Sprovod vlč. Ivana Plješe u Rabu

Redakcija

U ponedjeljak 20. travnja, u Rabu na gradskom groblju, održana je sv. Misa zadušnica i sprovodni obredi za vlč. Ivana Plješu, umirovljenog svećenika Krčke biskupije, koji je umro u petak 10. travnja u Karlsruhe (Njemačka), u 89. godini života i 65. godini svećeništva.

Misu zadušnicu u crkvi sv. Frane na groblju predvodio je krčki biskup mons. Ivica Petanjak u koncelebraciji više svećenika.

Biskup Ivica uvodeći u misno slavlje rodbini pokojnika prenio je izraze sućuti kardinala Josipa Bozanića. Okupljenima se obratio i homilijom. Uveo je u propovijed riječima sv. Pavla iz poslanice Solunjanima: „Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime“ (1 Sol 4,13-14) te nastavio: „Malo je sigurnosti u našem ljudskom životu. A i one rijetke za koje mislimo da ih imamo svakodnevno ih može promijeniti ili uništi nešto što nam se može dogoditi iznenada i neočekivano. Međutim, postoji jedna sigurnost koju nikada nitko ne može poreći: smrt. Ona je u našem životu kao stanje koje živi u nama. Ona je naša egzistencijalna stvarnost i ni na koji način ju ne možemo ukloniti iz sebe. Vjera, naša kršćanska vjera, prihvaća ju ne kao rezignaciju, kao beznađe, nego kao polazišnu snagu prema konačnom ostvarenju našeg spasenja.“

U nastavku je pojasnio: „Rezignacija dolazi od latinske riječi re-signare – spustiti koplje i barjak na bojištu, tj. predati se, priznati poraz. U smrti se mi predajemo, priznajemo da su nas naše tjelesne snage napustile, ali se ne predajemo u očaju nego u nadi. Smrt je posljedica grijeha i mi moramo umrijeti grijehu kako bismo mogli živjeti u Bogu. U smrti je poražen samo grijeh i ono što nas je odvajalo od potpunog zajedništva s Bogom. A ono što nas odvaja od Boga to nas odvaja i od čovjeka. Ako nismo u miru s Bogom nismo ni s čovjekom. U smrti se događa naše radikalno čišćenje od grijeha kako bismo napokon bili onakvi kakve nas je Bog zamislio i stvorio na svoju sliku i na sliku svoga Sina Isusa Krista. Umire grijeh, a kroz smrt, i ono što zovemo čistilište, nastupa stanje našeg pročišćenja do konačnog gledanja Boga licem u lice. Već je starozavjetni Mudrac, nadahnut Duhom Božjim, posvjedočio: „Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti živih. Već je sve stvorio da sve opstane“ (Mudr 1,13-14). To vjerujemo i tomu se nadamo: Bog je sve stvorio da postoji i živi. Smrću završava jedan period našeg života. Završava ovo zemaljsko putovanje i započinje vječnost.“

Nadovezujući se, u nastavku je homilije biskup Ivica podsjetio na pokojnog vlč. Ivana riječima: „Naš pokojni brat svećenik Ivan dobar dio svog života proveo je kao putnik između Njemačke i Hrvatske. Iako je već bio star i bolestan, na Blagovijest je krenuo iz Rijeke natrag u Karlsruhe. Na vazmeni četvrtak je primio svete sakramente, a sutradan ga je Gospodin pozvao k sebi. Možda je osjećao da se mora vratiti ondje gdje je proveo najveći dio svog svećeničkog života i ondje završiti svoj zemaljski hod kako bi ga sada drugi dovezli natrag u njegov zavičaj gdje će počivati i čekati uskrsnuće mrtvih.“ te zaključio: „Neka mu na putu prema vječnosti pomogne ova sveta euharistija koju slavimo za pokoj njegove duše, a uskrsnuli Gospodin neka mu udijeli svoj mir i dioništvo svoje nebeske proslave.“

Mons. Franjo Velčić, generalni vikar, na kraju je misnog slavlja pročitao oproštajni govor don Stjepana Matijevića u ime salezijanske zajednice u Karlsruhe.

Don Stjepan je opisao životni put vlč. Plješe posebno se osvrnuvši na njegov misionarski rad kao voditelja Hrvatske katoličke misije Karlsruhe od 1970. do 2005. godine. Progovorio je o njegovom svećeničkom radu, susretanju i pomaganju hrvatskim iseljenicima, poučavanju vjerskog života te istaknuo: „Ostavio je neizbrisiv pečat u vjernicima svoje Misije kroz otvorenost i spremnost pomoći. Don Ivan je osmjehom i osjećajem za obični puk, kojega bi često nazivao sirotinjom, te s velikom pomoću s. Danijele i kolega svećenika u susjednim misijama, uspijevao nadvladavati sve teškoće i zapreke na koje je nailazio. On je sebe smatrao svećenikom koji je poslan naviještati Evanđelje, dijeliti sakramente, držati djeci vjeronauk u tada redovitoj nastavi koja je do priznanja Hrvatske bila neka kombinacija njemačkog i jugoslavenskog školskog programa. Nakon što je otišao u mirovinu, don Ivan je nastavio pomagati svećenicima slavljima svetih misa, ispovijedanjem, ali i kritikama koje je znao uputiti svojim nasljednicima. Don Ivan je proživio jedan bogat svećenički život, ispunjen brigom za duše, dijeljenjem svetih sakramenata, osobnim teološkim promišljanjem i učenjem. U svim se prigodama predstavljao kao katolički svećenik. Možda je nekada u svojoj naivnosti bio i prevaren, možda su mu nekada nešto i podmetali, i mislim da bismo mnogi trebali u ovom trenutku reći: Oprosti nam, don Ivane, što te nismo uvijek razumjeli, prihvatili, ponudili pomoć! Tek sad ćemo shvatiti kakav je velik među nama bio mali čovjek iz hrvatskog puka!“

Prije ovog posljednjeg ispraćaja na Rabu, u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Karlsruhe, u petak 17. travnja 2026., u crkvi sv. Mihaela, slavljena je sveta misa zadušnica i svečani ispraćaj. Više o tome može se pročitati na poveznicama (Ispraćaj u Karlsruhe i Oproštajni govori).

Rapski župnik i dekan mons. Mladen Mrakovčić pročitao je izraz sućuti pristigle od vlč. dr. Tomislava Markića, nacionalnog ravnatelja dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu koji je podsjećajući na dugogodišnji misionarski rad vlč. Plješe istaknuo: „Njegova vedrina, dobro raspoloženje i lijepa narav ostat će svima nama koji smo ga poznavali u dobrom i lijepom sjećanju. Vjerujem kako je ostavio dubok trag u životima onih koje je susretao i kojima je služio u svom svećeničkom pozivu.“

Uslijedili su zatim sprovodni obredi koje je isto prevodio biskup Ivica Petanjak. Lijes s pokojnikom je iz crkve sv. Frane, u pratnji svećenika, sproveden do svećeničke grobnice na gradskom groblju u Rabu gdje je položen.

Tekst i snimke: Biskupija Krk

[https://www.biskupijakrk.hr/sprovod-vlc-ivana-pljese-u-rabu/]

 

Fotogalerija

Gostovanje zbora mladih Misije Mittelbaden u Ludwigshafenu

Redakcija

Na poziv don Ive Nedića, bivšeg dugogodišnjeg voditelja HKM Mittelbaden, a danas voditelja HKM Ludwigshafen, zbor mladih Misije Mittelbaden animirao je svetu misu u nedjelju, 19. travnja 2026., u crkvi sv. Hedwige (St. Hedwig) u Ludwigshafenu. Misno slavlje predvodio je don Tihomir Šutalo, aktualni voditelj Misije Mittelbaden.

Nakon mise uslijedilo je zajedničko druženje mladih iz obiju misija uz roštilj, pjesmu i razgovor. U radosnom i opuštenom ozračju imali su priliku bolje se upoznati i produbiti međusobne odnose.

Don Ivo izrazio je iskrenu radost i zahvalnost zbog njihova dolaska, istaknuvši koliko mu znači vidjeti povezanost i zajedništvo mladih.

Ovakvi susreti još jednom potvrđuju važnost zajedništva te pokazuju koliko se mladi rado odazivaju kada im se pruži prostor za duhovni rast, susret i zajedničko slavlje.

Jacqueline Zadravec

Fotogalerija
4 Videos

Oproštaji od pokojnog vlč. Ivana Plješe

Redakcija

Od pokojnog vlč. Ivana Plješe (1937.–2026.) oprostili su se don Stjepan Matijević u ime salezijanske zajednice te župnik vlč. Markus Miles u ime Župe Karlsruhe i don Tihomir Šutalo uime Hrvatske katoličke misije Mittelbaden.

Don Ivan Plješa (1937.–2026.)

Don Ivan Plješa, rođen je 10. 9. 1937. u Supetarskog Dragi na otoku Rabu u Hrvatskoj. Imao je trojicu braće i očevu poćerku/pastorku u obitelji. U nježnoj dječjoj dobi od 11 godina je doživio ozljedu ruke i oka. Rano je otišao u školu na otoku Korčuli, u školu za djecu svjetioničara, i kad je došao doma, zatekao je obitelj bez majke koja je u međuvremenu umrla. Gimnaziju je pohađao u Pazinu, kao i filozofsko-teološke studije. Zaređen je 2. srpnja 1961. u Omišlju za svećenika Krčke biskupije. Kao svećenik je djelovao kao kapelan u Novalji na otoku Pagu i kao župnik i u Župi Polje na otoku Krku. Zatim je došao u Karlsruhe i bio voditelj Hrvatske katoličke misije Karlsruhe od 1970. do 2005. godine.

Don Ivan je tada djelovao u puno većem prostoru od prostora same gore navedene Misije. Obilazio je naše male zajednice i tada najvećim dijelom pristigle radnike koji su baš tih godina, početkom sedamdesetih pristizali na rad u Njemačkoj. Najčešće su to bili susreti za vrijeme mise i druženje poslije mise. Veliku pomoć mu je pružila s. Danijela (zagrebačka sestra milosrdnica), o kojoj je uvijek rado pripovijedao da je bila most između njega i emigranata, koji su ga sumnjičavo doživljavali. S jedne strane radnici, često s obiteljima u Domovini, emigranti koji su bili politički angažirani, a bilo je i onih koji su radili za vlasti u bivšoj Jugoslaviji i nije mu bilo lako znati plivati između tih hridi, koje su mu prijetile. Ostavio je neizbrisiv pečat u vjernicima svoje Misije kroz otvorenost i spremnost pomoći.

