Pastoralno pismo #53 (Uskrs)

Draga braćo i sestre u Uskrslom Kristu!

U noći uskrsnoga bdijenja i blagoslova ognja, na Veliku subotu, našim se crkvama ori Vazmeni hvalospjev u čast Uskrslome Kristu. Glavna poruka se nudi vjernicima: „Uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice, i nevinost vraća palima, a radost tužnima. Dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje.“

Dragi vjernici, mi smo se tijekom korizme vježbali i pripremali za Uskrs. Crkva nas je pozivala da očistimo naše duše, naše srce. Pozivala nas je na djela dobrote. Ujedno od nas očekuje da kleknemo pred Boga milosrđa i da se ispovijedimo. Bez čistog srca nema Uskrsa. Grijeh je onaj koji zatvara vrata našeg srcu za Uskrslog Gospodina. Sjetimo se riječi evanđelja: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla (Iv 3,19).

Svijet je pun tame i zloće. Ljudi su razbili ploče zapovijedi. Više ništa nije sveto, ni zemaljske niti božanske zapovijedi. Još uvijek su aktivni ratni strojevi, još uvijek se ljudi ponižavaju. Je li to civilizacija budućnosti? Sigurno ne! Milijuni su natjerani napustiti svoj dom, tolika djeca su ostala bez svojih roditelja. Toliki je očajnih. Neka Gospodin Uskrsli svrati pogled na sve one koji su u zabludi.

U središtu korizmenog vremena promatramo križ. Sjećamo se da je to prije Kristova dolaska u svijet bila sprava za mučenje i smaknuće, znak najvećeg poniženja. Za neke je to i danas znak smrti. Međutim, Isus je taj znak učinio znakom pobjede i spasenja. S križa je raspeti Spasitelj pozvao na praštanje te je križ učinio znakom ljubavi: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” (Lk 23,34). Prihvatio je križ kako bi sve ljude privukao k sebi.

U poslanici Solunjanima čitamo: „Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime“ (1Sol 4,13-14).

Dragi vjernici, drage obitelji, poštovana djeco i mladi, cijenjeni bolesnici, neka Uskrsli Krist obasja naš život. U tom Duhu i toj vjeri vaši svećenici i pastoralni djelatnici žele: Sretan Uskrs! Neka ovogodišnji Uskrs bude novi početak svake obitelji i svakog pojedinca.

Karlsruhe, 14. 3. 2024.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Pastoralno pismo #52 (Božić)

Draga braćo svećenici, pastoralni djelatnici,

dragi roditelji, mladi i djeco,

dragi bolesnici!

Nalazimo se u vremenu došašća. Odjekuje adventska pjesma „Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine…“ Svake nedjelje palimo svijeću na adventskom vijencu. Sveti Nikola posjetio je djecu i mlade i donio im darove. Dok iščekujemo i veselimo se najvećem daru – rođendanu Isusa Krista, u Isusovoj domovini, Svetoj zemlji padaju granate. Gledamo rasplakane oči djece i cijelih obitelji. Daleko smo od pjesme anđelā: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! “ Daleko smo od poruke koju mi kršćani želimo svjedočiti.

Naša vjernička zajednica se i ovoga došašća okuplja u rane jutarnje sate na misama zornicama. Zornice ove godine imamo u zajednicama Karlsruhe i Pforzheim. Odaziv je dobar, što je znak spremnosti da s ljubavlju i otvorena srca dočekamo i pripremimo se za blagdan Božića. Svako jutro odzvanja Božja riječ, a naši svećenici upućuju kratku meditaciju kao poticaj na poruku Evanđelja.

U periodu od 15. do 17. prosinca imat ćemo i duhovnu obnovu koju će voditi svećenik don Damir Stojić. S njime dolazi grupa mladih studenata iz Zagreba, koji će pjesmom i svjedočanstvom vjere biti zajedno s nama. Premda će se duhovna obnova održati u zajednici Karlsruhe, pozvani su i dobrodošli svi članovi naše misije. U petak, 15. prosinca u crkvi St. Michael u Karlsruhe slavit će se sveta misa u 19.00 sati, a nakon mise bit će kateheza i klanjanje pred Presvetim. U subotu, 16. prosinca u crkvi St. Michael bit će sveta misa u 16.00 sati, a zatim kateheza za odrasle, dok će u 19.00 sati biti susret za mlade u prostorijama misijskog centra (Südendstr. 39, Karlsruhe), a potom klanjanje u crkvi St. Elisabeth. Duhovna obnova završava u nedjelju, 17. prosinca svetom misom u crkvi St. Michael u 9.00 sati. Don Damir će toga dana služiti i misu u 12.30 u crkvi St. Paul u Bruchsalu.

Vrhunac naše pripreme bit će sakrament pomirenja s Bogom, naše velike božićne ispovijedi prema već određenom rasporedu Neka nitko ne dočeka Božić bez dobre ispovijedi, ona je garancija radosnog Božića.

Božić je blagdan radosti. To je blagdan Božje blizine, prijateljstva, mira i čovječnosti. Božić je blagdan rođenja Bogočovjeka Isusa Krista. Krist je Spasitelj, u kojem se očitovala Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi. Svojim rođenjem Bog je pokazao da su svi ljudi njegovi miljenici. Bio je to odlučan i presudan korak, kada je Bog u Isusu htio doživjeti što znači biti čovjek, biti jedan od nas, htio je naprosto biti čovjek koji se rađa, živi i umire. Bog pohađa ljude i to zato da im pokaže do kraja da je on njihov i da su mu oni na srcu. Otvorimo vrata svoga srca, da Isus Krist bude stanovnik, dio naše obitelji, naša zajednice i cijelog hrvatskog naroda.

Dragi vjernici, braćo i sestre naše Hrvatske katoličke misije Mittelbaden. Nađimo vremena u ovim svetim danima da Isus, naš Gospodin, otvori naše oči i naše srce, da po njegovu rođenju počnemo jedan bolji i sretniji život. U tom duhu i tom raspoloženju želim svim članovima naše misije, svim mladima i djeci, napose bolesnima čestit Božić i obilje Božjeg blagoslova u novoj 2024. godini!

