Kumstva za Ganu – obavijest za kumove!

Dragi prijatelji, kumovi djece u misiji Tatale,

obavještavamo vas da smo danas, 1. ožujka 2024. okončali akciju ‘Kumstva za Ganu’ za šk. god. 2023./2024.

Jučer (29. 2.) smo uplatili sav novac za školarinu djece koja su obuhvaćena ovom akcijom na račun salezijanske provincije u Gani, a svećenici iz salezijanske uprave će u narednih nekoliko dana proslijediti dalje novac voditelju misije Tatale don Nichodemusu Chinazo i ravnateljici katoličkog vrtića č. s. Gertrudi Akaku, koji će podijeliti novac vašoj kumčadi odnosno njihovim roditeljima.

Novi kumovi koji su se koncem prošle godine prijavili za kumstvo mogu očekivati u naredna dva tjedna sliku svoga kumčeta s osnovnim podacima.

Radosni smo što broj kumstava iz godine u godine raste te smo trenutno na 515 sklopljenih kumstava! Morate biti svjesni da se ne radi samo o 515 djece, nego o preko 5.000 osoba direktno vezanih za ovu djecu: njihovih roditelja, braće i sestra, šire rodbine, kojima vaša pomoć puno znači!

Neka dobri Bog blagoslovi svu djecu misije Tatale i njihove obitelji te vas kumove koji svojim novčanim prilogom omogućavate ili pomažete školovanje svoje kumčadi!

Predstavljena knjiga Dominika Spajića „Tragom Svjetla“

U nedjelju, 25. veljače 2024. u zajednicama Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim predstavljena je knjiga „Tragom Svjetla. Duhovne riječi radiju Köln – Kratki duhovni nagovori izgovoreni na zapadnonjemačkom radiju WDR 1990.–2009.“ Dominika Spajića, teologa i nekadašnjeg pastoralnog suradnika u HKM Bruchsal-Pforzheim a potom i HKM Mittelbaden. Nedjelju radnije, 18. veljače, knjiga je predstavljena u zajednici Bretten.

Knjigu je na koncu misnih slavlja pred okupljenim vjernicima predstavio past. suradnik Darko Rubčić, koji je ujedno lektor i korektor rukopisa. Prisutnima se potom kratko obratio autor D. Spajić zahvalivši svima koji su sudjelovali u nastanku knjige i vjernicima koji su pozorno pratili predstavljanje i koji će knjigu pročitati. Vjernici su mogli kupiti primjerak knjige po simboličnoj cijeni od 10 €.

O knjizi

Tekstove koji su sabrani u knjizi „Tragom Svjetla“ pisao je teolog Dominik Spajić. U najširem smislu riječi teolog je osoba koja promišlja, govori i piše o pitanjima vjere, o odnosu Boga, čovjeka i svijeta. Autor je nadahnuće za svoje duhovne impulse tražio ne samo u aktualnim biblijskim čitanjima, nego prije svega u opažanju i promišljanju svakodnevnoga života. Ta zapažanja i pojave nastojao je sagledati i protumačiti u svjetlu Evanđelja.

Riječ je o tekstovima koji su bili izgovoreni na radiju Köln u periodu od 1990. do 2009. godine a namijenjeni su bili hrvatskim iseljenicima u Njemačkoj. Premda je zadnji tekst napisan i izgovoren prije gotovo 15 godina, većina ovih tekstova je i danas aktualna jer su teme kojima se tekstovi bave vječne, nikada ne izlaze iz mode, poput tema: život i pitanje smisla života, patnja, muka, Uskrs i uskrsna poruka, vjera, nevjera, sumnja u vjeri, svetost, ljubav i vjernost, zahvalnost, prvenstvo i služenje, tolerancija, …

Tekstovi su pisani jednostavno što nipošto ne znači da su oni banalni. Naprotiv, umijeće je i vrlo je zahtjevno velike i teške teme izreći jednostavnim riječima, da svima budu razumljive, i sve to još smjestiti u zadani vremenski okvir.

Iščitavajući ove tekstove može se osjetiti autorov teološki damar, odnosno mogu se uočiti glavni naglasci njegove osobne teologije: 1. riječ je o teologiji svakodnevice – autor je nastojao otkrivati Božje tragove u svakodnevnom životu, u redovnim situacijama; 2. u podnožju svakoga teksta osjeti se autorov životni optimizam; 3. za autora kršćanin je, usprkos sveprisutnoj patnji, križevima i stradanjima čovjek nade; kršćanin je osoba mira; kršćanin je osoba koja otvorenih očiju kroči ovom zemljom koju treba prihvatiti kao Božji dar povjeren čovjeku a ne kao suznu dolinu; kršćanin je osoba zahvalnosti; kršćanin je na koncu osoba koja radeći na sebi, mijenjajući prvenstveno sebe nabolje čini ovaj svijet boljim.

Pored glazbe Spajićeva velika strast je slikanje, kojim se bavi za dušu, ali možemo slobodno reći na poluprofesionalan način. Knjiga je ukrašena brojnim njegovim crtežima i slikama koje su dodana vrijednost knjizi. Na koncu možemo konstatirati da je ova knjiga u potpunosti – i riječju i slikom – autorovo djelo!

Darko Rubčić

 

[Nakladnik: Hrvatski dušobrižnički ured – Kroatenseelsorge in Deutschland ● Za nakladnika: Vlč. Ivica Komadina ● Ilustracije: Dominik Spajić ● Lektura i korektura: Darko Rubčić i Ivan Gavranović ● Grafičko oblikovanje: Branko R. Ilić ● Tisak: Denona d.o.o., Zagreb ● Frankfurt am Main, 2023.]

Fotogalerija (snimke: Ivana Lekić, Jacqueline Zadravec, Igor Širhuber)

Zahvala voditeljicama folklora u Bruchsalu

Na probi folklora u Bruchsalu u petak, 23. veljače 2024. predsjednica misijskog pastoralnog vijeća Bruchsal gđa Marija Vasilj i gđa Klaudija Šubić zahvalile su u ime čitavog vijeća i zajednice Bruchsal voditeljicama folklora gđi Ružici Brandis i gđi Željki Esapović na njihovu trudu i vremenu koje ulažu u radu s djecom i mladima. Tom prigodom voditeljicama je uručen i simbolični dar.

Folkloraše iz Bruchsala posjetili su prijatelji folkloraši iz Karlsruhe te su imali zajedničku probu i ugodno druženje.

Svim folklorašima i njihovim voditeljicama želimo i dalje uspješan i plodonosan rad!

Fotogalerija (snimke: Ivana Lekić)

Video (snimka: Antonia Vasilj)

Put križa Isusovih i naših ruku (video + ilustrirani tekst)

Autor teksta: prof. mr. sc. fra Miro Jelečević
Autorica postaja Puta križa u crkvi Blažene Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici:
akademska slikarica Blaženka Salavarda

Uvod

Put križa je pobožnost u kojoj vjernici u razmišljanju i molitvi slijede put Isusove muke, od osude preko no­šenja križa i razapinjanja pa sve do smrti i polaganja u grob. Put križa u sebe uključuje dinamiku, jer se hoda, kreće, ide za Isusom. Ne može se zaustaviti na jednoj postaji i ostati na njoj, nego valja proći svaku od njih kao postaju naše ljudske okrutnosti i Isusova trpljenja. Dinamika puta križa ipak ne znači da ga možemo oba­viti na brzinu, onako kako smo u naše vrijeme navikli živjeti i činiti stvari. Ovdje mjera našeg koraka ne smije biti ni prevelika ni prebrza, jer idemo putom Isusove muke, idemo putom ljudske patnje nad kojom moramo zastati, razmišljati, tugovati, tražiti odgovore. Korak za korakom, postaju za postajom ovaj put nam razotkriva veličinu i strahotu ljudskih putova, ali nas ujedno vodi prema odgovoru koji otkrivamo u tajni Božje vjernosti i ljubavi.

Put Isusove muke nije za vjernike obično prisjećanje neke prošle patnje i trpljenja. Koliko god u vjeri dobi­vao smisao i odgovor, od početka do kraja on je zapra­vo prožet pitanjima, i to pitanjima koja dotiču same temelje naše ljudskosti. Put križa nam dakle ne samo pokazuje kako bešćutni, okrutni i zli možemo biti mi ljudi, nego nas također izaziva, upravo provocira na sućut, blizinu, drukčije djelovanje. Za ovu pobožnost mjera života nije okrutnost, nasilje ni bešćutnost, nego upravo suprotno: blagost i nježan dodir, solidarna po­moć i hrabra osjetljivost, prijateljska utjeha i obraćenje života. U tom smislu put križa bi trebao biti prisjećanje koje se uvijek konkretizira u mome životu, bilo kao uvi­đanje i distanciranje od vlastitih zlih putova, bilo kao slobodno i svjesno prihvaćanje svoje patnje ili pomaga­nje bližnjemu u njegovoj životnoj muci.

Takvu svjesnu osjetljivost za muku Isusovu i muku ljudskog tijela – bolesnoga, siromašnoga, ispaćenoga, zarobljenoga, razgolićenoga, gubavoga tijela – gajio je i pokazivao sv. Franjo Asiški. Pri kraju života i sam je bio označen Isusovim ranama s kojima se nije hvalio i raz­metao, nego ih ponizno skrivao i strpljivo nosio. S Isu­sovim ranama na tijelu umro je u crkvici Sv. Marije An­đeoske, Porcijunkuli, u Asizu. Zbog toga je pobožnost Puta križa neodvojivo povezana uz franjevce, njihove crkve i duhovnost. I postaje Puta križa u crkvi Sv. Mari­je Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici nastavljaju tu stoljet­nu franjevačku tradiciju. Na njima je Isusovu i ljudsku patnju i ulomljenost života prikazala u tehnici mozai­ka akademska slikarica Blaženka Salavarda. Iz njezina osobnog doživljaja i prikazivanja Isusove muke, kroz nebrojene sitne kamenčiće mozaika progovara drama­tika puta križa, osjetljivost za Patnika i poziv da u Isu­sov put uključimo svoje životne putove križa.

Uz poznatu i uobičajenu dimenziju kretanja i naslje­dovanja Isusa hodom za njegovim križem, Blaženka Salavarda unosi i ruke kao jaki simbol čovjekove spo­sobnosti da nešto učini i napravi, simbol koji očituje čitavu lepezu ljudskih osjećaja, od blage nježnosti sve do nesmiljenog nasilja. Možemo staviti ruku na nekog i time zahtijevati pravo na njega, ali možemo rukom i pridići paloga i potvrditi svoju solidarnost s njime. Mo­žemo svezati nečije ruke kao i licemjerno oprati ruke. Možemo grubo udarati i zagrljajem tješiti. Iako su ov­dje prisutne i vidljive te različite i suprotne nijanse, ipak naglasak i zadnji interes Salavardina umjetničkog prikaza jesu ruke nježnosti i prihvaćanja, ruke sućuti i utjehe, ruke koje nose kad se više ne može i kad se više ne može ništa. Na važnost ljudskih ruku nas upućuje i franjevački amblem: Franjina ruka i Kristova ruka, obje s ranom i prekrižene, kao svjedočanstvo o ljudskoj patnji i nadi. I upravo u tome još: svjedočanstvo Božje blizine, vjernosti i ljubavi.

Za Isusom idemo i na njegovu putu križa razmišljamo što smo učinili svojim rukama i što su učinile ruke dru­gih. S Isusom predajemo svoj život i svoje snage u svete Božje ruke. I s Isusom vapimo da Božja ljubav i vjernost zajedno s Isusovom mukom preobrazi i našu muku i da nas po svome Duhu na putu križa učini boljim ljudima.