Međutim, don Ivan je osmjehom i osjećajem za obični puk, kojega bi često nazivao sirotinjom, te s velikom pomoću s. Danijele i kolega svećenika u susjednim misijama, uspijevao je nadvladavati sve teškoće i zapreke na koje je nailazio. On je sebe smatrao svećenikom koji je poslan naviještati Evanđelje, dijeliti sakramente, držati djeci vjeronauk u tada redovitoj nastavi koja je do priznanja Hrvatske bila neka kombinacija njemačkog i jugoslavenskog školskog programa.

Svakako da bi trebalo ovdje navesti važnost sv. Mise u njegovom životu, a što je potvrđivao i svojim svakodnevnim i ustrajnim dolaskom običnim danima u našoj salezijanskoj kapelici ili nedjeljnim dolascima na misu u sv. Mihaela. Sve do zadnjega, dok je mogao dolaziti tramvajem i vlastitim nogama.

Na vjeronauku je djeci htio usaditi da nauče neke osnovne molitve, padaju mi napamet: Najvjernija Odvjetnice, Čvrsto vjerujem, Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice.

Nakon što je otišao u mirovinu, don Ivan je nastavio pomagati svećenicima slavljima svetih misa, ispovijedanjem, ali i kritikama koje je znao uputiti svojim nasljednicima.

Jedna od njegovih čuvenih rečenica je bila: „Pomagao sam sirotinju preko svojih mogućnosti“, ili „Ja i sirotinja smo se uvijek voljeli“, a to se moglo iščitavati iz njegovih srdačnih i radosnih susreta, začinjenih pitanjima: „Odakle se mi znamo?“, „Jesam li te ja krstio?“, „Jesi li ti bio/bila kod mene na pričesti/krizmi?“.

Ivan je volio obični hrvatski puk, običnog čovjeka i bio je otvoren za pružanje pomoći. To je izviralo iz njegove duboke vjere, redovitog čitanja teoloških knjiga, redovitog čitanja katoličkih novina, osobito Glasa Koncila, Kane, Živog vrela. Meditirao je i razmišljao o pročitanom i uvijek donosio dobre prosudbe o pročitanom, ostajući uvijek vjeran katoličkom nauku svoje Crkve. Budući da je živio usamljeničkim životom, imao je vremena za spremanje nedjeljnih propovijedi i razmatranje nedjeljnih čitanja. Uživao je u semantici, traženju izvora i značenja pojedinih svetopisamskih riječi.

Sve u svemu, don Ivan je proživio jedan bogat svećenički život, ispunjen brigom za duše, dijeljenjem svetih sakramenata, osobnim teološkim promišljanjem i učenjem. U svim se prigodama predstavljao kao katolički svećenik. Možda je nekada u svojoj naivnosti bio i prevaren, možda su mu nekada nešto i podmetali, i mislim da bismo mnogi trebali u ovom trenutku reći: Oprosti nam, don Ivane, što te nismo uvijek razumjeli, prihvatili, ponudili pomoć! Tek sad ćemo shvatiti kakav je velik među nama bio mali čovjek iz hrvatskog puka!

Umro je kako je htio, kao siromah Kristov, 10. travnja 2026. godine u svom stanu u Karlsruhe.

Karlsruhe, 14. travnja 2026.

Don Stjepan Matijević

Ispraćaj pokojnog vlč. Ivana Plješe iz Karlsruhea (fotogalerija)

Redakcija

U petak, 17. travnja 2026., u crkvi sv. Mihaela u Karlsruehu, slavljena je sveta misa zadušnica i svečani ispraćaj dugogodišnjeg voditelja misije Karlsruhe, svećenika Krčke biskupije vlč. Ivana Plješe, koji je, okrjepljen sakramentima, preminuo 10. travnja 2026. u Karlsruheu. Misu je predslavio delegat Dušobrižništva za Hrvate u Njemačkoj fra Petar Klapež, a s njim su u zajedništvu bila još osmorica svećenika: don Tihomir Šutalo, don Sebastijan Marković, don Stjepan Matijević, don Janko Belina, don Ivo Nedić, vlč. Jure Kopić, vlč. Robert Ružić i fra Filip Mimica, te mnogobrojni vjernici.

Na početku propovijedi fra Petar je pročitao životopis pokojnog vlč. Ivana Plješe koji je kao aktivni misionar djelovao među hrvatskim vjernicima na području Karlsruhea i okolice punih 35 godina, od 1970. do 2005. kada se umirovio, ali je nastavio pomagati svećenicima salezijancima u pastoralu još punih 20 godina.

„VIč. Ivana Plješu pamtimo kao dragog prijatelja, zauzetog svećenika i rodoljuba, koji se nije štedio, koji nije posustajao i onda kada je nailazio na zatvorena vrata. Ostavio je upečatljiv trag čovjeka i crkvenog službenika otvorenog za razgovor, i pomoć svim vjernicima u svakoj duhovnoj i tjelesnoj potrebi. S vjernicima i nevjernicima je pristupao jednostavno i s doličnim poštovanjem. Uvijek je bio spreman saslušati, ali i hrabro iznosit i ustrajno braniti spoznatu istinu Isusova Evanđelja“, istaknuo je fra Petar.

„Dok zahvaljujemo Providnosti za dar čovjeka i svećenika čvrste vjere, postojane nade i istinske ljubavi prema Bogu i svakom čovjeku i koji je zavrijedio da ga poštujemo, molimo da se ne izgubi ništa od njegovih plemenitih napora i da ono što je cijenio i što mu bijaše sveto pridonese dobrobiti svih ljudi“, potaknuo je delegat okupljene vjernike da ne zaborave vlč. Ivana Plješu, koji je za svoga života „želio biti blizak svima, s izraženom pažnjom prema onima u poteškoćama. Bio je svećenik među ljudima, s otvorenim srcem za svakoga.“

Pokojni vlč. Plješa je svoju otvorenost i osjetljivost za ljudsku patnju posebno pokazao u vrijeme Domovinskog rata, što je istaknuo i fra Petar: „Pun ljudske topline i duboko osjetljiv na prognane i izbjegle od Domovinskog rata, vlč. Ivan je istinski dijelio tjeskobe, patnje i nade našeg hrvatskog naroda ovdje u Karlsruheu, te se potpuno davao kako bi tješio i ohrabrivao porukom koja je mogla izravno i neposredno dotaknuti ratom napaćena ljudska srca. Neizbrojivi su njegovi znakovi i poticaji u korist izbjeglica i prognanika, te pomoći u svakom pogledu dragoj nam Domovini za vrijeme Domovinskog rata.“

Vlč. Ivan običavao je završavati svoje susrete riječima: „Ne zaboravite moliti za mene“, a fra Petar je kao odgovor na to kazao: „Dragi vlč. Ivane, sada mi molimo tebe da moliš za nas, i da s neba blagosloviš Crkvu, i svoj hrvatski narod, kao što si to činio svake nedjelje i blagdana ovdje u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Karlsruheu. Vlč. Ivane, vjerni Isusov prijatelju, neka tvoja radost bude potpuna kad konačno i zauvijek čuješ njegov glas!“

Po završetku euharistijskog slavlja, voditelj HKM Mittelbaden, don Tihomir Šutalo je izmolio molitvu odrješenja nakon čega su se svećenici i vjernici uputili k izlazu crkve kako bi se uz taktove uskrsne pjesme „Kraljice neba“ predvođene misijskim zborom, puni emocija, oprostili od svog voljenog i dragog „popa Ive“, kako su ga često nazivali, a i on sam se tako znao predstavljati, otkrivajući svoje otočko podrijetlo i ne zaboravljajući svoga rodnog kraja, otoka Raba, gdje je i ispraćen iz Karlsruhea nakon punih 55 godina pastoralnog djelovanja kako bi bio pokopan na svojoj rodnoj grudi, na rapskom groblju 20. travnja 2026.

Tekst: Ivan Gavranović / Živa zajednica

[https://www.zivazajednica.de/ispracaj-pokojnog-vlc-ivana-pljese-iz-karlsruhea/]

Svećenik Krčke biskupije i dugogodišnji voditelj Hrvatske katoličke misije Karlsruhe vlč. Ivan Plješa, preminuo je okrijepljen svetim sakramentima u petak 10. travnja 2026. u Karlsruheu, u 89. godini života i 65. godini svećeništva.

Vlč. Ivan Plješa rođen je u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu 10. rujna 1937. godine. Sjemenišnu gimnaziju i teološki studij završio je u Pazinu. Za svećenika je zaređen 2. srpnja 1961. u Omišlju. Kao kapelan djelovao je u Novalji na otoku Pagu, potom kao župnik u Polju na otoku Krku, a od 3. listopada 1970. je vodio Hrvatsku katoličku misiju Karlsruhe i Ettlingen do prestanka njezina samostalnog djelovanja i ujedinjenja u HKM Mittelbaden 2005. godine. Tijekom svoga pastoralnog djelovanja bio je aktivan i na području Pforzheima i Mosbacha. I nakon umirovljenja ostao je živjeti u Karlsruheu, gdje je nastavio pomagati svećenicima Hrvatske salezijanske provincije koji su preuzeli pastoralnu brigu u HKM Mittelbaden. Pod geslom „Vjeran Bogu i narodu“, vlč. Ivan je 29. lipnja 2022. godine u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu proslavio 60. obljetnicu svoga svećeništva.

Fotogalerija (snimke: Darko Rubčić, Ivan Gavranović, Sebastijan Marković, Igor Širhuber)
2 Videos

Oratorijanci na „Putevima sv. Ivana Bosca“ u Torinu

Redakcija

Od 9. do 12. travnja 2026. 12 srednjoškolaca iz nekoliko zajednica naše Misije Mittelbaden, sudjelovalo je s don Tihomirom Šutalom i vozačem g. Tonijem Rašićem na hodočašću oratorijanaca Hrvatske salezijanske provincije „Putevima sv. Ivana Bosca“ na Colle don Bosco, Chieriju i Torinu.

U večernjim satima 9. travnja stigli smo kao prva od ukupno očekivanih deset skupina, u Colle don Bosco. Zajedničkom večerom i molitvom završili smo dan.

