Čitači

Sveto pismo je riječ Božja upućena ljudima. Čitač prenosi Božju riječ narodu Božjem okupljenu na liturgijskom slavlju za izgradnju i posvećenje naroda Božjega i samog čitača. Kako će ta Božja riječ biti prenesena i posredovana u ovom našem vremenu, u velikoj mjeri ovisi o čitačima koji je danas čitaju.

“Stoga neka svoju ulogu vrše tako iskrenom pobožnošću i urednošću kakva pristoji tako važnoj službi i kakvu Božji narod od njih s pravom traži. Sve ih treba na svoj način brižljivo zadojiti liturgijskim duhom i poučiti da svoje uloge obavljaju pravilno i skladno.” (Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium, 29).

Svaki odgovoran čitač će se prije svakog nastupa prikladno pripremiti za čitanje Božje riječi na liturgijskim slavljima. Svaki je detalj važan, od uredne odjeće, držanja i govora tijela do dobro pročitanog teksta, koji treba polako i razgovijetno čitati poštujući znakove pravilnog čitanja.

Nekoliko pravila za ispravno čitanje

  1. Čitanje Božje riječi iz Svetoga pisma i predmoljenje molitava (akolitat) jesu službe, dapače zvanja, među mnogim službama u Crkvi.
  2. Što nismo razumjeli, ne možemo dobro ni pročitati. Stoga se kod kuće trebamo temeljito pripremiti.
  3. Tko samo očima pročita što želi pripremiti, zatajit će u crkvi. Tek kad se glasno čita, primjećuju se zamke u tekstu, ali i njegova ljepota i snaga.
  4. Priprema teksta za čitanje počinje njegovom raščlambom. Tako dobivamo pregled i postajemo sigurni.
  5. Zarez nije nedvojben znak za stanku. Ponekad ga moramo prečitati (zanemariti), ponekad ga iskoristiti kao točku ili pak točku-zarez. Staro pravilo da kod zareza glas ide prema gore vodi u zabludu.
  6. Također dvotočku i znake navoda moramo uglavnom zanemariti ukoliko hoćemo čitati onako kako se govori.
  7. Ispravan naglasak nije stvar sreće, nego također pitanje pripreme. Uglavnom se previše naglašava, jer svaka misaona cjelina smije imati samo jednu jako naglašenu riječ.
  8. Vrlo rijetko naglasak leži na pridjevima, riječima negacije i svršetku rečenice.
  9. Kod čitanja treba sačuvati govornu melodiju. Zajedno s naglascima i izmjenom govorne brzine govorna melodija daje rečenicama boju i zvučnost.
  10. Ne sluša se samo ušima, nego i očima. Vodite računa o vašem hodu, stajanju, rukama, knjizi i odjeći.
  11. Dah (disanje) je struja koja nosi riječi. Mirno disanje umiruje samog čitača i prenosi se na slušatelje; tempo govora i pauza reguliraju se sami od sebe.
  12. Vizualni kontakt je važan; ne samo prije početka čitanja pogledati slušateljstvo, nego i nakon svakog odlomka, kako to čine televizijski spikeri.
  13. Za slušatelje je najugodnije kad lektor govori ili pjeva “prsnim glasom”. Zato treba početi prirodnim dubokim glasom i bezuvjetno dubokim završiti.
  14. Brižljiv (artikuliran) izgovor posreduje slušateljima dojam da čitatelj ozbiljno uzima i tekst i njih same. S druge strane izgovor ne smije postati afektirajući, izvještačen.
  15. Ophođenje s mikrofonom također valja naučiti. To su vrlo osjetljivi tehnički aparati, koji se upotrebljavaju s razumom i pažnjom. Inače će više smetati, negoli koristiti.
Do NOT follow this link or you will be banned from the site!