Uvodna molitva

Isuse, s tobom smo na početku tvoga i našega puta kri­ža. Pozivaš nas na nasljedovanje, potičeš nas da svaki dan prihvaćamo svoj križ i idemo za tobom. Neka nam put tvoje muke bude put utjehe, neka nam tvoje riječi i djela budu poticaj i snaga za promjenu u životu, neka nas tvoji susreti otvore za trpljenja naših bližnjih, neka nas tvoje svete ruke povedu putom Božjeg milosrđa, pravednosti i praštanja. Naše pameti, srca, naše puto­ve i djelovanja prosvijetli i okrijepi svojim darivanjem i ljubavlju da nam put križa uistinu bude put spasenja. Amen.

Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt

Svezane ruke

Postoje ruke pravednika čiste od zla, i ruke radnika prljave od teškog rada za svoju obitelj. Postoje oprane ruke bešćutnih moćnika, i prljave ruke zločinaca zaštiće­nih u svome zlu. Postoje oprane ruke silnika i prljave ruke nemoćnih da promjene nevolju za koju su svezani. Postoje ruke licemjernog Pilata, oprane u vodi rav­nodušnosti i nebrige za sudbinu pravednika, i svezane ruke nedužna Čovjeka. I uvijek se nađe netko da silniku poslušno opere ruke, a nevinoga čvrsto sveže.

Dok sluša povike: Raspni ga! Raspni!, Isus ne može oprati svoje ruke niti se njima braniti. Kao što se ne mogu braniti ni ljudi svezani zlim izrabljivanjem, zarobljeni u doživotnu bijedu, gurnuti u ralje poroka i zatvoreni u kavez krimi­nala, ljudi ograđeni bodljikavim žicama mržnje i nepodnošenja. Njihove ruke su svezane i izmučene poput Isusovih, ali i slobodne za povjerenje u Božju bli­zinu i vjernost.

Isuse, uz tvoje svezane ruke stavljamo ljude sputane nepravdom, nasiljem i mržnjom, nedužne zatvorenike i pogažene pravednike. Pogledaj one koji su na rubu društva i zaboravljeni, a koje i mi često zaobilazimo i u sebi preziremo. Otvori nevino osuđenima i nepravedno svezanima put u novi život i budućnost. I sačuvaj nas od lažnog pranja ruku i služenja pilatima ovog svijeta. Amen.

Druga postaja: Isus prima na se križ

Slobodne ruke

Silnici ne podnose slobodu ljudskih ruku, jer ona kazuje da ljudski život nije milost ohole i tlačiteljske vlasti niti sažaljenje moćnih, nego dar Božje ljubavi koja osloba­đa. Zato silnici terete krivim optužbama slobodne ljude, tovare im ogromna breme­na, pritišću i satiru do zemlje. Tereti mogu biti različiti: nepravedni zakoni, neljud­ski odnosi, okrutni običaji, lažne priče, duhovno mučenje. I uvijek se nađe netko da teretu pridoda još koje krivo svjedočanstvo, grubo djelo ili bezočnu optužbu.

Isusove slobodne ruke prihvatile su nezasluženi križ. To je bio jedva shvatljivi križ osude, poniženja i patnje, teški križ samoće praćene bijegom i distancom dojuče­rašnjih pratilaca i prijatelja. U tome Isusa slijede oni koji prihvaćaju život na rubu besmisla zbog dugotrajne bolesti i patnje, zbog preranog gubitka voljenih, zbog u nebo vapijuće nepravde koju trpe. S njime prihvaćaju svoj teški križ oni čiji se ži­vot raspao u bezbroj komadića i čija je nada još samo u snazi koja od Boga dolazi.

Isuse, u križu si prihvatio naše čovještvo i njegove bezdane, tegobe i pitanja, ali i veličinu ljudske slobode. Daj i nama slobodne ruke da prihvatimo svoj križ. Prikazujemo ti sestre i braću koji su prihvatili svoju samoću, ostavljenost, svoju bolest i starost, svoje siromaštvo i ucviljenost, koji su slobodno prihvatili ne­pravdu i progone poradi tebe. I ne dopusti da tovarimo križeve na živote naših bližnjih. Amen.

Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem

Slabe ruke

Kad pravedan čovjek posrne i padne pod teretom križa, zluradost obuzme srca opakih ljudi. Ima li za njih ljepšega prizora nego kad se pokaže da djelo njihovih ruku donosi plod?! U našem društvu i zajednicama ima dosta radovanja zbog pa­dova drugih, ima ružnog uživanja u nemoći bližnjega, ima bezosjećajnih koje tuđe posrtanje i padanje nimalo ne dira. I uvijek se nađe netko da se zlobno nasmije nad palim čovjekom.

Isus je pao odmah na početku. Kad čovjek prvi put pada pod životnim teretom, još postoji obzor, postoji nebo na koje se svraća pogled i u koje se upućuju mo­litve. U svome padu Isus je osjetio tugu i nelagodu posrnulih ljudi, razočarenje onih koji su ga izdaleka pratili kao i uživanje neprijatelja i njihovu želju da ga još jače i teže muče. Slabe ruke ipak ne ostaju oslonjene o zemlju: prihvaćaju ih i podižu svete Očeve ruke.

Isuse, tvoj prvi pad je upisan u povijest ljudskih padova. Pogledaj u obzoru neba svoju palu braću i sestre i osnaži njihove slabe ruke. Ne ostavi ih same, nego ih blago podigni i povedi dalje svojim putom. Pomozi im da prihvate ispružene Očeve ruke. Nas, Isuse, sačuvaj od umišljene pravednosti i od zluradosti zbog padova i slabosti naših bližnjih. Amen.

Četvrta postaja: Isus susreće svoju majku

Majčinske ruke

U svijetu uspjeha mnogi se odriču slabih. Imati nekoga slaboga, posrnuloga u obitelji, često se doživljava kao teška sramota. Zato predstavljamo sebe i svoje u lažnom svjetlu. Pokazujemo svoju jaku, uspješnu stranu, koliko god se sve u nama slamalo i tonulo u beznađe. Danas se mnogi prikazuju grubijanima kako bi prikrili svoju nutarnju nejakost. I uvijek se nađe netko da potiče i hvali grubost kao mjeru uspjeha.

Majka svoje dijete ne gleda kroz uspjeh niti majčine ruke zaboravljaju nježnost s kojom su svoje dijete nosile i podizale. Marija jednom rukom dodiruje Isusovu muku, miluje njegovo lice, a drugom pokazuje na svoje srce. Ono je uvijek blizu, pomaže i ne gubi nadu. Isusov susret s majkom dao mu je novu snagu i povje­renje u moć nježnosti.

Isuse, ti si susreo bol svoje majke. Budi blizu majkama koje gledaju nemoć i bol svoje djece. Nama koji te slijedimo pomozi da majčinskim rukama podupiremo bolesne, patnike i shrvane te da im svojom nježnošću posvjedočimo Božju blizi­nu usred njihove muke. Prikazujemo ti one čiju smo nježnost i blizinu zabora­vili. I očuvaj naše ruke, jezik i srca od grubosti prema bližnjima. Amen.

Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Solidarne ruke

Svaki dan gledamo slike bijede, stradanja i umiranja tolikih ljudi. Ako nas i dir­ne poneki prizor, brzo ga potisnemo i nastavimo svojim putom, o svom poslu. Poput Šimuna Cirenca koji je samo htio kući nakon posla u polju. Ili poput sve­ćenika i levita koji su žurno prolazili, okrećući glavu od izranjenog čovjeka uz put. I mi mislimo: netko će već pomoći ili neka se sami nahrane, izbave, spase. Uvijek netko doda da su takvi sami krivi za svoje bijedno stanje.

Isus je mnogima pomogao, sada je njemu potrebna pomoć. Pružiti ruku u nevo­lji nekome, dodati svoju ruku u nečijem teškome poslu znak je solidarnosti i pri­znavanja. Pomoć je uvijek uviđavna, konkretna, djelotvorna. Ona je znak da se ljudi još nisu pretvorili u bešćutne neljude i da još u sebi čuju Božji glas i poziv.

Isuse, iznemogao si i potrebit si. Uz tvoju muku stavljamo sve nevoljne koji su naša braća i sestre i koji trebaju ne bilo koga, nego baš nas. Svojim Duhom potakni nas da priteknemo u pomoć potrebitima i bijednima. Naše ruke učini solidarnima i spremnima na pomaganje, osobito tamo gdje nam se ne može uzvratiti. I molimo te sačuvaj nas od ukočenih i skrštenih ruku. Amen.

Šesta postaja: Veronika briše Isusovo lice

Hrabre ruke

Mnogi ljudi se kriju iza kolektivnog djelovanja mase. Zato se lako rasplamsa masovna mržnja prema drugima, prema izbjeglicama, prema ljudima koji su po Božjem davanju različiti, prema onima koji djeluju i misle drukčije od nas. U masi nas često vodi strah od nepoznatog i budi prastara bojazan: neće biti dosta za nas, ako podijelimo, ako pokažemo osjetljivost. I uvijek netko uzvikne da treba pokazati zube i unaprijed se osigurati.

U mržnji i osuđivanju koje je poput zida okružilo Isusa našla se jedna žena koja je imala hrabrosti i osjetljivosti, koja se nije prepustila masi. U Veronikinom rupcu pokazuje se snaga ljudskog srca koje ne pristaje na djelovanje svjetine niti na okrutnost, nego na Isusovu licu vidi Božje lice. Ženine hrabre ruke, Vero- nikine osjećajne ruke su spasile čast ljudskim rukama i uzvratile Isusu za njego­vu dobrotu, dok je u ime Božje tješio, oslobađao, iscjeljivao, podizao i spašavao.

Isuse, doživio si bezdan ljudske mržnje, ali i snagu ljudske osjetljivosti. Hvala ti za ljude koji istupaju iz bojnih redova mržnje i u drugima gledaju bližnje, vide sestre i braću. Daj postojanosti onima koji su odlučni u pomaganju, susretanju, otvara­nju svog života za nevoljne. I ne dopusti da nas strah od drugih i povici mržnje odvrate od toga da ti obrišemo lice kada te susretnemo u našim bližnjima. Amen.

Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem

Nemoćne ruke

Drugi, ponovljeni pad znak je nesnalažljivosti s kojom se teško mogu pomi­riti ljudi usmjereni samo na učinak i krajnji rezultat. Njihovo pravilo je: jaki opstaju, nemoćni propadaju. Nema mjesta za ponovljene padove i greške. Ra­zočarenje zavlada i među prijateljima i među neprijateljima, kada se u ponov­nom posrnuću i padu očituje nemoć čovjekovih ruku da se nose s izazovom i teškoćom. I uvijek se netko začudi da je pali tako slab.

U Isusovu drugom padu obzor se dodatno suzio. Oko njega su sad samo ljudi kao bojažljivi promatrači ili pakosni protivnici. Prvi zaboravljaju težinu križa, drugima već dosađuje prizor posrtanja i nemoći. I jedne i druge sablažnjava Isusova nemoć. Njegove ruke, koje su mnogi gledali u djelima moći i vjerovali da su sposobne suočiti se sa svakom nevoljom, kušnjom ili zlom, nemoćno leže u bijednom prizoru. Njegove ruke nemoćno se pružaju u Božju utjehu.

Isuse, dok si iscrpljen ležao u prašini, razumio si bol ljudi koji posrću i padaju pod svojim križevima. U tvoj pad stavljamo one koji se još jedva nose sa životnim pro­blemima i nedaćama, koje smo onesposobili nevoljama i preopteretili poslovima, koje smo srušili lijenošću, alkoholom, ovisnostima, kojima se čini da više ne mogu dalje te odustaju i od drugih i od sebe. Budi im ti, iznemogli Isuse, snaga i pomoć. A nas očuvaj od sablažnjavanja nad padovima pod teškim križem. Amen.

Osma postaja: Isus tješi žene iz Jeruzalema

Pobožne ruke

Vjernici često tješe u prazno, čak s površnom i neiskrenom pobožnošću pristu­paju nevolji i muci bližnjih. Ruke vjernika znaju biti sklopljene kad bi morale biti pružene, molitveno raširene kad bi trebale konkretno pomagati. Svojim riječima pobožni više sude nego što tješe, više glume nego što iskreno sažalije- vaju. Tko tješi, mora i sam biti dirnut utjehom. Tko suosjeća, mora i sam osjetiti bol. I uvijek netko među nama misli da se utjeha može tek pobožno izbrbljati.

