Susret hrvatske katoličke mladeži u Bjelovaru (foto i video galerija)

BJELOVAR – U Bjelovaru je 17. rujna 2022. održan 11. po redu Susret hrvatske katoličke mladeži koji je okupio više tisuća mladih iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i iseljeništva.

Svečanim misnim slavljem na stadionu nogometnog kluba Bjelovar predsjedao je bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj nadbiskupom Giorgiom Linguom, kardinalom Josipom Bozanićem, (nad)biskupima i provincijalnim ministrima više redovničkih zajednica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine te brojnim svećenicima.

Iz naše Hrvatske katoličke misije Mittelbaden na susretu je sudjelovalo 23 mladih, a s njima je u pratnji bio pastoralni suradnik Darko Rubčić.

Put od početne ideje da mladi iz naše misije odu organizirano na susret u Bjelovaru do same realizacije nije išao baš po planu. Naime, početkom srpnja pastoralni tim naše misije, na čelu s don Ivom Nedićem, objavio je poziv za prijave mladih, ali je odaziv bio slab, prijavilo se svega 20 mladih i dvoje je pokazalo interes. Glavni razlog tomu je zasigurno vrlo nezgodan termin za mlade koji dolaze iz inozemstva, jer je susret pao u prvi tjedan nove školske godine u našoj pokrajini Baden-Württemberg: tek što su došli iz domovine, mladi su trebali ponovno putovati. Zbog slabog odaziva kandidata i veoma skupog prijevoza (ponuda za autobus iznosila je 4.300 €!), misija je otkazala organizirani odlazak na susret.

Ova odluka međutim nije pokolebala roditelje mladih kojih su prijavili svoju djecu na susret. Vrlo brzo su se međusobno povezali i dali na organizaciju puta, prethodno upoznavši s tim don Ivu. Svu organizaciju preuzeo je na sebe gosp. Božo Vasilj, dugogodišnji član Misijskog pastoralnog vijeća u Karlsruheu. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja da se mladi naše misije pridruže nekoj od drugih misija, konačno je pao dogovor s Hrvatskom katoličkom zajednicom Göppingen-Geislingen koju opslužuje i vodi fra Ivica Jurišić. Fra Ivica je imao također 23 prijavljenih mladih iz svoje zajednice, tako da smo zajedno mogli napuniti jedan autobus. Ovim putem zahvaljujemo gosp. Vasilju za uloženi trud te čitavom Misijskom pastoralnom vijeću Karlsruhe, na čelu s predsjednikom gosp. Brunom Vujevićem, koje je sufinanciralo troškove sudjelovanja i putovanja za mlade iz naše misije!

U petak, 16. 9. u rano jutro naših 23 mladih iz zajednica Karlsruhe, Bruchsal, Rastatt i Pforzheim, zajedno s vjeroučiteljem Darkom, bilo je spremno za polazak u Bjelovar. Na glavnom kolodvoru u Karlsruheu čekao nas je autobus s dvojicom vrlo mladih i susretljivih vozača iz Geislingena, Hrvojem i Marijanom Perolićem, koje je angažirao fra Ivica. Prije polaska došao nas je osobno pozdraviti, blagosloviti i zaželjeti sretan put i povratak don Ivo. Unatoč njegovoj silnoj želji da putuje s mladima, zbog gustog rasporeda nedjeljnih misa u našoj misiji, to ovoga puta jednostavno nije bilo izvedivo.

Točno u 6.00 sati krenuli smo prema Geislingenu i Göppingenu gdje nam se u autobusu pridružilo 23 mladih zajedno s njihovim voditeljem fra Ivicom. Nakon molitve za sretan put mladi su imali vremena za međusobno upoznavanje. Vjeroučitelj Darko pripremio je kraći program u kojem je upoznao mlade s važnijim osobama te osnovnim podacima iz povijesti i zanimljivostima grada Bjelovara i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Posebno predavanje bilo je posvećeno povijesti susretā hrvatske katoličke mladeži, od prvoga koji je 1996. na splitskom Poljudu okupio oko 50.000 mladih pa do ovoga posljednjeg u Bjelovaru.

U nastavku puta mladi su izmolili krunicu, a vjeroučitelj Darko je održao razmatranje u obliku ispita savjesti nad tekstom Puta križa koji je Bjelovarsko-križevačka biskupija objavila namjenski za predstojeći susret mladih u Bjelovaru. Razmatranje je dodatno obogaćeno duhovnim pjesmama koje su pjevali svi mladi uz gitarsku pratnju mladića Luke Pejazića iz zajednice Geislingen-Göppingen.

Da bi putovanje bilo zanimljivije i ostalo u sjećanju mladima, fra Ivica je ranije organizirao i kratki posjet Zagrebu. U centru grada nas je dočekala gospođa Marija Belošević, hrvatska katolička novinarka i fra Ivičina poznanica, zahvaljujući čijoj upornosti i vezama smo uspjeli ući u Zagrebačku katedralu, koja je inače od snažnoga potresa koji je pogodio Zagreb i okolicu u ožujku 2020. zatvorena za bogoslužje i posjetitelje. U katedrali nas je dočekao mons. Zlatko Koren, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog. On nas je upoznao s poviješću katedrale te s aktualnim radovima na njezinoj obnovi. Pretpostavlja se da početak izgradnje katedrale pada u prve godine 12. stoljeća, a da je dovršena i posvećena 1217. godine. Nakon više obnova tijekom stoljećā, posljednja temeljita obnova provedena je koncem 19. stoljeća, nakon velikog potresa iz 1880. godine, kada je katedrala zadobila svoj današnji oblik, u neogotičkom stilu. Trenutna obnova, nakon zadnjeg potresa, potrajat će sigurno dulje vrijeme jer su potrebni iznimno zahtjevni i skupi zahvati koji se ne tiču samo izvanjske zamjene kamena, nego i same statike, konstrukcije, a zatim i obnove unutrašnjosti. Na koncu obilaska katedrale, fra Ivica je izrekao molitvu kod groba bl. Alojzija Stepinca.

Mons. Koren pokazao nam je i bogoslužni prostor bl. Alojzija Stepinca (Kaptol 28, Zagreb), privremeni prostor za liturgijska slavlja dok katedrala ne bude ponovno otvorena za vjernike i posjetitelje. Prostor je minimalistički uređen s dijelom inventara katedrale, sa slikom sv. Leopolda Bogdana Mandića koja je također prenesena iz katedrale. Naši mladi su u znak zahvale domaćinima otpjevali pjesmu “Kriste, u Tvoje ime”.

Premda smo imali u planu obići još Trg sa crkvom sv. Marka, Kamenita vrata i Trg bana Jelačića, zbog nedostatka vremena, morali smo planirano otkazati i uputili smo se prema Bjelovaru, kamo smo stigli u 22.30 sati.

Smještaj nam je bio organiziran u Dvorani europskih prvaka. Sam naziv dvorane podsjetnik je na najveći uspjeh bjelovarskog sporta u povijesti – na titulu rukometnog prvaka Europe! Prije 50 godina, točnije 19. veljače 1972. na finalnoj utakmici europskog natjecanja u Dortmundu tadašnja ekipa rukometnog kluba ‘Partizan’ iz Bjelovara pobijedila je slavnu njemačku momčad ‘Gummersbach’ rezultatom 19:14.

U sportskoj dvorani dočekale su nas s hranom i pićem vrijedne bjelovarske volonterke, a u dvorani su zajedno s nama bili smješteni i mladi iz župa Široki Brijeg i Kočerin, iz pulske župe Sv. Petar U Šumi te splitske župe Podstrana. Djevojke su spavale na jednoj strani dvorane, dečki na drugoj, a svatko u svojoj vreći za spavanje. Neki od mladih su bili toliko uzbuđeni zbog novih sklopljenih prijateljstava da cijelu noć nisu oka sklopili, nego su zoru dočekali uz razgovor i smijeh.

U subotu ujutro naša se grupa uputila prema crkvi sv. Ane gdje nas je dočekao župnik vlč. Srećko Marić zajedno s volonterima iz svoje župe. Tamo smo dobili službene majice susreta, koje su ujedno bile ‘ulaznice’ za svetu misu na nogometnom stadionu, te ruksak za užinu. Domaćini su pripremili bogati doručak (meza, peciva, kolači, kava, sokovi…), a i mi smo pokazali da možemo dobro pojesti! Nakon što smo se tjelesno okrijepili i napunili svoje ruksake sendvičima, kolačima i vodom, uputili smo se u crkvu, gdje je nakon pozdravnih riječi župnika domaćina i kratkog predstavljanja prisutnih zajednica uslijedio duhovni program koji su animirali mladi iz župe. Detaljnije su nam pojasnili geslo ovogodišnjeg susreta „Srca gore!“, a zatim su izveli kratki igrokaz, razgovor između djevojke i Boga, čija je glavna misao da je svaki čovjek na zemlji u Božjim očima vrijedan, da je svaka osoba Božje remek-djelo.

Nakon pozdrava s domaćinima i zajedničke fotografije iz župe smo se pješice uputili do centra grada Bjelovara gdje smo u podne imali organiziran ručak u velikom šatoru, podignutom za ovaj susret. Zahvaljujući uigranim kuharima i mladim redarima ručak je usprkos velikoj rijeci mladih besprijekorno protekao.

Nakon ručka zaputili smo se prema središnjem gradskom parku u kojem se odvijao tzv. ‘Sajam zvanja’: na više od 20 štandova susreli smo redovnike i redovnice različitih zajednica, zatim sjemeništarce i njihove odgojitelje. U razgovoru s njima mladi su imali priliku ‘iz prve ruke’ više saznati o redovništvu i redovničkom načinu života te porazgovarati s duhovnicima. Organizator susreta odlučio se za ovaj sajam jer je termin susreta mladih pao na posljednji dan jesenskih kvatri koje su inače posvećene za svećenička i redovnička zvanja te za duhovnu izgradnju mladeži.

Osim duhovnog sadržaja mladi su imali priliku okrijepiti se i odmoriti u brojnim ugostiteljskim objektima u centru grada.

U 15:00 sati svi smo se okupili na središnjem gradskom trgu te se u koloni uputili prema gradskom nogometnom stadionu gdje je bila organizirana svečana sveta misa. Kiša nije sustajala, ali ni mladi se nisu dali smesti. Pjesma nije prestajala, pjevalo se iz srca, pjevalo se punim glasom. Po dolasku na stadion bila je mogućnost za osobnu ispovijed. Bio je dovoljan broj svećenika raspoređenih po terenu, tako da se nisu stvarale gužve.

U 17:00 sati započela je sveta misa koju je predslavio bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, a apostolski nuncij Giorgio Lingua pročitao je pismo koje je okupljenima uputio Papa Franjo. Pozdravivši najprije sve sudionike 11. SHKM-a, a posebno mlade iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te drugih dijelova svijeta koji su okupili kako bi zajedno slavili Boga, Papa je potaknuo mlade: „Ustanite i posvjedočite Božju ljubav koju je potrebno ugraditi u naše odnose, ustanite i branite istinu i one čiji se glas ne može čuti u društvu, ustanite i posvjedočite o novome pogledu koji vam omogućava da očima punim divljenja promatrate cijeli svijet. Ustanite i posvjedočite da je kroz oprost i Božje milosrđe moguće obnoviti narušene ljudske odnose te kako je moguće ponovno podignuti klonuli ljudski duh i povratiti nadu. Ustanite i posvjedočite s radošću da Krist živi. Ljubljeni, otvorimo se Božjim iznenađenjima koji svojim svjetlom želi obasjavati naš put. Budimo otvoreni za ono što nam želi reći također po našoj braći i sestrama. Tako ćemo pomoći jedni drugima da zajedno ustanemo i u ovom teškom povijesnom času postat ćemo proroci novih vremena punih nade“ (Informativna katolička agencija). Tijekom misnoga slavlja pjevao je Zbor mladih Bjelovarsko-križevačke biskupije uz pratnju orkestra puhača, gudača i udaraljkaša.

Nakon svete mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je predmolio don Damir Stojić, a pjesmom ga je pratio sastav „Božja pobjeda“. Nakon klanjanja nastavljen je koncert duhovnih pjesama, a program je završio u 22 sata.

Oko 23.30 naši mladi iz zajednica Mittelbaden te Geislingen-Göppingen ukrcali su se u autobus i krenuli smo natrag doma, u Njemačku. Put je protekao u najboljem redu, jer smo do jutra uglavnom svi spavali. U nedjelju, oko 10 sati stigli smo u Geislingen gdje smo napravili zajedničku fotografiju, pozdravili se s ekipom mladih i fra Ivicom, koji je već u 12 sati imao svetu misu. U Göppingenu smo se oprostili s ostatkom ekipe nastavili dalje put prema Karlsruheu. Našim mladima bilo je prelijepo s prijateljima iz zajednice Geislingen-Göppingen i izrazili su želju da ponovno s njima putuju i druže se.

Preostalo vrijeme putovanja do Karlsruhea iskoristili smo za zajednički razgovor, za sabiranje dojmova. Svi su mladi jednodušno potvrdili da im je, unatoč neprestanoj kiši i hladnoći, bilo izuzetno lijepo na susretu mladih u Bjelovaru. Na pitanje što ih je ponukalo da se prijave na ovaj susret, jedni su rekli kako su se željeli duhovno obnoviti, drugi iz želje da upoznaju druge mlade i sklope nova prijateljstva, treći jer su čuli od starijih samo najbolje o ovakvim susretima. Svima njima očekivanja su ispunjena i više nego što su se nadali. Spremno su obećali da će ići i na sljedeći Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se održati u Gospiću krajem travnja ili početkom svibnja 2024. godine. Ali do tada imaju i zadaću: svatko od njih treba u svojoj vjerničkoj zajednici, među svojim prijateljima iz crkve ili s vjeronauka, oduševiti i pridobiti nove mlade kako bi nas na idućem susretu bilo još više!

Himna 11. Susreta hrvatske katoličke mladeži

Gospel zbor Lingenfeld & Band po četvrti put u Bruchsalu

U nedjelju, 9. 10. 2022. u 18.30 sati nastupa Gospel zbor Lingenfeld u katoličkoj crkvi svetog Pavla (St. Paul Kirche) u Bruchsalu. Publiku očekuje raznovrstan i uzbudljiv koncert na koji poziva katolička pastoralna jedinica St. Vinzenz iz Bruchsala.

