Slike kumčadi iz Gane za nove kumove

Obavještavamo nove kumove djece u misiji Tatale u Gani da su napravljene uspomene – slike djece s njihovim osnovnim podacima.

Pozivamo sve vas nove kumove da dođete na Cvjetnicu, u nedjelju, 24. 3. 2024. na misu u zajednicu kojoj pripadate te da nakon mise preuzmete kod svećenika ili povjerenika sliku svoga kumčeta – novoga člana vaše obitelji.

Korizmena dobrotvorna akcija Inicijative ’40 dana za život’

Članovi Inicijative ’40 dana za život’ iz Pforzheima će na Cvjetnicu, u nedjelju, 24. 3. nakon svete mise u 16 sati ispred crkve St. Antonius u Pforzheimu ponuditi dobrotvornu akciju prodaje suhih kolača.

Cijena kolača neće biti određena, nego će se raditi o dobrovoljnim prilozima vjernika. Sav prikupljeni novac bit će proslijeđen Udruzi Betlehem, koja djeluje na području Republike Hrvatske i brine se o trudnicama, samohranim majkama s djecom te obiteljima s više djece koji nisu u mogućnosti financijski zadovoljiti svoje potrebe. Više o Udruzi, njezinim ciljevima i projektima možete pročitati OVDJE.

Otvorimo svoja srca i budimo solidarni s onima najpotrebitijima!

Kultura života znači poštivanje prirode i zaštitu Božjeg djela stvaranja. Na poseban način, znači poštivanje ljudskog života od prvog trenutka začeća do prirodne smrti.

Sveti Ivan Pavao II., papa

Inicijativa ’40 dana za život’

Važna informacija o hodočašću u Lourdes

Dragi vjernici, obavještavamo vas da je preveliki broj vas koji ste se prijavili za ovogodišnje hodočašće u Lourdes. Umjesto predviđena dva autobusa i jednoga hotela, rezervirali smo i treći autobus i dodatni hotel.

Svi vi koji ste se na vrijeme prijavili i uplatili aranžman kod naših povjerenika u pojedinim zajednicama, ne morate se brinuti, vaša mjesta su osigurana.

Budući da je veći broj onih koji su se naknadno upisali i nalaze se na listi čekanja, prednost za hodočašće u Lourdes imat će oni koji su se prvi prijavili. Sve osobe koje su na listi čekanja kontaktirat će u narednim danima naši povjerenici.

Važno je da oni koji idu na hodočašće što prije predaju novac povjerenicima jer mi moramo platiti akontaciju za prijevoz i smještaj.

Raspored uskrsnih ispovijedi 2024.

Zajednica

Datum

Satnica

Baden-Baden

23. 3. 2024. (subota, pod misom)

17:30 – 19:00 sati

Bretten

23. 3. 2024. (subota)

18:00 – 19:00 sati

Bruchsal

22. 3. 2024. (petak)

16:30 – 19:30 sati

Eppingen

24. 3. 2024. (nedjelja, pod misom)

15:30 – 16:30 sati 

Gaggenau

21. 3. 2024. (četvrtak)

17:00 – 20:00 sati

Karlsruhe

20. 3. 2024. (srijeda)

16:30 – 19:30 sati

Kehl

17. 3. 2024. (nedjelja)

prije i poslije mise u 11:30 sati

Offenburg

17. 3. 2024. (nedjelja)

08:45 – 09:30

Pforzheim

19. 3. 2024. (utorak)

16:30 – 19:30 sati

Rastatt

24. 3. 2024. (nedjelja, pod misom)

09:00 – 10:30 sati

Waghäusel-Kirrlach (Kapelle Alfred-Delp-Haus)

23. 3. 2024. (subota)

16:00 – 17:00 sati

Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. (Ef 4,31-32)

Zajednička proba i druženje folkloraša iz zajednica Bruchsal i Karlsruhe

U petak, 8. 3. 2024. dio plesača folklorne skupine „Hrvatska Mladež Bruchsal“ koju vode Željka Esapović i Ružica Brandis bio je u posjetu folklornoj skupini „FolkloriKA“ koju vode Ana Vondroš i Dragana Ivanković u Karlsruhe.