Ujutro, 10. travnja probudio nas je dolazak 450 oratorijanaca iz različitih zajednica (Zagreb, Varaždin, Rijeka, Split, Zadar, Žepče) s kojima smo proveli naredna tri dana. Dan je počeo s veseljem, glazbom i igrom, nastavio posjetom mjesta don Boscova djetinjstva i slavljem svete mise u bazilici na Colle don Bosco koju je predvodio provincijal don Milan Ivančević.

U subotu 11. travnja smo u jutarnjim satima krenuli prema Torinu gdje smo posjetili Valdocco i druga mjesta u Torinu povezana s don Boscom. Posjetili smo prvi don Boscov oratorij te katedralu u kojoj se nalazi Torinsko platno i grob sv. Pier Giorgia Frassatija. U bazilici Marije Pomoćnice u Valdoccu imali smo priliku moliti na grobu sv. Ivana Bosca i sv. Dominika Savija te slaviti svetu misu koju je prevodio don David Leskovar, povjerenik za pastoral mladih. Posjetili smo muzej i mjesta gdje je don Bosco potrošio svoj život za mlade. Dan smo završili predivnim euharistijskim klanjanjem u bazilici gdje smo imali i priliku za ispovijed. Nakon riječi za laku noć vratili smo se u Colle Don Bosco.

U nedjelju 12. travnja smo posjetili Chieri u kojemu je don Bosco proveo 10 godina svoje mladosti. Tamo je učio, tražio svoj put i pronalazio odgovore na životna pitanja u katedrali Marijina uznesenja. Na završnoj svetoj misi, koju je predvodio naš don Tihomir Šutalo, imali smo priliku zadobiti potpuni oprost. Hodočašće smo zaključili šetnjom i pjesmom do oratorija u Chieriju te zajedničkim ručkom.

Kući smo se vratili u nedjelju navečer, ispunjenih srca, osnaženi u vjeri i bogatih uspomena. Upoznali smo don Bosca na poseban način i shvatili da je on doista naš zaštitnik i prijatelj. Kroz njega, njegov rad i salezijance sklopili smo nova prijateljstva koja nas vode u našu domovinu.

Posebno zahvaljujemo Bogu, don Boscu, našim salezijancima, g. Toniju i svim članovima naše male ekipi te svima koji su nam omogućili ovaj nezaboravni događaj.

Antonela Jukić

Fotogalerija (snimke: Antolela Jukić, Tihomir Šutalo, D.R.)
2 Videos
Snimka: Ivan Gavranović

Papa predvodio Molitveno bdjenje za mir u svijetu

Redakcija

Papa Lav XIV. predvodio je u subotu, 11. travnja 2026., u 18 sati u bazilici sv. Petra u Vatikanu molitveno bdjenje za mir u svijetu. Tom je prigodom uputio snažan apel čelnicima naroda da zastanu i sjednu za stol dijaloga i posredovanja, „a ne za stol za kojim se planira naoružavanje i donose smrtonosne odluke“, izvijestio je Vatican News.

Istaknuo je kako će Crkva uvijek ustrajati u pozivu na mir, „čak i kada odbacivanje logike rata dovodi do nerazumijevanja i prezira“, te će trajno promicati „poslušnost Bogu, a ne bilo kojem ljudskom autoritetu“.

Oko deset tisuća vjernika okupilo se u bazilici i na Trgu sv. Petra kako bi sudjelovali u bdjenju u molitvi.

Vjernici diljem svijeta pridružili su se Svetom Ocu u molitvi slavnih otajstava krunice, bilo osobno ili na daljinu, uz razmatranja različitih crkvenih otaca. Tijekom krunice sudionici s različitih kontinenata palili su svijeće plamenom preuzetim iz Svjetiljke mira u Asizu, koja neprestano gori na grobu sv. Franje Asiškog. U nastavku donosimo Papin nagovor s molitvenog bdjenja.

Draga braćo i sestre,

vaša je molitva izraz one vjere koja, prema Isusovoj riječi, premješta gore (usp. Mt 17,20). Hvala vam što ste prihvatili ovaj poziv okupljajući se ovdje, pokraj groba svetoga Petra, i na tolikim drugim mjestima diljem svijeta, da zazovete mir. Rat razdvaja, nada ujedinjuje. Oholost gazi, ljubav podiže. Idolopoklonstvo zasljepljuje, živi Bog prosvjetljuje. Dovoljna je tek mala vjera, mrvica vjere, predragi, da se zajedno – kao čovječanstvo i s čovječanstvom –suočimo s ovim dramatičnim trenutkom povijesti.

Molitva nije bijeg kako bismo se oslobodili vlastite odgovornosti, nije anestetik kojim bismo izbjegli bol koju tolika nepravda izaziva. Ona je, naprotiv, najnesebičniji, sveopći i snažni odgovor smrti: mi smo narod koji već uskrsava! U svakome od nas, u svakom ljudskom biću, nutarnji Učitelj poučava miru, potiče na susret, nadahnjuje prošnju.

Podignimo, dakle, pogled! Ustanimo iz ruševina! Ništa nas ne može zatvoriti u unaprijed ispisanu sudbinu, pa ni u ovom svijetu u kojem se čini da ni grobova više nema dovoljno, jer se i dalje razapinje, uništava život, bez prava i bez milosrđa.

Sveti Ivan Pavao II., neumorni svjedok mira, s ganućem je u vrijeme iračke krize 2003. godine rekao:

„Pripadam onoj generaciji koja je proživjela Drugi svjetski rat i preživjela ga. Imam dužnost reći svim mladima, onima mlađima od mene koji nisu imali to iskustvo: ‘Nikada više rat!’, kako je rekao Pavao VI. u svojem prvom posjetu Ujedinjenim narodima. Moramo učiniti sve što je moguće! Dobro znamo da mir nije moguć pod svaku cijenu. Ali isto tako znamo kolika je ova odgovornost“ (Angelus, 16. ožujka 2003.).

Večeras taj njegov, i danas tako aktualan, poziv uzimam kao svoj.

Molitva nas odgaja za djelovanje. Ograničene ljudske mogućnosti sjedinjuju se u molitvi s beskrajnim Božjim mogućnostima. Tada misli, riječi i djela lome demonski lanac zla i stavljaju se u službu Kraljevstva Božjega: Kraljevstva u kojem nema ni mača, ni drona, ni osvete, ni banaliziranja zla, ni nepravedne dobiti, nego samo dostojanstvo, razumijevanje i oprost.

U tome se nalazi zapreka onom deliriju svemoći koji oko nas postaje sve nepredvidljiviji i agresivniji. Uravnoteženost u ljudskoj obitelji ozbiljno je poremećena. U govore smrti uvlači se čak i sveto ime Božje, ime Boga koji je život. Tada nestaje bratska i sestrinska povezanost s jednim Ocem na nebesima i, poput noćne more, stvarnost se ispunja neprijateljima. Svugdje se osjećaju prijetnje, umjesto poziva na slušanje i susret.

Braćo i sestre, tko moli, svjestan je vlastite ograničenosti; ne ubija i ne prijeti smrću. Smrti je, naprotiv, podložan onaj tko je okrenuo leđa Bogu živomu, kako bi sebe i vlastitu moć učinio nijemim, slijepim i gluhim idolom (usp. Ps 115,4-8), kojemu se žrtvuje svaka vrijednost i koji traži da se cijeli svijet pokloni.

Dosta idolopoklonstva samima sebi i novcu! Dosta razmetanja snagom! Dosta rata! Prava se snaga očituje u služenju životu. Sveti Ivan XXIII., s evanđeoskom jednostavnošću, napisao je: „Od mira svi imaju koristi: pojedinci, obitelji, narodi, cijela ljudska obitelj.“

I ponavljajući sažete riječi Pija XII., dodao je:

„Ništa nije izgubljeno mirom. Sve se može izgubiti ratom“ (enc. Pacem in terris, 62). Udružimo, dakle, moralne i duhovne snage milijuna, milijardi muškaraca i žena, starijih i mladih, koji danas vjeruju u mir, koji danas biraju mir, koji liječe rane i popravljaju štete nastale zbog ludila rata.

Primam brojna pisma djece iz ratnih područja: čitajući ih, s istinom njihove nevinosti, osjeća se sav užas i neljudskost djela koja se neki odrasli usuđuju s ponosom isticati. Poslušajmo glas djece!

Draga braćo i sestre, bez sumnje, postoje neodgodive odgovornosti nositelja vlasti među narodima. Njima vičemo: stanite! Vrijeme je za mir! Sjednite za stolove dijaloga i posredovanja, a ne za stolove na kojima se planira ponovno naoružavanje i donose odluke smrti! No ništa manje velika nije odgovornost svih nas, muškaraca i žena iz raznih zemalja: golema mnoštva koje odbacuje rat djelima, ne samo riječima.

Molitva nas obvezuje da obratimo ono što je nasilno u našim srcima i našim mislima: obratimo se Kraljevstvu mira koje se gradi dan po dan, u domovima, u školama, u četvrtima, u građanskim i vjerskim zajednicama, osvajajući prostor ljubavlju i kulturom susreta nasuprot polemici i beznađu. Vratimo se vjeri u ljubav, u umjerenost, u dobru politiku. Obrazujmo se i osobno se uključimo, svatko odgovarajući na vlastiti poziv. Svatko ima svoje mjesto u mozaiku mira!

Krunica, kao i druge drevne molitve, večeras nas je ujedinila svojim pravilnim ritmom utemeljenim na ponavljanju: mir tako pravi prostor, riječ po riječ, čin po čin, kao što se stijena oblikuje kap po kap, kao što se na tkalačkom stanu tkanje oblikuje pokret po pokret. To su dugi ritmovi života, znak Božje strpljivosti. Potrebno je da nas ne odnese ubrzanje svijeta koji ne zna što progoni, kako bismo se ponovno vratili služenju ritmu života, skladu stvorenja i liječenju njegovih rana.

Kako nas je poučio papa Franjo, „potrebni su djelatnici mira, spremni pokrenuti procese ozdravljenja i obnovljenog susreta, s domišljatošću i hrabrošću“ (Fratelli tutti, 225). Doista, postoji „arhitektura mira, u koju su uključene različite društvene ustanove, svaka prema svojoj nadležnosti, ali postoji i ‘obrt’ mira koji uključuje svakoga od nas“ (isto, 231).