Postoje dobri razlozi za ovaj ponovni poziv, jer naziv Gospel zbor Lingenfeld označava zbor snažnog glasa s raznolikim, izražajnim solistima te iskusan i groove bend pod glazbenim vodstvom Matthiasa Settelmeyera.

Zahvaljujući osebujnoj interpretaciji širokog repertoara, ansambl je od osnutka 1974. stekao samostalan glazbeni profil postavši jedan od vodećih gospel zborova u zemlji. U više od 500 koncerata Gospel zbor Lingenfeld stekao je veliko scensko iskustvo i postao poznat kroz više od 50 koncertnih turneja u zemlji i inozemstvu, nekoliko CD-a albuma te putem radijskih i televizijskih nastupa.

Otprilike dvosatni program uključuje tradicionalne i novije gospele kao i pjesme s područja zabavne glazbe i mjuzikla u osjećajnim, dirljivim i ritmički uzbudljivim aranžmanima. Ova raznolikost glazbe i opipljiva radost pjevanja i muziciranja, zajedno s težnjom za preciznošću i savršenstvom, čine koncerte Gospel zbora Lingenfeld posebnim doživljajem.

Ulaznice se mogu kupiti putem online trgovine na: www.gospelchor-lingenfeld.de; zatim u knjižari Braunbarth (Kaiserstraße 30, Bruchsal, 07251/384800) i prodavaonici Blatt & Blüte (Schwegenheimer Strasse 2, Lingenfeld, 06344/508825).

Cijene: 15 € u pretprodaji / sniženo 10 €; na blagajni uoči koncerta: 17 € / sniženo 12 €.

Ulaz od 17.45 sati.

Razgovor s mladim nogometašem koji je spasio život svojoj majci

Na internetskom portalu Jutarnjeg lista, u rubrici Sportske novine, objavljen je kratki razgovor s Robertom Perić-Komšićem, mladim nogometašem vinkovačkog kluba Cibalia. Robert je inače najmlađe dijete gospođe Ljiljane Krajnc iz Sarajeva, koji je spasio život svojoj majci tako što joj je bio donor jetre. Transplantacija jetre uspješno je obavljena 21. 3. 2022. u Istanbulu. I majka i sin su se uspješno oporavili od operacije. Ljiljana je nakon 13 godina teške borbe dobila novi život, a Robert se priključio svojoj momčadi i krenuo s treninzima.

Podsjećamo da je naša Misija Mittelbaden sredinom veljače pokrenula humanitarnu akciju skupljanja novca za Ljiljanu. U rekordnom vremenu skupili smo 7.500 € i prebacili ih 2. ožujka na Ljiljanin račun. S ovom novčanom pomoći omogućili smo obitelji da podmiri sve potrebne troškove: avionske karte, hranu, smještaj, poslijeoperativni oporavak i kasnije kontrole.

U nastavku pročitajte kratki razgovor s Ljiljaninim sinom Robertom.

https://sportske.jutarnji.hr/sn/nogomet/nogomet-mix/majka-mi-je-dala-zivot-a-ja-sam-joj-ga-produzio-fascinantna-prica-naseg-nogometasa-velikog-heroja-15230827

Pisma Isusu i molitve naše djece

Kada su učenici pitali Isusa da im kaže tko je najveći u kraljevstvu nebeskom, on dozove jedno dijete, postavi ga posred njih i reče: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.” (usp. Mt 18,1-5)
Isus, dakle, za mjeru prikladnosti bivanja u Božjoj blizini uzima dijete. Dječje ponašanje postavlja za uzor svima koji teže za Božjim kraljevstvom. A znamo da su djeca jednostavna, otvorena životu, puna povjerenja prema ljudima oko sebe, iskrena. O kako bi svijet dobro izgledao kada bismo svi bili kao djeca!
Da je doista tako, uvjerit ćete se i sami kada u nastavku pročitate pisma Isusu i molitve naše djece iz Pforzheima i Bruchsala (šk. god. 2021./2022.).

Prvopričesnici iz Pforzheima

  • Dragi Isuse, molim te čuvaj moju obitelj i mene. Volim te.
  • Dragi Isuse, molim te da svi ljudi budu zdravi i žive u miru i dobroti.
  • Dragi Isuse, moja molitva je za mir u svijetu, da ne bude nikada rata. Da se svi ljudi vole i cijene, bez obzira koje su vjere i nacije.
  • Dragi Isuse, ti si za mene svemoćan. Ja bih tebe molila da u mojoj obitelji uvijek bude ljubav i da se nitko ne svađa i da se nitko ne ljuti. Da se uvijek svi volimo i da budemo uvijek zahvalni i sretni. Najljepši pozdravi!
  • Isus je za mene osoba koja meni pokazuje kako se trebam ponašati i kako ne. Za mene je on prijatelj s kojim mogu govoriti o svojim problemima, i mogu to tražiti zauvijek.
  • Dragi Isuse, hvala što me čuvaš svaki dan i paziš na mene da budem zdrava i vesela. Jedinu želju koju imam, molim te, čuvaj moju obitelj i da svi budemo zdravi i sretni.
  • Dragi Isus, ja ne znam kaj da kažem. Ali ja tebe volim. Ja bih imala najbolji život i imala dvije curice i jedinice u školi, molim tebe. Ja tebe volim.
  • Dragi Isuse! Jako sam uzbuđena i sretna što ću se u sakramentu Prve pričesti konačno susresti s tobom. Želim da budeš moje svjetlo i da živim s tvojim blagoslovom. Trudit ću se da te nikada ne razočaram, dragi Isuse.
  • Dragi Isuse, za svoju Prvu svetu pričest želim da prestane rat u Ukrajini i da sva djeca živu u miru i ljubavi.
  • Dragi moj Isuse, ja te jako volim, srce ti svoje dajem i molim! Hvala ti, Isuse, što si uvijek uz mene i što me čuvaš. Ti si moj najbolji prijatelj… Volim te, Isuse!
  • Dragi Isuse, hvala ti što mi pomažeš, što si uz nas i što si došao prvi put u moje srce. Budi uz mene i moju obitelj. Čuvaj nas, molim te. Voli te tvoj…
  • O moj dragi Isuse, mnogo te volim i uzdam se u te. Molio bih te za blagoslov i ljubav u mojoj obitelji. I u cijelom svijetu da bude mir. Čuvaj mog malog brata koji je na Nebu sada među anđelima, a čuvaj i mene i podari mi pamet i zdravlje. Voli te tvoj…
  • Dragi Isuse, ja sam jako sretna da te imam. Hvala ti što si me stavio na ovu zemlju, što imam dobre roditelje i što ću dobiti napokon seku. Tvoja…
  • Dragi Isuse, želim da su svi zdravi i sretni.
  • Dragi Isuse, želim da mi čuvaš moju obitelj i da nam daš zdravlje.
  • Dragi Bože, hvala ti na životu. Čuvaj moju obitelj. Daj mojoj obitelji sriće, zdravlja i ljubavi. Dragi Bože, volim te
  • Dragi Isuse, želim da si uvijek uz mene, da ne budemo bolesni, da mi čuvaš obitelj. Da budem dobra u školi. Čuvaj me od svakog grijeha i zla. Zahvaljujem ti što je tvoja molitva sa mnom i s mojom obitelji.
  • Dragi Isuse, ja želim da moja obitelj bude zdrava i da Bog mene i moju obitelj čuva. Amen.

Vjeroučenici 4.–6. razreda iz Bruchsala

  • Isuse, molin te za mir u svijetu. Za dobro cijeloga naroda, pogledaj nas malene, pomozi nama u našin nevoljama. Utječemo se tebi da ćeš uslišiti naše vapaje. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
  • Dragi Bože, molim te, pomozi Ukrajini. Da svatko može biti sretan. Pazi na moju familiju i moje prijatelje. Molim te da korona nestane.
  • Bože, ja molim da prestane rat u Ukrajini. Bože, daj svima koji su bolesni tvoju ljubav, i svima koji trebaju – tvoju ljubav. Amen.
  • Oče naš, molim te za djecu u Ukrajini: pomozi njima da nađu sigurno mjesto. Molim te da ovaj rat prestane i da se sva djeca mogu vratiti svojoj kući. Amen.
  • Ja molim da ne bude gladnih na svijetu, da ne živi nitko na cesti, da nitko ne bude ‘lovac’. Da svatko bude dobro (zdrav) na svijetu i da budu dida, baka i drugi svi moji u familiji zdravi.
  • Dragi Bože, čuvaj mene i moju obitelj u dobru i u zlu. Oprosti svakome njegove grijehe. Daj nam sreće i veselja. Daj mir onima koji više nisu na ovoj zemlji. Hvala, dragi Bože, uvijek ćeš biti naš čuvar. Amen. (Pobjednik je onaj koji uvijek vjeruje.)
  • Zahvala Isusu. Dragi Isuse, hvala ti za sve što si učinio za nas. Za tvoju ljubav i dobrotu, hvala što si tu uz nas kad te trebamo. Dragi Isuse, hvala ti za moje roditelje, hvala ti za svu ljubav koju si nam darovao.
  • Dragi Bože i Isuse, zahvaljujem da smijem živjeti na ovom svijetu. Molim te da čuvaš moju mamu i mog tatu jer oni čuvaju mene i molim da i ti čuvaš mene. Pomozi mi da budem jedan dobar nogometaš (golman). Hvala ti! Popravi ovaj svijet jer ovaj svijet nije više takav kakav je bio prije. Dragi Bože i Isuse, čuvaj moje sestre i mog djeda koji je sad kod tebe. Hvala. Amen.
  • Dragi Bože, pomozi svim ljudima koji trebaju tvoju pomoć. Molim te za mir na zemlji. Neka bude više radosti i veselja. Budi uvijek uz mene.
  • Dragi Bože, molim te pomozi svima koji trebaju tvoju pomoć. Bože, daj da su svi dobri i da su svi zdravi. Daj, Bože, svima dovoljno jesti i piti. Daj, molim te, da imaju svi na svijetu lijepi život ii pazi, molim te, Bože na nas.
  • Hvala ti, Isuse, što imamo za jesti. Hvala ti, Isuse, što smo zdravi. Hvala ti, Isuse, što smo se rodili. Hvala ti, Isuse, što smo velika obitelj.
  • Oče naš, napravi da sva djeca na svijetu imaju kruha za jesti. Amen.
  • Dragi Bože, čuvaj nas od svakoga zla, svaki dan i svaku noć. Daj svoj mir i da svi ratovi na svitu prestanu.
  • Dragi Isuse, hvala ti što si uvijek uz mene kada je najteže i što čuvaš mene i moju obitelj. Svaki novi dan je dar od tebe. Hvala, Isuse!
  • Dragi Isuse, hvala ti što si me stvorio. Sretna sam da imam šta jesti. Isuse, pomozi svima što nemaju ništa za jesti i čuvaj ih od svakog zla, i mene čuvaj i moju obitelj, čuvaj moje najmilije u Hrvatskoj i sve ljude na ovom svijetu.
  • Ja se molim da mi bude obitelj zdrava. Da mi baba, dida iz Zagreba, baba i dida s mora i da moja prababa bude još malo živa. Da se lijepe životinje pusti na miru. Da imamo još ‘love’ za hranu. Da više nema gladi na zemlji. Da se popravi zemlja. I da dobiju loši ljudi svoju zasluženu kaznu. I zadnje za što se molim, da mi roditelji ne dobiju rak i da još jako jako dugo žive, da mogu doživjeti moju svadbu, svadbu moje djece i njihove djece I da sve moje lipe momente u životu dožive, naravno i s mojoj sestrom. Amen.
  • Dragi Bože, molim te da budemo moja familija i ja zdravi.
  • Dragi Bože, nadam se da ti gori paziš na mojeg pradida i na mene i moju obitelj. Da budemo uvijek zdravi, i osim toga želim da zna da ja često idem u crkvu i pomolim se prije spavanja. Ja se čak veselim kad jednom umrem, da budem kod tebe u nebu. Amen. (Tako je.)

Vjeroučenici 4.–6. razreda iz Pforzheima

  • Bože, molim te da ja budem zdrava, i moja familija i prijatelji.
  • O, Isuse dragi, ja te jako volim. Pouči me kako da se molim. Očuvaj mi srce od svih misli ružnih. Daj mi milosti vidjeti patnje gladnih, tužnih. Ali najviše te molim da sačuvaš vjeru i mene.
  • Dragi Isuse, hvala ti za sve šti sam dao i molim te da svi budu zauvijek zdravi i sretni, da uvijek bude mir na našoj zemlji i da nitko ne mora gladovati. Molim te, čuvaj nas sve. Hvala ti, Isuse!
  • Moja molitva. Za druge ljude: Molim te, Bože, za zdravlje drugih ljudi, mir i slobodu. Molim te da ratovi prestanu i da se ljudi raduju te da svi ljudi imaju novca, pića, hrane i mjesto za živjeti.
    Za moju obitelj: Molim za zdravlje svoj obitelji, sreću moje obitelji. Da mi roditelji dobro budu i da mi dugo žive.
    Za mene: Molim za sreću, prijatelje, zdravlje i dobre/lijepe događaje. Molim te da se promijenim tako da zavolim učenje.
  • Dragi moj Bože, hvala ti za moju obitelj i za sve moje prijatelje. Hvala ti da smo svi zdravi, budi uz nas svakoga dana i pazi nas. Ti si moja nada i moja snaga, moja ljubav. I molim te, pazi našu cilu obitelj u Hrvatskoj. Amen.
  • Dragi Isuse, ja te molim da meni i mojoj obitelji bude dobro u budućnosti. I u budućnosti ja ću biti bolji u školi, ja samo želim svoje roditelje učiniti ponosnima. Hvala ti, Isuse, za sve.
  • Dragi Isuse, daj nam mir u svijetu, a ne rat i borbe. Napoji žedne, nahrani gladne i pomozi onome kojem treba pomoć. Sačuvaj moju obitelj, moje prijatelje i mene samoga. Molim te, ispuni moju molitvu.
  • Dragi Gospodine, ja bih htjela od tebe da nema više bolesti i ratova, da bude sve kao u raju, da bude sve normalno i prirodno, i da je mir u svijetu, da se svi vole, da bude sve u redu i lijepo i da si vjeruju u Boga.
  • Dragi Isuse, molim te da moja baka ozdravi i da prođe rat.
  • Dragi Gospodine, sve što ja želim je da nema bolesti i ratova, da sve bude kao u raju, sve prirodno i da sva djeca imaju dom, piti i jesti, da mogu sva djeca ići u školu. Amen.
  • Vječni Oče, želio bih se odmoriti ove noći u tvome srcu. Prikazujem ti svaki otkucaj svoga srca, sa svom svojom ljubavlju koju nosim za tebe. Iako sada odlazim na počinak, molim za obraćenje onih duša koje su te uvrijedile. Molim te da se smiluješ cijelom svijetu, posebno onima koji su te upoznali i ne odustaju od grijeha. Prikazujem ti cijelo svoje biće i svaki otkucaj svoga srca kao zadovoljštinu za učinjene grijehe. Amen!
  • O Isuse, ja te jako volim. Da ti znam uvijek reći hvala za sve riječi što govoriš kada se jutrom budim i kada krenem leći. Očuvaj mi srce od svih misli ružnih. Ali, dragi Isuse, najviše te volim kada sačuvaš mi vjeru da te uvijek volim. Učini srce moje po srcu svome. Amen.
  • Hvala Bogu, prođe danak, dođe slatki sanak, al’ prije neg’ pođem spat’, ja ću tebe, Bože, zvat’: Da mi budeš na pomoći, uvijek, pa i ove noći, da me svaka bijeda mine, i opet mi sunce sine.