Primite pozdrave od vaših svećenika don Vjekoslava Kanića, don Sebastijana Markovića, don Stjepana Matijevića, don Ive Nedića i pastoralnih suradnika Sanje Gluhak i Darka Rubčića te tajnice Monike Mišić.

Karlsruhe, 6. 12. 2023.

Don Ivo Nedić, vod. misije

Pastoralno pismo #51 (Uskrs)

Dragi prijatelji uskrslog Gospodina!

Vrijeme koje živimo ne daje izraz optimizma, nego upravo suprotno. Mnogi govore o krizi vjere, broj vjernika na Zapadu u stalnom je opadanju, sve više ljudi napušta Crkvu, broj ateista raste, a još je više onih koji su indiferentni prema Bogu. Ne možemo biti ravnodušni prema tim statistikama, a da ne postavimo pitanje: Zašto je to tako? Kolika je odgovornost nas vjernika? Drugi vatikanski sabor unio je u dokumentima tvrdnju da se ateisti tj. nevjernici rađaju i rastu u obiteljima koje ne žive vjerodostojno svoju vjeru. Nije dovoljno biti kršten, pričešćen i krizman. Veliki je broj onih koji poslije primljenih sakramenata više ne prakticiraju svoju vjeru ili se ispisuju iz nje. S druge strane, često neki ostaju vjernici iz duboke tradicije, a da vjera ne zahvaća njihovo srce i ne mijenja njihov život. Takvi Boga nisu dovoljno upoznali, a još manje slijede njegov nauk te često njihova vjera ubrzo postaje praznovjerje. Istinski vjernik je onaj koji Boga nosi u srcu i stalno ga želi više upoznavati. Jedan biblijski psalam počinje riječima: “O, Bože, ti si Bog moj, gorljivo tebe tražim”(Ps 63).

Dragi vjernici, vrijeme korizme vrijeme je traženja lica Božjega. U tom milosnom vremenu mi smo pročišćavali svoj pogled prema Gospodinu. Crkva nas je pozivala na post, molitvu i djela dobrotvorne ljubavi. Onaj koji nije živio korizmu neće biti sposoban vidjeti lice Božje, čuti njegov glas, prepoznati ga u bratu čovjeku koji je stvoren na sliku Božju.

U korizmi smo susreli Isusa na križu. Umro je krvlju obliven, natopivši križ ljubavlju prema čovjeku. Mi se međutim nećemo zaustaviti pred grozotom križa, nego ćemo prepoznati Gospodinovu veličinu u njegovom Uskrsnuću. Na Kristovom Uskrsnuću stoji čitava zgrada kršćanstva. Samo ako je Raspeti živ, ako on sada vlada ovim svijetom, onda vrijede drugi kriteriji života. Samo ako zemlja nije progutala Onoga koji je ljubio do krvi, do smrti, onda se isplati živjeti drugačije. Samo ako je siromašni i od prijatelja napušteni Isus ustao iz smrti, onda svi patnici, siromasi i bolesni, stari i nemoćni nisu šljam, već krema našeg društva. Ako je Krist živ i ako nastavlja živjeti u ovoj Crkvi, onda smo mi oni koji gledaju drugačije. Oni koji vide da će svaka suza biti obrisana, svaka bol uništena, a svaka smrt da će završiti uskrsnućem. Okrenimo stoga svoj pogled prema Uskrslome. Njegovom ljubavlju bit ćemo voljeni, a nastavit ćemo dalje živjeti njegovim Duhom. Kako snažno odzvanjaju Isusove riječi: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada” (Iv 11,25-26)

Dragi vjernici, u ime naših svećenika don Vjekoslava Kanića, don Sebastijana Markovića, don Stjepana Matijevića, pastoralnih suradnika Sanje Gluhak i Darka Rubčića, tajnice Monike Mišić i misijskih vijeća – želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs!

Karlsruhe, 27. 3. 2023.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Uskrsna poruka 2023.

Dragi prijatelji uskrslog Gospodina!

Vrijeme koje živimo ne daje izraz optimizma, nego upravo suprotno. Mnogi govore o krizi vjere, broj vjernika na Zapadu u stalnom je opadanju, sve više ljudi napušta Crkvu, broj ateista raste, a još je više onih koji su indiferentni prema Bogu. Ne možemo biti ravnodušni prema tim statistikama, a da ne postavimo pitanje: Zašto je to tako? Kolika je odgovornost nas vjernika? Drugi vatikanski sabor unio je u dokumentima tvrdnju da se ateisti tj. nevjernici rađaju i rastu u obiteljima koje ne žive vjerodostojno svoju vjeru. Nije dovoljno biti kršten, pričešćen i krizman. Veliki je broj onih koji poslije primljenih sakramenata više ne prakticiraju svoju vjeru ili se ispisuju iz nje. S druge strane, često neki ostaju vjernici iz duboke tradicije, a da vjera ne zahvaća njihovo srce i ne mijenja njihov život. Takvi Boga nisu dovoljno upoznali, a još manje slijede njegov nauk te često njihova vjera ubrzo postaje praznovjerje. Istinski vjernik je onaj koji Boga nosi u srcu i stalno ga želi više upoznavati. Jedan biblijski psalam počinje riječima: “O, Bože, ti si Bog moj, gorljivo tebe tražim”(Ps 63).

Dragi vjernici, vrijeme korizme vrijeme je traženja lica Božjega. U tom milosnom vremenu mi smo pročišćavali svoj pogled prema Gospodinu. Crkva nas je pozivala na post, molitvu i djela dobrotvorne ljubavi. Onaj koji nije živio korizmu neće biti sposoban vidjeti lice Božje, čuti njegov glas, prepoznati ga u bratu čovjeku koji je stvoren na sliku Božju.

U korizmi smo susreli Isusa na križu. Umro je krvlju obliven, natopivši križ ljubavlju prema čovjeku. Mi se međutim nećemo zaustaviti pred grozotom križa, nego ćemo prepoznati Gospodinovu veličinu u njegovom Uskrsnuću.