Draga braćo i sestre, vratimo se kući s ovom obvezom: uvijek moliti, ne umarajući se, i duboko obraćati srce. Crkva je velik narod u službi pomirenja i mira, koji napreduje bez kolebanja, čak i kada joj odbacivanje ratne logike može donijeti nerazumijevanje i prijezir. Ona naviješta Evanđelje mira i odgaja da se više pokorava Bogu nego ljudima, osobito kada je u pitanju neizmjerno dostojanstvo drugih ljudskih bića, ugroženo stalnim kršenjima međunarodnog prava.

„Poželjno je da svaka zajednica u svijetu postane ‘kuća mira’, gdje se uči razoružavati neprijateljstvo dijalogom, gdje se provodi pravednost i čuva oprost. Danas je, više nego ikada, potrebno pokazati da mir nije utopija“ (Poruka za LIX. svjetski dan mira, 1. siječnja 2026.).

Braćo i sestre svih jezika, naroda i nacija: jedna smo obitelj koja plače, koja se nada i koja se ponovno podiže.

„Nikada više rata, pustolovine bez povratka; nikada više rata, spirale žalosti i nasilja“ (Sv. IVAN PAVAO II., Molitva za mir, 2. veljače 1991.).

Predragi, mir neka bude sa svima vama! To je mir Krista uskrsloga, plod Njegove žrtve ljubavi na križu.

Zato Njemu upravljamo svoju prošnju:

Gospodine Isuse,

Ti si bez oružja i bez nasilja pobijedio smrt: raspršio si njezinu moć snagom mira.

Daruj nam svoj mir,

kao zbunjenim ženama u uskrsno jutro, kao skrivenim i prestrašenim učenicima.

Pošalji svoga Duha, dah koji daje život, koji pomiruje, koji protivnike i neprijatelje čini braćom i sestrama.

Nadahni nas pouzdanjem Marije, Tvoje Majke, koja je, slomljena srca, stajala pod Tvojim križem, postojana u vjeri da ćeš uskrsnuti.

Neka prestane ludilo rata i neka Zemlju njeguju i obrađuju oni koji još znaju rađati, znaju čuvati, znaju ljubiti život.

Usliši nas, Gospodine života!

[Izvor: Vatican News/IKA | Snimka: Ivan Gavranović]

† Miljenko Župarić (1978.–2026.)

Redakcija

Miljenko Župarić, rođen 30. travnja 1978., preminuo je nakon teške bolesti, blago u Gospodinu, 7. travnja 2026. godine.

Rođen je u Kopanicama u Bosni i Hercegovini, kao najmlađe od četvero djece. Životni put iz rodne Posavine doveo ga je u Njemačku, gdje je upoznao svoju suprugu Zdravku. S njom je sklopio brak 2008. godine, a njihovu ljubav okrunile su dvije kćeri, Lena i Ana.

Posljednjih pet godina živio je sa svojom obitelji u vlastitom domu u Waghäuselu. Unatoč tome što je u Njemačkoj izgradio dom, često je s čežnjom mislio na povratak u rodne Kopanice. Bio je duboko vezan uz svoju majku Mandu i sestre Ružicu i Miru, a posebnu bliskost gajio je prema bratu Slavku.

Kada je 2023. godine saznao za svoju bolest, nije gubio nadu. Okrijepljen sakramentom bolesničkog pomazanja, napustio nas je držeći krunicu u ruci.

Danas vjerujemo da je pronašao svoj mir – ondje gdje nema boli, u zagrljaju nebeskog Oca.

Posljednji ispraćaj pokojnog Miljenka bit će u srijedu, 15. travnja 2026. godine u 13 sati, u kapelici na groblju u Wiesentalu (Philippsburger Str. 32, 68753 Waghäusel), gdje će potom biti i pokopan.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Preminuo vlč. Ivan Plješa (1937.–2026.)

Redakcija

Svećenik Krčke biskupije i dugogodišnji voditelj Hrvatske katoličke misije Karlsruhe vlč. Ivan Plješa, preminuo je okrijepljen svetim sakramentima u petak 10. travnja 2026. u Karlsruheu, u 89. godini života i 65. godini svećeništva.

Vlč. Ivan Plješa rođen je u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu 10. rujna 1937. godine. Sjemenišnu gimnaziju i teološki studij završio je u Pazinu. Za svećenika je zaređen 2. srpnja 1961. u Omišlju.

Kao kapelan djelovao je u Novalji na otoku Pagu, potom kao župnik u Polju na otoku Krku, a od 3. listopada 1970. je vodio Hrvatsku katoličku misiju Karlsruhe i Ettlingen do prestanka njezina samostalnog djelovanja i ujedinjenja u HKM Mittelbaden 2005. godine. Tijekom svoga pastoralnog djelovanja bio je aktivan i na području Pforzheima i Mosbacha.

I nakon umirovljenja ostao je živjeti u Karlsruheu, gdje je nastavio pomagati svećenicima Hrvatske salezijanske provincije koji su preuzeli pastoralnu brigu u HKM Mittelbaden.

Pod geslom „Vjeran Bogu i narodu“, vlč. Ivan je 29. lipnja 2022. godine u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu proslavio 60. obljetnicu svoga svećeništva.

Mjesto i vrijeme pokopa bit će objavljeni naknadno.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

[Izvor: Živa zajednica https://www.zivazajednica.de/preminuo-vlc-ivan-pljesa/]

Znakovi nade – simboli u uskrsnom vremenu

Redakcija

Uskrsna vatra i svijeća

Svjetlo u noći

Vatra tjera hladnoću, svijeća nas prati kroz osobne tame.

Lomljenje kruha

Krist je uistinu prisutan

U kruhu i vinu Krist je s nama – opipljiv i blizak.

Daruje nam samoga sebe kako bi nas ojačao.

Križ

Oslonac u boli

Bog poznaje našu bol iz vlastitog iskustva i nosi je s nama.

On je uz nas.

Voda

Hrabrost za novi početak

Voda označava osvježenje i novi početak: Bog nam danas i svakoga dana daruje priliku da započnemo iznova.

[Tekst: Nadbiskupija Freiburg]

Put kroz tjedan od Cvjetnice do Uskrsa

Redakcija

Cvjetnica | Nada u nešto novo
Zajedno se zauzimati za promjenu. Trenutak kada osjećamo: može biti drugačije.

Veliki četvrtak | Istinska solidarnost
Zajedništvo nas jača. Biti tu jedni za druge, dijeliti kruh i zajedno nositi terete.

Veliki petak i Velika subota | Oproštaj i tišina
Tuga treba prostor.
Zajedno podnosimo tamu i dopuštamo i bol.

Uskrs | Život pobjeđuje
Iza horizonta se nastavlja. Nasilje i smrt nemaju posljednju riječ – nada pobjeđuje.

[Tekst: Nadbiskupija Freiburg]

Uskršnje uspomene

Redakcija

Od svih uspomena vezanih uz Uskrs, najdublje mi se urezalo okupljanje mještana na križni put u našoj maloj crkvi Blažene Djevice Marije, na koju smo i danas ponosni. Zaštićena je kao nacionalni spomenik, stara više od sedam stoljeća, i kažu da je najstarija u istočnoj Slavoniji.

Mi djevojke iz crkvenoga zbora dobivale bismo od svećenika Luke sve najpoznatije uskrsne pjesme na učenje. One se i danas ore našim crkvama, a i nama su još u glavi. Često se sjetim stihova: Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš, što pod prilikama tim se sakrivaš…

Kažu da se kućni odgoj iz kuće ponese, a naši su nam odmalena usađivali da se „od pamtivijeka tako radilo“ – lekcija koju smo morale utuviti u glavu. Žene u našem mjestu postile su o kruhu i vodi; korizma je bila vrijeme milosti i skrušenosti. Mama i baba su na Veliki četvrtak kuhale koprive:

– „Jedite, dice, ne znate kako je Isus bio gladan kad su ga vodili“, govorile su, dok se miris svježe pečenog kruha širio kućom.

Baba je molila zlatnu krunicu od Cvjetnice do Velikog petka; nije je ispuštala iz ruku. Na Veliki petak govorila bi:

– „Keve, nemojte češljati kose, danas se kosa ne dira. Kad su Isusa vodili na Golgotu, Majka Božja je na izvoru kosu prala.“

– „Nemojte da bi tko radion upalio“, naglašavao je dida.

U koritu kraj bunara majka se žurila oprati rublje, zavjese i posteljinu. Krečari su tada dobro prosperirali. Vozili su se kroz selo vičući kroz prozor: „Krećaaaa!“ A naše žene – kao da alvu prodaju – sve su kupovale po vreću. Tata se uključio pa je u jami iza kuće nadolijevao vodu da „proradi“, pazeći da se ne bi koja, kako je znao reći, „kezmica spržila u živom kreču“.

Kuća se krečila izvana i iznutra, čak i stabla duž cijelog šljivika – kao da će sam Isus osvanuti na Uskrs u našoj kući. I danas mi je to u krvi; sve to radim gotovo mehanički, nesvjesno.

Za Cvjetnicu smo zorom brale ljubičice, visibabe i maslačke te se umivale vodom iz bunara ispred kuće. Tata je u velikoj kotluši, na vatri nasred dvorišta, kuhao šunku; miris se širio do Svetoblažija, ali nitko je nije smio taknuti do uskrsnog doručka. Mama je voskom šarala jaja pa ih kuhala u ljusci crvenog luka.

Najviše smo se veselili pravljenju gnijezda u kojem bi nas na uskrsno jutro čekalo nekoliko šaranih jaja i vrećica jajašaca – tada nama najomiljenijih slastica. Sa vrećom u rukama razbježali bismo se po livadi i čupali travu objema rukama dok vreća ne bi bila puna. Po kući je nastajala graja oko toga čije će gnijezdo gdje biti, a obilježavali smo ga svojim papučama. Mama nas je mjesec dana prije „ucjenjivala“: ako se ne budemo držali reda, zeko nam neće ništa donijeti.

Na Veliku subotu nosile su se korpe na blagoslov – vazmeno otajstvo uz paljenje ognja i čitanje Staroga zavjeta. Svi smo nestrpljivo čekali da se svjetla upale i da svećenik ispred oltara zaželi sretan Uskrs.