Životna svjedočanstva dvojice bogoslova salezijanaca

U mjesecu srpnju u našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden proboravili su dvojica bogoslova salezijanaca: Mario Majstorović i David Marić. Bili su smješteni kod naših svećenika u Karlsruheu. Kroz mjesec dana pohađali su kurs njemačkog jezika, ali i bili aktivno uključeni u pastoralni rad u našoj Misiji: čitali su misna čitanja i pričešćivali, družili se s ministrantima i mladima, razgovarali s vjernicima, pomagali svećenicima…

Osluškujući reakcije vjernika koji su se osobno susreli s ovom dvojicom mladića, možemo sa sigurnošću reći da je njihov boravak donio veliko osvježenje našoj zajednici i na tome smo jako zahvalni njima osobno i hrvatskoj salezijanskoj zajednici koja ih je poslala. Možda upravo njihov osobni primjer, njihova vedrina i pristupačnost, potaknu srce nekog mladića ili djevojke iz naše Misije da se odluči za svećenički ili redovnički poziv.

Mariju i Davidu želimo sretan povratak u Hrvatsku i svaki Božji blagoslov u životu, na njihovu putu do svećeništva, a na nama je da ih pratimo molitvama. Tko zna, možda jednoga dana, kada postanu svećenici, budu darovani upravo našoj Misiji!

U nastavku poslušajte njihova životna svjedočanstva koja su pred okupljenim vjernicima izrekli na nedjeljnim misama 24. 7. 2022. u zajednicama Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim.

David Marić (crkva St. Michael, Karlsruhe)
Mario Majstorović (crkva St. Paul, Bruchsal)
Mario Majstorović (crkva St. Antonius, Pforzheim)

Krštenje 6. djeteta obitelji Petran iz Pforzheima

U nedjelju, 24. 7. 2022. u crkvi svetog Ante u Pforzheimu, za vrijeme svete mise kršten je mali Gabrijel – 6. dijete u obitelji Petran.

Svetu misu i obred krštenja predvodio je don Ivo Nedić, voditelj Misije Mittelbaden, oko oltara služilo je 10 ministranata s kojima je bio bogoslov Mario Majstorović, a pod misom su pjevali mladi iz zajednice Pforzheim.

U propovijedi je don Ivo govorio o današnjem velikom raskoraku između civilizacije života, što je bit Isusove poruke i njegova Evanđelja, i s druge strane, civilizacije smrti koja nas okružuje. Dok ta civilizacija smrti propagira legalizirano ubojstvo najmanjih i najnemoćnijih (abortus i eutanaziju), Crkva, utemeljena na osobi Isusa Krista i njegovoj poruci, zastupa stav o poštivanju ljudskog života od njegova začeća pa do prirodne smrti.

Osmero članova obitelji Petran konkretnim primjerom svjedoče da su dijelom civilizacije života, da su okrenuti životu, da se ne boje života. Majka Nikolina je  u svom kratkom obraćanju prisutnim vjernicima posvjedočila kako je ta okrenutost životu njezine obitelji plod vjere.

Pred kraj mise vjernicima se obratio i bogoslov salezijanac Mario Majstorović, koji je prisutnima podijelio svoje životno svjedočanstvo o pozivu da bude svećenik salezijanac.

Ukratko o obitelji Petran

Obitelj Petran je iz Sirača, malog mjesta pokraj grada Daruvara. Otac Saša silom prilika dolazi u Pforzheim u siječnju 2016., uz veliku pomoć don Stjepana Pasarića, koji je ranije djelovao u HKM Mittelbaden. Supruga Nikolina i 4 sinova (Dominik, Deni, Marko i Mateo) pridružuju mu se u kolovozu iste godine.

Saša neprestano ističe s velikom zahvalnošću kako im je Bog na put stavljao samo dobre ljude koji su pomogli oko pronalaženja posla i uputili ih u pitanja vjere i zajedništva.

U Njemačkoj obitelj Petran postaje bogatijom za jednu curicu, Ellu Mariju, koju je u Hrvatskoj krstio požeški biskup Antun Škvorčević pod misom kada se i krizmao najstariji sin Dominik. Prije mjesec dana obitelj je dobila i novu prinovu, maloga Gabrijela koji je od jučer najmlađi član naše crkvene zajednice.

Obitelj Petran aktivno je uključena u rad Inicijative ’40 dana za život’ od samog njezinog osnutka u zajednici Pforzheim, sinovi Marko i Mateo su aktivni ministranti, a otac Saša je nedavno izabran za zamjenika predsjednika Misijskog pastoralnog vijeća u Pforzheimu.

Krizme 2022. u HKM Mittelbaden (foto + video galerija)

U našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden, u periodu od 25. 6. do 16. 7. 2022. svečano je proslavljeno pet svetih krizmi. Sakrament svete potvrde i darove Duha Svetoga primilo je ukupno 149 krizmanika i krizmanica. Prethodno su se jednu školsku godinu pripravljali za sakrament krizme kod svojih vjeroučitelja i svi su se, zajedno sa svojim roditeljima i kumovima, prije same krizme ispovjedili.

 

Gaggenau

Prva krizma slavljena je u subotu, 25. 6. 2022. u crkvi St. Josef u Gaggenauu. Misnim slavljem predsjedao je don Stjepan Matijević, koji je ujedno i podijelio sakrament potvrde. Sakramentu potvrde pristupilo je ukupno 26 krizmanika iz zajednica Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden. Krizmanike su za sakrament krizme kroz školsku godinu pripremali vjeroučitelji: Sanja Gluhak (Gaggenau), Đurđica Kušić (Rastatt) i don Stjepan Matijević (Baden-Baden). Slavlje je glazbeno animirao zbor iz Gaggenaua, a na klaviru je pratio pastoralni suradnik Darko Rubčić.

Karlsruhe

U crkvi St. Michael u Karlsruheu, u subotu, 2. 7. 2022., slavljena je druga krizma. Predsjedatelj misnim slavljem i djelitelj sakramenta potvrde bio je don Stjepan Matijević. S njim su suslavili don Ivo Nedić i don Sebastijan Marković. Krizmano je ukupno 54 krizmanika koje je kroz godinu dana pripremao don Stjepan Matijević. Za glazbeni dio programa pobrinuli su se mladi iz Karlsruhea, uz klavirsku pratnju Natalie Mišić i pod ravnanjem pastoralne suradnice Sanje Gluhak.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić)​

Kehl

Zajednica Kehl–Offenburg slavila je svetu krizmu u nedjelju, 3. 7. 2022 u crkvi St. Johannes Nepomuk u Kehlu. Voditelj misnoga slavlja i djelitelj sakramenta krizme i prve pričesti bio je don Ivo Nedić, voditelj HKM Mittelbaden, koji je ujedno pripremao ovogodišnje krizmanike i prvopričesnike. Ukupno je bilo 7 krizmanika i krizmanica te jedan prvopričesnik iz zajednica Kehl i Offenburg i okolice. Slavlje krizme uz pjevanje i gitarsku pratnju animirao je Marin Ćorić.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić)​

Bruchsal

U subotu, 9. 7. 2022. održana je sveta krizma u crkvi St. Paul u Bruchsalu. Svetim misnim slavljem predsjedao je don Ivo Nedić u suslavlju s don Sebastijanom Markovićem i don Antom Adžamićem, voditeljem HKM Saarbrücken. Don Ivo je ujedno bio djelitelj sakramenta krizme. Krizmano je ukupno 38 krizmanika i krizmanica iz zajednica Bruchsal, Kirrlach (Waghäusel, Wiesental, Philippsburg, Kronau, Bad Schönborn) i Bretten, koje su kroz godinu dana pripremali: pastoralni suradnik Darko Rubčić (Bruchsal), don Ivo Nedić (Kirrlach) i don Sebastijan Marković (Bretten). Glazbenim dijelom programa ravnao je i na klaviru pratio Darko Rubčić, a pjevali su članovi zbora Bruchsal i nekoliko pjevačica zbora iz Pforzheima.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić)​

Pforzheim

Posljednja sveta krizma održana je u Pforzheimu, u subotu, 16. 7. 2022. u crkvi St. Antonius. Voditelj misnoga slavlja i djelitelj sakramenta krizme bio je don Ivo Nedić. Sakramentu svete potvrde pristupilo je 24 krizmanica i krizmanika, koje je pripremao pastoralni suradnik Darko Rubčić. Pod misnim slavljem pjevali su mladi iz Pforzheima, koje su po prvi puta na gitarama pratili mladići David Vranješ i Marlon Čalić te na klaviru Darko Rubčić.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić)​

Himan Duhu Svetomu

O dođi, Stvorče, Duše Svet,

pohodi duše vjernika,

poteci višnjom milosti,

u grudi štono stvori ih.

 

Ti nazivaš se Tješitelj,

blagodat Boga Svevišnjeg,

studenac živi, ljubav, plam

i pomazanje duhovno!

 

Darova sedam razdaješ,

Ti, prste desne Očeve,

od vječnog Oca obećan,

Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,

zadahni dušu ljubavlju,

u nemoćima tjelesnim

potkrepljuj nas bez prestanka!

 

Dušmana od nas otjeraj

i postojani mir nam daj,

ispred nas idi, vodi nas,

da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,

i Krista, Sina njegova,

i u Te Duha njihova,

da vjerujemo sveudilj!

 

Sva slava Ocu vječnomu,

i uskrslome Sinu mu,

sa Tješiteljem presvetim

nek bude sada i uvijeke. Amen.

Novo vodstvo Misijskog pastoralnog vijeća u Pforzheimu

U četvrtak, 21. 7. 2022. u dvorani misijskog centra u Pforzheimu održana je konstituirajuća sjednica Misijskog pastoralnog vijeća (MPV) zajednice Pforzheim na kojoj je na petogodišnji mandat izabrano novo vodstvo.

Od 19 članova vijeća, koji su prošli izborni prag na misijskim izborima održanim 17. 7. 2022., na konstituirajućoj sjednici bilo je prisutno njih 14. Sjednicu je vodio i moderirao don Ivo Nedić, voditelj HKM Mittelbaden uz nazočnost dvojice bogoslova salezijanaca (Mario Majstorović i David Marić) te past. suradnika Darka Rubčića. Na početku sjednice pročitan je odlomak iz Svetoga pisma, a potom je don Ivo zahvalio članovima dosadašnjega MPV-a kojim je predsjedao gosp. Damir Premužić.

Nakon što su vijećnici upoznati s rezultatima izbora, pristupilo se izboru novoga vodstva. Nakon dva kruga glasovanja za predsjednika MPV-a izabran je ponovno gosp. Damir Premužić. Za zamjenika predsjednika izabran je gosp. Saša Petran, za blagajnika/rizničara gosp. Domagoj Spajić, za zapisničarku gđa Martina Rubčić te za glasnogovornika gosp. Zvonko Vincek.

Uže tijelo MPV-a čini 12 vijećnika: Božić Monika, Ćorić Hrvoje, Kalić Ivan, Kokić Marina, Lukić Miroslav, Matešić Ivka, Petran Saša, Premužić Damir, Rubčić Martina, Spajić Domagoj, Stjepanović Paolina i Vincek Zvonko.

Članovi proširenoga Vijeća su: Anušić Vinko, Čuljak Darko, Jurić Franjo, Kolić Bernard, Rokić Anto, Vidović Marinko i Vukoje Anđelka.

Svim vijećnicima, a napose novom vodstvu na čelu s predsjednikom Damirom Premužićem želimo Božji blagoslov te ljubavi i snage u služenju hrvatskoj katoličkoj zajednici u Pforzheimu!

Ukratko o vodećim članovima MPV-a:

Damir Premužić, predsjednik – rođen 1971. u Pforzheimu. Oženjen, otac dvoje djece. Zaposlen kao menadžer razvoja na polju elektronike u autoindustriji. Damir je dijete Misije Pforzheim. Voli naglasiti da je među prvom djecom krštenom u tada novouspostavljenoj Misiji Karlsruhe. Gotovo 25 godina je predsjednik Vijeća Pforzheim.

Saša Petran, zamjenik predsjednika – rođen 1979. u Pakracu, Republika Hrvatska. Oženjen, otac 6 djece. Po zanimanju strojarski tehničar. U Njemačkoj živi od 2016. godine. Od dolaska u Pforzheim aktivno uključen u rad zajednice kao čitač na nedjeljnim misama i redar u periodu korone.

Domagoj Spajić, blagajnik – rođen 1994. u Pforzheimu. Student za učitelja vjeronauka, glazbe i ekonomije. Dijete je Misije Pforzheim. Od malih nogu aktivno uključen u rad Misije najprije kao ministrant, a potom i kao voditelj mladih na smotri dječjih crkvenih zborova. Član je crkvenog zbora u Pforzheimu.

Martina Rubčić, zapisničarka – rođena 1983. u Travniku, Bosna i Hercegovina. Udata, majka jednoga djeteta. Diplomirana je teologinja. U Pforzheimu živi od 2019. godine. Članica je crkvenoga pjevačkog zbora i angažirana oko ukrašavanja crkve za slavlja prve pričesti i krizme.

