zbog bolesti bio spriječen te ga je zamijenio predsjedatelj Vijeća misijā i voditelj portugalske katoličke misije Victor Manuel Abrantes. Nakon pozdravnih govora voditeljā misija uslijedila je molitva krunice na portugalskom, španjolskom, talijanskom, poljskom, hrvatskom, aramejskom, vijetnamskom, engleskom i njemačkom jeziku. Po završetku krunice krenula je procesija s Gospinim kipom kroz crkvu uz napjeve lourdskog i fatimskog “Ave” na više jezika. Nakon molitve vjernika i Očenaša uslijedio je završni blagoslov.

Na ovogodišnjem molitvenom susretu po prvi se puta molilo i na engleskom jeziku, a bilo je prisutno i nekoliko članova mađarske katoličke zajednice.

U nastavku pogledajte foto i videogaleriju.

Videogalerija