U korpi je bio komad kuhane šunke, domaći sir, kuhana jaja, mali kićeni kruh, nekoliko pera mladog luka, malo soli i boca vina. Korpu smo prekrivali najljepšom krpom koju smo imali; mama ju je čuvala kao oči u glavi.

Na uskrsno jutro tata bi uzeo sol, posolio kuhano jaje, prekrižio se i prvi zagrizao komadić – kao glava kuće. Zatim majka, potom ja, pa redom po starini.

– „Prekrižite se i pričestite, ovo je blagoslovljeno“, govorio je.

Na Uskrs smo smjeli popiti i čašu vina od našeg grožđa – sorta se zvala mirisavka. Tata je objašnjavao:

– „Danas se vino pretvara u krv, a ovaj sveti kruh nemojte prosipati. Mrvice će mater odnijeti među živinu i rastresti.“

Svi smo dobili ponovu od glave do pete. Naši stari znali su od ničega stvoriti sve za taj najveći blagdan nas kršćana; naš je svijet dobivao najvedrije boje.

Isus je svjetlo! Isus je uskrsnuo! Aleluja!

Uvijek bi mi laknulo kad bi prestali oplakivati muke, bičevanje, krunjenje i razapinjanje. Najviše me rastuživalo kad smo pjevale: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“

Laknulo bi mi tek kad bi Isus uskrsnuo i kad bih, nakon predugih krunica i ukočenih koljena od klečanja, dobila mamin znak da tucanje jaja može početi.

Lijepi uskrsni dani moga djetinjstva i danas zažive u vazmenom otajstvu – u tuđini, daleko od doma, ali srcem blizu vjeri i tradiciji koju čuvam kao kap vode na dlanu.

Gordana Kopačević

Uskrsni blagoslov jela

Redakcija

Blagoslov jela je lijep uskrsni običaj koji se održava na Veliku subotu. Vjernici tada u crkvu donose košare s hranom koju će blagovati na uskrsno jutro, a svećenik je blagoslivlja molitvom i blagoslovljenom vodom, kao znak zahvalnosti i Božjeg blagoslova za obiteljski stol.

Na Veliku subotu, 4. travnja 2026. u našoj Misiji održat će se obredi i slaviti svečana sveta misa u četiri glavna centra: Karlsruhe, Gaggenau i Pforzheim u 18 sati, te u Bruchsalu u 21 sat. Odmah nakon svete mise slijedi blagoslov jela.

Blagoslov jela održat će se i na sam Uskrs, u nedjelju 5. travnja, nakon svete mise u svim zajednicama.

Raspored svetih misa za Veliku subotu i Uskrs dostupan je na poveznici OVDJE.

Glas Spasa – duhovna poezija Gordane Kopačević

Redakcija

U posljednjem korizmenom tjednu 2026. godine, vremenu koje poziva na sabranost i duboko vjerničko promišljanje, nastala je pjesma „Glas spasa“, nadahnuta pobožnošću Križnog puta u crkvi sv. Pavla u Bruchsalu. Njezina autorica je Gordana Kopačević, članica misijske zajednice u Bruchsalu i autorica zbirke Pet minuta do povratka (2025).

Uz ovu pjesmu donosimo i nekoliko drugih duhovno nadahnutih pjesama iste autorice.

Glas Spasa

Na križnom putu,

od postaje do postaje, vučem korake,

prosipam se slična sjemenu došljaka.

 

Na plodno tlo klica vjere se primila.

 

Crveno nebo balansira

na vrhu crkvenog tornja.

Bojim se, krv će prokapati,

rane se otvaraju.

 

Ispred siluete drvenog križa

padam na koljena,

Ti, kao vino u čašu ulijevaš mi nadu.

Kažeš po ne znam koji put: Ne boj se!

 

Prikovana čavlima ljudske slabosti

ne vidim Te, a čujem Ti glas.

Bojim se, vjetar će izbrisati

tragove u pijesku,

a želim svjedočiti Tvome postojanju.

 

Ograđena zidovima tišine Velikog tjedna,

nalik bršljanu pužem u visine.

Opet Ti čujem glas, a ne vidim Te.

Kažeš, ovo je zadnja postaja, dolazi svjetlo,

ne boj se.

Ispovijed

U sobi s pogledom na dušu

kroz male rupice okna

provlače se velike riječi.

 

Duša, nalik poderanoj košulji,

ušiti će rane i skinuti

teško kamenje sa srca.

 

U obrazu će sjati pokajanje,

usta izustiti obećanje…

Jedno uho i jedne usne

snagom duha odriješit će

čvorove na konopcima grešnika.

Vrijeme za istinu

Dani se provlače kroz mene,

nalik debelom koncu kroz igle uši.

Korak mi postaje sporiji,

sve veća i veća praznina u duši.

 

Pitam se:

Koliko mi je koraka ostalo do kraja,

ubrzati ili usporiti treba?

Kada pogledam visoko,

duga je i vijugava staza do neba…

 

Samo On će znati što mi je činiti,

On će reći, stigla si, vrijeme je istini.

Vrijeme tvoje

Izdani poljupcem, zatajiše nas najbliži,

bijahu nevjerni,

a pravedne nas razapinjali.

 

Na djelu upoznasmo Petra,

Tomu, Šimuna, Judu,

i gledasmo propast u čudu

i Božje suze…

 

I baš kao u Bibliji,

pohlepa kada kolo povede,

šačica zlata na grijeh navede…

 

Svijetom hode Jude i Farizeji,

Kaini i Abeli, čovjek čovjeka više ne voli.

Nit ratovi, nit zemljotresi

čak ni poplave

nisu dovoljne ljudskoj nesreći.

 

Bože! Znam, vrijeme tvoje dolazi!

Između grijeha i dobra

Omeđena strahovima

koprcam se

kao riba na suhom,

hvatam oduška u raskoraku

između posla i sna.

 

Koliko mi je koraka dato,

koliko zagrljaja i osmijeha,

što li će prevagnuti

na kantaru između

dobra i grijeha?!?

 

Edenskim vrtom života

glasove unutarnje čujem,

odbijam ubrati jabuku,

ali život često opsujem.

 

Bez lista srama šetaju

krojači sudbine moje,

o Bože što mi je činiti

da uživam kraljevstvo tvoje!?

 

U svijetu lažnih svetica,

grešnica sam u obraćenju,

spašavam dušu grešnu

moleći u Božjem hramu.

U zvijezde sam te ukovala

U zvijezde sam te ukovala.

Ni krušne mrve u usta nisam stavila

da ti se nisam ponizno zahvalila.

 

Nijedan obični ručak nisam skuhala

da krv i znoj nisam zalažući se prolila.

 

Ne žalim se jer znam:

u raj me odvode sve noge oprane

i moje ruke pružene,

što gladna usta su hranile.

 

Jedino što tješi me:

znam da ti vidiš, Isuse,

ono što drugima promiče.

Hrvatska mladež u plemenitoj akciji

Redakcija

U petak, 27. 3. 2026. smo u Bruchsalu doživjeli jedno posebno lijepo i ispunjeno druženje. Naša najmlađa folklorna skupina „Hrvatska mladež“ s velikim je uzbuđenjem i radošću nastupila za organizaciju „Brusl zeigt Herz e.V.“, humanitarnu udrugu koja pomaže beskućnicima, socijalno ugroženim osobama i svima u potrebi na području Bruchsala.

Nasi mali folkloraši su kroz ples, igru i osmijehe pokazali djelić hrvatske tradicije i kako se kroz folklor učimo zajedništvu, prijateljstvu i ljubavi prema našim običajima.

Bilo je predivno vidjeti koliko su uživali, ali i koliko su svojom energijom razveselili sve prisutne. Posebno nas raduje što su naši vrijedni roditelji, zajedno s djecom, pripremili i slatke kolače kao mali doprinos zajedničkom druženju. Cijela atmosfera bila je ispunjena smijehom, pjesmom i toplinom, i bilo nam je posebno drago što su djeca imala priliku biti dio ovako lijepe i humanitarne priče.

Na kraju su naši najmlađi kao mali znak pažnje dobili uskrsne poklone, što ih je dodatno razveselilo.

Hvala organizaciji „Brusl zeigt Herz e.V.“ na pozivu i prekrasnom druženju. Ovakvi trenuci nas podsjećaju koliko malo treba da nekome uljepšamo dan.

Antonija Vasilj

Fotogalerija (snimke: Anastazija Brandis)
2 Videos

Folklor spaja – to smo uistinu doživjeli

Redakcija

Zajednički ples nije samo pokret tijela – to je susret duša, ritam koji nas povezuje i podsjeća koliko je život bogat kada ga dijelimo s drugima. Ostavljamo iza sebe sumnje i strahove, a otvaramo vrata radosti, slobode i novih mogućnosti.

Svaki korak, svaki okret, svaka ruka koja nas vodi ili koju mi vodimo – sve to stvara prostor za rast. U tom prostoru učimo vjerovati, slušati, prilagoditi se i istovremeno izraziti sebe. Ples nas uči da nije potrebno savršenstvo da bismo zasjali; dovoljno je biti prisutan, otvoren i spreman na iskustvo.

Kroz zajednički ples upoznajemo nove ljude, ali i nove dijelove sebe. Otvaraju se vrata prijateljstava, kreativnosti i unutarnje snage za koju možda nismo ni znali da postoji. Svaka nova pjesma donosi novu priliku, svaka nova večer novu priču.

Zato pleši – bez zadrške, bez straha. Dopusti da te glazba vodi i da te energija zajedništva podigne. Jer upravo u tim trenucima, dok se smiješ i krećeš u ritmu, otvaraš vrata životu punom svjetla, mogućnosti i prekrasnih iznenađenja.

Jučer, 28. ožujka 2026. je naša Folklorna skupina FolkloriKA iz Karlsruhea imala zadovoljstvo i čast to sve zajedno doživjeti s jednim dijelom folklorne skupine “Fra Filip Grabovec” iz Mainza, te doživjeti i uz njihovu pomoć naučiti naš omiljeni ples “Hercegovački Linđo”.💃✨

Anita Vondroš

Fotogalerija (snimke: Dragana Ivanković i Martina Gagro)

Poziv na pobožnost Križnog puta za mir

Redakcija

Poštovane dame i gospodo,
drage sestre i braćo u vjeri,

Savez pastoralnog vijeća katoličkih vjernika drugih materinskih jezika i obreda srdačno vas poziva da zajedno prođemo put Isusa Krista. U vremenu punom izazova želimo dati znak jedinstva i nade.

