Sveto pismo je riječ Božja upućena ljudima. Čitač prenosi Božju riječ narodu Božjem okupljenu na liturgijskom slavlju za izgradnju i posvećenje naroda Božjega i samog čitača. Kako će ta Božja riječ biti prenesena i posredovana u ovom našem vremenu, u velikoj mjeri ovisi o čitačima koji je danas čitaju.
“Stoga neka svoju ulogu vrše tako iskrenom pobožnošću i urednošću kakva pristoji tako važnoj službi i kakvu Božji narod od njih s pravom traži. Sve ih treba na svoj način brižljivo zadojiti liturgijskim duhom i poučiti da svoje uloge obavljaju pravilno i skladno.” (Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium, 29).
Svaki odgovoran čitač će se prije svakog nastupa prikladno pripremiti za čitanje Božje riječi na liturgijskim slavljima. Svaki je detalj važan, od uredne odjeće, držanja i govora tijela do dobro pročitanog teksta, koji treba polako i razgovijetno čitati poštujući znakove pravilnog čitanja.
Nekoliko pravila za ispravno čitanje
- Čitanje Božje riječi iz Svetoga pisma i predmoljenje molitava (akolitat) jesu službe, dapače zvanja, među mnogim službama u Crkvi.
- Što nismo razumjeli, ne možemo dobro ni pročitati. Stoga se kod kuće trebamo temeljito pripremiti.
- Tko samo očima pročita što želi pripremiti, zatajit će u crkvi. Tek kad se glasno čita, primjećuju se zamke u tekstu, ali i njegova ljepota i snaga.
- Priprema teksta za čitanje počinje njegovom raščlambom. Tako dobivamo pregled i postajemo sigurni.
- Zarez nije nedvojben znak za stanku. Ponekad ga moramo prečitati (zanemariti), ponekad ga iskoristiti kao točku ili pak točku-zarez. Staro pravilo da kod zareza glas ide prema gore vodi u zabludu.
- Također dvotočku i znake navoda moramo uglavnom zanemariti ukoliko hoćemo čitati onako kako se govori.
- Ispravan naglasak nije stvar sreće, nego također pitanje pripreme. Uglavnom se previše naglašava, jer svaka misaona cjelina smije imati samo jednu jako naglašenu riječ.
- Vrlo rijetko naglasak leži na pridjevima, riječima negacije i svršetku rečenice.
- Kod čitanja treba sačuvati govornu melodiju. Zajedno s naglascima i izmjenom govorne brzine govorna melodija daje rečenicama boju i zvučnost.
- Ne sluša se samo ušima, nego i očima. Vodite računa o vašem hodu, stajanju, rukama, knjizi i odjeći.
- Dah (disanje) je struja koja nosi riječi. Mirno disanje umiruje samog čitača i prenosi se na slušatelje; tempo govora i pauza reguliraju se sami od sebe.
- Vizualni kontakt je važan; ne samo prije početka čitanja pogledati slušateljstvo, nego i nakon svakog odlomka, kako to čine televizijski spikeri.
- Za slušatelje je najugodnije kad lektor govori ili pjeva “prsnim glasom”. Zato treba početi prirodnim dubokim glasom i bezuvjetno dubokim završiti.
- Brižljiv (artikuliran) izgovor posreduje slušateljima dojam da čitatelj ozbiljno uzima i tekst i njih same. S druge strane izgovor ne smije postati afektirajući, izvještačen.
- Ophođenje s mikrofonom također valja naučiti. To su vrlo osjetljivi tehnički aparati, koji se upotrebljavaju s razumom i pažnjom. Inače će više smetati, negoli koristiti.