Obje folklorne skupine nastupit će u subotu, 18. 5. 2024. na zabavnoj večeri koju organizira NK Croatia Karlsruhe (Keltenhalle, Am Tummelplatz 6, 76287 Rheinstetten). Svaka skupina otplesat će po jedno kolo, a zajednički će izvesti „Slavonsko kolo“ koje trenutno uvježbavaju.

Osim plesanja članovi se raduju zajedničkom upoznavanju i druženju.

† Jozo Brešić (1954.–2024.)

Jozo Brešić, rođen 17. 3. 1954. u Livnu, preminuo je u utorak, 5. 3. 2024. u Eutingenu kod Pforzheima.

Jozo je odrastao u Livnu, a u Njemačku je došao 1972. godine. Po zanimanju je bio krovopokrivač.

Od pokojnog Joze oprašta se njegova supruga Stana, sinovi, snahe, unučad, praunučad i ostala tugujuća rodbina.

Ispraćaj i pokop pokojnika bit će u petak, 15. 3. 2024. u 10 sati na glavnom gradskom groblju u Pforzheimu – Hauptfriedhof (Ispringerstr. 42, 75177 Pforzheim).

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Korizmena duhovna obnova u zajednici Gaggenau

U crkvi St. Josef u Gaggenau održat će se u periodu od 15. do 17. ožujka 2024. korizmena duhovna obnova koju će voditi fra Stjepan Brčina, franjevac konventualac iz župe sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu.

Program:

Petak, 15. 3. 2024.

18:15 – križni put
19:00 – sveta misa
20:00 – klanjanje pred Presvetim
21:00 – slavljenje

Subota, 16. 3. 2024.

17:15 – križni put
18:00 – sveta misa
19:00 – klanjanje pred Presvetim
20:00 – slavljenje
Nakon slavljenja susret s mladima u dvorani pored crkve (Gemeindehaus St. Josef)

Nedjelja, 17. 3. 2024.

09:00 – sveta misa u crkvi St. Michael u Karlsruhe
12:00 – sveta misa u crkvi St. Josef u Gaggenau

Fra Stjepan Brčina

Fra Stjepan je rođen 14. veljače 1981. u Drijenči, kod Tuzle, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Najmlađi je od devetero djece svojih roditelja. Nakon završene osnove i srednje škole otišao je u Pulu gdje je kao aktivni vjernik laik upoznao franjevce konventualce te je 2006. ušao u Hrvatsku provinciju svetog Jeronima franjevaca konventualaca. Novicijat je započeo 2007. u samostanu na Cresu, a prve zavjete položio je 2008. Filozofsko-teološki studij započeo je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a dovršio u Rimu. Doživotne zavjete položio je 2011. Za đakona je zaređen u zagrebačkoj katedrali 2014., a za svećenika ga je zaredio papa Franjo u bazilici sv. Petra 2015. U svojoj provinciji vrši službu odgojitelja bogoslova te voditelja Provincijskog centra za duhovna zvanja. U crkvi sv. Antuna na zagrebačkom Duhu Svetomu pokretač je ulične evangelizacije. Poznat je po radu s mladima i studentima a veoma je prisutan na društvenim mrežama koje koristi kao sredstvo evangelizacije.

† Goran Bakić (1969.–2024.)

Goran Bakić, rođ. 18. 1. 1969. u Zagrebu, preminuo je u nedjelju, 3. ožujka 2024. u Karlsruhe.

Kao dijete Goran je odrastao kod bake u Zagorju. U Njemačku je došao 1975. Po zanimanju je bio trgovac. Živio je sa Sandrom Krieg, nisu imali djece.

Pogreb će biti u Zadru. Od njega se oprašta otac Joso, majka Marija i brat Hrvoje. Za njim također tuguje životna pratilja Sandra Krieg.