Križni put za mir – 14 postaja, mnogi jezici, jedna nada.

U ovoj pobožnosti povezujemo muku Gospodinovu s krizama i nadama naših raznolikih zemalja podrijetla. Molimo na različitim jezicima i u različitim obredima, ali smo jedno u molitvi i u čežnji za mirom.

Kada? Utorak, 31. ožujka 2026.
Vrijeme: 19:00 sati
Gdje? Online putem Zooma
Izravna poveznica za sudjelovanje:
https://bit.ly/Kreuzwegandacht

Pozivamo vas da na početku pobožnosti pripremite svijeću. Zajedno ćemo je zapaliti kako bismo naše molitve i vizualno povezali preko svih granica.

Slobodno proslijedite ovaj poziv svojim zajednicama i zainteresiranima.

Radujemo se što ćemo zajedno s vama proći ovaj put.

Uz bratske pozdrave i blagoslove,
Vaš Savez pastoralnog vijeća katoličkih vjernika drugih materinskih jezika i obreda

Korizmena duhovna obnova za mlade

Redakcija

U nedjelju 22. ožujka 2026. u našoj misiji HKM Mittelbaden, u crkvi St. Elisabeth u Karlsruheu, održana je duhovna obnova za mlade pod temom „Svi smo mi Božja dijaspora. Domovina je naša na nebesima“ koju je predvodio svećenik salezijanac, mladomisnik don Tomislav Šimunović. Za lijepo glazbeno animiranje pobrinuo se zbor mladih naše Misije.

Korizmena duhovna obnova sastojala se od tri dijela. Prvo je bila sveta misa, zatim je uslijedio nagovor, a na kraju klanjanje pred Presvetim.

Pod svetom misom slušali smo evanđeoski ulomak o uskrsnuću Lazara. Isus govori da bolest nije na smrt i poručuje da će onaj tko u njega vjeruje živjeti. Lazarova sestra Marta pokazuje svoju vjeru, a Isus joj kaže da će vidjeti slavu Božju. Nakon toga Isus uskrsava Lazara.

Don Tomislav je u nagovoru rekao da je lijepo vidjeti punu crkvu mladih ljudi, ali da ne smijemo zaboraviti da je crkva sveto mjesto. Ona nije kao trg, stadion ili park. Sveta je zato što se u njoj spajaju nebo i zemlja. Ne zato što je lijepa ili ima slike i orgulje, nego zato što u njoj prebiva živi Bog. Rekao je i da se nad crkvom otvara nebo, da anđeli dolaze i klanjaju se kod oltara jer sam Bog dolazi na oltar, onaj koji je stvorio sve i kojeg ne može obuhvatiti cijeli svemir.

Pod svetom misom bile su još dvije važne poruke, a jedna od njih je tema smrti, koja nam često nije ugodna. Svećenik nas na početku korizme podsjeća: „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti.“

Naglašeno je da mi nismo stvoreni samo za ovaj svijet, nego smo djeca Božja. Naš život na zemlji je kratak, prolazan poput trave koja ujutro cvjeta, a navečer vene. Zato je važno svoj život povjeriti Bogu. Onaj tko ima Boga, ne treba se bojati smrti. Bez Boga dolaze strah, tjeskoba i samoća, ali s Bogom imamo nadu i mir.

Na kraju je naglašeno koliko nas Isus ljubi. Zaplakao je za Lazarom, što pokazuje koliko mu je stalo do čovjeka. Bog ljubi i svakoga od nas, dao je svoga Sina za nas i želi naše dobro. Zato trebamo vjerovati, slušati ga i uzvratiti mu ljubav.

Nakon svete mise uslijedio je nagovor. Don Tomislav je na početku rekao kako treba smisliti i neki zanimljiv, čak i malo provokativan naslov da privuče mlade. Govorio je da smo svi mi „Božja dijaspora“ i da je naša prava domovina na nebesima. Važno je znati odakle dolazimo i kamo idemo. Da bismo to razumjeli, trebamo se vratiti na početak.

U početku je bio samo Bog, koji oduvijek postoji. Sve što postoji pokazuje da ima Stvoritelja, jer ništa tako savršeno ne može nastati samo od sebe. Čovjek je vrhunac stvaranja i dokaz Božje mudrosti. Naglasio je da je Bog stvorio svakoga od nas iz ljubavi. Mogao je bez nas, ali je upravo nas htio. Život je veliki dar i Bog želi da budemo njegova djeca i da živimo s njim zauvijek.

Govorio je i o tome kako postoji zlo jer nam je Bog dao slobodu, a nema prave ljubavi bez slobode. Kako don Tomislav kaže, pred nama su dva puta. Prvi je širok i lagan, ali vodi u propast jer čovjek tada misli samo na sebe i udaljava se od Boga. Drugi je uzak i težak, ali je to put ljubavi i žrtve – živjeti za Boga i za druge. Taj put vodi u pravu sreću. Rekao je da nam na tom putu najviše pomaže molitva. Onaj tko moli, dobiva snagu i Bog mu pomaže u životu. Također je naglasio da Bog za svakoga od nas ima poseban poziv.

Don Tomislav je posebno govorio o braku i obitelji. Važno je dobro birati osobu s kojom ćemo provesti život, ne gledati samo vanjštinu, nego kakva je osoba iznutra. Potrebno je živjeti čistoću i moliti za budućeg supružnika, jer na taj način brak može biti okrunjen blagoslovom i djecom.

Na kraju je rekao da trebamo biti otvoreni životu jer nema većeg dara od života. Bog najbolje zna što je za nas dobro. Život je kratak i dragocjen, zato trebamo živjeti s Bogom, uzdignute glave i s ponosom.

Nakon nagovora uslijedilo je klanjanje pred Presvetim.

Nakon duhovnog programa okupili smo se u dvorani na druženju. Mladi su pripremili vafle, a uz glazbu, razgovor i smijeh sve je prošlo u jako lijepom i prijateljskom raspoloženju.

Veliko hvala don Tomislavu Šimunoviću na dolasku u našu misiju i na prekrasnoj korizmenoj duhovnoj obnovi uz temu koja nas je sve potaknula na razmišljanje o tome koje su stvari zapravo bitne u životu, te da uz Boga nikada nismo sami, jer On nas je stvorio i mi smo njegova djeca.

Nadamo se da će nam don Tomislav u bližoj budućnosti ponovno doći, da opet svi zajedno slavimo Boga.

Lucija Žugec

Fotogalerija (snimke: Jacqueline Zadravec, David Knežević, Monika Mišić, Marija Vasilj)

125 godina crkve sv. Josipa u Gaggenau

Redakcija

Na blagdan svetog Josipa, 19. ožujka 2026., u crkvi sv. Josipa u Gaggenau u 18 sati slavljena je zajednička sveta misa njemačke i hrvatske katoličke zajednice. Hrvatsku katoličku misiju Mittelbaden predstavljao je njezin voditelj don Tihomir Šutalo.

Evanđelje i molitve vjernika bile su čitane na njemačkom i hrvatskom jeziku, a crkveni zbor Misije također je sudjelovao u liturgijskom slavlju. Nakon svete mise uslijedilo je zajedničko druženje.

U nedjelju, 22. ožujka, u istoj je crkvi u 10 sati ponovno slavljena zajednička misa njemačke i hrvatske katoličke zajednice, ovoga puta u povodu 125. obljetnice postojanja crkve sv. Josipa (St. Josef Kirche). Svetu misu predvodio je dr. Christian Würtz, pomoćni biskup u Nadbiskupiji Freiburg, koji je bio ugodno iznenađen velikim brojem ministranata i ispunjenom crkvom. Hrvatsku misiju i ovoga je puta predstavljao njezin voditelj don Tihomir.

U svojoj propovijedi biskup Würtz potaknuo je okupljene vjernike da, po uzoru na svetog Josipa, promišljaju vođeni Duhom Svetim te da ne reagiraju impulzivno, nego da uzmu vrijeme za razmišljanje prije djelovanja.

Nakon svete mise organiziran je zajednički ručak u dvorani pored crkve, koja je bila u potpunosti ispunjena. Program su dodatno obogatile folklorašice folklornog sastava „Krila svetog Josipa“ iz Gaggenaua. Cjelokupno slavlje proteklo je u lijepom, skladnom i radosnom ozračju zajedništva.

Danijela Jurić-Kaćunić

Fotogalerija (snimke: Danijela Jurić-Kaćunić, Mirela Skorupski, Melita Zorica, Sunčica Biljaka)
4 Videos

Nadbiskupija Freiburg – statistički pregled za 2025. godinu

Redakcija

Nadbiskupija Freiburg objavila je u ponedjeljak, 16. ožujka 2026. statističke podatke za 2025. godinu. Na dan 31. prosinca 2025. ukupno je 1,51 milijun ljudi pripadalo Nadbiskupiji Freiburg, što čini oko polovicu svih katolika u saveznoj pokrajini Baden-Württemberg. U usporedbi s prethodnom godinom (1,55 milijuna), broj katolika smanjen je za 2,9%.

Ukupan broj vjernika proizlazi iz podataka o krštenjima, pristupima i ponovnim primanjima u Crkvu te o umrlima i istupima, uzimajući u obzir i promjene prebivališta. Nadbiskupija Freiburg objavila je godišnju statistiku istodobno s ostalim biskupijama u Njemačkoj.

Broj istupa iz Crkve i dalje u padu

Promjene u broju vjernika povezane su i s promijenjenim shvaćanjem crkvene pripadnosti. „Način na koji ljudi danas žive svoju pripadnost Crkvi temeljito se mijenja“, istaknuo je generalni vikar Christoph Neubrand. „No ono što ostaje, pa čak i raste, jest čežnja za dubinom i za pratnjom koja nosi u ključnim trenucima života. Porast broja povrataka u Crkvu ohrabruje nas da još odlučnije tražimo susret s ljudima – ondje gdje žive i gdje se susreću sa svojim pitanjima.“

Pastoralni djelatnici prate vjernike kroz sve životne dobi i važne životne trenutke. Tako je 11.291 dijete primilo prvu pričest (2024. godine: 11.131), a 8.193 vjernika primilo je sakrament potvrde (2024. godine: 8.136). Nešto je manji broj crkvenih vjenčanja (1.718 parova prema 1.944 prethodne godine) i krštenja (8.098 prema 8.736).