Na Kristovom Uskrsnuću stoji čitava zgrada kršćanstva. Samo ako je Raspeti živ, ako on sada vlada ovim svijetom, onda vrijede drugi kriteriji života. Samo ako zemlja nije progutala Onoga koji je ljubio do krvi, do smrti, onda se isplati živjeti drugačije. Samo ako je siromašni i od prijatelja napušteni Isus ustao iz smrti, onda svi patnici, siromasi i bolesni, stari i nemoćni nisu šljam, već krema našeg društva. Ako je Krist živ i ako nastavlja živjeti u ovoj Crkvi, onda smo mi oni koji gledaju drugačije. Oni koji vide da će svaka suza biti obrisana, svaka bol uništena, a svaka smrt da će završiti uskrsnućem. Okrenimo stoga svoj pogled prema Uskrslome. Njegovom ljubavlju bit ćemo voljeni, a nastavit ćemo dalje živjeti njegovim Duhom. Kako snažno odzvanjaju Isusove riječi: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada” (Iv 11,25-26)

Dragi vjernici, u ime naših svećenika don Vjekoslava Kanića, don Sebastijana Markovića, don Stjepana Matijevića, pastoralnih suradnika Sanje Gluhak i Darka Rubčića, tajnice Monike Mišić i misijskih vijeća – želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs!

Karlsruhe, 5. 4. 2022.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Božićna poruka 2022.

Draga braćo i sestre u Isusu Kristu!

Prije svega želim vam sretan i blagoslovljen Božić! Želio bih s vama kratko razmišljati o sržnoj poruci ovoga blagdana. Svjesni smo opasnosti vremena u kojemu živimo. Suvremena civilizacija želi udaljiti poruku koja je odjeknula u Betlehemu i stvara se civilizacija bez Boga. A nemoguće je slaviti Božić bez Onoga koji dolazi, bez Isusa Krista.

Glavna poruka koja se mora čuti ovih dana zato glasi: „Ne bojte se. Evo, javljam vam blagovijest i veliku radost za sav narod: Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin.“ (Lk 2,12)

Je li ova poruka našla mjesta u našemu životu? Ništa ne smije zamračiti sliku i poruku Isusova rođendana. Ona treba biti uvijek prisutna u našem životu. Kako bi bilo lijepo da slika Božića traje kroz cijelu godinu. Danas živimo u dvadeset i prvom stoljeću i svjedoci smo tjeskobnih prizora rata iz drage nam zemlje Ukrajine… Tko će odgovarati za suze djece koja plaču za izgubljenim ocem, tko će odgovarati za ljude koji se mrznu na niskim temperaturama, bez hrane, struje, svjetla? Nije li poruka Isusova rođenja zamračena mržnjom i uništenjem svakoga dobra? Nije li to tama civilizacije u kojoj živimo?

Svijet u kojemu vlada Bog kao da više ne postoji. Kao da je čovjek jednostavno rekao: Bože, lijepo je slaviti tvoje rođendane, tada kitimo borove i palimo svijeće, okupljamo se oko bogatog stola, oblačimo nova odijela, dijelimo darove… No je li to uistinu smisao Božića i istinske radosti? Je li radi toga došao Isus među nas? Božić je blagdan obnove našega srca, naše obitelji, naših međusobnih odnosa.

U kratkoj molitvi koja je pred nama pronađimo sebe i iskrenim srcem pristupimo Božiću:

  • Bože, daj da svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka rasprši tamu našega grijeha. Isuse, smiluj se svima nama za zlo koje smo učinili.
  • Oprosti nam zbog psovki kojima svakodnevno pogrđujemo tvoje sveto ime, tvoju Majku, i sve svetinje.
  • Oprosti nam što nemamo vremena za tebe. Oprosti nam što nedjelje i blagdane provodimo daleko od tebe.
  • Oprosti nam što zapuštamo djecu. Oprosti nam što djecu i mlade prepuštamo ulici. Oprosti nam što moderna sredstva tehnologije postaju središte našeg života.
  • Oprosti nam za svako nerođeno dijete. Oprosti nam za svaku prezrenu obitelj koja se odlučila darivati život.
  • Oprosti nam za svaku izrečenu laž, klevetu i ogovaranje. Oprosti nam što ne čuvamo svoj i tuđi dobar glas.

Dragi vjernici, Isusovo rođenje treba biti i naše rođenje. Bez novog rođenja, nema promjene života. Po njegovoj poruci pozvani smo biti svjetlo svijeta i sol zemlje. On je došao radi nas i radi našega spasenja. Prihvatimo poziv da to Isusovo svjetlo raznosimo u našim životima, u našoj zajednici. Bez prave obnove našega srca, nema nove budućnosti. Neka naša misija bude: biti svjedok Božjega svjetla, Božje ljubavi i dobrote.

U ovom raspoloženju, u ime naših svećenika, pastoralnih djelatnika, misijskih vijeća, želim svima – djeci i mladima, a napose bolesnima – sretan i blagoslovljen Božić, te uspješnu novu 2023. godinu.

Karlsruhe, 23. 12. 2021.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Pastoralno pismo #50 (Božić)

Draga braćo i sestre u Isusu Kristu!

Prije svega želim vam sretan i blagoslovljen Božić! Želio bih s vama kratko razmišljati o sržnoj poruci ovoga blagdana. Svjesni smo opasnosti vremena u kojemu živimo. Suvremena civilizacija želi udaljiti poruku koja je odjeknula u Betlehemu i stvara se civilizacija bez Boga. A nemoguće je slaviti Božić bez Onoga koji dolazi, bez Isusa Krista.