Oproštaj od pokojnika bit će u utorak, 5. 3. 2024. ispred Marienkrankenhaus (Edgar-von-Gierke-Straße 2, 76135 Karlsruhe) u 11.00 sati.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Hodočašće u Lourdes – uplata putnog aranžmana

Dragi vjernici, koji ste se na vrijeme prijavili za hodočašće u Lourdes i uplatili 30 € akontacije, molimo vas da čim prije povjerenicima u našim zajednicama platite ostatak, odnosno cjeloviti iznos putnoga aranžmana! Potpuna uplata garancija je Vašega putovanja i smještaja!

One koji se nalaze na listi čekanja molimo da se strpe određeno vrijeme, još uvijek nemamo sigurnih saznanja hoćemo li moći dobiti dodatni autobus i hotel.

Zlatni pir i obnova bračnih zavjeta

Supružnici Ivan i Julka Širhuber proslavili su u subotu, 17. veljače 2024. svoj zlatni pir – 50 godina braka! U crkvi St. Elisabeth u Brettenu njih dvoje su obnovili bračne zavjete pred svećenicima don Ivom Nedićem i don Sebastijanom Markovićem te uz prisutnost djece, unuke, zeta i brojnih prijatelja.

Ivan je rođen 1949. u Bilju kod Osijeka, a Julka rođ. Mihaljević 1951. u Donjoj Motičini kod Našica. Julka je u Njemačku došla 1970. i počela raditi u tvornici Neff u Brettenu, a Ivan je došao 1972. i zaposlio se također u istoj tvornici. Početkom 1973. njih dvoje su se upoznali na plesnjaku u Brettenu i već se sljedeće godine, 17. veljače 1974. vjenčali u crkvi St. Elisabeth. Vjenčao ih je don Stipe Dukić.

Bog im je podario dvoje djece: sina Igora (1974.) i kćer Iris (1980.), a dobili su i unuku Miu.

Ivan i Julka su veliki vjernici i vjeru usadili odmalena svojoj djeci. Iako su mladi otišli u Njemačku, trbuhom za kruhom, nikada nisu zaboravili svoje korijene a pogotovo ne svoje najmilije. Svoju su djecu odmalena učili hrvatskim jezikom i djeca su im zahvalna na tomu.

U dosadašnjih 50 godina skupa su neprestano pomagali roditeljima, braći i sestrama i mnogim drugima. I danas se brinu za sve i svakoga, ali to nikada ne ističu. Veoma su aktivni u hrvatskoj katoličkoj zajednici u Brettenu. Sve što čine, čine od srca. Njihova dobrota, empatija, briga za drugoga i praštanje prenesena je i na djecu, pravi su uzor svojoj djeci.

Naravno, u 50 godina zajedničkog života bilo je i teških trenutaka, od smrti najbližih do drugih životnih nedaća. Život ih nije uvijek mazio, ali oni nikada nisu gubili vjeru u Boga, u svoju ljubav i vjeru u Dobro.

Starijim mladencima Ivanu i Julki želimo Božji blagoslov, dobro zdravlje i sretne trenutke uz njihove najmilije!

Fotogalerija (snimke Sebastijan Marković)

Videogalerija (snimke: Sebastijan Marković i Igor Širhuber)

† Ivan Ćalušić

Ivan Ćalušić, rođen 8. 6. 1949. u Mijakovu Polju, općina Tomislavgrad, preminuo je blago u Gospodinu u četvrtak, 15. 2. 2024. u Karlsruhe.

Godine 1970. Ivan je došao u Njemačku, a 14. 3. 1972. oženio se s Milom rođ. Čalić. U braku su dobili četiri kćeri: Lidiju, Mirjanu, Marinu i Danijelu, koje su im podarile 8 unučadi.

Ivan je volio biti u društvu prijatelja koje je uvijek želio što bolje počastiti.

Pokojnik će biti pokopan u srijedu, 21. 2. 2024. na Hauptfriedhof Karlsruhe u 9:00 sati.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Helferfest u Bruchsalu

Članovi misijskog pastoralnog vijeća Bruchsal organizirali su u subotu, 10. veljače 2024. u velikoj dvorani centra pokraj crkve St. Paul malo slavlje – Helferfest, u zahvalu svim vijećnicima i volonterima koji su organizirali, radili i pomagali na božićno-nikolinjskoj proslavi održanoj 9. prosinca 2023. u Bruchsalu-Untergrombachu.