Jeruzalemske žene su i zadnja postaja suosjećanja i utjehe na Isusovu putu kri­ža, ali i postaja koja nas vraća na naš život. Ruke jeruzalemskih žena pružene su prema Isusu da mu iskažu sažaljenje i pokažu svoje suze nad njim. A Isus ih upozorava da se suze mogu pretvoriti u praznu kuknjavu, u predstavu kojom se skriva vlastiti grijeh i grijeh svojih bližnjih prema kojima smo pristrani. I u muci Isus ostaje zahtjevni učitelj koji traži da čovjek očisti svoje srce i kuću, kako bi mogao ispravno vidjeti svoga bližnjega. I sažaliti se nad njime.

Isuse, tebe su drugi tješili. Daj i nama snage i spremnosti da tješimo ožalošćene, ucviljene, zaboravljene. Pokaži nam put iskrene pobožnosti, kojim se ide u Oče­vo kraljevstvo, i pouči nas da se ispravno i iskreno sažalimo nad svojim jadom i bijedom naše braće i sestara. Neka naše suze nad tvojom mukom budu početak našeg puta obraćenja i novog života. I ne dopusti da postanemo bešćutni. Amen.

Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem

Skršene ruke

Uživanju i radovanju muci drugoga jednom dođe kraj. Ne zbog promjene muči­telja niti njihova uviđanja da su postupili krivo i loše, nego zato što su se zasitili prizora te im treći pad više ne pruža očekivano zadovoljstvo. Zato treba sve što prije i brzo završiti. Kao što se brzo završavalo s logorašima, ratnim zarobljeni­cima, uhvaćenim izbjeglicama, na smrt preplašenim ljudima usred vihora rata i nasilja. I uvijek netko s visoka kaže da takvi ionako ništa ne vrijede.

Isus je treći put na zemlji koja mu je ostala jedino uporište. Ruke su ga potpuno izdale, tijelo je do kraja onemoćalo. Više nema ni promatrača, jer se tu nema više što vidjeti. Čovjeka prostrta po zemlji mogu još podići jedino tuđe ruke. Isusove ruke su dijelile kruh i doticale bolesne, blagoslivljale i hrabrile, tumačile i tješile. Sada su samo skršene ljudske ruke bez nade i mogućnosti za dalje.

Isuse, u tvom trećem padu bio si do kraja adam, čovjek od praha zemaljskog. Molimo te za svu djecu majke Zemlje, za sva njezina stvorenja prema kojima se tako oholo odnosimo, zlorabimo ih i uništavamo. Daruj ljudima svoga Duha da štite i čuvaju Božja stvorenja i tako uistinu budu Božja slika u ovom svijetu. Molimo te za one koji se više ne mogu dignuti iz svoga pada. Ne dopusti da ih zaobiđemo i zaboravimo. Amen.

Deseta postaja: Isusa svlače

Pohlepne ruke

Kod golotinje uglavnom zaboravimo na pohlepu ruku koje iskorištavaju drugo­ga i otimaju mu što god mogu. Otimaju slobodu, dostojanstvo, lice i ime, odu­zimaju društvene odnose i mogućnost da se čovjek izrazi kroz rad i riječ. Na kraju tog procesa čovjek ostaje gol. Takva golotinja je neizmjerno gora od one nad kojom se redovito sablažnjavamo. I uvijek se nađe neki branitelj ćudoređa da zatvara oči pred takvim prizorom.

Isus je ostao bez odjeće, bez one zadnje zaštite čovjekova dostojanstva. Pohle­pne ruke otele su i to. Ali na svom putu križa Isus nije tek pasivni patnik, nije onaj s kojim ljudi po volji raspolažu. I dok ga drugi svlače, on se sam daruje i svlači. Dopušta da ga oplijene do njegove gole ljudskosti, i postaje do kraja jedan od ljudi. Postaje poniženi patnik koji usred pohlepe, nasilja i zla, daruje novo ime razgolićenim ljudima. I zaogrće ih ljubavlju.

Isuse, pred tvoje oči stavljamo gola tijela svojih sestara i braće: tijela koja su sama kost i koža, isprebijana i ogoljena u svome dostojanstvu, opljačkana tijela, tijela ušutkana aparatima moći, tijela zavođena i zlostavljana, tijela silovana i odbačena. Udijeli im snagu za novi početak i povjerenje u Božju ljubav. I srce nam očuvaj od pohlepe i pohote. Amen.

Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ

Prikovane ruke

Svoje darove čovjek može izopačiti i okrenuti protiv sebe i drugih. Umjesto da čini dobro počinje ponižavati i mučiti druge, počinje onemogućavati dobro. Može sebi i drugima prikovati ruke manama, porocima, ovisnostima, zlom. Može bližnje pribijati na osudu zbog riječi, uvjerenja, vjere, nacije, boje kože, spola te ih izručivati progonu i zatiranju. I uvijek će netko primijetiti da takvi­ma nije mjesto među nama i da ih treba pribiti na stup srama.

Od Isusa na križ raspetoga neizmjerno je daleko misao o rukama koje su spo­sobne učiniti nešto i koje mogu biti nježne. Na njegovim rukama ništa nije osta­lo, osim skandalozne nemoći. Isusove pribijene ruke su tužna opomena na bez­dan ljudske okrutnosti. U Isusovim prikovanim rukama su ipak skrovište našli nebrojeni ljudi, obespravljeni i lišeni dostojanstva, ljudi kojima je ostao jedino krik u Božje srce i njegovu samilost.

Isuse, u bol tvojih raspetih i na križ pribijenih ruku stavljamo svu izmučenu braću i sestre, sve ljude koji su prikovani na svoju neimaštinu, beznađe i sramo­tu. Daj nam snage da na ljudsko zlo ne uzvraćamo zlom, nego slobodom pra- štanja. Ne dopusti da sebe prikujemo u nasilje, bešćutnost i praznu uznositost, nego daj da gradimo svijet ljubavi i dobrote. Amen.

Dvanaesta postaja: Isus umire na križu

Raširene ruke

U smrti neki nalaze utočište pred svjetskim zlom, neki pak traže zadnji sud pred nabujalom nepravdom. A smrt je oduvijek bila i pogodno rješenje za nepoželjne, za neprijatelje, za poražene, za slabe. Naše doba je obilježeno nepreglednim mi­lijunima pogubljenih, užasnim plesom smrti, kricima nedužnih žrtava. I uvijek se nađe netko da opravdava svoj tabor ubojica.

Isusova smrt je kraj ljudskog puta. Jedni su u njoj vidjeli opravdanje vlastite šutnje i pristanka na zlo, jer ni sebe nije mogao spasiti. Drugima se tek otvorio ponor neuspjeha i zdvajanja, jer su se nadali sve do zadnjeg Isusova krika. U umirućem Isusu, u njegovim raširenim rukama, stranac podno križa je ipak prepoznao Božju svemirsku prisutnost: Doista, ovaj bijaše Sin Božji!

Isuse, i naše će ruke jednom pohoditi trenutak smrti. Molimo te daj nam povje­renja da poput tebe predamo svoj život u Očeve ruke. Pogledaj sve umiruće, oso­bito one koji umiru u gorčini ostavljenosti i samoće. Primi u svoje kraljevstvo ubijenu djecu Božju, zagrli sve žrtve okrutnosti, progona i mržnje. Sačuvaj nas, Isuse, od toga da mislima i rukama donosimo smrt bližnjima. Amen.

Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa

Predane ruke

U knjizi ljudskog zla zabilježena je okrutna i uvijek moderna epizoda u kojoj se najbližima uskraćuje pijetet prema pokojniku. Koliki samo i dan danas traže svoje pokojne? I nailaze samo na šutnju i udruženost u zlu. Kolikima je uskraćen i spokoj u smrti? Nisu spušteni mrtvi u naručje bližnjih, nisu položeni u ruke tuge i ljubavi. I uvijek se nađe netko da dijeli mrtve i uskraćuje zadnji zagrljaj.

Skidanje s križa i polaganje mrtvoga Isusa u majčino krilo, ne ostavlja ravnoduš­nim. Pretežak je križ koji majka, koji roditelj osjeti kad primi u naručje tijelo svo­ga mrtvog djeteta. Majčinske ruke nježnosti i podrške, razumijevanja i brižnosti, sada su ruke boli i tuge. Iz njih se čuje jauk majke Isusove, jauk nepodmirene boli zbog smrti ljubljenog sina. Pa ipak su one i ruke povjerenja i nade, predane u Božju vjernost.

Isuse, tvoja majka je prošla svoj put križa. U Božje ruke polažemo sve majke koje se ne mogu utješiti zbog gubitka djeteta, ali i majke čije je srce ranjeno nerazu­mijevanjem i neosjetljivošću njihove djece. Svojom blagošću iscijeli njihove boli i podrži ih na putu nade koja nikad ne umire u majčinom srcu. Neka nam Mari­jine suze podare utjehu u našim bolima. A ti nam udijeli majčinsko pouzdanje i ruke predane poslu i ljubavi. Amen.

Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob

Prijateljske ruke

Kad od nekoga očekujemo korist, hvalimo ga, ulagujemo se i činimo ono što želi. Kad više nema koristi, često okrećemo glavu. Kad čovjek više ne može biti od koristi, prestaje li išta značiti, prestaje li biti čovjek? Kad ljudske ruke više ništa ne mogu, jesu li one manje ljudske? Toliki ljudi su danas iskorištavani, na najbezočnije načine izrabljivani, da je njihova smrt i ukop zapravo zadnji veliki, nepotrebni trošak. Uvi­jek se nađe među nama onih koji i od mrtvog čovjeka traže korist za sebe.

Vjerni prijatelji su iskazali počast mrtvom Isusu i položili ga u grob. Mrtav čovjek potpuno ovisi o drugima, o njihovim rukama koje ga nose i čuvaju, koje ga sada s poštovanjem pokapaju. Polaganje Isusa u grob je čin milosrđa koji neće označava­ti tek tužna šutnja i oštra bol, jer je Isusov ukop bio predanje iz ljudskih, prijatelj­skih ruku u svete ruke Božjeg života. Njegovo ljudsko tijelo nije položeno samo u kamenu grobnicu, nego u vjernu Božju ljubav koja je jača od smrti.

Isuse, tvoji prijatelji su ti iskazali djelo milosrđa. Prikazujemo ti sve shrvane tu­gom zbog odlaska najbližih i voljenih. I molimo da ih ti utješiš i osnažiš nadom u Božju vjernost. Sjeti se svih onih koji nemaju ni groba, čija su mrtva tijela ba­cana i razvožena kao otpad. Udijeli im svoj mir. Naše pokojne neka utješi zadnja riječ Božje ljubavi, milosrđa i života. I ne dopusti da nam ijedan grobni kamen zatvori put u život. Amen.

Završna molitva

Isuse, išli smo za tobom na tvome putu križa i odmje­ravali svoje ruke s tvojim rukama. S tobom smo nosili i svoje životne križeve. Molimo te da nam tvoj put križa bude put povjerenja u Božju vjernost, put nade za naš svijet i put ljubavi i suosjećanja prema nevoljnim pat­nicima. Neka nas tvoja muka spasi, a tvoje uskrsnuće otvori put u život, u svete Božje ruke. Jer ti živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Pokladno druženje pjevača u Karlsruhe

U utorak, 13. veljače 2024. pjevači crkvenoga zbora zajednice Karlsruhe organizirali su u prostorijama misijskog centra svoje pokladno druženje na kojemu je sudjelovao i don Ivo.

Nakon probe pjevanja na kojoj su ponovili i obnovili korizmene liturgijske pjesme pjevači su se zadržali u ugodnom druženju uz ukusne specijalitete koje su sami pripravili, uz razgovor, pjesmu i kolo. Za poseban glazbeni štimung pobrinuli su vrsni harmonikaši, mladići Sandro Kožul i Dominik Mišić.