Glavna poruka koja se mora čuti ovih dana zato glasi: „Ne bojte se. Evo, javljam vam blagovijest i veliku radost za sav narod: Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin.“ (Lk 2,12)

Je li ova poruka našla mjesta u našemu životu? Ništa ne smije zamračiti sliku i poruku Isusova rođendana. Ona treba biti uvijek prisutna u našem životu. Kako bi bilo lijepo da slika Božića traje kroz cijelu godinu. Danas živimo u dvadeset i prvom stoljeću i svjedoci smo tjeskobnih prizora rata iz drage nam zemlje Ukrajine… Tko će odgovarati za suze djece koja plaču za izgubljenim ocem, tko će odgovarati za ljude koji se mrznu na niskim temperaturama, bez hrane, struje, svjetla? Nije li poruka Isusova rođenja zamračena mržnjom i uništenjem svakoga dobra? Nije li to tama civilizacije u kojoj živimo?

Svijet u kojemu vlada Bog kao da više ne postoji. Kao da je čovjek jednostavno rekao: Bože, lijepo je slaviti tvoje rođendane, tada kitimo borove i palimo svijeće, okupljamo se oko bogatog stola, oblačimo nova odijela, dijelimo darove… No je li to uistinu smisao Božića i istinske radosti? Je li radi toga došao Isus među nas? Božić je blagdan obnove našega srca, naše obitelji, naših međusobnih odnosa.

U kratkoj molitvi koja je pred nama pronađimo sebe i iskrenim srcem pristupimo Božiću:

• Bože, daj da svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka rasprši tamu našega grijeha. Isuse, smiluj se svima nama za zlo koje smo učinili.

• Oprosti nam zbog psovki kojima svakodnevno pogrđujemo tvoje sveto ime, tvoju Majku, i sve svetinje.

• Oprosti nam što nemamo vremena za tebe. Oprosti nam što nedjelje i blagdane provodimo daleko od tebe.

Oprosti nam što zapuštamo djecu. Oprosti nam što djecu i mlade prepuštamo ulici. Oprosti nam što moderna sredstva tehnologije postaju središte našeg života.

• Oprosti nam za svako nerođeno dijete. Oprosti nam za svaku prezrenu obitelj koja se odlučila darivati život.

• Oprosti nam za svaku izrečenu laž, klevetu i ogovaranje. Oprosti nam što ne čuvamo svoj i tuđi dobar glas.

Dragi vjernici, Isusovo rođenje treba biti i naše rođenje. Bez novog rođenja, nema promjene života. Po njegovoj poruci pozvani smo biti svjetlo svijeta i sol zemlje. On je došao radi nas i radi našega spasenja. Prihvatimo poziv da to Isusovo svjetlo raznosimo u našim životima, u našoj zajednici. Bez prave obnove našega srca, nema nove budućnosti. Neka naša misija bude: biti svjedok Božjega svjetla, Božje ljubavi i dobrote.

U ovom raspoloženju, u ime naših svećenika, pastoralnih djelatnika, misijskih vijeća, želim svima – djeci i mladima, a napose bolesnima – sretan i blagoslovljen Božić, te uspješnu novu 2023. godinu.

Karlsruhe, 7. 12. 2022.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Uskrsna poruka 2022.

Dragi vjernici, nalazimo se u vremenu korizme, vremenu posta, molitve i djelā ljubavi. Crkva se tih četrdeset dana priprema za temeljni događaj i tajnu naše vjere: Isusovo uskrsnuće! Sveti Pavao kaže: “Ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud je i vjera vaša.” (1 Kor 15,12-19)

Gospodin je doista prešao iz smrti u život, pobijedio tvorca tame, smrti i grijeha, te vratio čovjeku izgubljeno dostojanstvo. U povijesti čovječanstva nitko nije takvo što učinio, niti je mogao učiniti. Samo je Bogu moguće nadvladati sotonu i spasiti čovjeka od propasti! Sam Gospodin, svojim uskrsnućem, dao je čovjeku novu dimenziju života. Dao je odgovor na pitanja pred kojima se zaustavlja svaki čovjek: Zašto se rađamo? Zašto živimo? Zašto umiremo?

Uskrsli postaje odgovor na sva ljudska traženja. Ni prvi učenici nisu mogli shvatiti tajnu Gospodinova uskrsnuća, jer nisu bili ispunjeni njegovim Duhom. I među njima je vladala konfuzija osjećaja unatoč spoznajama koje su primili od Gospodina. Ivan u Evanđelju piše: “Jer još ne bijahu razumjeli Pisma, da je trebalo da Isus uskrsne od mrtvih.” (Iv 20,9) Teško je dokazati događaj uskrsnuća, ali iskustvo prvih svjedoka prisutno je i danas. Crkva kojoj pripadamo brzo bi nestala kada bi se ugasilo svjetlo Uskrsloga. Mi vjerujemo Uskrslom Gospodinu! On sam rekao je: “Ja sam uskrsnuće i život, tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?” (Usp. Iv 11,25-27) Bez uskrsnuća čovjekov život zaustavlja se samo nad ovozemnim životom.

Braćo i sestre, živimo u teškim vremenima. Na izmaku bolesti koronavirusa pogodila nas je gruba istina ratnih razaranja u Ukrajini. Ruše se sve ljudske vrijednosti i sva ljudska prava. Preko tri milijuna Ukrajinaca napustilo je svoje domove i odlazi u nepoznato. Povijest ne piše pravda i istina, nego oružje koje nikome ne donosi dobro i blagostanje. Snažni apeli Svetoga Oca Franje i ujedinjenog svijeta za povratak miru, nažalost, ne nalaze plodno tlo.

Unatoč tami, svjetlo dobrih ljudi pronalazi svoj put u svijetu. Mnogi narodi otvorili su granice svojih država i vrata svojih domova. Bogu hvala da se i u našoj misiji Mittelbaden osjeća duh solidarnosti i ljubavi. Prepoznajmo u rasplakanima lice Gospodina. Neka geslo naše akcije “POMOZIMO UKRAJINI” nađe odjeka u vašim srcima. Neka to bude uskrsna čestitka i dar napaćenima! Ovim načinom širimo poruku Uskrslog Gospodina, koji je naša nagrada.