Zvonko Vincek, glasnogovornik – rođen 1970. u Pforzheimu. Oženjen, otac dvoje djece. Po zanimanju poduzetnik. Od samoga osnutka Misije aktivno uključen u rad zajednice. Dugi niz godina bio je član Misijskog pastoralnog vijeća i crkvenoga zbora.

Poznati kandidati za novi sastav Misijskog pastoralnog vijeća Pforzheim

Dragi vjernici iz Pforzheima i okolice, poznata su imena svih kandidata za izbore novoga Misijskog pastoralnog vijeća koji će se održati u nedjelju, 17. 7. u Pforzheimu, nakon svete mise u 16.00 sati u crkvi St. Antonius.

Na listi se nalazi ukupno 19 kandidata: Anušić Vinko, Božić Monika, Čuljak Darko, Ćorić Hrvoje, Jurić Franjo, Kalić Ivan, Kokić Marina, Kolić Bernard, Lukić Miroslav, Matešić Ivka, Petran Saša, Premužić Damir, Rokić Anto, Rubčić Martina, Spajić Domagoj, Stjepanović Paolina, Vidović Marinko, Vincek Zvonko i Vukoje Anđelka.

Napomene:

  • Glasovati mogu samo osobe s napunjenih 16 godina koje žive na području Pforzheima i okolice.
  • Može se odabrati najviše 12 kandidata. Listovi koji budu označeni s više od 12 kandidata smatrat će se nevažećima. Naglašavamo da je 12 maksimalni broj kandidata koje je moguće označiti, a manje od 12 je dozvoljeno.
  • Osoba može glasovati isključivo u svoje ime (ne može predati glasački list od drugih osoba).

Prve pričesti 2022. u HKM Mittelbaden (foto + video galerija)

U našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden, u periodu od 7. 5. do 3. 7. 2022. svečano je proslavljeno šest prvih pričesti. Sakramentu euharistije pristupilo je ukupno 96 prvopričesnika. Oni su se prethodno jednu školsku godinu pripravljali za sakrament prve pričesti kod svojih vjeroučitelja. Prije sakramenta prve pričesti ova djeca su i po prvi put primila sakrament ispovijedi.

Karlsruhe

Prvo ovogodišnje slavlje prve pričesti bilo je u subotu, 7. 5. 2022. u crkvi St. Michael u Karlsruheu. Misnim slavljem predsjedao je vjeroučitelj prvopričesnikā don Sebastijan Marković. Sakramentu euharistije pristupilo je ukupno 22 prvopričesnika. Pod misom su pjevali pjevači crkvenoga zbora iz Karlsruhea, uz glazbenu pratnju pastoralnog suradnika Darka Rubčića.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić)

Gaggenau

Sljedeća prva pričest slavljena je u subotu, 14. 5. 2022. u crkvi St. Josef u Gaggenauu. Predsjedatelj misnim slavljem i djelitelj sakramenta prve pričesti bio je don Stjepan Matijević. Pričešćeno je ukupno 16 prvopričesnika, koje je kroz godinu dana pripremala vjeroučiteljica Sanja Gluhak. Za glazbeni dio programa pobrinuli su se pjevači zbora iz Gaggenaua, uz glazbenu pratnju Sanje Gluhak.

Rastatt

U subotu, 21. 5. 2022. bilo je slavlje prve pričesti u crkvi Herz-Jesu im Münchfeld u Rastattu. Voditelj misnoga slavlja i djelitelj sakramenta euharistije bio je don Ivo Nedić, voditelj HKM Mittelbaden. Ukupno je pričešćeno 12 djece, koje je za sakrament prve pričesti pripremala vjeroučiteljica Đurđica Kušić. Pod misom su pjevali pjevači zbora iz Rastatta i Gaggenaua, uz orguljsku pratnju gospođe Anite Piplice.

Pforzheim

U četvrtak, 26. 5. 2022., na svetkovinu Uzašašća Gospodinova, slavljena je prva pričest u crkvi St. Antonius u Pforzheimu. Svetim misnim slavljem predsjedao je don Ivo Nedić u suslavlju s don Stjepanom Matijevićem. Don Ivo je ujedno bio djelitelj sakramenta prve pričesti djeci koju je pripremao kroz godinu dana. Pričešćeno je ukupno 18 djece. Glazbenim dijelom programa ravnao je i na klaviru pratio Darko Rubčić, a pjevali su mladi iz Pforzheima. Zanimljivost je da je za ovu prigodu šestero mladih iz zajednice Pforzheim bilo obučeno u tradicionalne hrvatske nošnje.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić i Željko Cindrić)​

Bruchsal

Zajednica Bruchsal svoje slavlje prve pričesti imala je u subotu, 28. 5. 2022. u crkvi St. Paul. Voditelj misnoga slavlja i djelitelj sakramenta prve pričesti bio je don Ivo Nedić, a s njim su suslavili don Stjepan Matijević i don Vjekoslav Kanić. Sakramentu euharistije pristupilo je 27 prvopričesnika, koje su pripremali don Stjepan Matijević (Bruchsal) i don Ivo Nedić (Kirrlach, Waghäusel, Wiesental, Philippsburg, Kronau, Bad Schönborn). Pod misom su pjevali pjevači zbora iz Bruchsala, uz klavirsku pratnju Darka Rubčića. Šestero mladih iz Bruchsala, obučenih u tradicionalne hrvatske nošnje, prinijeli su darove.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić)​

Kehl

Posljednje slavlje prve pričesti bilo je u Kehlu, u nedjelju, 3. 7. 2022. u crkvi St. Johannes Nepomuk. Toga je dana sakramentu prve pričesti pristupio jedan dječak i sakramentu krizme 7 krizmanika, koje je pripremao don Ivo Nedić. Misno slavlje je pjevanjem i gitarskom pratnjom oplemenio Marin Ćorić.

Fotogalerija (privatna arhiva)

Misno slavlje i druženje misijskih zajednica u Pforzheimu

U nedjelju, 10. 7. 2022. u crkvi Srca Isusova (Herz-Jesu) u Pforzheimu održano je misno slavlje svih misijskih zajednica (Fest der Missionen) koje djeluju na području župe Pforzheim pod motom „U Tebe se uzdam i ne bojim se!“.

Misnim slavljem predsjedao je župnik u Pforzheimu vlč. Georg Lichtenberger, s kojim su suslavili svećenici iz poljske, kaldejske, talijanske, portugalske, engleske, madžarske i hrvatske zajednice. Hrvatsku katoličku misiju predstavljao je voditelj don Ivo Nedić. Osim navedenih zajednica na misi su bili prisutni i vjernici iz španjolske i vijetnamske zajednice.

Svaki svećenik je najprije na početku mise na svom materinjem jeziku pozdravio okupljene vjernike, a potom i uputio nekoliko poticajnih riječi nakon pročitanog evanđelja (Mt 10,26-33), u kojem su odzvanjale Isusove riječi upućene njegovim apostolima ali i svima nama kršćanima: „Ne bojte se!“

U ime hrvatske zajednice molitvu za jedinstvo Crkve izrekla je gospođa Ljiljana Böhm.

Za glazbeni program misnoga slavlja bili su zaduženi pjevači zbora crkve St. Franziskus (St. Francis-Singer) te predstavnici portugalske, talijanske, kaldejske, poljske i hrvatske zajednice. Zbor hrvatske zajednice pod ravnanjem past. suradnika Darka Rubčića, izveo je pjesmu „Daruj nam mir“.

Nakon svete mise nastavljeno je druženje ispred crkve. Svaka od misija bila je zadužena da donese neka od svojih tradicionalnih jela i pića. Za organizaciju ovoga dijela slavlja uime hrvatske zajednice pobrinuli su se članovi molitvene inicijative „40 dana za život“, koji su sve prisutne počastili domaćim kolačima i domaćom šljivovicom.

Nakon dvije godine stanke zbog pandemije koronavirusa bilo je lijepo osjetiti zajedništvo oko stola Gospodnjega u bogatstvu različitih jezika i kultura.

Videogalerija

Obraćanje don Ive
Hrvatska zajednica
Talijanska zajednica
Kaldejska zajednica
Poljska zajednica
St. Francis-Singer

Prijave mladih za Susret hrvatske katoličke mladeži 2022. u Bjelovaru

Pred nama je još jedan Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se održati u subotu, 17. 9. 2022. u Bjelovaru, sjedištu Bjelovarsko-križevačke biskupije, pod geslom “Gore srca”.

Želja nam je da se i mladi iz naše Misije prijave za ovaj susret!

Polazak iz Njemačke bit će organiziran u petak, 16. 9.

U subotu, 17. 9. mladi će sudjelovati u predviđenom programu koji će završiti središnjim euharistijskim slavljem na stadionu u Bjelovaru.

Nakon noćenja u Bjelovaru, u nedjelju, 18. 9. ujutro kreće se prema Zagrebu gdje bi mladi imali svetu misu i nekoliko sati na raspolaganju za razgledavanje grada. U poslijepodnevnim satima slijedi povratak kući.

Prijaviti se mogu mladi od navršene petnaeste pa do tridesete godine života. Prilikom prijave maloljetne osobe moraju predati suglasnost roditelja/zakonskog skrbnika, a sve punoljetne osobe trebaju predati Suglasnost za obradu podataka.

Prijave se vrše do 18. 7. 2022. kod naših pastoralnih suradnika isključivo putem elektroničke pošte (e-mail):

Program Susreta hrvatske katoličke mladeži u Bjelovaru 17. rujna 2022. godine:

  • od 10.00 sati – dolazak u župe Bjelovarsko-križevačke biskupije
  • 10.00 – 12.00 sati – program upoznavanja i molitvenog zajedništva po župama; ručak
  • do 13.45 sati – dolazak u Bjelovar; slobodan program (obilazak pripremljenih punktova po gradu: sajam zvanja, katolički interliber, dnevni boravak, itd.)
  • 15.15 sati – početak procesije prema stadionu
  • 16.00 sati – animatorski pretprogram na stadionu
  • 17.00 sati – svečano euharistijsko slavlje; nakon misnog slavlja slijedi koncert i odlazak kućama

Za više informacija: https://www.shkm.hr/

Bogoslovi salezijanci među nama

U subotu, 2. 7. 2022. iz Hrvatske dolaze u posjet našoj Misiji dvojica bogoslova Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca – Mario Majstorović i David Marić. Bit će smješteni kod naših svećenika u Karlsruheu. U mjesec dana koliko će biti s nama, pohađat će kurs njemačkog jezika, ali i aktivno sudjelovati i pomagati u radu naše Misije: u organizaciji preostalih krizmi, u radu s ministrantima i mladima…

U ime pastoralnog tima, misijskih pastoralnih vijeća i svih naših vjernika želimo ovoj dvojici bogoslova ugodan i plodonosan boravak među nama. Dobro nam došli!

Moje ime je Mario Majstorović, imam 30 godina, i salezijanac sam već dvije godine. Od ranog djetinjstva bavio sam se nogometom, međutim dijagnosticirana bolest (dijabetis), koja mi je otkrivena u 13. godini života, polako me i postupno dovodila bliže Gospodinu. U dobi od 26 godina, nakon dužeg „hrvanja“ s Gospodinom, odgovaram Isusu svojim DA na poziv da postanem salezijanac svećenik. Radujem se daru života, koji u znak ljubavi prema Isus želim istrošiti za mlade, kao što je to učinio sv. Ivan Bosco.

Zovem se David Marić, imam 22 godine i bogoslov sam Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca. Svoje djetinjstvo, uz brata i tri sestre, proveo sam u malom selu u Dalmaciji u kojem sam, zahvaljujući Božjoj providnosti i prisutnosti jednog salezijanca, shvatio da je život potrošen za Boga i u slučaju tog salezijanca, život darovan u službu mladima, uistinu prekrasan. I ne samo da je prekrasan već da je to život vrijedan življenja. Osjećajući unutar sebe klicu poziva i potaknut primjerom salezijanaca, započeo sam ovaj hod slijedeći Gospodina na Don Boscov način.

Proslava svetkovine Tijelova u HKM Mittelbaden (foto i video galerija)

Na svetkovinu Tijelova, kada se u Katoličkoj crkvi u mnogim gradovima organiziraju procesije u kojima vjernici na poseban način slave Presveto Tijelo i Krv Kristovu, naši vjernici su se priključili domaćinima Nijemcima. Tako je bilo organizirana zajednička procesija i slavlje svete mise u zajednicama: Karlsruhe, Bruchsal, Gaggenau i Bretten. U Pforzheimu je ove godine izostala i procesija i zajednička misa s Nijemcima pa su naši vjernici imali redovitu misu na hrvatskom jeziku.

Procesiju i misno slavlje u Karlsruheu je vodio župnik Thomas Ehret, propovijedao je svećenik Christof Scherer, a hrvatsku je zajednicu predstavljao don Vjeko Kanić; u Bruchsalu je uz župnika dr. Benedikta Ritzlera suslavio voditelj HKM Mittelbaden don Ivo Nedić; u Gaggenauu je uz župnika Tobiasa Merza koncelebrirao don Stjepan Matijević; u Brettenu je uz župnika Harald-Mathiasa Maibu u procesiji i svetoj misi sudjelovao don Sebastijan Marković.

U svim navedenim mjestima naši vjernici Hrvati došli su u velikom broju, a mnogi su i aktivno sudjelovali u pripremama i organizaciji te u samoj procesiji i misnom slavlju. Jedni su pomagali u kićenju ulica i u reguliranju saobraćaja na prometnicama kojima se kretala kolona vjernika, drugi su nosili baldahin ispod kojega je svećenik nosio Presveto u pokaznici (monstranci) i blagoslivljao sav okupljeni narod, naši čitači su čitali misno čitanje i molitve vjernika, pjevači su pjevali hrvatske euharistijske pjesme, jedni su razvozili i postavljali stolove i klupe, drugi su nakon mise dijelili blagoslovljena peciva i pića.

Domaćini Nijemci su na poseban način zahvalili našim vjernicima na velikom odazivu i na velikoj pomoći u organizaciji slavlja. Župnik u Karlsruheu je izričito naglasio da današnje slavlje svetkovine Tijelova ne bi uspjelo da nije bilo ogromne pomoći hrvatskih vjernika! Na ovo smo izrazito ponosni!