Na fešti je bilo 60 osoba, a od svećenika su došli don Ivo i don Sebastijan. Na početku je don Ivo blagoslovio večeru i naše zajedništvo te zahvalio svima za njihove zlatne ruke koje su uvijek spremne za dobrobit naše zajednice.

Nakon večere vijećnici su se zajedno s don Ivom povukli u druge prostorije na kratki sastanak, da razmijene i ujedine mišljenja, kako bi vijeće u budućim projektima djelovalo još bolje i kvalitetnije.

Nakon sastanka uslijedilo je zajedničko druženje uz pjesmu, smijeh i razgovor do kasnih sati.

Ovom prilikom Misijsko pastoralno vijeće Bruchsal koristi priliku da zahvali svim VJERNICIMA, DONATORIMA, POMAGAČIMA i svim ljudima dobre volje koji su na bilo koji način pridonijeli da božićno-nikolinjska proslava uspije što ljepše i što uspješnije.

Marija Vasilj,
predsjednica Misijskog pastoralnog vijeća Bruchsal

Videogalerija

Poklade su i ludi su dani!

Vrijeme poklada je idealna prilika za dobru zabavu. Znaju to i vrijedni članovi Folklorne skupine FolkloriKA Karlsruhe.

U petak, 9. veljače 2024. članovi i prijatelji FS FolkloriKA su u prostorijama misijskog centra proslavili uspješan nastup povodom poklada/fašinga. Kako u pjesmi i plesu, tako su i u delicijama bili zastupljeni svi dijelovi Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Događaji poput ovog jučerašnjeg pružaju priliku da se okupi i cijeni ljepota i živost hrvatske kulture.

Dragana Ivanković, voditeljica FS FolkloriKA

Videogalerija

Uz spomendan svetoga don Ivana Bosca

Spomendan sv. Ivana Bosca slavi se u Katoličkoj crkvi 31. siječnja. Neka Božji blagoslov i zagovor sv. Ivana don Bosca uvijek prati don Vjeku, don Ivu, don Sebastijana i don Stjepana, svećenike salezijance koji su povjereni našoj misiji!

Sveti Ivan Bosco jedan je od najomiljenijih modernih svetaca. Rođen je 16. kolovoza 1815. u Castelnuovo d’Asti, Italija. Njegov otac Franjo umro je 1817, a iza njega ostala su djeca Ivan, Josip i Antun s majkom Margaritom. Mama Margarita imala je ključnu ulogu u Ivanovom odgoju. Od nje je naučio vidjeti Boga u drugima, u siromasima koji su zimi kucali na njihova vrata, a kojima je Margarita davala toplu juhu, krpala cipele i izražavala ljubav na mnoge druge načine.

Ivan je već u najranijoj dobi osjetio želju da postane svećenik. U devetoj je godini usnuo san koji mu je otkrio njegovo poslanje: “Budi ponizan, jak i snažan”, rekla mu je žena, sjajna poput sunca, “i ono što vidiš da se događa s ovim vukovima koji postaju janjci, ti ćeš učiniti s mojim sinovima. Ja ću ti biti učiteljica. U svoje ćeš vrijeme sve razumjeti”. Ivan je odmah pokušao činiti dobra djela za dječake. Započeo je zabavljati svoje vršnjake igrama koje je naučio između vremena posvećenog radu i molitvi. Jedne nedjeljne večeri održao je svoj prvi nastup pred djecom iz susjedstva. Čudesno je izgledalo njegovo balansiranje lonaca i tava na vrhu nosa i skakanje te hodanje po užetu koje je bilo razapeto između dva stabla. Sve je to bilo popraćeno pljeskom mladih gledatelja. Prije nego bi se na kraju igre svi razišli, don Bosco bi svojoj publici ponovio propovijed koju je čuo na jutarnjoj misi i pozvao sve na molitvu. Igre i Riječ Božja počele su preobražavati njegove mlade prijatelje koji su mu se rado pridruživali u molitvi.