Znatno je porastao broj ponovnih primanja u Crkvu: u 2025. bilo ih je 450 (2024. godine: 351). Zabilježeno je i 139 novih pristupa (2024. godine: 114). Broj istupa ponovno je smanjen – 24.931 osoba istupila je iz Crkve (2024. godine: 25.813; 2023. godine: 33.835).

„Svaki nas istup boli“, rekao je nadbiskup Stephan Burger, „jer iza svake brojke stoji osobna odluka, često povezana s razočaranjem ili udaljavanjem. Te znakove shvaćamo ozbiljno i kao poticaj da stalno razvijamo svoje strukture i djelovanje u duhu sinodalnosti, usmjerene na Krista i potrebe ljudi.“

Crkva kao čimbenik društvene solidarnosti

Generalni vikar Neubrand naglašava važnu ulogu Crkve u društvu: „Iako se broj aktivnih katolika smanjuje, vjernici u našim župama i zajednicama daju važan doprinos društvu. To čine iz svoje vjere koja u sve složenijem svijetu pruža oslonac i orijentaciju.“ Mnogi, dodaje, tek kada određene ustanove prestanu djelovati, uviđaju koliko Crkva doprinosi društvu, osobito na području karitativnog rada i obrazovanja. Iako neki istupaju iz Crkve kako bi izbjegli plaćanje crkvenog poreza, mnogi su svjesni da time podupiru važne društvene ustanove poput vrtića, škola i socijalnih službi.

Velik doprinos volontera i stabilan broj pastoralnih djelatnika

Nadbiskupija Freiburg u regijama Baden i Hohenzollern upravlja s više od 1.000 dječjih vrtića, 33 škole, četiri škole za obrazovanje odraslih, pet stručnih škola za socijalnu pedagogiju, 13 obrazovnih centara, oko 350 lokalnih obrazovnih ustanova i 250 knjižnica. Crkveni i društveni život oblikuje do 200.000 volontera.

Broj pastoralnih djelatnika ostao je relativno stabilan. Na dan 31. prosinca 2025. bilo je 266 stalnih đakona (uključujući umirovljene), 275 pastoralnih referenata i 302 župna referenta. Broj dijecezanskih svećenika smanjen je na 623 (prethodne godine 635), od čega je 308 u aktivnoj službi. U pastoralnom radu sudjelovalo je i 40 svećenika iz drugih biskupija te 123 redovnička svećenika.

Izvor: Nadbiskupija Freiburg
[https://www.ebfr.de/erzdioezese-freiburg/aktuelle-meldungen/detail/nachricht/id/239410-erzdioezese-freiburg-veroeffentlicht-aktuelle-zahl-der-mitglieder/?cb-id=12103869]

[Izvor: https://www.ebfr.de/]

Katolička Crkva u Njemačkoj – statistički pregled za 2025. godinu

Redakcija

Crkvena statistika za 2025. godinu objavljena je 16. ožujka 2026. od strane Njemačke biskupske konferencije i 27 (nad)biskupija Katoličke Crkve. Kao i prošle godine, riječ je o privremenim podacima koji još mogu imati manja odstupanja.

U Njemačkoj katolici čine 23% ukupnog stanovništva (19.219.601 vjernik).

Podaci pokazuju daljnji pad broja krštenja – u 2025. bilo ih je 109.028 (2024. godine: 116.274).

Isto vrijedi i za crkvena vjenčanja, kojih je bilo 19.478 (2024. godine: 22.513).

Stabilan je broj prvih pričesti – 152.357 (2024. godine: 151.702) – kao i krizmi – 105.334 (2024. godine: 105.041).

Broj crkvenih sprovoda ponovno je smanjen i iznosi 203.496 (2024. godine: 213.046).

Kao i prethodne dvije godine, blago je porastao udio sudjelovanja na nedjeljnim misama – na 6,8 posto (2024. godine: 6,6 posto).

Zbog strukturnih promjena u biskupijama smanjen je i broj župa na 8.997 (2024. godine: 9.291).

Na razini cijele zemlje u 2025. zabilježeno je 25 svećeničkih ređenja.

Tijekom 2025. godine 2.269 osoba pristupilo je Katoličkoj Crkvi (2024. godine: 1.839), a 5.443 vjernika ponovno je primljeno u crkveno zajedništvo (2024. godine: 4.743).

Broj istupa iz Crkve iznosi 307.117 (2024. godine: 321.659).

Povodom statistike za 2025. predsjednik Njemačke biskupske konferencije, biskup dr. Heiner Wilmer SCJ, izjavio je:

„Podaci za 2025., koje danas objavljujemo kao Crkva u Njemačkoj, odraz su našega stanja. Zahvalan sam na predanom radu svih djelatnika u Crkvi, kao i na kvaliteti pastoralnog djelovanja. Ohrabrujuće je što sudjelovanje na bogoslužjima bilježi blagi porast te što su brojevi prvopričesnika i krizmanika stabilni. Ipak, žalosti me i dalje velik broj istupa iz Crkve. Razlozi su različiti, ali budući da smo zajednica vjernika povezana krštenjem i kriznom, svaki nas odlazak boli. U Njemačkoj nas je sve manje, no to nas ne sprječava da – uz sve potrebne promjene – i dalje s velikim osobnim zauzimanjem svjedočimo svoju vjeru. Stoga danas želim izraziti zahvalnost i svim volonterima u našoj Crkvi, kojih je oko 600.000 i koji omogućuju njezino djelovanje u društvu. Unatoč svim promjenama, potičem da ne klonemo, nego da gledamo naprijed i zajedno, i u ekumenskom duhu, tražimo putove kako kršćanstvo može zadobiti veću prihvaćenost u društvu.“

Izvor: Njemačka biskupska konferencija / Deutsche Bischofskonferenz
[https://www.dbk.de/presse/aktuelles/meldung/kirchenstatistik-2025]

[Izvor ilustracije: Živa zajednica]

Druženje ministranata Misije Mittelbaden u Gaggenau

Redakcija

U zajedništvu i radosti vjere održano je u subotu, 14. ožujka 2026. lijepo druženje ministranata Hrvatske katoličke misije Mittelbaden u Gaggenau. Na susretu su sudjelovali ministranti iz zajednica Gaggenau, Baden Baden, Rastatt, Karlsruhe, Bruchsal, Pforzheim i Offenburg.

Susret su predvodili don Janko Belina i vjeroučiteljica Sanja Gluhak. Program je započeo pobožnošću Križnog puta u crkvi sv. Josipa u Gaggenau, gdje su ministranti zajedno molili i razmišljali o Isusovoj muci, pokazujući svoju vjeru i zajedništvo.

Nakon molitve, druženje je nastavljeno u dvorani sv. Josipa, uz igru i kviz znanja, smijeh i radost.

Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali i pomogli u organizaciji ovog susreta te se radujemo novim susretima i druženjima naših ministranata.

Nikolina Palameta

Fotogalerija (snimke: Sebastijan Marković, Nikolina Palameta)

Helferfest u Gaggenau

Redakcija

U nedjelju, 8. ožujka 2006., nakon zajedničke svete mise u crkvi sv. Josipa, u obližnjoj dvorani sv. Josipa održan je zajednički ručak i druženje članova misijskog vijeća i vjernika, koji aktivno pomažu i sudjeluju u životu naše zajednice na području Gaggenaua, Baden-Badena i Rastatta.

Druženje je proteklo u lijepoj i opuštenoj atmosferi. Don Tihomir Šutalo, voditelj Misije, blagoslovio je našu zajednicu te uputio iskrenu zahvalnost članovima misijskog vijeća i svima koji svojim trudom, vremenom i dobrom voljom doprinose životu i radu naše Misije.

Neka dragi Bog blagoslovi naše zajedništvo i sva naša buduća okupljanja.

Danijela Jurić-Kaćunić

Fotogalerija (snimke: Mirela Skorupski)

Informacije turističke agencije o hodočašću u Lurd

Redakcija

Dragi vjernici, u nastavku vam donosimo program i informacije o hodočašću u Lurd, koje će se održati od 13. do 17. svibnja 2026. Program i sve potrebne detalje primili smo od turističke agencije Via Providentia iz Zagreba. Molimo vas, pažljivo pročitajte priložene informacije.

PROGRAM

1. DAN | 13. svibnja 2026. (srijeda) – Karlsruhe – Lurd
Polazak iz Karlsruhe 19:00 sati (Autobus br. 1 – Europahalle – Herman Veit Str., 76135 Karlsruhe). Pforzheim 18:00 sati (Autobus br. 2 – Messplatz – Habermehlstr., 75172 Pforzheim). Bruchsal u 18:30 sati (Autobus br. 2 – Messplatz – Schnabel Henninng Str. 4, 76646 Bruchsal). Zatim vožnja do Rasthof Baden-Baden – Autobahnkirche Busparkplatz 20:00 sati. Nakon što se svi putnici ukrcaju (Rastatt, Baden-Baden, Gaggenau, Kehl, Offfenburg), nastavljamo put prema Lurdu – noćna vožnja kroz Njemačku i Francusku uz redovna zaustavljanja i pauze.

2. DAN | 14. svibnja 2026. (četvrtak) – Lurd
Jutarnja vožnja kroz Francusku, predviđeni dolazak za ručak oko 13:00 sati. Nakon ručka prijava u hotel. U nastavku dana predviđeno je slobodno vrijeme za osobnu molitvu, pobožnosti ili mirno razmatranje u posebnom duhovnom ozračju Lurda.
U 17 sati sveta misa u crkvi sv. Bernardice, zatim slobodno vrijeme, večera (po dogovoru) u hotelu, nakon večere u 21 sat – procesija.

3. DAN | 15. svibnja 2026. (petak) – Lurd
Poslije doručka odlazak na sv. misu u Baziliku Svete Krunice u 8:00 sati. Zatim u 10.30sati Križni put. Ručak u 12:30 sati. Od 14 sati mogućnost za svetu ispovijed u crkvi sv. Bernardice. Slobodno vrijeme za vlastite pobožnosti. Večera u hotelu. Procesija u 21 sat. Noćenje.

4. DAN | 16. svibnja 2026. (subota) – Lourdes – Karlsruhe
Nakon doručka sveta misa, slobodno vrijeme. Ručak u hotelu u 12:00 sati, nakon ručka polazak iz Lurda prema Njemačkoj, slijedi vožnja kroz Francusku.