Zahvaljujemo najprije dragom Bogu na lijepom danu; zahvaljujemo našim domaćinima Nijemcima koji su imali veliko povjerenju u hrvatsku zajednicu; zahvaljujemo našim svećenicima koji su nas predstavljali; zahvaljujemo našim misijskim vijećima i vjernicima koji su se spremno odazvali na pomoć u organizaciji slavlja; zahvaljujemo svim našim vjernicima koji su sudjelovali u procesiji i misnom slavlju i iskazali posebnu čast i slavu našem Bogu.

Prije nego pogledate foto i video galeriju procesija i misnih slavlja, pročitajte što su o Euharistiji, o Isusu prisutnom u liku kruha i vina, pisali neki od crkvenih otaca:

Sv. Ciprijan (oko 210. – 258.)

Koliko li je čvrsta kršćanska jednodušnost…, a to žrtve Gospodnje same po sebi potvrđuju. Naime, kad Gospodin svoje tijelo naziva kruhom, umiješenim od mnoštva čestica brašna, on time označuje jedinstvo svojega kršćanskog naroda što ga nosi u Sebi. Pa kad on svoju krv naziva vinom, koje, premda je proizvedeno od mnogih grozdova, postaje samo jednim pićem, on time opet označuje da stado koje tvorimo potječe od mnoštva okupljena u jedinstvo.

Sv. Ivan Zlatousti (oko 344. – 407.)

Uočimo čudesnost toga sakramenta, svrhu njegova ustanovljenja, plodove kojima rađa. Postajemo samo jedno tijelo, kaže Pismo, udovi tijela Kristova, kosti kostiju njegovih. Upravo to postiže hrana koju nam on daje. On se miješa s nama kako bismo postali jedno, poput tijela pridružena Glavi.

Sv. Ćiril Aleksandrijski (oko 375. – 444.)

Da bismo se sjedinili s Bogom i međusobno, premda od nas svatko ima vlastitu osobnost, jedini je Sin pronašao čudesno sredstvo: samo jednim tijelom, svojim, posvetio je svoje vjernike u mističnu zajedništvu, tako da oni tvore samo jedno tijelo s Njime i međusobno. Nikoje podvojenosti ne može biti u Kristu. Pošto smo svi sjedinjeni s Kristom po njegovu tijelu, koje svi primamo, jedno i nedjeljivo, u svoja vlastita tijela, udovi smo toga jedincata tijela, a On je veza tog jedinstva.

[…] Svi smo, po naravi, zatvoreni u svoje pojedinačnosti, ali smo, na drugi način, svi skupa ponovo ujedinjeni. Premda smo na neki način podijeljeni u oštro razgraničene osobnosti, po čemu je netko Petar ili Ivan, drugi opet Toma ili Matej, mi smo gotovo stopljeni u samo jedno tijelo u Kristu, hraneći se samo jednim tijelom. Jedan nas Duh obilježuje biljegom jedinstva pa kao što je Krist jedan i nedjeljiv, svi smo samo jedno u Njemu. Stoga je on rekao svojemu Ocu nebeskom: Neka budu jedno kao što smo mi jedno.

Sv. Augustin (354. – 430.)

Kaže vam se: Tijelo Kristovo, a vi odgovarate: Amen. Budite dakle udovi tijela Kristova, kako bi vaš amen bio istinit. – A zašto se u tom otajstvu upotrebljava kruh? – Ne tumačimo ništa sami, poslušajmo Apostola [Pavla], koji, govoreći o tome sakramentu, kaže: ‘Svi smo, koliko god nas ima, samo jedno tijelo, jedan kruh.’ Shvatite i radujte se. Jedinstvo, pobožnost, ljubav! Samo jedan kruh, a što je taj jedincati kruh? – Samo jedno tijelo, sastavljeno od mnogih. Sjetite se da se kruh ne mijesi samo od jedne čestice brašna, već od njihova velika broja…

[…] Što se kaleža tiče, braćo, sjetite se kako se proizvodi vino. Mnogo je zrna u grozdu, ali tekućina, iscijeđena iz njih, stapa se u jedinstvenu cjelinu. Tako je Gospodin htio da i mi njemu pripadamo pa je na svojem oltaru posvetio otajstvo našeg mira i našeg jedinstva.

Sv. Ivan Damaščanski (oko 675. – 749.)

Ako je taj sakrament jedinstvo s Kristom i istodobno jedinstvo vjernika jednih s drugima, on nam zacijelo priskrbljuje jedinstvo s onima koji ga primaju kao i mi.

Videogalerija

Slatkiši za djecu

Njemačka veleprodajna tvrtka Metro uručila je prošli tjedan Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden vrijednu donaciju slatkih proizvoda za djecu. Riječ je o kvalitetnim slatkišima marke Kinder i Ferrero Rocher. Donatoru Metro zahvaljujemo od srca!

U nedjelju, 29. 5. 2022. ministranti u Bruchsalu i Pforzheimu podijelili su slatkiše svoj djeci u crkvi nakon nedjeljne mise, a djeca u ostalim mjestima dobit će svoj slatkiš na satu vjeronauka.

U fotogaleriji pogledajte radost djece u Kirrlachu:

Molitva za mir u Pforzheimu

U nedjelju, 29. 5. 2022., u crkvi sv. Franje (St. Franziskus Kirche) u Pforzheimu održan je zajednički dan molitve njemačke katoličke zajednice i svih misija koje djeluju na području župe Pforzheim za mir u svijetu, posebno za okončanja ruske agresije na Ukrajinu. Vrhunac programa bilo je misno slavlje koje je predvodio p. Arokiadoss.

U periodu od 15:00 do 19:00 sati svaka od misija imala je određeni termin za molitvu na svom materinjem jeziku: portugalska (15:00-16:00), talijanska (16:00-16:30), kaldejska (16:30-17:00), poljska (17:00-18:00) i hrvatska (18:00-18:45).

Našu hrvatsku zajednicu predstavljalo je 30-ak vjernika na čelu s voditeljem misije don Ivom Nedićem. Najprije je izmoljena krunica, koju su predvodili vjernici koji inače mole krunicu utorkom prije svete mise i članovi zajednice Inicijativa za život. Nakon otpjevanih prigodnih pjesama past. suradnik Darko Rubčić pročitao je „Molitvu za mir“ teologa Karla Rahnera. Na koncu je don Ivo svim okupljenima udijelio blagoslov s Presvetim.

Molitva za mir

Sveti Stvoritelju svijeta i zemlje s ljudima na njoj. Ti si htio da se čovječanstvo razvije do one točke na kojoj može činiti i uvijek jezivo čini ne samo ovo, ono i kojekakvo drugo zlo u svojoj povijesti; nego se na toj točki može sâmo uništiti globalnim samoubojstvom. Nisi li mogao spriječiti ovu mogućnost evolucije, kad se povijest čovječanstva (kako se nadamo i moramo nadati) ima okončati u tvome svjetlu i tvome miru, koji je nešto više negoli sve etape razvoja koji se nastavlja? Ili, ne pokazuje li baš ova zadnja mogućnost tko si ti, a tko smo mi, jer najviši stupanj stvorenja postaje neumoljivo najveći skok u potpunu, čak predvidivu propast?

Možda se uopće ne ježiš pred ovim sveopćim samoubojstvom, jer ti (valjda blagim sudom) promatraš Kajinove čine od početka i sva samoubojstva kroz sva vremena. Ali mi, tvoja stvorenja, nemamo pravo htjeti niti svojom nebrigom dopustiti ovo sveopće samoubojstvo, naše sveukupno samoubojstvo. Ima mogućnosti, a ne samo stvarnosti, koje su toliko užasne da i samo olako prihvaćanje, računanje s tim, zaslužuje pakao. Ti si dopustio da čovječanstvo u svojoj cijeloj povijesti i ludilu masa juri stranputicama, pri čemu nam ne preostaje ništa osim plačući pasti nice pred našega Boga, koji nas je stvorio.

I nitko točno ne zna da li se upravo u ljudski najstrašnijem ili samo naoko bezazlenom zbiva ono najstrašnije, što će ga zadesiti tvoj razorni sud.

Uz to si navijestio (tako da nas mora zanimati) da ti hoćeš svršetak povijesti čovječanstva i da ćeš ga učiniti. Ali, o Bože svega milosrđa, moram li zaista s time računati da će čovječanstvo učiniti sebi svršetak samoubojstvom? Sve ako bismo takav luđački čin još jednom morali prepustiti tvome sudu, ipak bi takvo sveukupno samoubojstvo – počinjeno od strane malobrojnih koji su odgovorni za sve – objektivno ipak bilo najveći grijeh, svekoliko protuslovlje tvojoj stvoriteljskoj volji, koja hoće da budemo i svoju, danu nam egzistenciju, prihvatimo kao dar neizmjerne ljubavi.

O Bože, ovo samoubojstvo bilo bi, doduše, naš čin koji bi ti mogao posve odbaciti sa sebe. Ali naša sloboda, skupa sa svojom kratkovidnošću i zaslijepljenošću, skupa s ludilom masa i svom obijesti koja se poigrava s krajnjim mogućnostima, nalaze se još jednom u suverenoj moći tvoje vlastite slobode, tvoga bezrazložnog raspolaganja. Dopusti, Bože smilovanja, da tvoj bijedni stvor ipak apelira na tvoju vlastitu odgovornost. Sasvim je istina da mi sami moramo činiti sve što je moguće da spriječimo atomsko samoubojstvo čovječanstva kao stvarnost (i gotovo još važnije!) već i kao mogućnost, te da se ne predajemo kobnim smicalicama o miru putem atomske ravnoteže zastrašivanja, da ne mislimo kako se zadnji užas može izbjeći čistim racionalnim pregovorima između dva jednako jaka egoizma, bez hrabrosti one ludosti iz Besjede na gori i bez ljubavi tvoga Sina na križu.

Pa ipak, Bože smilovanja, tebe zazivam i tvoje milosrđe. Ako hoćeš, uništi nas i dokrajči prljavo-grešnu povijest čovječanstva. Ali, zar si tu povijest otpočeo kroz milijune godina samo da je dvije tisuće godina nakon pomirenja svijeta na križu tvoga Sina svršiš, iako bismo mogli pomišljati da ona, u svjetlu tvoga evanđelja, počinje tek sada? Dopusti da čovječanstvo još živi, ono ti može još zahvaljivati na sasvim nov način za tvoje velike divote.

Daj stoga svim ljudima posvuda smjelosti i hrabrosti zauzeti se za mir i za istinsko razoružanje. Daj Crkvi hrabrosti da ne naučava mudro kako se lukavo mogu izmiriti egoizmi među ljudima, nego kako se mora i može nastupati za nesebičnu pravdu i mir u ludosti križa. Obrati srca moćnika da svoju težnju za vlašću ne prikazuju lažno kao opravdanu samoobranu, da ne varaju sebe i druge govoreći da služe miru sve većim naoružavanjem. I najzad: Nauči nas da u svome vlastitom životu nesebično promičemo mir.

Karl Rahner

[Karl Rahner: Molitve života, preveo Jerko Matoš, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 32001.]

Obilježen Majčin dan u zajednici Bruchsal

U nedjelju, 8. 5. 2022., u organizaciji misijskog pastoralnog vijeća, u zajednici Bruchsal simbolično je proslavljen Majčin dan, koji se već tradicionalno obilježava diljem svijeta druge nedjelje u mjesecu svibnju.

Na kraju svete mise u 12:30 u crkvi St. Paul prisutnim vjernicima kratko se obratila gđa Marija Vasilj, predsjednica misijskog pastoralnog vijeća. Pročitala je prigodnu priču “Anđeo jednog djeteta” nepoznatog autora te na poseban način pozdravila i zahvalila svim našim majkama na čelu s našom nebeskom majkom Marijom.

Nakon mise, ispred crkve je upriličen domjenak za koji su bili zaduženi muški članovi vijeća. Neki od njih su na izlazu iz crkve sve majke darivali ružama, drugi su bili zaduženi za točenje i dijeljenje pića. U radosnom kršćanskom bratsko-sestrinskom raspoloženju, uz pokoji perec i čašicu okrepe, svi okupljeni nakratko su zaboravili svoje svakodnevne brige i na poseban način iskazali zahvalnost svim majkama svijeta.

Anđeo jednog djeteta

Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći u svijet. Jednog dana ono upita Boga:

„Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na svijet, a ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?“

Bog mu odgovori: „Od svih anđela ja sam izabrao jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki će ti dan pjevati i smiješiti se. Osjetit ćeš njegovu ljubav i biti sretan.“

„Dobro, ali kako ću razumjeti kad mi nešto kaže kad ne znam njihov jezik“ – upita dijete.

„Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš moći čuti na svijetu i pažljivo i s ljubavlju naučit će te pričati.“

„Čuo sam da na Zemlji ima puno loših ljudi. Tko će me štititi?“ – zabrinuto nastavi dijete.

Bog se nasmiješi i reče: „Tvoj će te anđeo uvijek štititi pa bilo to i po cijenu vlastita života.“

Dijete pogleda u Boga i molećivim glasom reče: „Ali ja sam tako tužan što te više neću vidjeti.“

„Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putovima koji vode do mene.“

Tada u raju nastane tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba poći pa postavi posljednje pitanje.

„Gospodine, ako sad moram ići, reci mi molim te kako se zove moj anđeo?“

Bog se nasmiješi i reče: „Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA!“

(Nepoznati autor)

Oaza riječi don Nede Nedića

U izdanju Hrvatske salezijanske provincije Sv. Ivana Bosca nedavno je posthumno objavljena knjiga “Oaza riječi” salezijanca don Nede Nedića (Bosanski Šamac, 1952. – Split, 2021.). Knjigu po cijeni od 15,00 € možete nabaviti kod voditelja HKM Mittelbaden don Ive Nedića.

 

Knjiga je podijeljena na dva dijela: u prvom dijelu pod naslovom “Nedin izbor” pjesme su poredane u sljedeća poglavlja: Riječi, riječi; Za Zemlju; Kamen uz more; Ispod Maslinske gore; Apokalipsa sutra; U oazu mira; Post festum; Križni put; drugi dio naslovljen “Iz don Nedine književne ostavštine” obuhvaća pjesme složene u poglavlja: Duhovne pjesme; Zavičajne pjesme i Ulomci života. Na koncu knjige nalazi se tekstovi koji potpisuju: gospođa Ana Ilić (Nedić), don Nedina sestrićna, profesorica hrvatskog jezika i lektorica knjige, zatim priređivač knjige, znanstvenik i don Nedin subrat don Ivan Marijanović, te književnik, povjesničar i likovni kritičar Đuro Vidmarović i svećenik i psiholog p. Mijo Nikić.