Videogalerija

Nastup velikog mješovitog zbora u zajednici Pforzheim

Nastupom na nedjeljnoj misi 11. veljače 2024. u crkvi St. Antonius u Pforzheimu, veliki mješoviti zbor HKM Mittelbaden sastavljen od pjevača iz zajednica Karlsruhe, Bruchsala i Pforzheima, završio je svoju mini turneju u ovim trima zajednicama.

I ovoga puta glazbeni repertoar bio je šarolik, publika je mogla čuti liturgijske skladbe prilagođene za dvoglas, troglas i četveroglas, a pred kraj misnoga slavlja pjevači koji su ranije nastupili na smotri crkvenih zborova hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj (Waiblingen, 25. studenoga 2023.) izveli su četveroglasno a capella skladbe „Adoro te devote“ [Klanjam ti se smjerno] (autor teksta sv. Toma Akvinski, autor glazbe Charles Gounod) i „Bože moj, što je jutro“ (negro spiritual, prepjev na hrvatski Čedo Antolić, arr. Anto Kovačić).

Na samom koncu prisutnim vjernicima se kratko obratio voditelj zbora past. suradnik Darko Rubčić zahvalivši svim pjevačima što svojim pjevanjem čine misna slavlja svečanijima i ljepšima i na trudu koji ulažu dolazeći redovno na probe pjevanja te je pozvao vjernike iz zajednice Pfrozheim koji su glazbeno nadareni da se priključe crkvenom zboru.

Nakon misnoga slavlja pjevači su se zadržali u kratkom druženju u dvorani misijskog centra pokraj crkve.

Koristimo ovu priliku da najavimo zajedničko druženje svih pjevača iz svih misijskih centara HKM Mittelbaden u subotu, 20. travnja 2024. u prostorijama misijskog centra u Karlsruhe. Molimo pjevače da se prijave kod svojih voditelja kako bismo znali okvirni broj osoba, a o detaljima ćemo naknadno obavijestiti.

Fotogalerija (snimke: Vedran Zadravec, Marko Kokić, Ivana Lekić)

Videogalerija (snimke: Marko Kokić)

Tragom svjetla – knjiga teologa Dominika Spajića

Koncem 2023. godine objavljena je u izdanju Hrvatskog dušobrižničkog ureda u Njemačkoj knjiga Dominika Spajića, teologa i dugogodišnjeg pastoralnog referenta najprije u HKM Pforzheim-Bruchsal a potom u HKM Mittelbaden, pod nazivom „Tragom svjetla. Duhovne riječi na radiju Köln. Kratki duhovni nagovori izgovoreni na zapadnonjemačkom radiju WDR 1990.–2009“.

Već podnaslov knjige sugerira da je riječ o tekstovima koje je autor priredio i uputio našim iseljenicima u Njemačkoj na zapadnonjemačkom radiju WDR, poznatijem pod nazivom radio Köln, u vremenu od početka 1990. do pred kraj 2009. Početne godine autorova gostovanja na radiju obilježilo je vrijeme velikih previranja ne samo u Njemačkoj (pad Berlinskog zida) nego i u čitavoj Istočnoj Europi (raspad socijalizma) uključujući i naše krajeve (Domovinski rat).

Autor je nadahnuće za svoje duhovne impulse tražio ne samo u aktualnim biblijskim čitanjima, nego prije svega u opažanju i promišljanju svakodnevnog života. Ta je zapažanja i pojave koje su ga zahvaćale nastojao sagledati i protumačiti u svjetlu Evanđelja. Njegove poruke i danas mogu biti aktualne i poticajne, kao razmišljanje i duhovna meditacija.

Knjigu po cijeni od 10 € možete poručiti kod autora putem maila na adresu:

Slijedi tekst predgovora knjizi koji je napisao don Ivica Komadina, delegat Hrvatskog dušobrižničkog ureda u Njemačkoj.

Čovjek je biće usmjereno na budućnost, na ono što ima doći, a svoju budućnost kroji u sadašnjosti. To ga usmjerenje nekako osposobljava da gleda povijesnu zbilju kao mjesto gdje jedino može ostaviti svoj trag, gdje može nešto pridonijeti čovječanstvu, društvu, svijetu. Povijesne okolnosti su odigrale svoju ulogu kada su u jednom određenom trenutku slušateljima WDR/Radio Kölna u eter pustile poruke Dominika Spajića, poruke koje odišu ljudskošću, iskrenošću i jednostavnošću osobnog proživljavanja vjere jednog kršćanina.

Taj povijesni zapis vremena nije trag u pijesku, koji prvi vjetar briše s lica zemlje, već je prije čvrsti i čeznutljivi pogled koji ide u daljine, gledajući sjetno prema Domovini, pritom shvaćajući da je ona istinska domovina na Nebesima. Upravo naslov ove knjige Tragom svjetla implicira na to da sva ljudska povijest, a posebno ona osobna povijest jednoga čovjeka i kolektivna povijest jednoga naroda, svoje konačno ispunjenje dobiva u svjetlu čiji trag vidimo na zemlji, ali koji nas dubinski osvjetljava tek kada je pogled usmjeren k Nebesima.

Ono što posebnim čini ovu knjigu jest njezina aktualnost i za ljude danas. Dominik vodi dijalog čiji je temelj ljubav. Vodi dijalog s vremenom i ljudima svoga vremena, ali i prelazi u meta-vrijeme, jer njegove misli lete u sfere bezvremene i vječne poruke ljubavi koja se najjasnije zrcali u osobi Isusa Krista i njegove Radosne vijesti. Zbog toga poruke na koje nailazimo u ovoj knjizi svojom jasnoćom poput jeke odzvanjaju i danas te mogu biti korisne vjernicima kao duhovna meditacija u svakodnevnom životu ili pak temelj svećeniku za nedjeljnu propovijed. U raspadajućem moralnom i vjerskom realitetu s kojim se suočava čovjek današnjice knjiga Tragom svjetla svojevrsni je kompas vjere, ali i kompas svakome tragatelju smisla i istine, svakom čovjeku dobre volje, bez obzira na njegovu vjeroispovijest.

„Vjera ne živi od ravnodušnosti. Ona treba sanjare, ne da bi svijet uljuljala u iluziju kako je sve ovo oko nas i s nama dobro, nego da nas pokrene s mrtve točke“, kaže Dominik, i sam sanjar koji sanja bolji svijet, pozivajući i druge da s njim sanjaju isti san. Njegov san, a to pokazuju riječi utkane u ovu knjigu, nije bez osnove. Svaka Dominikova riječ ima svoje uporište u Božjoj riječi koju pretače u svježi govor povezujući živu Riječ s aktualnim pitanjima koja muče današnjeg čovjeka, posebno stranca koji je svoje utočište pronašao u tuđini, u stanju „trajne privremenosti“, kako ju Dominik naziva.

Čitati retke koji su nastajali godinama, a inspiraciju crpili iz svakodnevnih situacija, znači otkrivati i kroniku jedne osobe i povijest jednog vremena, u kojoj se može pronaći svatko tko ju čita otvorena srca. Knjiga je nastajala u pokretu, s kraćim vremenskim razmacima, pa bi ju tako trebalo i čitati: polako i svakodnevno, dio po dio, otkrivajući svu univerzalnu dubinu poruke koju nosi. Na čitatelju je odluka hoće li čitajući ovu knjigu u svome svakodnevnom životu, prateći znakove i tragove svjetla pronalaziti okrjepu za svoj um i dušu.

don Ivica Komadina, delegat

Bilješka o autoru

Dominik Spajić rođen je 1953. u Grudama. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio u Splitu, studij teologije počeo u Sarajevu a završio u Freiburgu. Godine 1982. prekida studij germanistike da bi započeo pripravnički staž za službu pastoralnog referenta u HKM Pforzheim-Bruchsal gdje ostaje do umirovljenja 2019. Izdao misijsku pjesmaricu Laudate (2014.) i knjigu duhovnih misli Tragom svjetla. Duhovne riječi na Radiju Köln (2023.). U slobodno vrijeme bavi se slikarstvom.

Pokladna zabava u zajednici Karlsruhe

U subotu, 3. veljače 2024. u dvorani Keltenhalle u Rheinstettenu održana je pokladna zabava koju je organiziralo misijsko pastoralno vijeće Karlsruhe HKM Mittelbaden. Velika sportska dvorana kapaciteta 1.000 sjedećih mjesta bila je ispunjena brojnim gostima ne samo iz Karlsruhea i okolice nego i iz drugih misijskih centara: Bretten, Bruchsal, Gaggenau, Offenburg, Pforzheim, Rastatt.

Goste je na početku u ime organizatora zabave pozdrav don Ivo Nedić, voditelj misije, a potom su djeca, mladi i odrasli iz Folklorne skupine FolkloriKA iz Karlsruhea koju vode Dragana Ivanković, Anita Vondroš i Sandra Vujević, izveli nekoliko igara i plesova.

I ove godine održan je izbor najboljih pokladnih kostima za djecu i odrasle, a proglašeni su i dobitnici vrijednih nagrada na tomboli.

Ovogodišnji gost zabavljač bio je pjevač Davor Badrov, koji je uz pratnju harmonikaša i svirača na električnoj klavijaturi cijelu noć držao publiku na nogama.

Na koncu, najveća zahvala za odličnu organizaciju zabave ide članovima misijskog pastoralnog vijeća Karlsruhe i brojnim volonterima koji su radili u kuhinji, kao konobari, šankeri, redari, na prodaji ulaznica, kolača i tombole.

Videogalerija

Nastup velikog mješovitog zbora u zajednici Bruchsal

U nedjelju, 28. siječnja 2024. veliki mješoviti zbor HKM Mittelbaden, sastavljen od pjevača iz zajednica Karlsruhe, Bruchsala i Pforzheima, pod ravnanjem past. suradnika Darka Rubčića, nastupio je pod misnim slavljem u crkvi St. Paul u Bruchsalu. Riječ je o drugom od tri predviđena nastupa ovoga zbora u zajednicama Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim.

Na repertoaru su se našle liturgijske skladbe prilagođene za dvoglas, ali je bilo i onih koje su otpjevane troglasno i četveroglasno. Vrijedi naglasiti da je domaća publika mogla čuti kompletnu „Hrvatsku misu u D-duru (quasi choral)“ skladatelja bosanskog franjevca fra Nenada Dujića (Busovača, 1911. – Sokolac, 1966.). Riječ je o jednoj od prvih misa na hrvatskom jeziku, nastaloj 1963/64., još za vrijeme trajanja Drugoga vatikanskog sabora koji je uveo narodni jezik u liturgiju.

Na koncu mise pjevači koji su prošle godine nastupili na smotri crkvenih zborova hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj (Waiblingen, 25. studenoga 2023.) izveli su četveroglasno a capella skladbe „Adoro te devote“ [Klanjam ti se smjerno] (autor teksta sv. Toma Akvinski, autor glazbe Charles Gounod) i „Bože moj, što je jutro“ (negro spiritual, prepjev na hrvatski Čedo Antolić, arr. Anto Kovačić). Nastup je bio veoma dobar što je prepoznala i domaća publika. Voditelj zbora zahvalio je pjevačima na njihovu angažmanu i redovnim dolascima na probe pjevanja te je pozvao vjernike iz zajednice Bruchsal koji imaju dar za pjevanje da se priključe crkvenom zboru.

Nakon misnoga slavlja pjevači su nastavili svoje druženje u dvorani pored crkve, a za piće i zakusku su se pobrinule predsjednica misijskog vijeća Bruchsal gđa Marija Vasilj i gđa Klaudija Šubić, članici vijeća.

Posljednji nastup velikog mješovitog zbora na njihovoj mini turneji bit će u nedjelju, 11. veljače pod misom u 16:00 sati u crkvi St. Antonius u Pforzheimu.