Don Bosco je 1827. sa samo dvanaest godina napustio svoj dom kako bi potražio posao kao sluga na farmi. Osobito mu je pomagao kapelan don Calosso, no nažalost, njegovom smrću 1830. Ivan je bio prisiljen otići u Chieri gdje se uz rad školovao.

Kada je stigao u Torino susreo se sa velikim brojem dječaka na ulici koji su tražili posao u tvornicama i na građevinskim projektima. Mnogi su bili siročad ili sezonski radnici s udaljenih poljoprivrednih zemljišta, a oni s obiteljima uglavnom su bili siromašni i često su imali obiteljskih problema. Nezaposleni, tužni i spremni na sve, adolescenti su pravili probleme na ulicama. Don Bosco je donio odluku da će brinuti o njima i čuvati ih od nevolja. Godine 1832. osnovao je Društvo veselja kojemu je bila svrha pomoći dječacima da „ispunjavaju školske i vjerske dužnosti te da budu radosni“.

Za đakona je zaređen 29. ožujka, a 5. lipnja 1841. godine za svećenika. U to je vrijeme u Torinu bilo šesnaest župa. Župnici su bili svjesni problema mladih, ali su u isto vrijeme očekivali njihov odlazak u sakristije i crkve na obaveznu nastavu vjeronauka. Nisu shvatili da brzi porast gradskog stanovništva popraćen migracijama sa sela u grad čine ovaj način rada neučinkovitim. Bilo je potrebno otkriti nove načine, izmisliti nove metode, isprobati drugi oblik apostolata: susretati se s dječacima u trgovinama, uredima, na tržnicama i ulicama.

Don Bosco je 8. prosinca 1841. susreo mladog Bartolomeja Garellija s kojim je tada započeo svoj odgojno-pastoralni rad poznat kao „oratorij“. Ispočetka je bio „selilački“, ali je kasnije pronašao svoj trajni smještaj u Valdoccu (Torino). Oratorij je mjesto molitve, mjesto za igru i stjecanje prijatelja, škola, služba za zapošljavanje i dom. Don Bosco je svake nedjelje i blagdana okupljao siromašne i napuštene dječake iz Torina, ispovijedao ih, držao misu za njih, propovijedao jezikom koji su razumjeli, vodio ih u igrama i planinarenjima, pričao im priče i slušao njihove probleme. Osigurao im je mjesto za boravak, posao kod uglednih poslodavaca i podučavanje za daljnje obrazovanje. Godine 1846. don Boscu se pridružila njegova majka Margarita i, kao „mama siromašnih dječaka“, ostala je s njim sve do svoje smrti 1856.

Don Bosco je pisao brojne i raznovrsne knjige za mladež i običan puk, katoličko štivo, školske udžbenike i časopise. Gradio je stambene i školske prostore za svoje siromašne dječake. Pretrpio je i brojne napade, od kojih su neki čak bili i pokušaji atentata, ali djelo koje je stavio pod zaštitu svetog Franje Saleškog sve je više raslo. U jesen 1853. otvorio je obućarsku i krojačku radnju u oratoriju u Valdoccu. Obućarska radnja nalazila se u vrlo uskom prostoru blizu zvonika prve crkve koju je upravo dovršio. Tamo je don Bosco sjedio za postolarskom klupom i pred četvoricom dječačića udarao po kožnom potplatu i učio ih je rukovati šilom i koncem. Nakon postolara i krojača, došlo je vrijeme za školovanje knjigoveža, stolara, tiskara i mehaničara.

Don Boscova jedinstvena metoda odgoja (preventivni sustav) temeljena na razumu, vjeri i ljubaznosti izgrađivala je u mladima ljudske vrednote, kršćanska načela i omogućavala im da svojim rukama zarađuju za život.