Zbirka poezije don Nede Nedića obuhvaća 200 pjesama koje je autor pisao kroz pedesetak godina, a nastajale su u mjestima u kojima je don Nedo živio i djelovao: Zagreb, Rijeka, Subotica, Križevci, Benediktbeuern, Novo Selo, Prvić Luka i Zadar. Pjesme su osobnog i obiteljskog, zavičajnog i nacionalnog te socijalnog i duhovnog karaktera. I premda je don Nedo desetljećima pisao poeziju, za života nikada nije objavio nijednu knjigu pjesama. Njegove su pjesme, zapisane rukom i raspoređene u 10 bilježnica, a poneke i u računalu, čekale neka “bolja” vremena, da bi se ljubiteljima lijepe riječi otkrile u svojoj raskošnosti tek nakon autorove smrti.

don Nedo Nedić (1952. – 2021.)

Moje djetinjstvo

U krošnjama drveća pjevaju ptice,
potoci se šire – ogromne su vode,
pčele zujeći slijeću na latice,
po barama šeću dugonoge rode.

Trčim po cvjetnim livadama,
divim se zrelim poljima žita,
penjem se i verem po vrbama.
Tko pita kud se djetinjstvo skita.

Vedrine su puni djetinji dani
i zagonetne su zvjezdane noći.
Budili su me pijetlovi rani,
jednog me jutra probudit neće moći.

/Zagreb, siječanj 1974./

Magistrale* iz Križnoga puta Gospodinu Isusu

Gorčini smrti On bješe izručen,
Osudu primi uze na se drvo,
Slomit ga neće ni padanje prvo,
Pogledi majke i lik mu izmučen.

O Šimune, ti voćko bez kalema,
Dobra Veronika rubac mu pruži,
I pad dve drugi nek vas ne rastuži,
Ne plačite žene Jeruzalema!

U padu trećem o, koliko boli…
I dok ga svlače i haljine dijele,
S raspetim rukama na križu moli.

Umire Isus da nas sve izliječi…
Skinuvši ga s križa u plahte bijele,
U grob ga tiho polože bez riječi.

/Rijeka, 1984./

magistral – zadnji, petnaesti sonet sonetnog vijenca, sastoji se od zadnjih stihova prethodnih četrnaest soneta

Nedo je u sebi pohranjivao slike zavičaja i iskrene riječi razgovora s bliskim ljudima u svakodnevnim susretima. Njegova tankoćutnost i dječja mašta gradile su i nadograđivale čudesne svjetove kojima je postalo tijesno u njemu samome. Oduvijek je tražio način da sve što zapaža i osjeća, pretoči u stvarnost koja će biti i drugima vidljiva.

Ana Ilić (Nedić)

Tematika Nedinih pjesama je raznolika: osobna i obiteljska, zavičajna i nacionalna, socijalna i duhovna. Sve to odražava Nedinu cjelovitu kršćansko-humanističku viziju. Nedine su pjesme lirski zapisi, osobne meditacije, filozofsko i duhovno promišljanje, traženje smisla života i svega što se u njemu događa. No, one su osobito i ponajviše osobni susreti s Gospodinom u razgovoru i bdjenju. Nedo je svjestan svoga pjesničkog poziva i svoje obveze da mora izvršiti povjerenu mu zadaću.

Ivan Marijanović

Nedo Nedić je samosvojna poetska individualnost, njegov govor nije bio podređen vremenu i književnim žanrovima, on je govorio ono što je morao. Stoga u ovim pjesmama kao podlogu nalazimo nešto nedohvatljivo, gotovo mistično. Don Nedo je pjesnik srca.

Đuro Vidmarović

Znakovit je naziv Nedine knjige pjesama: Oaza riječi. Oaza je mjesto života u pustinji… Današnjem svijetu su silno potrebne oaze koje pružaju duši mir, sigurnost, nadu i ohrabrenje. Riječ iz Nedićeve oaze naviještaju mir i radost, donose utjehu i sigurnost ljudskom srcu.

p. Mijo Nikić

Uspješna operacija i pismo zahvale

Dragi prijatelji, pismom zahvale javila nam se Suzana, kći gospođe Ljiljane Krajnc za koju je naša Misija uspješno realizirala akciju pomoći. Podsjećamo da je početkom ožujka gospođa Ljiljana otputovala sa starijim sinom Vedranom u Tursku radi transplantacije jetara. Što se sve izdogađalo od tada pa do danas u obitelji Krajnc, doznajte iz Suzaninog pisma.

 

Dobri don Ivo i svi dragi i dobri članovi Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, svi vi koji ste nam pomogli u najtežim trenucima, sve vas od srca pozdravljam i zahvaljujem za vaše molitve, riječi podrške i humanitarnu akciju za moju majku Ljiljanu.

Radosno vam javljam da je mama uspješno operirana, oporavak ide uredno, svi doktori na klinici su zadovoljni njezinim stanjem! S mamom su u klinici i moja dva brata: Vedran i Robert.

Ali nije sve izgledalo tako dobro kada su tek došli na kliniku. Naime, stariji brat Vedran, koji je u startu trebao biti donor, nije prošao liječnički test kojim se utvrđuje potencijalni donor jer je imao masnoće na jetri. Doktori jednostavno nisu htjeli riskirati, jer ne bi bilo dobro ni za njega ni za mamu.

U tim trenucima: šok i nevjerica, suze i plač, stotine pitanja, što i kako dalje… Mlađi brat Robert, koji se profesionalno bavi sportom i igra nogomet u vinkovačkoj Cibaliji (Druga hrvatska nogometna liga), odmah se javio i krenuo iz Vinkovaca za Sarajevo odakle je letio za Istanbul. Toga dana, prije puta, odigrao je utakmicu u kojoj je zabio gol za Cibaliju i donio pobjedu svom timu. Gol je bio eurogol za mamu Ljiljanu!

Transplantacija koja je trebala biti 11. 3. morala je biti pomaknuta zbog drugog donora i pretraga koje je trebao obaviti mlađi brat, da se ustanovi može li on biti donor. Nakon što su prethodno napravljene sve potrebne pretrage i utvrđeno da je mlađi brat siguran donor, transplantacija je obavljena 21. 3. i trajala je 8 sati. Doktori su rekli da je bila iznimno teška operacija, nikad duža u njihovom timu. Moram vas podsjetiti da je ovo mamina treća transplantacija jetre, i bilo je jako kritično za preživjeti, kako su nam priopćili doktori.

Brat donor Robert je danas otišao u hotel gdje će čekati mamu i starijeg brata koji bi mu se trebali pridružiti možda za nekih desetak dana. U međuvremenu mama mora početi samostalno jesti i funkcionirati, imat će još dvije kontrole da se utvrdi realno stanje. Doktori su jako oprezni i iznimno profesionalni. Ako se kontrolama utvrdi da je mamino stanje zadovoljavajuće, trebali bi se svi vratiti za 15-ak dana u Sarajevo.

Dragi prijatelji, ja sam trudnica i za nekih 20-ak dana trebala bih se poroditi i na svijet donijeti jednu lijepu curicu Lauru.  To će biti velika sreća za sve nas, a posebno za moju mamu Ljiljanu!

Bogu hvala, za sada sve ide dobro i dalje smo u molitvama i zauvijek smo zahvalni Bogu dragom i svim dragim i dobrim članovima misije Mittelbaden koji su bili uz našu obitelj kad je bilo najteže! Sve vas volimo i šaljem vam srdačne i iskrene pozdrave, a i mama će se javiti uskoro. Bog vas blagoslovio!

Kći Suzana

Put križa Isusovih i naših ruku (video + ilustrirani tekst)

Autor teksta: prof. mr. sc. fra Miro Jelečević
Autorica postaja Puta križa u crkvi Blažene Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici:
akademska slikarica Blaženka Salavarda

Uvod

Put križa je pobožnost u kojoj vjernici u razmišljanju i molitvi slijede put Isusove muke, od osude preko no­šenja križa i razapinjanja pa sve do smrti i polaganja u grob. Put križa u sebe uključuje dinamiku, jer se hoda, kreće, ide za Isusom. Ne može se zaustaviti na jednoj postaji i ostati na njoj, nego valja proći svaku od njih kao postaju naše ljudske okrutnosti i Isusova trpljenja. Dinamika puta križa ipak ne znači da ga možemo oba­viti na brzinu, onako kako smo u naše vrijeme navikli živjeti i činiti stvari. Ovdje mjera našeg koraka ne smije biti ni prevelika ni prebrza, jer idemo putom Isusove muke, idemo putom ljudske patnje nad kojom moramo zastati, razmišljati, tugovati, tražiti odgovore. Korak za korakom, postaju za postajom ovaj put nam razotkriva veličinu i strahotu ljudskih putova, ali nas ujedno vodi prema odgovoru koji otkrivamo u tajni Božje vjernosti i ljubavi.

Put Isusove muke nije za vjernike obično prisjećanje neke prošle patnje i trpljenja. Koliko god u vjeri dobi­vao smisao i odgovor, od početka do kraja on je zapra­vo prožet pitanjima, i to pitanjima koja dotiču same temelje naše ljudskosti. Put križa nam dakle ne samo pokazuje kako bešćutni, okrutni i zli možemo biti mi ljudi, nego nas također izaziva, upravo provocira na sućut, blizinu, drukčije djelovanje. Za ovu pobožnost mjera života nije okrutnost, nasilje ni bešćutnost, nego upravo suprotno: blagost i nježan dodir, solidarna po­moć i hrabra osjetljivost, prijateljska utjeha i obraćenje života. U tom smislu put križa bi trebao biti prisjećanje koje se uvijek konkretizira u mome životu, bilo kao uvi­đanje i distanciranje od vlastitih zlih putova, bilo kao slobodno i svjesno prihvaćanje svoje patnje ili pomaga­nje bližnjemu u njegovoj životnoj muci.

Takvu svjesnu osjetljivost za muku Isusovu i muku ljudskog tijela – bolesnoga, siromašnoga, ispaćenoga, zarobljenoga, razgolićenoga, gubavoga tijela – gajio je i pokazivao sv. Franjo Asiški. Pri kraju života i sam je bio označen Isusovim ranama s kojima se nije hvalio i raz­metao, nego ih ponizno skrivao i strpljivo nosio. S Isu­sovim ranama na tijelu umro je u crkvici Sv. Marije An­đeoske, Porcijunkuli, u Asizu. Zbog toga je pobožnost Puta križa neodvojivo povezana uz franjevce, njihove crkve i duhovnost. I postaje Puta križa u crkvi Sv. Mari­je Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici nastavljaju tu stoljet­nu franjevačku tradiciju. Na njima je Isusovu i ljudsku patnju i ulomljenost života prikazala u tehnici mozai­ka akademska slikarica Blaženka Salavarda. Iz njezina osobnog doživljaja i prikazivanja Isusove muke, kroz nebrojene sitne kamenčiće mozaika progovara drama­tika puta križa, osjetljivost za Patnika i poziv da u Isu­sov put uključimo svoje životne putove križa.

Uz poznatu i uobičajenu dimenziju kretanja i naslje­dovanja Isusa hodom za njegovim križem, Blaženka Salavarda unosi i ruke kao jaki simbol čovjekove spo­sobnosti da nešto učini i napravi, simbol koji očituje čitavu lepezu ljudskih osjećaja, od blage nježnosti sve do nesmiljenog nasilja. Možemo staviti ruku na nekog i time zahtijevati pravo na njega, ali možemo rukom i pridići paloga i potvrditi svoju solidarnost s njime. Mo­žemo svezati nečije ruke kao i licemjerno oprati ruke. Možemo grubo udarati i zagrljajem tješiti. Iako su ov­dje prisutne i vidljive te različite i suprotne nijanse, ipak naglasak i zadnji interes Salavardina umjetničkog prikaza jesu ruke nježnosti i prihvaćanja, ruke sućuti i utjehe, ruke koje nose kad se više ne može i kad se više ne može ništa. Na važnost ljudskih ruku nas upućuje i franjevački amblem: Franjina ruka i Kristova ruka, obje s ranom i prekrižene, kao svjedočanstvo o ljudskoj patnji i nadi. I upravo u tome još: svjedočanstvo Božje blizine, vjernosti i ljubavi.

Za Isusom idemo i na njegovu putu križa razmišljamo što smo učinili svojim rukama i što su učinile ruke dru­gih. S Isusom predajemo svoj život i svoje snage u svete Božje ruke. I s Isusom vapimo da Božja ljubav i vjernost zajedno s Isusovom mukom preobrazi i našu muku i da nas po svome Duhu na putu križa učini boljim ljudima.

Uvodna molitva

Isuse, s tobom smo na početku tvoga i našega puta kri­ža. Pozivaš nas na nasljedovanje, potičeš nas da svaki dan prihvaćamo svoj križ i idemo za tobom. Neka nam put tvoje muke bude put utjehe, neka nam tvoje riječi i djela budu poticaj i snaga za promjenu u životu, neka nas tvoji susreti otvore za trpljenja naših bližnjih, neka nas tvoje svete ruke povedu putom Božjeg milosrđa, pravednosti i praštanja. Naše pameti, srca, naše puto­ve i djelovanja prosvijetli i okrijepi svojim darivanjem i ljubavlju da nam put križa uistinu bude put spasenja. Amen.

Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt

Svezane ruke

Postoje ruke pravednika čiste od zla, i ruke radnika prljave od teškog rada za svoju obitelj. Postoje oprane ruke bešćutnih moćnika, i prljave ruke zločinaca zaštiće­nih u svome zlu. Postoje oprane ruke silnika i prljave ruke nemoćnih da promjene nevolju za koju su svezani. Postoje ruke licemjernog Pilata, oprane u vodi rav­nodušnosti i nebrige za sudbinu pravednika, i svezane ruke nedužna Čovjeka. I uvijek se nađe netko da silniku poslušno opere ruke, a nevinoga čvrsto sveže.

Dok sluša povike: Raspni ga! Raspni!, Isus ne može oprati svoje ruke niti se njima braniti. Kao što se ne mogu braniti ni ljudi svezani zlim izrabljivanjem, zarobljeni u doživotnu bijedu, gurnuti u ralje poroka i zatvoreni u kavez krimi­nala, ljudi ograđeni bodljikavim žicama mržnje i nepodnošenja. Njihove ruke su svezane i izmučene poput Isusovih, ali i slobodne za povjerenje u Božju bli­zinu i vjernost.