Fotogalerija (snimke: Isabel Dumandžić, Andrea Miketa, Marko Kokić, Ivana Lekić)

Videogalerija (snimke: Ivana Ladan, Marko Kokić)

Nastup velikog mješovitog zbora u zajednici Karlsruhe

Na 23. Smotri crkvenih zborova hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj, održanoj 25. studenoga 2023. u Waiblingenu, veliki mješoviti zbor HKM Mittelbaden sastavljen za tu prigodu od pjevača iz zajednica Karlsruhe, Bruchsala i Pforzheima imao je zapažen nastup.

Zbor kojim je ravnao past. suradnik Darko Rubčić izveo je četveroglasno a capella skladbe „Adoro te devote“ [Klanjam ti se smjerno] (autor teksta sv. Toma Akvinski, autor glazbe Charles Gounod) i „Bože moj, što je jutro“ (negro spiritual, prepjev na hrvatski Čedo Antolić, arr. Anto Kovačić).

Nakon održane smotre zborova rodila se spontano ideja među pjevačima da bi zbor trebao s ove dvije skladbe nastupiti i pred domaćom publikom, pred našim vjernicima u zajednicama Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim. Svi pjevači spremno su prihvatili ovaj prijedlog i odlučili uložiti još dio sebe, svoga vremena i truda kao dar svojim zajednicama.

Prvi zajednički nastup održan je u nedjelju, 21. siječnja 2024. u crkvi St. Michael u Karlsruhe. Pjevači, njih 35, prelijepo su pjevali pod misnim slavljem, a na koncu su prisutne vjernike iznenadili s dvjema četveroglasnim skladbama. Uslijedio je očekivano gromoglasni aplauz publike.

U svom kratkom obraćanju past. suradnik D. Rubčić je najprije zahvalio svim pjevačima na njihovoj dobroj volji, trudu i radu koji ulažu na probama pjevanja, koje ponekad znaju biti i naporne, te je pozvao okupljene vjernike, one koji imaju sluha i želju dolaziti redovito na probe pjevanja, da se priključe crkvenom zboru svoje zajednice.

Sljedeći nastup velikog mješovitog zbora bit će u nedjelju, 28. siječnja u crkvi St. Paul u Bruchsalu, a posljednji u nedjelju, 11. veljače 2024. u crkvi St. Antonius u Pforzheimu.

Fotogalerija (snimke: Mato Kovačević i Isabel Dumandžić)

Videogalerija (snimke: Mato Kovačević)

45. hodočašće Hrvata misije Mittelbaden u Autobahnkirche kod Baden-Badena

Od 1979. godine Hrvati vjernici s područja današnje Hrvatske katoličke misije Mittelbaden hodočaste 26. prosinca, na drugi dan Božića, u crkvu sv. Kristofora, poznatiju kao Autobahnkirche kod Baden-Badena. Ovogodišnje hodočašće bilo je 45. po redu u kontinuitetu!

U crkvi punoj vjernikā svečano misno slavlje predslavio je voditelj misije don Ivo Nedić, a s njim su suslavili vlč. Ivan Plješa, veteran naše misije koji nije propustio niti jedno hodočašće u crkvi sv. Kristofora, te don Stjepan Matijević.

Referirajući se na misna čitanja od blagdana Sv. Stjepana don Ivo je u nadahnutoj propovijedi okupljenima vjernicima govorio o važnosti i nužnosti kršćanskoga praštanja. Pravi kršćanin, Isusov učenik samo je onaj koji umije i može ono najteže – oprostiti nanesenu mu nepravdu, oprostiti neprijatelju.

Uz glazbenu pratnju pastoralnog suradnika Darka Rubčića pod misom su pjevali članovi zborova iz više centara naše misije: Baden-Baden, Rastatt, Gaggenau, Karlsruhe i Bruchsal.

Lijepo je bilo slaviti Boga u euharistiji, molitvi, pjesmi i kršćanskom zajedništvu!

Fotogalerija (snimke: Mato Kovačević, D.R.)

Crkva sv. Kristofora (Autobahnkirche)

Crkva sv. Kristofora građena je od 1976. do 1978. godine prema nacrtima arhitekta Friedricha Zwingmanna i posvećena je 23. srpnja 1978. godine. Cjelokupna umjetnička koncepcija i izvedba potječe od prof. Emila Wachtera. Središnja tema crkve je križ, a njezin oblik šatora podsjeća na Božji narod, koji je uvijek u pokretu i na putu.

Ova je građevina dragocjeno svjedočanstvo suvremene crkvene arhitekture i duhovno odmaralište za mnoge ljude koji su na putu.

Božić – da među ljudima bude | Darko Rubčić

Jedna od temeljnih istina kršćanske vjere jest da je Bog u osobi Isusa Krista ušao u konkretni ljudski život, postao jedan od nas, u svemu jednak nama, osim u grijehu. Motiv njegova ulaska u dramu ljudskoga postojanja nalazimo, u sažetom obliku, i u Ivanovu evanđelju: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16).

Utjelovljenjem u osobi Isusa iz Nazareta Bog je sklopio novi savez s ljudskim rodom. Kao ovjeru toga saveza mijenja čak svoje ime: Ja-jesam – Bog sinajske objave postaje EmanuelS-nama-Bog. Ljudskom umu nedokučivi Bog odlučio je postati vidljivi suputnik naše povijesti. Uspostavom novoga saveza nije dokinuo stari, nego ga je nadogradio i dao mu ljudsko lice. Konstanta njegova djelovanja, veza između obaju saveza je Božja nenametljiva i zauzeta briga za čovjeka i potvrda ljudske egzistencije. Sve što čini Bog ne čini za sebe, nego za ljude i to ne na silu, nego blago, jer poštuje ljudsku narav i slobodu. Kao što je Ilija prepoznao Božju prisutnost ne u vihoru, ognju i potresu, nego tek u šapatu laganog i blagog lahora, tako je i Marija Boga prepoznala u blagom razgovoru s anđelom i svoje mu tijelo i život povjerila u potpunoj ljudskoj slobodi. Tek na Marijin fiat – neka mi bude Bog bogat milosrđem darovao je u božanskoj slobodi sebe svijetu u liku Djeteta, posve upućena ljudskim rukama i brizi.

Sve do sada rečeno spada u prvi od dva čina božićne priče koja traje već dva tisućljeća. Drugi čin ispisujemo mi koji se nazivamo kršćanima. O našem pojedinačnom odgovoru na Božju ponudu ljubavi konkretizirane u Bogu-Djetetu ovisi završetak priče. Neki će po tko zna koji put upasti u zamku sentimentalizma, onima pretjerano revnima u borbi protiv komercijaliziranoga boga Božić će se nekako sam izmaknuti, dok će poneki zbilju i ozbiljnost jedinstvenoga božićnog događaja možda po prvi put stvarno staviti u središte svoga vjerničkog promišljanja i dopustiti da se Bog rodi u njihovu srcu.

U Lukinom izvještaju o Isusovu rođenju čitamo kako su trudna Marija i njezin zaručnik Josip kucali na vrata betlehemskog svratišta, ali za njih nije bilo mjesta tamo. Naišavši na sva zatvorena vrata Bog je konačno odlučio roditi se u pomoćnoj prostoriji, tamo gdje kakvo-takvo utočište (pro)nalaze svi od ljudi skrajnuti, svi oni za koje se nije našlo mjesta, a iskreno, nije ga se ni tražilo. Oči duše spremne prepoznati nebeski dar imali su tek pastiri koji su u blizini čuvali svoja stada i trojica mudraca, dalekih stranaca. Nitko više. Ljudski gledajući Božji ulazak u svijet nije izgledao nimalo trijumfalan. Ali takva je upravo Božja logika. Boga ne zanima svijet kao pozornica, nego univerzum naše duše. Kada nam se obraća, On to čini tiho, nenametljivo. Uporan je u svojoj ljubavi, ali i poštuje našu odluku – granica su vrata naše duše. Nije osvetoljubiv prema onima koji ga ne prime, ali zato onima koji mu se odazovu na božanski način iz temelja mijenja raspored duše, pritom uvijek poštujući njihovu ljudsku prirodu.

Važnost Božjega utjelovljenja za čovjekovo spasenje ali i važnost čovjekova odgovora na ovaj presudni događaj prepoznao je još davno veliki njemački teolog i mistik Meister Eckhart. U svom tumačenju kršćanstva on postavlja pitanje koje i danas, osam stoljeća kasnije, nije izgubilo na svojoj oštrini i aktualnosti: Kakva je korist od Kristova rođenja u Betlehemu ako se ne rodi u meni, u mojoj duši? Ne osjećamo li u njegovu pitanju odjek Isusova pitanja upućena svojim apostolima: „A vi, što vi kažete tko sam?“ (Mt 16,15)?

I Vladimir Nazor, velikan hrvatske poezije i religioznog pjesništva 20. stoljeća, borio se s pitanjima vjere. U svojim zrelim godinama napisao je jednu od najiskrenijih i najdubljih pjesama posvećenu događaju Kristova rođenja i naslovio je jednostavno – Božić. Poslušajmo samo početak pjesme: „Koliko puta ti se za me rodio, / O malo d’jete Isuse! / Al zv’jezda k tebi mene nije vodila …“ U ispovjednom tonu autor kazuje kako je čitava života čeznuo za Bogom, ali ga nije nalazio tamo gdje je mislio da će ga susresti. Tražio ga je na pogrešnim mjestima. Konačno, nakon godina lutanja susreo je Boga u svojoj duši i ushićen, po prvi puta iskreno ispovjedio svoju vjeru u njega riječima: „O iskro Sunca Vječnoga, / O malo d’jete Isuse!“ Sjetimo se i Petrove ispovijesti vjere, njegova odgovora na pitanje tko je za njega i ostale učenike Isus: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“ (Mt 16,16).

Mali Bog – Božić želi se i u nama roditi a najljepša zahvala bit će mu naš iskreni, autentični odgovor na pitanje tko je On u mom životu.

Darko Rubčić

Ilustracija: Otajstvo slobode, rad ak. kipara Kuzme Kovačića

[Tekst prvotno objavljen u: Živa zajednica/Lebendige Gemeinde, studeni-prosinac/November-Dezember 2023, br./Nr. 11-12 (409), str. 12.]

Božićna duhovna obnova

Pod motom „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku“ (Iz 9,1) u periodu od 15. do 17. prosinca 2023. u misijskoj zajednici Karlsruhe održana je božićna duhovna obnova za čitavu misiju Mittelbaden. Voditelj duhovne obnove bio je svećenik, salezijanac don Damir Stojić a s njim je došlo i sedmero mladih iz katoličke molitvene zajednice Nanovo rođeni iz Zagreba.

Program je započeo u petak, 15. prosinca svetom misom u crkvi St. Michael u 19 sati koju je slavio i pod njom propovijedao don Damir, a s njim je u zajedništvu bio voditelj misije don Ivo Nedić. Nakon mise uslijedila je kateheza u kojoj je don Damir govorio o daru euharistije te naglasio važnost osobnog susreta vjernika s Bogom, a zatim je kroz molitvu i pjesmu održano klanjanje pred Presvetim. Cijeli program glazbeno su animirali mladi iz molitvene zajednice.

Subotnji program započeo je svetom misom i blagoslovom djece u crkvi St. Michael u 16 sati. Nakon mise uslijedio je kratki duhovni nagovor i klanjanje. U večernjim satima organiziran je susret za mlade u prostorijama misijskog centra u Karlsruhe. Na susret je došlo oko 150 mladih iz cijele misije, ali i gosti iz drugih njemačkih gradova pa čak i iz Švicarske. Mladima se najprije obratio don Damir, a potom je Mišo Lukenda, voditelj zajednice Nanovo rođeni, iznio svoje osobno svjedočanstvo vjere. U 21 sat mladi su u crkvi St. Elisabeth imali klanjanje, a potom su nastavili druženje u prostorijama misijskog centra do kasno u noć.

Duhovna obnova završila je u nedjelju euharistijskim slavljima u crkvi St. Michael u Karlsruhe u 9 sati i u crkvi St. Paul u Bruchsalu u 12.30 sati.