Godine 1854. u oratorij je došao „sveti dječak“ Dominik Savio koji je utemeljio Družbicu Bezgrešne radi promicanja „dobrog duha“ oratorija. Te je iste godine don Bosco predložio četvorici mladića (Rui, Caglieru, Rochettiju i Artigli) da osnuju Salezijansku družbu koja će „živjeti djelatnu ljubav prema bližnjemu“. Godine 1855. Mihovil Rua položio je redovničke zavjete i postao prvi salezijanac. 1857. don Bosco je počeo pisati salezijanska pravila, a 1858. putuje u Rim da svoje djelo predstavi papi Piju IX. Salezijanska družba službeno je osnovana 8. prosinca 1859.

Don Bosco je umro 31. siječnja 1888. Za njegovog nasljednika izabran je don Rua. Don Bosco je 1929. proglašen blaženim, a na Uskrs 1934. svetim. Od tada se njegova družba naziva Salezijanci Don Bosca (SDB). Papa Ivan Pavao II proglasio ga je 1988. godine ocem i učiteljem mladeži, a njegov je preventivni sustav ostao Crkvi kao odgojna metoda. Njegov se blagdan slavi 31. siječnja.

Don Bosco je u 73 godine života i 47 godina svećeništva osnovao apostolsku obitelj s četiri grane: salezijance, Kćeri Marije Pomoćnice, salezijance suradnike i udruženje štovatelja Marije Pomoćnice. Sagradio je četiri velike crkve, utemeljio mjesečni časopis Salezijanski vjesnik, napisao stotinjak knjiga i knjižica, osnovao sedamdeset i dvije salezijanske kuće, organizirao osam misijskih ekspedicija, iskazao se na diplomatskom polju posredovanjem između Svete Stolice i Kraljevine Italije, putovao je, propovijedao, ispovijedao, a sve je to činio u zanosnom optimizmu i radosti.

[Preuzeto sa stranice: https://donbosco.hr/don-bosco-zivotopis/]

† Klara Čavar (1948.–2024.)

Klara Čavar, djevojački Cvitanović, rođena 28. 3. 1948. u Jajcu, selo Klimenta, preminula je nakon pet godina hrabre borbe protiv teške bolesti u bolnici u Heidelbergu u utorak, 30. 1. 2024.

Pokojna Klara udala se 19. 1. 1966. za Dragu Čavara. U skladnom kršćanskom braku Bog ih je podario s troje djece: Ivica (1968.), Ljubica (1969.) i Snježana (1976.).

Suprug Drago je 1970. godine došao za poslom u Kronau, a 1972. mu se pridružila Klara s djecom. Nakon četiri godine, 1976. Klara se s djecom vratila u Jajce, a Drago je ostao raditi u Kronau.

Godine 1990. Klara ponovno dolazi u Kronau s djecom i tu ostaje do svoje smrti. Povremeno se bavila čišćenjem a ponajviše je bila domaćica i najbolja baka svojim 8 unučadi: Ivana, Tamara, Andrea, Kristina, David, Filip, Marko i Ivano. Unuci Gabrijel i Emanuel su preminuli kao mali i vjerujemo da će u Kraljevstvu nebeskom dočekati svoju baku.

Pokojna Klara bila je veoma pobožna žena, rado je išla na hodočašća i svi su je zbog dobre naravi voljeli.

Misa i oproštaj od pokojnice bit će u petak, 2. veljače 2024. u 12:00 sati u crkvi St. Paul u Bruchsalu, a sprovod će biti u nedjelju, 4. veljače 2024. u 15:00 sati na groblju u selu Mile, općina Jajce.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

† Anđa Kljajić rođ. Matković (1935.–2024.)

Anđa Kljajić, djevojački Matković, rođena 3. 6. 1935. u Novom Selu preminula je u krugu svoje obitelji u Leopoldshafenu u ponedjeljak, 22. 1. 2024.

Pokojna Anđa udala se 23. 11. 1954. za Nikolu Kljajića s kojim je živjela u Novom Selu. Bog im je podario četvero djece: Luku, Ankicu, Ivanku i Blažana koji je preminuo 1989. godine. Sljedeće, 1990. godine preminuo je Anđin suprug Nikola te je ona s početkom Domovinskog rata 1992. otišla kod kćeri Ankice Bodrožić-Selak u Njemačku.

Anđina djeca podarila su joj 12 unučadi i 15 praunučadi (16. praunuče je na putu i trebalo bi se roditi za 3 tjedna).