Isuse, uz tvoje svezane ruke stavljamo ljude sputane nepravdom, nasiljem i mržnjom, nedužne zatvorenike i pogažene pravednike. Pogledaj one koji su na rubu društva i zaboravljeni, a koje i mi često zaobilazimo i u sebi preziremo. Otvori nevino osuđenima i nepravedno svezanima put u novi život i budućnost. I sačuvaj nas od lažnog pranja ruku i služenja pilatima ovog svijeta. Amen.

Druga postaja: Isus prima na se križ

Slobodne ruke

Silnici ne podnose slobodu ljudskih ruku, jer ona kazuje da ljudski život nije milost ohole i tlačiteljske vlasti niti sažaljenje moćnih, nego dar Božje ljubavi koja osloba­đa. Zato silnici terete krivim optužbama slobodne ljude, tovare im ogromna breme­na, pritišću i satiru do zemlje. Tereti mogu biti različiti: nepravedni zakoni, neljud­ski odnosi, okrutni običaji, lažne priče, duhovno mučenje. I uvijek se nađe netko da teretu pridoda još koje krivo svjedočanstvo, grubo djelo ili bezočnu optužbu.

Isusove slobodne ruke prihvatile su nezasluženi križ. To je bio jedva shvatljivi križ osude, poniženja i patnje, teški križ samoće praćene bijegom i distancom dojuče­rašnjih pratilaca i prijatelja. U tome Isusa slijede oni koji prihvaćaju život na rubu besmisla zbog dugotrajne bolesti i patnje, zbog preranog gubitka voljenih, zbog u nebo vapijuće nepravde koju trpe. S njime prihvaćaju svoj teški križ oni čiji se ži­vot raspao u bezbroj komadića i čija je nada još samo u snazi koja od Boga dolazi.

Isuse, u križu si prihvatio naše čovještvo i njegove bezdane, tegobe i pitanja, ali i veličinu ljudske slobode. Daj i nama slobodne ruke da prihvatimo svoj križ. Prikazujemo ti sestre i braću koji su prihvatili svoju samoću, ostavljenost, svoju bolest i starost, svoje siromaštvo i ucviljenost, koji su slobodno prihvatili ne­pravdu i progone poradi tebe. I ne dopusti da tovarimo križeve na živote naših bližnjih. Amen.

Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem

Slabe ruke

Kad pravedan čovjek posrne i padne pod teretom križa, zluradost obuzme srca opakih ljudi. Ima li za njih ljepšega prizora nego kad se pokaže da djelo njihovih ruku donosi plod?! U našem društvu i zajednicama ima dosta radovanja zbog pa­dova drugih, ima ružnog uživanja u nemoći bližnjega, ima bezosjećajnih koje tuđe posrtanje i padanje nimalo ne dira. I uvijek se nađe netko da se zlobno nasmije nad palim čovjekom.

Isus je pao odmah na početku. Kad čovjek prvi put pada pod životnim teretom, još postoji obzor, postoji nebo na koje se svraća pogled i u koje se upućuju mo­litve. U svome padu Isus je osjetio tugu i nelagodu posrnulih ljudi, razočarenje onih koji su ga izdaleka pratili kao i uživanje neprijatelja i njihovu želju da ga još jače i teže muče. Slabe ruke ipak ne ostaju oslonjene o zemlju: prihvaćaju ih i podižu svete Očeve ruke.

Isuse, tvoj prvi pad je upisan u povijest ljudskih padova. Pogledaj u obzoru neba svoju palu braću i sestre i osnaži njihove slabe ruke. Ne ostavi ih same, nego ih blago podigni i povedi dalje svojim putom. Pomozi im da prihvate ispružene Očeve ruke. Nas, Isuse, sačuvaj od umišljene pravednosti i od zluradosti zbog padova i slabosti naših bližnjih. Amen.

Četvrta postaja: Isus susreće svoju majku

Majčinske ruke

U svijetu uspjeha mnogi se odriču slabih. Imati nekoga slaboga, posrnuloga u obitelji, često se doživljava kao teška sramota. Zato predstavljamo sebe i svoje u lažnom svjetlu. Pokazujemo svoju jaku, uspješnu stranu, koliko god se sve u nama slamalo i tonulo u beznađe. Danas se mnogi prikazuju grubijanima kako bi prikrili svoju nutarnju nejakost. I uvijek se nađe netko da potiče i hvali grubost kao mjeru uspjeha.

Majka svoje dijete ne gleda kroz uspjeh niti majčine ruke zaboravljaju nježnost s kojom su svoje dijete nosile i podizale. Marija jednom rukom dodiruje Isusovu muku, miluje njegovo lice, a drugom pokazuje na svoje srce. Ono je uvijek blizu, pomaže i ne gubi nadu. Isusov susret s majkom dao mu je novu snagu i povje­renje u moć nježnosti.

Isuse, ti si susreo bol svoje majke. Budi blizu majkama koje gledaju nemoć i bol svoje djece. Nama koji te slijedimo pomozi da majčinskim rukama podupiremo bolesne, patnike i shrvane te da im svojom nježnošću posvjedočimo Božju blizi­nu usred njihove muke. Prikazujemo ti one čiju smo nježnost i blizinu zabora­vili. I očuvaj naše ruke, jezik i srca od grubosti prema bližnjima. Amen.

Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Solidarne ruke

Svaki dan gledamo slike bijede, stradanja i umiranja tolikih ljudi. Ako nas i dir­ne poneki prizor, brzo ga potisnemo i nastavimo svojim putom, o svom poslu. Poput Šimuna Cirenca koji je samo htio kući nakon posla u polju. Ili poput sve­ćenika i levita koji su žurno prolazili, okrećući glavu od izranjenog čovjeka uz put. I mi mislimo: netko će već pomoći ili neka se sami nahrane, izbave, spase. Uvijek netko doda da su takvi sami krivi za svoje bijedno stanje.

Isus je mnogima pomogao, sada je njemu potrebna pomoć. Pružiti ruku u nevo­lji nekome, dodati svoju ruku u nečijem teškome poslu znak je solidarnosti i pri­znavanja. Pomoć je uvijek uviđavna, konkretna, djelotvorna. Ona je znak da se ljudi još nisu pretvorili u bešćutne neljude i da još u sebi čuju Božji glas i poziv.

Isuse, iznemogao si i potrebit si. Uz tvoju muku stavljamo sve nevoljne koji su naša braća i sestre i koji trebaju ne bilo koga, nego baš nas. Svojim Duhom potakni nas da priteknemo u pomoć potrebitima i bijednima. Naše ruke učini solidarnima i spremnima na pomaganje, osobito tamo gdje nam se ne može uzvratiti. I molimo te sačuvaj nas od ukočenih i skrštenih ruku. Amen.

Šesta postaja: Veronika briše Isusovo lice

Hrabre ruke

Mnogi ljudi se kriju iza kolektivnog djelovanja mase. Zato se lako rasplamsa masovna mržnja prema drugima, prema izbjeglicama, prema ljudima koji su po Božjem davanju različiti, prema onima koji djeluju i misle drukčije od nas. U masi nas često vodi strah od nepoznatog i budi prastara bojazan: neće biti dosta za nas, ako podijelimo, ako pokažemo osjetljivost. I uvijek netko uzvikne da treba pokazati zube i unaprijed se osigurati.

U mržnji i osuđivanju koje je poput zida okružilo Isusa našla se jedna žena koja je imala hrabrosti i osjetljivosti, koja se nije prepustila masi. U Veronikinom rupcu pokazuje se snaga ljudskog srca koje ne pristaje na djelovanje svjetine niti na okrutnost, nego na Isusovu licu vidi Božje lice. Ženine hrabre ruke, Vero- nikine osjećajne ruke su spasile čast ljudskim rukama i uzvratile Isusu za njego­vu dobrotu, dok je u ime Božje tješio, oslobađao, iscjeljivao, podizao i spašavao.

Isuse, doživio si bezdan ljudske mržnje, ali i snagu ljudske osjetljivosti. Hvala ti za ljude koji istupaju iz bojnih redova mržnje i u drugima gledaju bližnje, vide sestre i braću. Daj postojanosti onima koji su odlučni u pomaganju, susretanju, otvara­nju svog života za nevoljne. I ne dopusti da nas strah od drugih i povici mržnje odvrate od toga da ti obrišemo lice kada te susretnemo u našim bližnjima. Amen.

Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem

Nemoćne ruke

Drugi, ponovljeni pad znak je nesnalažljivosti s kojom se teško mogu pomi­riti ljudi usmjereni samo na učinak i krajnji rezultat. Njihovo pravilo je: jaki opstaju, nemoćni propadaju. Nema mjesta za ponovljene padove i greške. Ra­zočarenje zavlada i među prijateljima i među neprijateljima, kada se u ponov­nom posrnuću i padu očituje nemoć čovjekovih ruku da se nose s izazovom i teškoćom. I uvijek se netko začudi da je pali tako slab.

U Isusovu drugom padu obzor se dodatno suzio. Oko njega su sad samo ljudi kao bojažljivi promatrači ili pakosni protivnici. Prvi zaboravljaju težinu križa, drugima već dosađuje prizor posrtanja i nemoći. I jedne i druge sablažnjava Isusova nemoć. Njegove ruke, koje su mnogi gledali u djelima moći i vjerovali da su sposobne suočiti se sa svakom nevoljom, kušnjom ili zlom, nemoćno leže u bijednom prizoru. Njegove ruke nemoćno se pružaju u Božju utjehu.

Isuse, dok si iscrpljen ležao u prašini, razumio si bol ljudi koji posrću i padaju pod svojim križevima. U tvoj pad stavljamo one koji se još jedva nose sa životnim pro­blemima i nedaćama, koje smo onesposobili nevoljama i preopteretili poslovima, koje smo srušili lijenošću, alkoholom, ovisnostima, kojima se čini da više ne mogu dalje te odustaju i od drugih i od sebe. Budi im ti, iznemogli Isuse, snaga i pomoć. A nas očuvaj od sablažnjavanja nad padovima pod teškim križem. Amen.

Osma postaja: Isus tješi žene iz Jeruzalema

Pobožne ruke

Vjernici često tješe u prazno, čak s površnom i neiskrenom pobožnošću pristu­paju nevolji i muci bližnjih. Ruke vjernika znaju biti sklopljene kad bi morale biti pružene, molitveno raširene kad bi trebale konkretno pomagati. Svojim riječima pobožni više sude nego što tješe, više glume nego što iskreno sažalije- vaju. Tko tješi, mora i sam biti dirnut utjehom. Tko suosjeća, mora i sam osjetiti bol. I uvijek netko među nama misli da se utjeha može tek pobožno izbrbljati.

Jeruzalemske žene su i zadnja postaja suosjećanja i utjehe na Isusovu putu kri­ža, ali i postaja koja nas vraća na naš život. Ruke jeruzalemskih žena pružene su prema Isusu da mu iskažu sažaljenje i pokažu svoje suze nad njim. A Isus ih upozorava da se suze mogu pretvoriti u praznu kuknjavu, u predstavu kojom se skriva vlastiti grijeh i grijeh svojih bližnjih prema kojima smo pristrani. I u muci Isus ostaje zahtjevni učitelj koji traži da čovjek očisti svoje srce i kuću, kako bi mogao ispravno vidjeti svoga bližnjega. I sažaliti se nad njime.

Isuse, tebe su drugi tješili. Daj i nama snage i spremnosti da tješimo ožalošćene, ucviljene, zaboravljene. Pokaži nam put iskrene pobožnosti, kojim se ide u Oče­vo kraljevstvo, i pouči nas da se ispravno i iskreno sažalimo nad svojim jadom i bijedom naše braće i sestara. Neka naše suze nad tvojom mukom budu početak našeg puta obraćenja i novog života. I ne dopusti da postanemo bešćutni. Amen.

Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem

Skršene ruke

Uživanju i radovanju muci drugoga jednom dođe kraj. Ne zbog promjene muči­telja niti njihova uviđanja da su postupili krivo i loše, nego zato što su se zasitili prizora te im treći pad više ne pruža očekivano zadovoljstvo. Zato treba sve što prije i brzo završiti. Kao što se brzo završavalo s logorašima, ratnim zarobljeni­cima, uhvaćenim izbjeglicama, na smrt preplašenim ljudima usred vihora rata i nasilja. I uvijek netko s visoka kaže da takvi ionako ništa ne vrijede.

Isus je treći put na zemlji koja mu je ostala jedino uporište. Ruke su ga potpuno izdale, tijelo je do kraja onemoćalo. Više nema ni promatrača, jer se tu nema više što vidjeti. Čovjeka prostrta po zemlji mogu još podići jedino tuđe ruke. Isusove ruke su dijelile kruh i doticale bolesne, blagoslivljale i hrabrile, tumačile i tješile. Sada su samo skršene ljudske ruke bez nade i mogućnosti za dalje.

Isuse, u tvom trećem padu bio si do kraja adam, čovjek od praha zemaljskog. Molimo te za svu djecu majke Zemlje, za sva njezina stvorenja prema kojima se tako oholo odnosimo, zlorabimo ih i uništavamo. Daruj ljudima svoga Duha da štite i čuvaju Božja stvorenja i tako uistinu budu Božja slika u ovom svijetu. Molimo te za one koji se više ne mogu dignuti iz svoga pada. Ne dopusti da ih zaobiđemo i zaboravimo. Amen.

Deseta postaja: Isusa svlače

Pohlepne ruke

Kod golotinje uglavnom zaboravimo na pohlepu ruku koje iskorištavaju drugo­ga i otimaju mu što god mogu. Otimaju slobodu, dostojanstvo, lice i ime, odu­zimaju društvene odnose i mogućnost da se čovjek izrazi kroz rad i riječ. Na kraju tog procesa čovjek ostaje gol. Takva golotinja je neizmjerno gora od one nad kojom se redovito sablažnjavamo. I uvijek se nađe neki branitelj ćudoređa da zatvara oči pred takvim prizorom.

Isus je ostao bez odjeće, bez one zadnje zaštite čovjekova dostojanstva. Pohle­pne ruke otele su i to. Ali na svom putu križa Isus nije tek pasivni patnik, nije onaj s kojim ljudi po volji raspolažu. I dok ga drugi svlače, on se sam daruje i svlači. Dopušta da ga oplijene do njegove gole ljudskosti, i postaje do kraja jedan od ljudi. Postaje poniženi patnik koji usred pohlepe, nasilja i zla, daruje novo ime razgolićenim ljudima. I zaogrće ih ljubavlju.