5. DAN | 17. svibnja 2026. (nedjelja) – Karlsruhe
Dolazak na odredište u ranim jutarnjim satima.

[Napomena: Za vrijeme boravka u Lurdu moguća je promjena satnice pojedinih točaka programa ili mjesta održavanja. O svim eventualnim promjenama bit ćete pravovremeno obaviješteni nakon što dobijemo potvrdu organizatora hodočašća – Hrvatskoga dušobrižničkog ureda u Frankfurtu.]

CIJENA PAKET-ARANŽMANA PO OSOBI: 380,- € u dvokrevetnoj/trokrevetnoj sobi.

U CIJENU ARANŽMANA UKLJUČENO:
• Prijevoz udobnim turističkim autobusom prema programu
• Smještaj u hotelu Adonis 3* na bazi 2 puna pansiona (doručak, ručak i večera) uz dodatna dva ručka po dolasku i odlasku
• Stručno vodstvo / voditelja putovanja
• Duhovno vodstvo
• Boravišne pristojbe za sve dane boravka Lourdesu
• Osiguranje jamčevine
• Osiguranje od profesionalne odgovornosti
• Troškovi organizacije hodočasničkog paket aranžmana

CIJENA HODOČASNIČKOG ARANŽMANA NE UKLJUČUJE:
• Paket osiguranja s osiguranjem otkaza putovanja, putno zdravstveno, osiguranje od nezgode, osiguranje prtljage – ponuda na upit
• Nadoplatu za jednokrevetnu sobu 70€ (plaćanje prije početka putovanja)
• Piće u hotelu
• Osobne troškove
• Napojnice, te sve druge troškove koji nisu izričito navedeni pod „u cijenu aranžmana uključeno“.

PRIJAVA ZA PUTOVANJE:
Prijaviti se kod pastoralne djelatnice Sanje Gluhak (mail: ; mob: +4915202042300) ukoliko to već niste to učinili.
Uplata aranžmana od 380,- € ili depozita od 180,-€ na račun agencije najkasnije do 25. ožujka 2026. ili do popunjenja mjesta. Ukoliko uplaćujete depozit ostatak iznosa potrebno je uplatiti 30 dana pred polazak, najkasnije do 13. travnja 2026. godine.
Nakon uplate cijelog iznosa ili depozita, potrebno je agenciji Via Providentia, na email: dostaviti slijedeće:
– kopiju/scan dokumenta kojim se putuje
– potvrdu o izvršenoj uplati
– kontakt podatke (email, broj telefona)

UVJETI I NAČIN PLAĆANJA
Uplata aranžmana od 380,- € ili depozita od 180,- € na račun:
IBAN: HR03 2402 0061 1012 8326 6
Via Providentia Tours d.o.o., Prilaz Gjure Dezelica 50, Zagreb, Hrvatska.
U opis plaćanja (Verwendungszweck) obavezno navesti: Lurd 13.-17.5.26 + ime i prezime osobe za koju se uplaćuje. Depozit je nepovratan, osim ako putnik nađe zamjenu koja bi putovala umjesto njega. (Za sve vrijede opći uvjeti agencije)

DOKUMENTI POTREBNI ZA PUTOVANJE
Za putovanje je potrebna važeća osobna iskaznica (za državljane država članica EU) ili putovnica (za sve putnike). Molimo provjeriti na vrijeme rok valjanosti dokumenata.

Za sve dodane informacije slobodno nam se obratite:
VIA PROVIDENTIA

+385 98 2021 27
www.via-providentia.com

Powered By EmbedPress

Izabran novi predsjednik Njemačke biskupske konferencije

Redakcija

Biskup Hildesheima Heiner Wilmer izabran je 24. veljače 2026. na proljetnom zasjedanju njemačkih biskupa u Würzburgu za novog predsjednika Njemačke biskupske konferencije. Katolički biskupi povjerili su mu tu službu kao nasljedniku limburškog biskupa dr. Georga Bätzinga, koji je predsjedničku dužnost obnašao šest godina. U predstojećem šestogodišnjem mandatu biskup Wilmer predstavljat će Njemačku biskupsku konferenciju u javnosti.

Životopis biskupa Wilmera

Heiner Wilmer rođen je 9. travnja 1961. u Schapenu (Emsland). U kolovozu 1980. stupio je u redovničku zajednicu Družbe svećenika Srca Isusova (Dehonijanci) te je 1985. položio doživotne zavjete. Za svećenika je zaređen 31. svibnja 1987. u Freiburgu. Od 1987. do 1993. studirao je u Rimu i Freiburgu. Nakon različitih službi kao pripravnik i nastavnik u Meppenu, Vechti i u njujorškoj četvrti Bronx, postao je ravnatelj gimnazije Leoninum u Handrupu. Od 2007. do 2015. bio je provincijal Njemačke provincije Družbe svećenika Srca Isusova u Bonnu, a potom do 2018. vrhovni poglavar Družbe u Rimu. Dana 6. travnja 2018. papa Franjo imenovao je Heinera Wilmera 71. biskupom Hildesheima, a 1. rujna 2018. zaređen je za biskupa i uveden u službu. U Njemačkoj biskupskoj konferenciji od rujna 2021. predsjednik je Komisije za društvena i socijalna pitanja. Od 2019. do 2024. bio je predsjednik Njemačke komisije Justitia et Pax.

Stavovi biskupa Wilmera

Biskup Heiner Wilmer vidi svoju glavnu zadaću u tome da „Boga stavi u središte“. Riječ je o zauzimanju za pravednost i milosrđe te o tome „da svoj put hodimo s Bogom“. To je njegov kompas. On je hodočasnik na putu, „s Evanđeljem u ruci i ljudima pred očima“. Uvjeren je da svi biskupi u Njemačkoj žele isto: „naviještati Evanđelje, živjeti i zračiti radosnom viješću te tako djelovati u duhu Svevišnjega“.

O raspravama o budućem smjeru Crkve Wilmer se izrazio suzdržano. „Duh Sveti ne živi samo u konsenzusu, nego i u suprotnostima. Stoga je dobro da u tom duhovnom dijalogu ostanemo u razgovoru.“ Osvrćući se na statut Sinodalne konferencije, o kojem su njemački biskupi glasovali u Würzburgu, izjavio je da ga signali iz Rima ohrabruju. Već je Papa Franjo rekao da je sinodalnost temeljni oblik Crkve. „Papa Lav to je potvrdio i u tom smislu sam uvjeren.“ Vatikan mora dati službenu suglasnost kako bi to tijelo moglo započeti s radom.

Što se tiče uloge žena u Crkvi, Wilmer je rekao da je riječ o tome da se, u skladu sa Svjetskom sinodom, njihova kompetencija učini vidljivom i da se važne službe povjere ženama. I na Svjetskoj sinodi tema službi i poslanja za žene nalazi se na dnevnom redu. „To vrlo pozdravljam.“ Dodao je: „Uvjeren sam da Duh Sveti i danas djeluje u Crkvi i radujem se iznenađenjima Duha Svetoga.“

U svom uvodnom obraćanju Wilmer je promišljao o ulozi Crkve u današnjem svijetu. „Katolička Crkva je privlačna.“ Za mnoge je ljude važan oslonac, a svojim socijalnim angažmanom stup društva. Katolički socijalni nauk Wilmer je nazvao „proročkim glasom za sve ljude“, koji treba ojačati.

Katolici u Njemačkoj žele svoju Crkvu samosvjesno i ponizno voditi u novo vrijeme, rekao je Wilmer. Postoje različiti putovi kako živjeti iz Evanđelja, ali svi zajedno slijede Isusa Krista. Katolike u zemlji nazvao je „živim licem Crkve“.

Crkva želi biti glasnica mira, naglasio je Wilmer. To vrijedi s obzirom na brojne krize i političke sukobe u svijetu, ali i na ozračje u društvu. Pritom se osvrnuo i na četvrtu obljetnicu početka ruskog napadačkog rata protiv Ukrajine. Kršćanska nada veća je od naivnog optimizma, rekao je novi predsjednik. Snaga Evanđelja jest u tome da se iz stava poniznosti bude snažan.

Wilmer se također obratio osobama pogođenima seksualnim zlostavljanjem u Crkvi. „Vaši glasovi imaju težinu“, naglasio je. Ti se glasovi moraju čuti; svaki korak u procesu suočavanja s prošlošću dobiva na dubini i istinitosti kroz svjedočanstvo pogođenih. Taj je put obilježen slušanjem i pouzdanošću. „Tako nastaje prostor u kojem se štiti dostojanstvo i u kojem povjerenje može ponovno rasti.“ Istodobno, u vezi s temom zlostavljanja postoje povrede i rane na obje strane.

Ukratko o Njemačkoj biskupskoj konferenciji

Njemačka biskupska konferencija je udruženje katoličkih biskupa u Njemačkoj. Oni kao dijecezanski biskupi vode jednu od 27 biskupija ili djeluju kao pomoćni biskupi. Prema informacijama iz listopada 2025. Konferenciju čini ukupno 61 član. Konferenciji također pripadaju – iako nisu biskupi – dijecezanski administratori, koji nakon ostavke ili smrti dijecezanskog biskupa privremeno upravljaju biskupijom.

Predsjednik predstavlja Njemačku biskupsku konferenciju u javnosti. Pritom je vezan odlukama plenarne skupštine i Stalnog vijeća. Ako o nekom pitanju ne postoje odluke plenarne skupštine ili Stalnog vijeća, predsjednik je dužan potaknuti donošenje odgovarajuće odluke. Ako to nije moguće, treba barem nastojati postići suglasnost s predsjednikom nadležne komisije. U hitnim slučajevima predsjednik Biskupske konferencije može sam davati izjave te o tome obavještava članove Biskupske konferencije. Zamjenik predsjednika preuzima njegove zadaće ako ga, u slučaju opravdane spriječenosti, predsjednik ovlasti za zastupanje ili ako je i on spriječen.

Izvori:
Njemačka biskupska konferencija: https://www.dbk.de/presse/aktuelles/meldung/bischof-dr-heiner-wilmer-scj-ist-neuer-vorsitzender-der-deutschen-bischofskonferenz
Katholisch.de: https://katholisch.de/artikel/67393-neuer-dbk-vorsitzender-wilmer-gott-ins-zentrum-stellen
Snimka: © Deutsche Bischofskonferenz / Marko Orlovic