Pokojnica je bila velika vjernica što može potvrditi svatko tko ju je poznavao. Cijeli svoj život posvetila je djeci, unučadi, praunučadi i vjeri.

Oproštaj od pokojnice bio je u krugu obitelji u utorak, 23. siječnja, a sprovod će biti u četvrtak, 25. siječnja 2024. u 14 sati na mjesnom groblju u Svibu.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

† Zora Šitum (1952.–2024.)

Zora Šitum (rođ. Grepo) rođena 17. 6. 1952. u Retkovcima kod Vinkovaca preminula je blago u Gospodinu 6. 1. 2024. u svom domu.

Godine 1970. Zora je završila srednju školu za krojačicu. Toga ljeta je upoznala svoga budućeg supruga Marka. Nakon vjenčanja u siječnju 1971. godine zajedno su otišli za Njemačku i nastanili se u Bruchsalu. Tu su im se rodile i sve tri kćeri: Anita, Sandra i Sabina.

Zora je uživala u kuhanju i pripravljanju slastica u kojima su uživala njezina unučad: Antonio, Laura, Dominik, Marcel i David. Živjela je za svoju obitelj koja je uvijek bila uz nju.

Ispraćaj pokojne Zore bit će u srijedu, 10. 1. 2024. u 15.00 sati u crkvi St. Paul u Bruchsalu.

Pokopana će biti na gradskom groblju u Vinkovcima u petak, 12. 1. 2024. u 12.00 sati.

Uime naše misije izražavamo iskrenu kršćansku sućut obitelji, rodbini i prijateljima.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

Preminuo don Niko Šošić

Salezijanac svećenik don Niko Šošić preminuo je u subotu, 6. siječnja 2024. prije podne u Stepinčevom domu u Cugovcu u 78. godini života, 58. godini redovništva i 47. godini svećeništva.

Don Niko je rođen 19. rujna 1946. u Šenkovićima (Novi Travnik, BiH) od oca Marijana i majke Kate rođ. Mican. Sakrament kršenja i potvrde primio je u crkvi Presvetog Srca Isusova u župi Pećine u Vrhbosanskoj biskupiji.

Nakon završene osnovne škole 1963. ujesen ulazi u salezijansku zajednicu u Rijeci (Marija Pomoćnica). Ondje polazi i završava prva dva razreda salezijanske vjerske škole za spremanje svećenika (Klasična gimnazija), nakon čega odlazi u Križevce u novicijat. Tamo je 16. kolovoza 1966. položio prve privremene redovničke zavjete u Salezijanskoj družbi. Nakon što je završio treći i četvrti razred i maturirao u salezijanskoj vjerskoj školi za spremanje svećenika u Križevcima te odslužio godinu i pol dana obaveznoga vojnoga roka, tri je godine bio u praktičnom odgojno-pedagoškom radu u salezijanskim zavodima u Rijeci te u Muzzanu u Italiji. Teologiju je studirao u Italiji (Castellammare-Napulj, zatim Rim i Torino). Doživotne redovničke zavjete u Salezijanskoj družbi položio je 30. siječnja 1974. u Castellammare, a za svećenika ga je zaredio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić u Zagrebu 26. lipnja 1977.

Kao svećenik djelovao je u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Njemačkoj obnašajući razne svećeničke dužnosti u župama, Hrvatskim katoličkim misijama i salezijanskim zavodima u Hrvatskoj salezijanskoj provinciji. Tako je bio duhovni pomoćnik, kapelan, župnik i kateheta, tajnik Hrvatske salezijanske provincije, ravnatelj salezijanske zajednice, urednik salezijanskog glasila Don Bosco danas, član Katehetskog salezijanskog centra, prevoditelj, voditelj Hrvatske katoličke misije, član Nadbiskupskog pastoralnog vijeća. Djelovao je u župama: Sv. Ane – Zagreb-Rudeš, Pomoćnice kršćana – Split, Duh Sveti – Zagreb-Jarun, Gospe Loretske – Zadar Arbanasi, Sv. Josipa – Rijeka, Leopolda Bogdana Mandića – Herceg Novi te u Hrvatskim katoličkim misijama Ingolstadt, Nürnberg i Pforzheim-Bruchsal (danas Mittelbaden).