Dragi vjernici Uskrslog Gospodina, u Duhu Isusa Krista, u ime naših svećenika don Vjekoslava Kanića, don Sebastijana Markovića, don Stjepana Matijevića; pastoralnih suradnika Sanje Gluhak, Đurđice Trputec, Darka Rubčića; tajnice Monike Mišić; misijskih vijeća – želim Vam svaku sreću i blagoslov!

Karlsruhe, 16. 4. 2022.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Pastoralno pismo #49 (Uskrs)

Dragi vjernici, nalazimo se u vremenu korizme, vremenu posta, molitve i djelā ljubavi. Crkva se tih četrdeset dana priprema za temeljni događaj i tajnu naše vjere: Isusovo uskrsnuće! Sveti Pavao kaže: “Ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud je i vjera vaša.” (1 Kor 15,12-19)

Gospodin je doista prešao iz smrti u život, pobijedio tvorca tame, smrti i grijeha, te vratio čovjeku izgubljeno dostojanstvo. U povijesti čovječanstva nitko nije takvo što učinio, niti je mogao učiniti. Samo je Bogu moguće nadvladati sotonu i spasiti čovjeka od propasti! Sam Gospodin, svojim uskrsnućem, dao je čovjeku novu dimenziju života. Dao je odgovor na pitanja pred kojima se zaustavlja svaki čovjek: Zašto se rađamo? Zašto živimo? Zašto umiremo?

Uskrsli postaje odgovor na sva ljudska traženja. Ni prvi učenici nisu mogli shvatiti tajnu Gospodinova uskrsnuća, jer nisu bili ispunjeni njegovim Duhom. I među njima je vladala konfuzija osjećaja unatoč spoznajama koje su primili od Gospodina. Ivan u Evanđelju piše: “Jer još ne bijahu razumjeli Pisma, da je trebalo da Isus uskrsne od mrtvih.” (Iv 20,9) Teško je dokazati događaj uskrsnuća, ali iskustvo prvih svjedoka prisutno je i danas. Crkva kojoj pripadamo brzo bi nestala kada bi se ugasilo svjetlo Uskrsloga. Mi vjerujemo Uskrslom Gospodinu! On sam rekao je: “Ja sam uskrsnuće i život, tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?” (Usp. Iv 11,25-27) Bez uskrsnuća čovjekov život zaustavlja se samo nad ovozemnim životom.

Braćo i sestre, živimo u teškim vremenima. Na izmaku bolesti koronavirusa pogodila nas je gruba istina ratnih razaranja u Ukrajini. Ruše se sve ljudske vrijednosti i sva ljudska prava. Preko tri milijuna Ukrajinaca napustilo je svoje domove i odlazi u nepoznato. Povijest ne piše pravda i istina, nego oružje koje nikome ne donosi dobro i blagostanje. Snažni apeli Svetoga Oca Franje i ujedinjenog svijeta za povratak miru, nažalost, ne nalaze plodno tlo.

Unatoč tami, svjetlo dobrih ljudi pronalazi svoj put u svijetu. Mnogi narodi otvorili su granice svojih država i vrata svojih domova. Bogu hvala da se i u našoj misiji Mittelbaden osjeća duh solidarnosti i ljubavi. Prepoznajmo u rasplakanima lice Gospodina. Neka geslo naše akcije “POMOZIMO UKRAJINI” nađe odjeka u vašim srcima. Neka to bude uskrsna čestitka i dar napaćenima! Ovim načinom širimo poruku Uskrslog Gospodina, koji je naša nagrada.

Dragi vjernici Uskrslog Gospodina, u Duhu Isusa Krista, u ime naših svećenika don Vjekoslava Kanića, don Sebastijana Markovića, don Stjepana Matijevića; pastoralnih suradnika Sanje Gluhak, Đurđice Trputec, Darka Rubčića; tajnice Monike Mišić; misijskih vijeća – želim Vam svaku sreću i blagoslov!

Karlsruhe, 31. 3. 2022.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Božićna poruka 2021.

Dragi vjernici, dragi prijatelji Novorođenog Isusa!

U čudesnom rođenju Krista u betlehemskoj štalici sakriveno je njegovo božanstvo u obličju malenog djeteta. Na tom svetom mjestu “uživo su se susreli Bog i čovjek”, nebo i zemlja, i to zauvijek. Anđeli su to objavili ljudima porukom: “Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin”. U djetetu Isusu stigao je nebeski dar zemlji, ljudima i narodima. Bog je osobno “radi nas ljudi i radi našeg spasenja” sišao s nebesa i ušao u naše obitelj i u našu osobnu povijest. On i danas želi susresti čovjeka, konkretnog, uplašenog, zdravog i bolesnog, svakog čovjeka!

I ove godine slavit ćemo Isusov rođendan, opterećen agresivnim djelovanjem pandemije – korone. Svjesni smo velike nesigurnosti života i budućnosti čovjeka kao posljedice pandemije. Žalosno je gledati kako se znanost medicine bori da stane na kraj toj bolesti, dok drugi istovremeno izazivaju bespotrebne proteste i besmislene polemike. Također mnoge neukusne šale i besmislice šire se na temu korone. Gdje je tu kršćanska ljubav, kršćanska solidarnost prema ljudskoj patnji, prema onima koji stvarno trpe i umiru? U srijedu, 21. 12. 2021., u popodnevnim satima, stiže mi poziv da odem u Bruchsal i obiđem bolesnika oboljelog od kovida, koji leži na intenzivnom odjelu. Odmah sam krenuo. Većina bolesnika s tog odjela je na respiratoru i nalazi se u životnoj opasnosti. Gledajući to, osjetio sam patnju i bol mnogih. Taj dan umrla su i dva mlada čovjeka, rekao mi je liječnik. U božićnom vremenu svi bolesnici i patnici trebaju biti u našim molitvama. Bogu je stalo do čovjeka, stoga i nama vjernicima treba biti stalo do drugih ljudi.