Tijekom ove trodnevnice vjernici su imali prigodu za osobnu ispovijed a na raspolaganju su im bili naši domaći svećenici te provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Tihomir Šutalo.

Vjerujemo da će ova duhovna obnova uroditi duhovnim plodovima istinskog zajedništva članova naše misije.

Zahvaljujemo mladima i članovima misijskog pastoralnog vijeća Karlsruhe te pastoralnoj suradnici Sanji Gluhak koji su se pobrinuli za smještaj gostiju i čitavu organizaciju susreta.

Videogalerija

Božićno-nikolinjska proslava u zajednici Bruchsal

U ispunjenoj dvorani Bundschuh-Halle u Bruchsal-Untergrombach u subotu, 9. prosinca 2023. održana je božićno-nikolinjska proslava misijske zajednice Bruchsal.

U ime Hrvatske katoličke misije Mittelbaden sve je prisutne na početku pozdravio voditelj misije don Ivo Nedić, a potom su voditeljice programa Andrea Miketa i Emilia Ukalović uputile božićnu čestitku. Nakon pozdrava i čestitke uslijedio je polusatni program koji su pripremili vjeroučenici sa svojim vjeroučiteljima don Ivom Nedićem i Darkom Rubčićem te članovi folklorne skupine „Hrvatska mladež Bruchsal“ i njihove voditeljice Željka Esapović i Ružica Brandis. Djeca su nastupila s božićnim recitacijama i pjesmama, a folkloraši su izveli dva plesa iz Slavonije.

Vrhunac večeri bio je dolazak svetoga Nikola koji ni ove godine nije zaboravio svoju djecu te im je uručio darove s vjerom da će djeca i sljedeće godine biti dobra.

Na koncu božićnoga programa prisutnima se obratila Marija Vasilj, predsjednica Misijskog pastoralnog vijeća Bruchsal, zahvalivši članovima misijskog vijeća i svim drugim volonterima koji su pomogli u pripremi i realizaciji ovogodišnje božićno-nikolinjske proslave.

U nastavku večeri prisutne je zabavljala grupa ‘JukeBox’ iz Karlsruhe.

Videogalerija (snimke: Tea Bilonić, Lydia Ukalović, Katarina Vasilj, D.R.)

Prva misa zornica u Pforzheimu

U hrvatskoj katoličkoj zajednici Pforzheim u utorak, 5. prosinca 2023. slavljena je prva misa zornica u 6.00 sati. Na misno slavlje u crkvi sv. Ante došlo je gotovo 80 vjernika, a među njima i znatan broj djece, što je za svaku pohvalu!

Dok se u zajednici Karlsruhe misa zornica slavi svako jutro kroz čitavo došašće (od ponedjeljka, 4. 12. do subote, 23. 12), u zajednici Pforzheim imat ćemo tri mise zornice utorkom: 5. 12., 12. 12. i 19. 12.

Uz riječi najpoznatijeg adventskog gregorijanskog korala „Nebesa odozgor rosite“ svim vjernicima Hrvatske katoličke misije Mittelbaden želimo blagoslovljene dane došašća!

Nebesa, odozgor rosite i oblaci Pravednog daždite.

Ne srdi se, Gospodine, ne spominji se krivnje dovijeka.
Evo, opustošen je grad Svetoga, Sion postade pustinjom:
Jeruzalem je napušten, kuća svetosti tvoje i slave tvoje,
gdje su te hvalili oci naši.

Sagriješismo i kao čovjek gubav postadosmo,
i popadosmo svi mi kao lišće,
i opačine naše kao vjetar odnesoše nas,
sakrio si lice svoje od nas,
i bacio si nas u ruke opačina naših.

Pogledaj, Gospodine, nevolju naroda svoga i pošalji
koga imaš poslati; pošalji Jaganjca, gospodara zemlje,
od stijene pustinjske gore kćeri Sionske,
da on digne jaram ropstva našega.

Utješi se, utješi se narode moj, brzo dolazi spasenje tvoje;
zašto se žalošću izjedaš, jer ti se bol obnavlja?
Spasit ću te, nemoj se bojati, jer sam ja Gospodin Bog tvoj,
Sveti Izraelov, tvoj Otkupitelj.

Božićno-nikolinjska proslava u zajednici Pforzheim

U dvorani Ameliussaal/Kirnbachhalle u Niefernu u subotu, 2. prosinca 2023. održana je božićno-nikolinjska proslava misijske zajednice Pforzheim. I ove je godine dvorana bila do zadnjega mjesta popunjena, tražila se karta više.

U ime Hrvatske katoličke misije Mittelbaden sve je prisutne na početku pozdravio voditelj misije don Ivo Nedić, a božićnu čestitku uputile su voditeljice programa Ivonne Vranješ i Michelle Čalić. Nakon pozdrava i čestitke uslijedio je polusatni program koji su pripremili vjeroučenici, djeca od 1. do 6. razreda, sa svojim vjeroučiteljima don Ivom Nedićem i Darkom Rubčićem. Djeca su nastupila s božićnim recitacijama i pjesmama. S djecom su pjevali i svi prisutni u dvorani, a potom se pojavio sveti Nikola! Ponovno je došao s darovima i bez zločestoga krampusa jer je znao da će ga dočekati samo dobra djeca. U kratkom razgovoru djeca su mu obećala da će i dalje biti dobri, da će se redovno moliti Bogu i ići na misu, da će poštivati svoje roditelje i slagati se s braćom i sestrama, da će biti marljivi u školi i nastojati biti dobri prijatelji.

Prisutnima se na koncu obratio Damir Premužić, predsjednik Misijskog pastoralnog vijeća Pforzheim i ujedno domaćin proslave, koji je zahvalio svima koji su sudjelovali u pripremi i organizaciji ovoga događaja, članovima misijskog vijeća, domaćicama koje su napravile i donijele kolače te volonterima: kuharima, konobarima, redarima, prodavačima, ovogodišnjim krizmanicima koji su bili zaduženi za garderobu…

Ostatak večeri, do 1 sat iza ponoći ove je godine zabavljala grupa ‘JukeBox’ iz Karlsruhe.

Fotogalerija (snimke: Tea Topalović, Jacqueline Zadravec, Darko Rubčić)

Videogalerija (snimke: Jacqueline Zadravec)

Proslava svete Cecilije u Rastattu

U povodu spomendana sv. Cecilije, djevice i mučenice, zaštitnice crkvene glazbe, glazbenika i pjevača, koju Katolička crkva slavi 22. studenoga, pjevači crkvenoga zbora iz Rastatta na čelu s voditeljicom zbora gospođom Anitom Piplicom organizirali su nakon nedjeljne svete mise 26. studenoga 2023. ispred crkve tradicionalno druženje pjevača i vjerničke zajednice.

Na stolu se našlo raznih jela, kolača, napitaka, a najvažnije je da je ova mala zajednica posvjedočila snagu zajedništva.

Fotogalerija (snimke: Mateo Lovrenović)

Uspješno okončana akcija Inicijative ’40 dana za život’

Članovi molitvene Inicijative ’40 dana za život’ iz Pforzheima organizirali su u nedjelju, 26. studenog u crkvi St. Antonius dobrotvornu akciju prodaje domaćih kolača. Tom prigodom prikupljeno je 1.100 €, što je jasan znak da su vjernici prepoznali važnost i vrijednost akcije.

Sav prikupljeni iznos uskoro će biti uplaćen na račun ‘Udruge Betlehem’ koja se brine o trudnicama, samohranim majkama s djecom te obiteljima s više djece koji nisu u mogućnosti financijski zadovoljiti svoje potrebe.

Molitelji Inicijative zahvaljuju svim vjernicima na njihovu otvorenom srcu i svećenicima koji su blagoslovili ovu plemenitu akciju! Božji blagoslov neka bude nagrada svakom dobročinitelju!

zivazajednica.de

Nastup zborova naše misije na Smotri crkvenih zborova

U organizaciji Dušobrižničkog ureda iz Frankfurta i Hrvatske katoličke zajednice Waiblingen 25. studenoga 2023. održana je 23. po redu Smotra crkvenih zborova hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj. Na smotri je sudjelovalo 11 zborova, među njima i dva zbora iz naše misije: veliki mješoviti zbor za ovu prigodu sastavljen od pjevača iz Karlsruhe, Bruchsala i Pforzheima kojim je ravnao pastoralni suradnik Darko Rubčić te mješoviti zbor pjevača iz Gaggenau i Rastatta kojim je ravnala pastoralna suradnica Sanja Gluhak.

Pjevači velikoga zbora Karlsruhe – Bruchsal – Pforzheim izveli su četveroglasno a capella skladbe „Adoro te devote“ [Klanjam ti se smjerno] (autor teksta sv. Toma Akvinski, autor glazbe Charles Gounod) i „Bože moj, što je jutro“ (negro spiritual, prepjev na hrvatski Čedo Antolić).

Pjevači zbora Gaggenau – Rastatt otpjevali su skladbe „Bože moj, smijem li“ (autor teksta Niko Bilić, autor glazbe Goran Kanceljak) i „Blagoslov“ (prepjev na hrvatski Ivan Škunca i grupa Amorose).

Našim pjevačima i njihovim voditeljima čestitamo na sudjelovanju na ovogodišnjoj smotri zborova i ujedno zahvaljujemo za trud i rad koji ulažu kroz brojne i naporne probe te što svojim pjevanjem obogaćuju misna slavlja u našoj misiji.

U nastavku pročitajte izvješće o susretu zborova koje je napisao Ivan Gavranović, glavni urednik Žive zajednice:

Ovogodišnja smotra je ostvarena u organizaciji Dušobrižničkog ureda iz Frankfurta i Hrvatske katoličke zajednice Waiblingen, koja je 25. studenoga bila domaćin za gotovo 400 sudionika okupljenih u jedanaest zborova.

Sveti Pavao potiče zajednicu Kološana da od srca pjevaju hvalu Bogu – psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama, a sveti Augustin nadodaje da je „pjevanje vlastito onome koji ljubi“. U tom su se ozračju iskazivanja ljubavi i hvale Gospodinu kroz duhovne pjesme, po dvadeset i treći put sastali crkveni zborovi hrvatskih katoličkih misija i zajednica. Ovogodišnja smotra je ostvarena u organizaciji Dušobrižničkog ureda iz Frankfurta i Hrvatske katoličke zajednice Waiblingen, koja je 25. studenoga bila domaćin za gotovo 400 sudionika okupljenih u jedanaest zborova.

Susret zborova je započeo, kako i doliči, svečanom pjevanom svetom misom koja je izvor i vrhunac sveg crkvenog poslanja, u kojem je glazba blago neprocjenjive vrijednosti, kako se izrazio Drugi vatikanski sabor. U dupkom, mahom pjevačima, punoj crkvi St. Antonius u Waiblingenu, svetu misu je predvodio fra Nediljko Brečić, voditelj Hrvatske katoličke zajednice Waiblingen uz koncelebraciju više svećenika, dok je pjevanje, barem nominalno, predvodio zbor HKZ Waiblingen uz zdušnu podršku pjevača iz okupljenih hrvatskih katoličkih misija i zajednica koji su došli na smotru zborova.

Na početku mise, prisutne je pozdravio voditelj Hrvatske katoličke zajednice Waiblingen fra Nediljko Brečić koji je kao uvod u misu ispričao anegdotu velikoga skladatelja Wolfganga Amadeusa Mozarta koji je, skladavši misu u C-molu, podijelio radost sa svojom suprugom rekavši kako je cijelu misu skladao moleći, ali je, uvježbavajući ju sa zborom par dana kasnije, to činio u ljutnji, na što ga je supruga opomenula da je to pogrješno, potaknuvši velikoga skladatelja da se pokaje. Fra Nediljko je stoga pjevače, okupljene na smotru zborova, potaknuo da i oni Boga slave moleći kroz pjesmu, ali i da se pokaju za sve ono loše u svojim životima.