Pri kraju života, 19. svibnja 2023. teško je obolio te je iz župne kuće u Župi sv. Ane u Rudešu (Zagreb), prevezen u Bolnicu sestara milosrdnica u Zagrebu gdje je ostao do 11. rujna 2023. Nakon bolničkog liječenja prebačen je u Stepinčev dom za starije i nemoćne u Cugovcu (Gradec) gdje je preminuo na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 2024.

Sprovod pokojnog don Nike Šošića bit će u petak, 12. siječnja 2024. u 11:40 sati na groblju Miroševac. Misa zadušnica je u 13.00 sati u crkvi Svete Mati slobode na Jarunu.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Tekst: Luka Hudinčec

[Izvor: https://donbosco.hr/arhiva/novosti/item/2512-preminuo-don-niko-sosic]

† Ivan Radošević (1932.–2023.)

Ivan Radošević, rođen 29. 5. 1932. u Mrkoplju od majke Antonije i oca Antona. Preminuo je u nedjelju, 31. 12. 2023. u Bad Rotenfelsu, Gaggenau.

U braku sa Zorom rođ. Boras imao je dvoje djece: Antona i Nikolu.

Ispraćaj pokojnika bit će u crkvi sv. Josipa u Gaggenau (St. Josef Kirche) u petak, 5. 1. 2024. u 14:00 sati.

Pokopan će biti na groblju u Brljici, Vitini, u nedjelju, 7. 1. 2024. u 14:00 sati.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Molitva u novoj godini | Aleksa Kokić

Gospodine,

na cijelo Ljeto novo

svojom moćnom rukom

blagoslov svoj prospi,

da nas svuda Tvoje

blage oči prate,

da budemo vjerni

Tebi i Gospi…

Gospodine,

u dušu nam ulij

ljubav prema svemu

što jesmo Tebi

i vršeći uvijek

Tvoju volju svetu

s pravog puta

da skrenuli ne bi.

Čuvaj one, koje si nam dao

da nas Tebi, Bože,

našem cilju vode,

daj nam ljubav da spoznamo Tvoju,

da budemo dobri, poslušni i blagi,

da budemo djeca Božje slobode.

U dane crne,

kada tamne slutnje

i stvarnost gruba

mučiti nas stanu

utješi Ti nas i rukom blagom,

izliječi na duši

svaku nam ranu.

Gospodine,

na cijelo Ljeto novo

svojom moćnom rukom

blagoslov svoj prospi,

da nas svuda Tvoje

blage oči prate,

da budemo vjerni

Tebi i Gospi…

Aleksa Kokić

[Pavao Crnjac (prir.), Poezija blagdanskom trenutku, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 1985., str. 74-75.]

Aleksa Kokić (1913. – 1940.), svećenik i pjesnik. Rodio se u Subotici. Zaređen je za svećenika za subotičku biskupiju. Umro na odsluženju vojnog roka u Cetinju. Pisao je pjesme u kojima je opjevao Bačku, rodnu grudu bunjevačkih Hrvata, svoje zvanje i vjeru svoga naroda. Objavio je zbirke pjesama: Klasovi pjevaju i Srebrno klasje.

Priznanje i zahvala ministrantima

Na posljednjoj zornici ove godine u zajednici Karlsruhe, požrtvovnost i ustrajnost u služenju naših dragih ministranata nagrađena je od strane misijskog vijeća simboličnim darom.

Ovom prilikom zahvaljujemo se i njihovim roditeljima što su im svojim primjerom, upornošću i odgojem ukazali na istinske životne vrijednosti, ali i našim dragim ministrantima koji su se, poštujući zemaljske i nebeske roditelje, odazvali pozivu na služenje.

Veselo druženje, uz božićne pjesme, nastavilo se na sada već tradicionalnoj ranojutarnjoj kavi u pekarnici u blizini crkve St. Michael.

Bruno Vujević