Usprkos svim kušnjama i poteškoćama trebamo se radovati Božiću. Budimo ove godine spremni pozvati Isusa da milosno pohodi naš dom i naše duše. Iz svega srca kličimo: “Dođi, Gospodine Isuse. Tvoja su vremena i vjekovi!” U tom iščekivanju milosnog dolaska pod naš krov, u našu dušu, obitelji i društvo, od srca ćemo pjevati: “Radujte se, narodi, kad čujete glas, da se Isus porodi u blaženi čas”. Neka nas taj “božićni blaženi čas” učini sposobnima biti dar i blagoslov jedni drugima.

Dragi vjernici, ostanimo vjerni Isusu Kristu i svojoj obitelji. Mladi i djeco, neka vam Isus koji je došao bude Put, Istina i Život. Bolesnici i starci, vi ste najbliži Njemu – Novorođenom Isusu, s vjerom nosite svoj križ.

Dragi članovi Hrvatske katoličke misije Mittelbaden! U ime svećenika: don Vjekoslava Kanića, don Stjepana Matijevića, don Sebastijana Markovića; naših pastoralnih suradnika: Sanje Gluhak, Đurđice Trputec, Darka Rubčića te tajnice Monike Mišić, želim svima blagoslovljen Božić uz obilje milosti, a nova 2022. godina neka bude ispunjena mirom i ljubavlju.

Karlsruhe, 23. 12. 2021.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Pastoralno pismo #48 (Božić)

Dragi vjernici, dragi prijatelji novorođenog Isusa!

Božić je blagdan mira, ljubavi i potpune radosti. Nakon što je prvi čovjek upao u tamu i tjeskobu udaljenosti od Boga, Bog se ponovno želi njemu približiti, postati stanovnikom njegova srca i njegova života. Čovjek je njegovo remek djelo, njegova slika, njegov najbliži suradnik.
Proroci naviještaju Božji dolazak. Prorok Izaija govori: “Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje…” (Iz 53,7). Nekoliko stoljeća kasnije bit će to poruka anđela i pastirima: “Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama”(Lk 2,10-12).
I ove godine izostat će mnoge izvanjske božićne svečanosti. Neki neće, radi strogih pravila vezanih uz pandemiju, dobiti mjesto u crkvi. Silna pravila raznih stožera, kojima nije stalo do Radosne vijesti koja se javlja iz Betlehema, učinit će ovaj blagdan žalosnim. Na mnogim licima i u očima nećemo vidjeti radost Božića. Lica će prekriti maska. Mnogi tradicionalni znakovi i događanja bit će prigušeni. Ostaje nam jedino, a to je i najvažnije, zaustaviti se pred Riječju koja je Tijelom postala u Isusu iz Betlehema i vjerom ispovjediti da je to novorođeno dijete naš Spasitelj – Krist Gospodin. Božja se stvarateljska Riječ utjelovila u ljudskom biću “uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik” (Fil 2,7) u svemu jednak ljudima, osim u grijehu.
Dragi vjernici, dragi prijatelji novorođenog Spasitelja, ne dajmo se smesti. Božić se ne može slaviti bez Isusa Krista. Civilizacija koju živimo nije civilizacija ljubavi i kršćanske radosti. Više je to civilizacija smrti, egoizma i materijalnih interesa. Ona nas ne vodi Isusu Kristu, nego mnogim interesima koje nas udaljavaju od Betlehema.
Isus dolazi i kuca na vrata našeg srca, vrata naše obitelji. Otvorimo svoja vrata Isusu Kristu. On će promijeniti naše srce i naše ponašanje. Našu obitelj učinit će Božjom obitelji. Srce ovog društva jest obitelj i stoga joj vratimo dostojanstvo. U obitelji mladi prepoznaju prave vrednote. Mladi, okrenite svoje oči, svoje srce od različitih ovisnosti: droga, nemoral, sloboda bez odgovornosti ne vode nas nigdje. Pazite da ne izgubite smisao svojega života. Bolesnima i umirućima Isus će podariti snagu da ne gube nadu. To je Božja snaga i Božja milost koja mijenja naš život da postanemo svjetlo svijeta, sol zemlje i grad na gori.
Hrvatska katolička misija ima poslanje čuvanja vjere, jezika i kulture. To su vrijednosti koje čuvaju naše dostojanstvo. Budite stoga aktivni članovi naše misije. Ona je uvijek otvorena za svakog člana i u njoj ima mjesta za svakog čovjeka.
Na kraju u ime naše Misije, naših svećenika i pastoralnih djelatnika želim svima sretan i blagoslovljen Božić i obilje radosti u novoj 2022. godini!

Na spomendan svete Lucije, 13. prosinca 2021.

don Ivo Nedić, voditelj Misije

Uskrsna poruka 2021.

Dragi vjernici, prijatelji uskrslog Gospodina!

Kristovo otajstvo živimo svaki put kada slavimo svetu euharistiju. Na misu dakle ne idemo samo moliti, nego iznova slaviti otajstvo Isusova života, smrti i uskrsnuća. U danima Vazmenog trodnevlja koji su pred nama, želimo se još savršenije suobličiti s Kristovim životom, mukom i uskrsnućem.

Tako na Veliki četvrtak slavimo spomen Isusove Posljednje večere. Te je večeri Isus ostavio učenicima oporuku svoje ljubavi, ali ne samo kao uspomenu, već kao spomen na njegovu trajnu prisutnost u euharistiji. Na Veliki je četvrtak dakle ustanovljen sakrament euharistije, koji postaje izvor svega kršćanskog života. Svaki puta kada se slavi euharistija, obnavlja se i otajstvo našega otkupljenja. Po svećenikovu blagoslovu kruh i vino na oltaru postaju tijelo i krv Kristova. Isusovo tijelo i krv daju nam spasenje od ropstva grijeha i smrti. Nakon svećenikova blagoslova zajednica kliče: “Tvoju smrt Gospodine naviještamo, Tvoje Uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo.” Time potvrđujemo našu vjeru u Kristovo uskrsnuće i život vječni.