U propovijedi je predslavitelj fra Nediljko razmišljao o ulozi pjevača u liturgijskim slavljima, istaknuvši svojevrsni identitet svakoga pjevača. „Kao pjevači, sigurno ste mnogo puta čuli izreku ‚Tko pjeva, zlo ne misli‘, ali i onu drugu malo pobožniju ‚Tko pjeva, dvostruko moli‘. I jedna i druga izreka vam dobro pristaju. Ne samo da zlo ne mislite, nego svojom pjesmom pametno mislite i dobro želite. Svojim lijepim i ugodnim glasom razveseljavate ne samo srca ljudi, nego i Boga, pa stoga – ‚Tko pjeva, dvostruko moli‘. Vaš zanos, koji pjesmom unosite u naše zajednice, djeluju na druge da budu radosni, Bogu i ljudima otvoreni. Vaš pjev dira strune ljudskoga srca. Vaš glas je stvoren za pjesmu, za slavljenje Boga i na veselje ljudima“, rekao je fra Nediljko, istaknuvši pri tom važnost zborova u  hrvatskim katoličkim misijama i zajednicama usporedivši ga s dragocjenim blagom.

Nakon svete mise započeo je događaj zbog kojeg su se pjevači okupili – smotra crkvenih zborova. Program smotre zborova je vodila Marina Giljanović, koja je izvlačenjem određivala redoslijed nastupa zborova. Zborovi su nastupili s izvođenjem po dvije pjesme, a sudjelovali su zborovi iz HKZ Balingen-Albstadt-Ebingen, HKM Düsseldorf, HKŽ Frankfurt, HKZ Göppingen-Geislingen, HKZ Sindelfingen-Leonberg, HKZ Ludwigsburg, HKM Mannheim-Mosbach, HKM Mittelbaden s dva zbora iz zajednica u Karlsruheu i Gaggenau, HKZ Reutlingen-Metzingen-Tübingen i HKM Wuppertal.

Na samom kraju smotre, prisutnima se obratio i delegat Dušobrižništva za Hrvate u Njemačkoj, don Ivica Komadina, koji je zahvalio svima zaslužnima za organizaciju smotre zborova, a potom s domaćinom fra Nediljkom Brečićem, voditeljima zborova uručio prigodnu spomenicu kao uspomenu na 23. smotru zborova hrvatskih katoličkih misija i zajednica. Domaćini su se pobrinuli i za veselo druženje nakon službenog dijela, pripremivši hranu i piće za sve sudionika. Nije potrebno spominjati da se druženje nastavilo uz spontanu pjesmu udruženih zborova.

Izvor: Živa zajednica [https://www.zivazajednica.de/23-smotra-crkvenih-zborova-hrvatskih-katolickih-misija-i-zajednica-u-njemackoj/]

Fotogalerija (snimke: Ivan Gavranović / zivazajednica.de)

Kumstva za Ganu 2023./2024.

Dragi kumovi, vjernici i prijatelji misije Mittelbaden!

I ove smo godine nastavili našu plemenitu akciju pomoći „Kumstva za Ganu“ koja je postala već prepoznatljivi brand ne samo među članovima naše misije nego i šire. Riječ je o akciji u kojoj kumovi sa 100 € godišnje omogućavaju školovanje svojim kumčadima, djeci u siromašnoj misiji Tatale u sjevernoj regiji Gane.

S akcijom smo započeli 2019. godine i od tada broj sklopljenih kumstava kontinuirano raste. U prethodne četiri godine sklopljeno je ukupno 418 kumstava, a među kumovima imamo i vjernike iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Kao i prethodnih godina, tako smo i ove u mjesecu studenom organizirali susrete za kumove ali i ostale zainteresirane po zajednicama naše misije. Prva tri susreta održana su nakon nedjeljnih misa 12. 11. u Karlsruhe, Bruchsalu i Pforzheimu, zatim 19. 11. u Rastattu i Gaggenau i 26. 11. u Brettenu. Sva misna slavlja predslavio je don Ivo Nedić, a s njim je suslavio vlč. Ivan Plješa. Imajući kao lajtmotiv akciju ‘Kumstva za Ganu’ don Ivo je u svojoj propovijedi naglasio važnost ljubavi konkretizirane u pomoći najpotrebitijima.

Nakon misnih slavlja prikazana je 15-minutna prezentacija koju je osmislio i prikazao pastoralni djelatnik Darko Rubčić. Prisutni su mogli vidjeti dio bogatog videomaterijala koji su prikupili djelatnici naše misije prigodom svoga radnoga posjeta misiji Tatale u veljači ove godine. Nakon iznesenih osnovnih statističkih podataka o samoj akciji prikazan je kratki video s ovogodišnje podjele novca za školarinu i fotografije pisama zahvale djece svojim kumovima. U drugom dijelu prezentacije fokus je stavljen na problem školstva u siromašnoj Gani i važnost obrazovanja djece jer jedino putem obrazovanja bit će u stanju osigurati sebi i svojoj obitelji sigurnu i kvalitetniju egzistenciju i samim time pokrenuti pozitivne procese i promjene u svojim mjestima, u svojoj zemlji. Na koncu je prikazan video u kojem najmlađi, djeca iz vrtića iskazuju dobročiniteljima svoju zahvalu kroz pjesmu i tradicionalni ples.

Službeni program završen je kratkim predstavljanjem dvanaestlisnog zidnog kalendara pod naslovom ‘Djeca misije Tatale’ koji je objavljen ove godine u izdanju HKM Mittelbaden. Riječ je o humanitarnom kalendaru od čije će prodaje sav prihod biti doniran za dovršetak crkve sv. Ivana Bosca u mjestu Tatale.

Nakon prezentacije stari kumovi su pristupili obnovi kumstava, a njihov novac su prikupljali isključivo ovlašteni povjerenici. Osim obnove starih kumstava bila je i mogućnost za sklapanje novih. Sretni smo i ponosni što se i ove godine prijavio veliki broj novih kumova – njih čak 102! S novim kumovima naša akcija trenutno obuhvaća nevjerojatnih 515 kumstava!

Voditelj misije Tatale don Nichodemus Chinazo zahvaljuje od srca svim dobročiniteljima i vjernicima misije Mittelbaden za veliku i kontinuiranu pomoć i podršku njegovoj misiji i njegovim ljudima i na sve zaziva Božji blagoslov.

Zahvaljujemo i mi svima koji sudjeluju u našoj velikoj akciji s ljudskim licem: starim i novim kumovima, svima onima koji su potaknuli i potiču druge da se uključe u naše akciju, onima koji šire krug ljubavi i kršćanske solidarnosti, misionaru don Ivanu Stojanoviću koji je most između naše i misije Tatale.

Zahvala ide i našim svećenicima, pastoralnim suradnicima, članovima misijskih vijeća koji su uvijek spremni podržati vrijedne projekte misije.

Sjetimo se djece misije Tatale i njihovih obitelji u svojim molitvama i nastavimo ih konkretno pomagati. Veliko je to djelo milosrđa.

Važno! Oni koji još nisu uspjeli osobno predati novac ili online uplatiti, molimo da to učine do kraja ovoga tjedna, tj. do prve nedjelje Došašća, kada ćemo službeno zaključiti prijave za ovu 2023/2024. godinu.

Moguće je i online plaćanje na naš misijski konto:

Erzdiözese Freiburg – Kroatische Mission Mittelbaden
IBAN: DE28 6605 0101 0010 1739 95
SWIFT-BIC: KARSDE66XXX
VERWENDUNGSZWECK: Patenschaft Ghana

Darko Rubčić, pastoralni suradnik

Prezentacija 'Kumstva za Ganu' 2023./2024.

© Darko Rubčić | HKM Mittelbaden
Podjela novca za školarinu – Tatale, 4. veljače 2023.
Zahvala dječice iz vrtića – Tatale, 6. veljače 2023.​

Dvanaestlisni zidni kalendar ‘Djeca misije Tatale’

U izdanju Hrvatske katoličke misije Mittelbaden iz tiska je izašao dvanaestlisni zidni kalendar ‘Djeca misije Tatale’.

Za vrijeme posjeta pastoralnog tima naše misije sestrinskoj misiji Tatale u Gani u veljači 2023. godine skupili smo mnoštvo fotografija. Razmišljajući kako da više pomognemo misiji Tatale došli smo na ideju da dio bogatog materijala iskoristimo kako bismo napravili zidni kalendar koji će biti humanitarnoga karaktera.

Cijena kalendara iznosi 8 €, a sav prihod ostvaren prodajom bit će doniran za dovršetak crkve sv. Ivana Bosca u mjestu Tatale.

Kalendare ćete moći kupiti nakon mise u sljedećim zajednicama:

● Karlsruhe (crkva St. Michael), nedjelja, 12. 11. 2023. poslije mise u 9.00 sati

● Bruchsal (crkva St. Paul), nedjelja, 12. 11. 2023. poslije mise u 12.30 sati

● Pforzheim (crkva St. Antonius), nedjelja, 12. 11. 2023. poslije mise u 16.00 sati

● Rastatt (crkva Herz-Jesu im Dörfel), nedjelja, 19. 11. 2023. poslije mise u 09.30 sati

● Gaggenau (crkva St. Josef), nedjelja, 19. 11. 2023. poslije mise u 11.30 sati

● Breten (crkva St. Elisabeth), nedjelja, 26. 11. 2023. poslije mise u 10.30 sati

Uvjereni smo da će vas ovaj kalendar s motivima djece i mladih iz misije Tatale iznova nadahnuti da ustrajete u akciji pomaganja siromašne djece.

Iznenađenje za don Ivin 70. rođendan (foto + video)

Voditelj naše misije don Ivo Nedić napunio je 26. listopada 2023. svoj 70. rođendan.

Iako don Ivo inače ne slavi svoje rođendane, ovaj jubilarni ipak nije mogao proći „ispod radara“ i za to su zaslužni članovi naših četiriju misijskih pastoralnih vijeća: Karlsruhe, Gaggenau-Rastatt-Baden-Baden, Bruchsal i Pforzheim. U tajnom dogovoru predsjednikā vijećā pala je odluka da se don Ivu jednostavno iznenadi na koncu misnoga slavlja u crkvi sv. Pavla u Bruchsalu 5. studenoga.

Da ih don Ivo ne bi vidio i „prokužio“, vijećnici su se prije mise okupili iza crkve, a potom su misno slavlje pratili iz sakristije.

Nakon pročitanih obavijesti a prije samoga blagoslova svi su vijećnici izašli iz „skrovišta“ i okružili iznenađenoga don Ivu. U ime svih misijskih vijeća i članova naše misije čestitku i riječi zahvale izrekla je tajnica misije gđa Monika Mišić i predala mu dar.

Don Ivo, neka Vas i dalje prati Božji blagoslov!

Foto i video galerija (snimke: Antonia Vasilj i D. R.)

Posjet dvojice salezijanskih bogoslova (foto + video)

Bogoslovi Hrvatske salezijanske provincije Hrvoje Kolak i Marko Mihoković posjetili su u nedjelju, 5. studenoga misijske zajednice Karlsruhe i Bruchsal.

Ovu dvojicu mladića upoznali smo nedavno, kada smo slavili 50. obljetnicu misijskih zajednica Pforzheim i Bruchsal (20.-22. 10. 2023.). Njih dvojica i njihov subrat Ivan Dvoraček imali su tom prigodom susret s djecom i mladima iz čitave naše misije i tada se spontano rodila ideja da bi oni mogli doći i na sljedeći susret mladih u Gaggenau. Uz odobrenje provincijala don Tihomira Šutala Hrvoje i Marko su se spremno odazvali i ponovno došli u kratki posjet našoj misiji.