Isuse, pred tvoje oči stavljamo gola tijela svojih sestara i braće: tijela koja su sama kost i koža, isprebijana i ogoljena u svome dostojanstvu, opljačkana tijela, tijela ušutkana aparatima moći, tijela zavođena i zlostavljana, tijela silovana i odbačena. Udijeli im snagu za novi početak i povjerenje u Božju ljubav. I srce nam očuvaj od pohlepe i pohote. Amen.

Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ

Prikovane ruke

Svoje darove čovjek može izopačiti i okrenuti protiv sebe i drugih. Umjesto da čini dobro počinje ponižavati i mučiti druge, počinje onemogućavati dobro. Može sebi i drugima prikovati ruke manama, porocima, ovisnostima, zlom. Može bližnje pribijati na osudu zbog riječi, uvjerenja, vjere, nacije, boje kože, spola te ih izručivati progonu i zatiranju. I uvijek će netko primijetiti da takvi­ma nije mjesto među nama i da ih treba pribiti na stup srama.

Od Isusa na križ raspetoga neizmjerno je daleko misao o rukama koje su spo­sobne učiniti nešto i koje mogu biti nježne. Na njegovim rukama ništa nije osta­lo, osim skandalozne nemoći. Isusove pribijene ruke su tužna opomena na bez­dan ljudske okrutnosti. U Isusovim prikovanim rukama su ipak skrovište našli nebrojeni ljudi, obespravljeni i lišeni dostojanstva, ljudi kojima je ostao jedino krik u Božje srce i njegovu samilost.

Isuse, u bol tvojih raspetih i na križ pribijenih ruku stavljamo svu izmučenu braću i sestre, sve ljude koji su prikovani na svoju neimaštinu, beznađe i sramo­tu. Daj nam snage da na ljudsko zlo ne uzvraćamo zlom, nego slobodom pra- štanja. Ne dopusti da sebe prikujemo u nasilje, bešćutnost i praznu uznositost, nego daj da gradimo svijet ljubavi i dobrote. Amen.

Dvanaesta postaja: Isus umire na križu

Raširene ruke

U smrti neki nalaze utočište pred svjetskim zlom, neki pak traže zadnji sud pred nabujalom nepravdom. A smrt je oduvijek bila i pogodno rješenje za nepoželjne, za neprijatelje, za poražene, za slabe. Naše doba je obilježeno nepreglednim mi­lijunima pogubljenih, užasnim plesom smrti, kricima nedužnih žrtava. I uvijek se nađe netko da opravdava svoj tabor ubojica.

Isusova smrt je kraj ljudskog puta. Jedni su u njoj vidjeli opravdanje vlastite šutnje i pristanka na zlo, jer ni sebe nije mogao spasiti. Drugima se tek otvorio ponor neuspjeha i zdvajanja, jer su se nadali sve do zadnjeg Isusova krika. U umirućem Isusu, u njegovim raširenim rukama, stranac podno križa je ipak prepoznao Božju svemirsku prisutnost: Doista, ovaj bijaše Sin Božji!

Isuse, i naše će ruke jednom pohoditi trenutak smrti. Molimo te daj nam povje­renja da poput tebe predamo svoj život u Očeve ruke. Pogledaj sve umiruće, oso­bito one koji umiru u gorčini ostavljenosti i samoće. Primi u svoje kraljevstvo ubijenu djecu Božju, zagrli sve žrtve okrutnosti, progona i mržnje. Sačuvaj nas, Isuse, od toga da mislima i rukama donosimo smrt bližnjima. Amen.

Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa

Predane ruke

U knjizi ljudskog zla zabilježena je okrutna i uvijek moderna epizoda u kojoj se najbližima uskraćuje pijetet prema pokojniku. Koliki samo i dan danas traže svoje pokojne? I nailaze samo na šutnju i udruženost u zlu. Kolikima je uskraćen i spokoj u smrti? Nisu spušteni mrtvi u naručje bližnjih, nisu položeni u ruke tuge i ljubavi. I uvijek se nađe netko da dijeli mrtve i uskraćuje zadnji zagrljaj.

Skidanje s križa i polaganje mrtvoga Isusa u majčino krilo, ne ostavlja ravnoduš­nim. Pretežak je križ koji majka, koji roditelj osjeti kad primi u naručje tijelo svo­ga mrtvog djeteta. Majčinske ruke nježnosti i podrške, razumijevanja i brižnosti, sada su ruke boli i tuge. Iz njih se čuje jauk majke Isusove, jauk nepodmirene boli zbog smrti ljubljenog sina. Pa ipak su one i ruke povjerenja i nade, predane u Božju vjernost.

Isuse, tvoja majka je prošla svoj put križa. U Božje ruke polažemo sve majke koje se ne mogu utješiti zbog gubitka djeteta, ali i majke čije je srce ranjeno nerazu­mijevanjem i neosjetljivošću njihove djece. Svojom blagošću iscijeli njihove boli i podrži ih na putu nade koja nikad ne umire u majčinom srcu. Neka nam Mari­jine suze podare utjehu u našim bolima. A ti nam udijeli majčinsko pouzdanje i ruke predane poslu i ljubavi. Amen.

Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob

Prijateljske ruke

Kad od nekoga očekujemo korist, hvalimo ga, ulagujemo se i činimo ono što želi. Kad više nema koristi, često okrećemo glavu. Kad čovjek više ne može biti od koristi, prestaje li išta značiti, prestaje li biti čovjek? Kad ljudske ruke više ništa ne mogu, jesu li one manje ljudske? Toliki ljudi su danas iskorištavani, na najbezočnije načine izrabljivani, da je njihova smrt i ukop zapravo zadnji veliki, nepotrebni trošak. Uvi­jek se nađe među nama onih koji i od mrtvog čovjeka traže korist za sebe.

Vjerni prijatelji su iskazali počast mrtvom Isusu i položili ga u grob. Mrtav čovjek potpuno ovisi o drugima, o njihovim rukama koje ga nose i čuvaju, koje ga sada s poštovanjem pokapaju. Polaganje Isusa u grob je čin milosrđa koji neće označava­ti tek tužna šutnja i oštra bol, jer je Isusov ukop bio predanje iz ljudskih, prijatelj­skih ruku u svete ruke Božjeg života. Njegovo ljudsko tijelo nije položeno samo u kamenu grobnicu, nego u vjernu Božju ljubav koja je jača od smrti.

Isuse, tvoji prijatelji su ti iskazali djelo milosrđa. Prikazujemo ti sve shrvane tu­gom zbog odlaska najbližih i voljenih. I molimo da ih ti utješiš i osnažiš nadom u Božju vjernost. Sjeti se svih onih koji nemaju ni groba, čija su mrtva tijela ba­cana i razvožena kao otpad. Udijeli im svoj mir. Naše pokojne neka utješi zadnja riječ Božje ljubavi, milosrđa i života. I ne dopusti da nam ijedan grobni kamen zatvori put u život. Amen.

Završna molitva

Isuse, išli smo za tobom na tvome putu križa i odmje­ravali svoje ruke s tvojim rukama. S tobom smo nosili i svoje životne križeve. Molimo te da nam tvoj put križa bude put povjerenja u Božju vjernost, put nade za naš svijet i put ljubavi i suosjećanja prema nevoljnim pat­nicima. Neka nas tvoja muka spasi, a tvoje uskrsnuće otvori put u život, u svete Božje ruke. Jer ti živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Kratki razgovor s Ljiljanom Krajnc i njezinim sinom Vedranom

Dragi vjernici, pozivamo vas da pogledate i poslušate kratki video razgovor don Ive Nedića, voditelja HKM Mittelbaden, past. suradnika Darka Rubčića te gospođe Ljiljane Krajnc i njezinog sina Vedrana (24. 2. 2022.).

Povod za razgovor je predstojeća operacija gđe Ljiljane, transplantacija jetara, u Turskoj. Donor će joj biti sin Vedran. Premda će troškove operacije (70.000 €) snositi Zavod zdravstvenog osiguranja Federacije BiH, sve ostale troškove (avionske karte, hranu, smještaj, postoperativni oporavak i kasnije kontrole) snosi obitelj.

Gospođa Ljiljana od srca zahvaljuje svima i zaziva Božji blagoslov na sve vjernike HKM Mittelbaden koji su svojom novčanom pomoći njoj i njezinoj obitelji pružili veliku sigurnost i nadu u dobar ishod operacije.

Oproštaj od učiteljice Tonke

U nedjelju, 2. 1. 2022. pod misom u 11.00 sati u crkvi St. Josef vjernička zajednica u Gaggenauu zahvalit će se i oprostiti od učiteljice hrvatske nastave u inozemstvu gđe Tonke Galić Hrkać.

Gospođa Tonka predavala je djeci u Gaggenauu, Rastattu i Baden-Badenu u periodu od 1. rujna 2017. do 31. kolovoza 2021. godine. Po isteku četverogodišnjeg ugovora, sklopljenog s Ministarstvom obrazovanja i znanosti Republike Hrvatske, vratila se u svoj Knin gdje je od 1. rujna 2021. zaposlena kao učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi dr. Franje Tuđmana.

Učiteljica Tonka bila je omiljena među djecom, roditeljima i vjerničkom zajednicom. Gotovo da nema osobe koja ne bi posvjedočila o njezinoj požrtvovnosti i posvećenosti djeci i poslu koji je radila s ljubavlju. Bila je veoma angažirana i u Misiji Mittelbaden. Od početka se bezrezervno stavila na raspolaganje i svećenicima i vjerničkom puku, a njezin veliki doprinos posebno je došao do izražaja u vremenu pandemije koronavirusa.

Gospođi Tonki u ime Hrvatske katoličke misije te roditelja i djece kojoj je bila učiteljica, od srca zahvaljujemo za sve dobro učinjeno, za sav trud, i želimo joj Božji blagoslov i snagu da isto tako nastavi činiti i u Kninu. Do viđenja, učiteljice Tonka!

Hodočašće u Autobahnkirche kod Baden-Badena

Na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, 26. 12. 2021., u organizaciji Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, održano je tradicionalno, 43. po redu hodočašće Hrvata u crkvi Sv. Kristofora na autocesti (Autobahnkirche) kod Baden-Badena.

Zbog strogih epidemioloških mjera sveta misa nije slavljena u crkvi, nego na platou ispred crkve, na otvorenom, a okupilo se stotinjak vjernika iz Misije, uglavnom s područja Baden-Badena, Gaggenaua i Rastatta.

Svetu misu predslavio je don Stjepan Matijević, novi svećenik misije Mittelbaden, uz koncelebraciju don Ivana Nedića, voditelja Misije, te vlč. Ivana Plješe, umirovljenog svećenika i dugogodišnjeg misionara u Karlsruheu, koji je ove godine proslavio dijamantni jubilej – 60 godina svoga svećeništva i koji bez prestanka, već 43. put sudjeluje na hodočašću kod Autobahnkirche. Pod misom su pjevali pjevači iz nekoliko centara naše Misije uz glazbenu pratnju pastoralnog suradnika Darka Rubčića.

Budući da se ovogodišnji blagdan Sv. Stjepana Prvomučenika poklopio s blagdanom Sv. Obitelji Isusa, Marije i Josipa, don Stjepan je u svojoj propovijedi najprije progovorio o idealu obitelji, ali i o krizi obitelji u suvremenom svijetu te o problemima unutar obitelji, a potom se osvrnuo na život sv. Stjepana, kojega Crkva slavi kao prvoga kršćanskog mučenika. Don Stjepan je sve prisutne potaknuo da se ne boje života i da odvažno, poput sv. Stjepana, kršćanski svjedoče svoju vjeru unutar obitelji i u društvu.

Fotogalerija (snimio: D. Rubčić)

Crkva sv. Kristofora (Autobahnkirche)

Crkva sv. Kristofora građena je od 1976. do 1978. godine prema nacrtima arhitekta Friedricha Zwingmanna i posvećena je 23. srpnja 1978. godine. Cjelokupna umjetnička koncepcija i izvedba potječe od prof. Emila Wachtera. Središnja tema crkve je križ, a njezin oblik šatora podsjeća na Božji narod, koji je uvijek u pokretu i na putu.

Ova je građevina dragocjeno svjedočanstvo suvremene crkvene arhitekture i duhovno odmaralište za mnoge ljude koji su na putu.

Poznati kandidati za novi sastav Misijskog pastoralnog vijeća Karlsruhe

Dragi vjernici iz Karlsruhea i okolice, poznata su imena svih kandidata za izbore novoga Misijskog pastoralnog vijeća koji će se održati 12. 12. 2021. u Karlsruheu.

Na listi se nalazi 21 kandidat: Brkić Antonio, Brnada Cecilija, Crnjac Janja, Dominić Tatjana, Gluhak Franjo, Goričkić Marina, Jerković Brigita, Knežević David, Knežević Mato, Lang Andja, Mihaljević Dragan, Mišić Dominik, Mišić Monika, Mištrafović Anto, Nižić Zdenko, Oršolić Pejo, Rajić Anto, Tomas Ante, Vasilj Božo, Vondroš Dalibor i Vujević Bruno.

U nedjelju, 5. 12. 2021., prije početka mise u 9:00 i 16:00 sati u crkvi St. Michael u Karlsruheu, redari će vjernicima podijeliti glasačke listove. Ispunjene listove potrebno je potom osobno donijeti naredne nedjelje, 12. 12., kada su izbori za Misijsko pastoralno vijeće. Na ovaj način vjernici će imati dovoljno vremena da dobro razmisle i odaberu svoje kandidate, a ujedno se neće stvarati gužva na glasačkom mjestu na sam dan izbora.

Vjernici koji ne mogu doći na mise u nedjelju, 5. 12. moći će glasovati na sam dan izbora, u nedjelju, 12. 12. 2021., nakon mise u 9:00 i 16:00 sati.

Napomene:

  • Glasovati mogu samo osobe s napunjenih 16 godina koji žive na području Karlsruhea i okolice.
  • Može se odabrati najviše 15 kandidata. Listovi koji budu označeni s više od 15 kandidata smatrat će se nevažećima. Naglašavamo da je 15 maksimalni broj kandidata koje je moguće označiti, a manje od 15 je dozvoljeno.
  • Osoba može glasovati isključivo u svoje ime (ne mogu se predati glasački listovi od drugih osoba).