Veliki petak dan je pokore, posta i molitve. Crkva se okuplja na Kalvariji kako bi pratila Isusa Krista na njegovu putu trpljenja, patnje i smrti. Pred nama će biti raspeti nevini Jaganjac, kojem ćemo se pokloniti… U klanjanju ćemo donijeti i mnoge molitve, križeve i patnje današnjice, za koje jedino On – Bog može pružiti utjehu i dati im smisao. Nosit ćemo u svojim mislima i srcima sve bolesne, siromašne i odbačene od ovoga svijeta. Božja ljubav natapa sve naše pustinje i osvjetljivala sve naše tame. “Njegovim smo ranama iscijeljeni” (usp. 1 Pt 2,24), kaže apostol Pavao. Zato ovaj svijet možemo mijenjati jedino snagom Božje ljubavi.

Velika subota dan je tišine. Prvi učenici proživjeli su je u suzama zbog smrti Kristove. Tu tišinu i tamu Velike subote prolomit će svjetlost Uskrsloga, te radosni poklik “Aleluja”! Bit će to susret u vjeri s uskrslim Kristom i uskrsna će radost trajati svih pedeset dana do silaska Duha Svetoga. 

Onaj koji je bio raspet na križu – uskrsnuo je! Ova objava raspršuje sve sumnje i strahove. Uskrsli nam daje sigurnost da dobro uvijek pobjeđuje zlo, da život uvijek pobjeđuje smrt. Uskrsli je odgovor na sva pitanja ovozemaljskog života.

Draga braćo i sestre, i ove ćemo godine Uskrs slaviti u okolnostima pandemije. Mnoge patnje su se nadvile nad čovječanstvo, jedina snaga i utjeha je Uskrsli Gospodin. Neka On obasja stazu našega života, neka On uzme naše boli na sebe.

Svim članovima Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, napose bolesnima i patnicima, želim u ime naših svećenika, pastoralnih djelatnika i misijskih vijeća sretan i blagoslovljen Uskrs! Neka se svjetlo uskrsne svijeće, koja je simbol Uskrsloga, upali u svakoj obitelji i u svakom srcu.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Featured Video Play Icon

Pastoralno pismo #47 (Božić)

Dijete nam se rodilo, Bog nam je darovan!

Na božićnoj misi kod službe riječi u drugom čitanju slušamo: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega.“ (Heb 1,1-2). Ovaj proslov Poslanice Hebrejima govori o naravi i ulozi Krista! On je ispunjenje mesijanskog obećanja, iščekivani novorođeni Kralj, postavljen kao baštinik svega. (više…)

Pastoralno pismo #46 (ljeto 2020.)

Draga braćo i sestre!

Najnoviji koronski virus SARS-CoV-2 u svega dva-tri mjeseca proširio se zemaljskom kuglom i bacio je čitav svijet na koljena. Pratio sam vijesti, razgovarao s mnogima. I moram priznati, u početku osobno nisam puno vjerovao u sve te silne vijesti, a nisam se ni uhvatio u kolo s onima koji su sve “znali” o koronavirusu jer sam znao da bi me to moglo daleko odvesti. Razmišljao sam što i kako dalje. (više…)

Pismo vjernicima (proljeće 2020): Važne upute i napomene u vezi posjete misa u vremena COVID-19 pandemije

Dragi vjernici!

Ponovno su započela zajednička slavlja svetih misa. Budimo zahvalni na tom Božjem daru! Dok su crkve bile zatvorene za zajedničko slavlje, imali ste mogućnost preko naše internetske stranice razmatrati Božju riječi, čitati homilije svećenika, te prakticirati obiteljsku molitvu. Sada je drugačija situacija. Kao što vam je poznato, započeli smo s misama u svim našim zajednicama. Odlučili smo da će se u većim zajednicama (Bruchsal, Karlsruhe, Pforzheim, Gaggenau) slaviti dvije svete mise, a u manjima jedna. Time smo željeli omogućiti svakom vjerniku/obitelji mogućnost euharistijskog slavlja. U nekim zajednicama bili smo prisiljeni mijenjati satnicu mise. To je privremena mjera jer nije bilo drugog izbora. Molim vas da prihvatite to bez prigovaranja. (više…)

Featured Video Play Icon

Uskrsna poruka

Slavimo blagdan Kristova uskrsnuća. Tjeskoba i bol, koja nas je zahvatila zadnjih tjedana, polako se rasplinjuje i ustupa mjesto slavlju Uskrsa. Isus je svojom smrću na križu pobijedio grijeh, a svojim uskrsnućem pobijedio smrt. Korizmu smo počeli na Čistu srijedu. Svećenik nas je tada pozvao na obred pepeljanja. Čuli smo glas Crkve: „Obratite se i vjerujte Evanđelje“ ili „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti“. (više…)

Pastoralno pismo #45 (Božić)

Draga braćo i sestre!

Pred nama je još jedan Božić izvan Domovine, daleko od rodne grude i najbližih. Crkva kao dobra majka poziva nas, gdje god bili, na dostojanstvenu proslavu velikog događaja Božića. Postavimo si pitanje: Što slavimo za Božić? Slavimo Sina Božjeg, koji je sišao s neba na zemlju i postao jedan od nas. Postao je naš brat, naš suputnik, naš supatnik. On želi vratiti čovjeku dostojanstvo djeteta Božjeg, zato Božić postaje blagdanom ljudskog dostojanstva koje je došlo po Isusu Kristu. Kod Isusova rođenja otvorilo se nebo s pjesmom: „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje“ (Lk 2,14). Prema tome, Božić je blagdan Boga i čovjeka. Zemlja postaje trajno mjesto njihova susreta. Bog je čovjeku povjerio zemlju da na njoj izgrađuje Božje kraljevstvo ljubavi, pravednosti i mira. (više…)

Pastoralno pismo #44 (Uskrsno)

Uskrsnu Isus doista!

Dragi prijatelji, neka vas svjetlost Kristova uskrsnuća ispuni mirom i radošću! Uskrs je blagdan svjetla, mira, slobode i ljubavi. Uskrs je prolaz u život, u pobjedu, u povjerenje, u život koji nikad ne prestaje. Uskrs je dan čovjeka. To je dan vječne nade. Isus je uskrsnuo, prvi u povijesti svijeta. To je tajna naše vjere.