U petak, 3. studenoga imali su u Gaggenau susret s mladima iz čitave naše misije, a u nedjelju, 5. studenoga sudjelovali su na misnim slavljima u Karlsruheu i Bruchsalu. Don Ivo Nedić je umjesto uobičajene propovijedi održao kraći razgovor s ovom dvojicom bogoslova, koji su okupljenim vjernicima govorili o svome duhovnom pozivu, iznijeli osobno svjedočanstvo vjere, o tome kako ih je rat zatekao u Svetoj Zemlji…

Istaknuli su kako im je jako godio i koristio boravak u našoj misiji među našim ljudima, napose među djecom i mladima i zamolili su sve nas da molimo za njih da ustraju na putu do svećeništva. Tko zna, možda jednoga dana, nakon što budu zaređeni za svećenike, budu određeni na službu u našoj misiji.

Hrvoje i Marko, hvala vam što ste bili među nama i priuštili nam radosne trenutke. Do ponovnog viđenja!

Foto i video galerija (snimke: D. R.)

Proslavljen zlatni jubilej zajednica Pforzheim i Bruchsal (foto i video album)

Misijske zajednice Pforzheim i Bruchsal proslavile su trodnevnicom koja je trajala od 20. do 22. listopada 2023. svoj zlatni jubilej – 50 godina postojanja i djelovanja.

Za razliku od 40. obljetnice koja je proslavljena svečanom svetom misom u crkvi Blažene Djevice Marije (Stadtkirche) i svečanom akademijom u gradskoj dvorani (Bürgerzentrum) u Bruchsalu, ovoga puta proslava je koncipirana kao duhovna obnova obiju zajednica s posebnim naglaskom na rad s djecom i mladima. U tu svrhu smo u goste pozvali iz Zagreba don Tihomira Šutala, provincijala Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivan Bosca, zatim don Danijela Vidovića, župnika župe Marije Pomoćnice u Zagrebu, te trojicu salezijanskih bogoslova: Ivana Dvoračeka, Hrvoja Kolaka i Marka Mihokovića, koji su zbog trenutnih ratnih neprilika u Izraelu morali privremeno prekinuti svoj studij teologije u Jeruzalemu i vratili se u Hrvatsku. Pored njih vjernicima su na raspolaganju za osobnu ispovijed, razgovor i druženje bili i naši domaći svećenici: voditelj misije don Ivo Nedić, vlč. Ivan Plješa, don Vjekoslav Kanić, don Stjepan Matijević i don Sebastijan Marković, službeni snimatelj u ova tri dana.

U petak, 20. listopada program je započeo svetom misom u 18 sati u crkvi sv. Pavla u Bruchsalu. Predslavitelj misnoga slavlja i propovjednik bio je don Danijel. Hvale je vrijedno da je osim vjernika koji redovito dolaze na misu petkom ovoga dana na misi sudjelovalo 52 djece i 95 mladih koji su došli iz različitih centara naše misije. Odmah nakon mise don Danijel je održao polusatno euharistijsko klanjanje. Za glazbenu pratnju bili su zaduženi bogoslovi Hrvoje i Marko, a pridružili su im se sviranjem i pjevanjem Dominik Mišić, mladić iz zajednice Karlsruhe i pastoralni djelatnik Darko Rubčić.

Nakon klanjanja djeca i mladi su najprije imali večeru koju su pripremili članovi misijskog vijeća, a potom je nastavljeno druženje s bogoslovima. Nakon početnog upoznavanja i nekoliko zanimljivih igara, u kojima su sudjelovali naši svećenici zajedno s provincijalom don Tihomirom, bogoslov Hrvoje je mladima iznio svoje osobno svjedočanstvo vjere i opisao kako je dospio u salezijansku zajednicu. Istovremeno, djeca su u drugoj prostoriji imala svoj program s bogoslovima Ivanom i Markom: uz ciku i vrisku odigrali su nekoliko igara, a potom su izveli kratki igrokaz o snu sv. Ivana Bosca. Druženje je završeno u 21 sat zajedničkom molitvom.

U subotu, 21. listopada gotovo identičan program održan je u Pforzheimu. Don Danijel je u crkvi sv. Ante u 18 sati slavio misu i nakon nje održao polusatno klanjanje, a potom je u dvorani pokraj crkve, nakon večere koju su pripravili članovi misijskog vijeća, bio organiziran susret djece i mladih s bogoslovima. Ovoga puta bilo je 43 djece i 93 mladih iz različitih zajednica naše misije. S djecom su bili bogoslovi Hrvoje i Marko, a s mladima bogoslov Ivan, koji je na kraju druženja mladima iznio svoje osobno svjedočanstvo vjere i upoznao ih kako je osjetio duhovni poziv i odlučio priključiti se družbi salezijanaca. Djeca, mladi i njihovi roditelji bili su oduševljeni opuštenim i srdačnim pristupom ovih trojice mladih bogoslova.

U nedjelju, 22. listopada slavljene su dvije svečane svete mise, u 10:30 u crkvi sv. Pavla u Bruchsalu a potom u 16 sati u crkvi sv. Ante u Pforzheimu. Obje mise predslavio je provincijal don Tihomir uz suslavlje domaćih svećenika, a evanđelje je navijestio vlč. Plješa. U Bruchsalu nam je u goste došao umirovljeni svećenik vlč. Jure Kopić, a u Pforzheim fra Slavko Antunović, voditelj misije Ludwigshafen. Kuriozitet je da su za ovaj posebni dan ministrantsko odijelo ponovno obukli i nekadašnji ministranti, sada zrele osobe. Na objema misama bio je prisutan i gosp. Dominik Spajić, bivši pastoralni suradnik, koji uz don Ivu Nedića ima najdugovječniji radni staž u zajednicama Pforzheim i Bruchsal.

Na početku misnoga slavlja u Bruchsalu nakon don Ivinog pozdravnog govora okupljenim se vjernicima obratio i čestitao obljetnicu župnik dr. Benedikt Ritzler, naglasivši dobru međusobnu suradnju njemačke i hrvatske vjerničke zajednice i uručivši don Ivi dar – svijeću, simbol Uskrsloga Krista. Pod misom su pjevali članovi crkvenoga zbora, a glazbeno su ih pratili dvojica mladića iz zajednice Pforzheim David Vranješ i Marlon Čalić, bogoslov Marko te D. Rubčić. Na koncu se prisutnima obratila i zahvalila gđa Marija Vasilj, predsjednica misijskog pastoralnog vijeća.

Odmah po završetku mise gosp. Pero Jurišić, član pastoralnog vijeća, prikazao je polusatnu prezentaciju pod naslovom „50 zlatnih godina – Pforzheim i Bruchsal“ u kojoj je na sažet i zanimljiv način, uz mnoštvo fotografija, predstavio povijest i djelovanje ovih dviju misijskih zajednica koje su do 2005. funkcionirale kao zasebna misija Pforzheim–Bruchsal.

Nakon prezentacije vjernici su ispred crkve uživali u plesovima naše folklorne skupine iz Bruchsala i u pjesmama sastava ‘Unikum’ iz Pforzheima. Za organizaciju zajedničkog objeda zaslužni su članovi misijskog vijeća a brojne domaćice donijele su svoje delicije. Uživalo se u druženju, bogatoj hrani i piću, pjesmi i kolu.

Gotovo identičan program održan je kasnije u zajednici Pforzheim. Svetu misu predslavio je provincijal don Tihomir Šutalo, a crkvenom zboru i sviračima su se ovoga puta pridružili i članovi benda ‘Unikum’; pored klavijature i gitara bilo je zaista pravo osvježenje čuti zvuk basa i harmonike. Bilo je predivno čuti kako čitava crkva zdušno pjeva.

Prezentaciju je ovoga puta održao gosp. Damir Premužić, predsjednik misijskog pastoralnog vijeća Pforzheim. Nakon mise vjernike su ispred crkve plesom počastile članice folklorne skupine iz Bruchsala. Potom su se svi prisutni uputili u prostorije misijskoga centra gdje je bila organizirana večera koju su pripremili članovi misijskog pastoralnog vijeća uz veliku pomoć domaćica koje su s ljubavlju pripravile i donijele svoja jela. Za veselo raspoloženje u dvorani pobrinuo se trojac ‘Unikum’.

Prvih pedeset godina je za nama. Prilika je ovo i dužnost da zahvalimo Bogu, našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji na čelu s našim svećenicima i pastoralnim djelatnicima, misijskim vijećima, ministrantima, čitačima, molitvenim zajednicama, crkvenim zborovima i dobročiniteljima za pet desetljeća predanog rada i služenja u izgradnji Kraljevstva Božjega i naše hrvatske katoličke zajednice. Posebnu zahvalnost dugujemo i našim domaćinima Nijemcima, nadbiskupiji Freiburg na čelu s nadbiskupom Stefanom Burgerom i svim župnicima koji su nas prihvatili kao svoju braću i sestre. Neka Bog blagoslovi sve pojedince i obitelji koji su utkali dio sebe za dobrobit naših misijskih zajednica Pforzheim i Bruchsal!

Vesela ekipa bogoslova

Ivan Dvoraček (32 godine), rođen u Požegi. Student 3. godine studija teologije u Jeruzalemu.

Hrvoje Kolak (27 godina), rođen u Zagrebu. Student 2. godine studija teologije u Jeruzalemu.

Marko Mihoković (25 godina), rođen u Zagrebu. Student 1. godine studija teologije u Jeruzalemu.

[Na fotografiji slijeva nadesno: Ivan Dvoraček, Hrvoje Kolak, don Danijel Vidović, don Tihomir Šutalo, Marko Mihoković]

Ukratko o misijskim zajednicama Pforzheim i Bruchsal

Hrvatska misijska zajednica Pforzheim-Bruchsal osnovana je 10. rujna 1973. godine, a prvi službeni misionar bio je vlč. Stipe ‘Ćipa’ Dukić. No, već prije njega, temelje ovih zajednica stvarali su misionari Ante Kosina, Dane Milas i Ivan Plješa. Nakon vlč. S. Dukića dolaze zauzeti djelatnici gosp. Petar Kuran i gosp. Tomo Tadić. U to vrijeme stvara se prvi misijski statut i biraju misijska vijeća. Nakon gosp. T. Tadića dolazi Dominik Spajić. Godine 1983. vođenje zajednice preuzimaju salezijanci. Prvi dolaze don Ivo Nedić i don Mihael Rodić. Godine 1988. dolazi don Jozo Kajić, a 1991. godine don Niko Šošić. Nakon njih zajednicu su vodili don Ivan Bolkovac s vikarom don Stjepanom Pasarićem. Kasnije dolaze don Franjo Petrinjak i don Stjepan Pokrivka. Godine 2005. sve zajednice združene su u jednu misiju i nastaje Hrvatska katolička misija Mittelbaden. Njezin voditelj postaje don Ivo Nedić u suradnji sa svećenicima i suradnicima koji su se mijenjali kroz godine – don Franjo Petrinjak, don Stjepan Pokrivka, don Mihael Rodić, don Vitomir Zečević, don Vinko Kraljević, don Anto Adžamić, Dominik Spajić, Ivan Bošnjak, Đurđica Kušić. Danas HKM Mittelbaden i dalje vodi don Ivo Nedić uz vikare don Vjekoslava Kanića, don Sebastijana Markovića i don Stjepana Matijevića te pastoralne suradnike Sanju Gluhak i Darka Rubčića. Unutar misije djeluju brojne zajednice – ministranti, čitači, molitvene skupine, crkveni zborovi, misijska vijeća, folklor. Redovito se održava vjeronauk za sve dobne skupine, podjeljuju sakramenti, skrbi za bolesnike i zatvorenike. Članovi misije prisutni su na hodočašćima (Lourdes, Fatima, Rim, Sveta zemlja), u misiji trajno djeluje karitativni duh. Brojni angažirani vjernici laici ulažu veliku ljubav, trud i od Boga primljene darove za napredak misije te su snaga i potpora za daljnji rad. /Sanja Gluhak/

Foto i video galerije

Snimke i videozapisi: Sebastijan Marković i Darko Rubčić

Petak, 20. listopada 2023. – Bruchsal, crkva i dvorana sv. Pavla

Videogalerija

7 Videos

Subota, 21. listopada 2023. – Pforzheim, crkva i dvorana sv. Ante

Videogalerija

8 Videos