Za blagdan Uskrsa Crkva se pripremala 40 dana. Odjekivale su riječi proroka: “Obratite se i vjerujte Evanđelju.“ Naše grešno biće čezne za obnovom. Naš zemljani čovjek, čovjek slabosti i grijeha, žudi za promjenom. Osjeća potrebu nutarnje slobode. Snažne poruke Crkve; post, molitva i djela ljubavi stalno su nas vodili u susret Gospodinu. Vrhunac je bio susret s Milosrdnim Gospodinom u sakramentu pomirenja. Ustani i hodi! Bio si mrtav a sada si živ. (više…)

Pastoralno pismo #42 (Uskrsno)

Kristovo i naše uskrsnuće

Gorostasno su posljednjih stoljeća stasale znanosti i njihove primjene u mnogim smjerovima. To ohrabruje zalaganje ljudi i njihovu nadu u porast boljega života. Mnoge zemlje svijeta su dosegle vrhunske standarde u mnogočemu, pa i u zdravstvu. Ostaje ljudima još preteško rješivo pitanje: umiranje. Tako pomisao na smrt uznemiruje spokojni život mnogih ljudi ovodobnog „zemaljskog raja“. (više…)

Pastoralno pismo #41 (Božićno)

Draga braćo i sestre, poštovani članovi Misije!

“Djetešce nam se rodilo, u jasle se položilo.
Isuse mileni, Bože moj, srce ti dajem da sam tvoj.”

Ova nama tako draga božićna pjesma svake godine radosno odjekuje u crkvama i hrvatskim obiteljima. Tako će biti i ovoga Božića. Božić je blagdan djeteta. Isus Krist, obećani Spasitelj, ulazi u ljudsko društvo kao malo dijete. Anđeo javlja pastirima na betlehemskim poljanama: „Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama“ (Lk 2,12). Poslušavši anđela, pastiri pođoše i nađoše Mariju i Josipa s Djetešcem. Sretni zbog nenadanog susreta, hvalili su i slavili Boga. (više…)

Pastoralno pismo #40 (Uskrsno)

Cijenjena braćo i sestre! Riječima Uskrslog Gospodina sve vas srdačno pozdravljam: Mir vama!

Slavimo događaj Kristova uskrsnuća, Radosnu vijest koja nas zahvaća, koju naviještamo i životom svjedočimo. Uskrsli Krist je temelj naše vjere i nade koja nam daje smisao našega života. On je odgovor na naš život. Prvog dana ujutro, idući na grob, uplašene žene susreću anđela koji im iz praznog groba javlja radosnu vijest: “Znam, tražite Raspetoga. Što tražite Živoga među mrtvima? Uskrsnuo je, nije ovdje.“ (više…)

Pastoralno pismo #39 (Božićno)

Draga braćo i sestre, dragi vjernici i članovi Misije!

Blagdanom Krista Kralja Crkva je zaključila „Jubilej godine milosrđa“ koji je zatvaranjem Svetih vrata u bazilici svetoga Petra zaključio papa Franjo. Tim jubilejom on je želio naglasiti ispravan odnos prema milosrdnom Bogu koji poziva sve ljude da se vrate k Njemu. Susret s milosrdnim Ocem rađa krepošću milosrđa s čime smo bili pozvani i sami biti “milosrdni kao što je milosrdan naš nebeski Otac”. To vrijeme se treba nastaviti, a da se ono ne prekine. (više…)

Pastoralno pismo #38 (Uskrsno)

Evanđeoski izvještaji o „praznom grobu“ i Isusovu uskrsnuću puni su tajanovitosti. Sva četiri evanđelista govore o ženama, napose Mariji Magdaleni, koje su u rano nedjeljno jutro bile prve svjedokinje Isusove nenazočnosti u grobu. Anđeli im se ukazuju i saopćavaju: „On nije ovdje! Uskrsnuo je! Sjetite se kako vam je govorio… treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika i da bude razapet te da uskrsne treći dan“ (Lk 24, 6-8).

Svoj uskrsni doživljaj žene su prvo saopćile apostolima. No, oni nisu odmah povjerovali. Kako bi to istražili, Petar i Ivan potrčali su na Isusov grob. Pošto vidješe – povjerovaše (Iv 20, 3). Ostali se apostoli ne spominju; očito su bili u šoku od Velikog petka. (više…)

Pastoralno pismo #37 (Božićno)

Dragi vjernici hrvatske katoličke misije Mittelbaden!

Svojom bulom »Lice milosrđa« papa Franjo je najavio izvanrednu svetu godinu – godinu milosrđa. Početak joj je na svetkovinu Bezgrješnog začeća, 8. prosinca 2015., na 50. obljetnicu završetka Drugog vatikanskog koncila, a trajat će do svetkovine Krista Kralja, 20. studenoga 2016.

Koji su razlozi izvanredne godine milosrđa? Bitna nakana svetog Oca je da što snažnije prihvatimo radost evanđelja i tražimo nove putove njegova navještaja. Papa na samom početku govori o korijenima naše vjere. On je uvjeren da što više Crkva živi radost evanđelja, ona je sve više vjerodostojna Isusu Kristu. Prije svega pozvani smo ići u susret Bogu – dobrome Ocu koji je pun milosrđa i ljubavi. (više…)

Pastoralno pismo #36 (Uskrsno)

Uskrsni Isus doista!

Korizmeno vrijeme koje završavamo bilo je trajni poziv Crkve na pripravu za događaj Uskrsnuća Gospodnjega. Crkva nas je pozivala na post, molitvu i djela dobrote. Htjela nas je raspoložiti na susret sa Uskrslim.

Post je odricanje od onih stvari i navika koje nas žele imati za sebe. Molitva je duhovna povezanost sa Gospodinom. Djela ljubavi su mogućnost da naša vjera bude konkretna, prema konkretnom čovjeku. (više…)