Ovogodišnje Korizmeno platno humanitarne organizacije Misereor nosi naslov Noge si mi na prostran put izveo, a naslikala ga je u svom ateljeu u Augsburgu čileanska umjetnica Lilian Moreno Sánchez.

Misereor. Ihr Hilfswerk humanitarna je organizacija Katoličke crkve u Njemačkoj, koja postoji od 1958. godine. Svojim projektima pomaže siromašne i bolesne u svijetu i bori se za ljudsko dostojanstvo i prava, mir i ravnopravnost.

Pred svaku korizmu, još od 1976. godine, ova organizacija inicira korizmenu akciju pod nazivom Korizmeno platno (Hungertuch) kojoj u središtu stoji neko od umjetničkih djela vezano za određeni humanitarni projekt. Svake dvije godine umjetnica ili umjetnik iz Afrike, Latinske Amerike ili Azije naslika aktualno Korizmeno platno. To platno stoji gotovo u svim crkvama u Njemačkoj ispred ili iznad oltara i dok ga se promatra poziva na ozbiljnije razmišljanje u korizmi. Na temelju tog djela organiziraju se mise i bogoslužja u crkvama i školama, kako bi se više i ozbiljnije razmišljalo o temama društvene pravednosti. U svojim korizmenim akcijama organizacija Misereor posebno poziva ljude da podrže njezine projekte, a u svim katoličkim crkvama u Njemačkoj se na 5. korizmenu nedjelju skuplja milostinja namijenjena humanitarnim projektima ove organizaciji.

Popratni tekst uz djelo Noge si mi na prostran put izveo umjetnice Lilian Moreno Sánchez napisala je dr. Claudia Kolletzki iz Aachena, a ovdje ga donosimo u prijevodu fra Miroslava Jonjića (Korizmeno platno1, Korizmeno platno2):

 

Što sve ne možemo učiniti našim stopalima! Ona nas nose. Omogućuju da čvrsto stojimo. Koračamo i u znak protesta njima udaramo. U igri i plesu stopalima izražavamo svoju radost, a u hodočašću nose nas u Božja prostranstva: „Noge si mi na prostran put izveo“, stoji u Psalmu 31,9.

Naša su stopala, uz koljena, najopterećeniji dio tijela. Kad povrijedimo stopalo, nepokretni smo i nemoćni.

Pogledajmo Misereor-korizmeno platno od Lilian Moreno Sánchez „Noge si mi na prostran put izveo – Snaga promjene“. Umjetnica je rođena u Čileu, a od 1996. živi u Njemačkoj. Platno se sastoji od tri dijela (triptih). Crne linije oslikavaju rendgenski snimak stopala, koje je više puta prelomljeno. To je stopalo čovjeka kojeg je policija teško ozlijedila na demonstracijama u Santiago de Chileu. Od listopada 2019. na tamošnjem „Trgu dostojanstva“ mnogi ljudi protestiraju protiv nepravde. Vlasti su brutalno pretukle i uhapsile tisuće demonstranata. Ovo stopalo s vidljivim povredama predstavlja sva mjesta na kojima ljudi bivaju lomljeni i gaženi.

Slika je nastala na početku pandemije korone u ateljeu umjetnice u Augsburgu. I njezinu domovinu Čile teško je pogodio novi virus. Egzistencijalni strahovi i prijeteće preopterećenje zdravstvenog sustava pooštrili su postojeće političke i socijalne probleme. Lilian Moreno Sánchez odrasla je u vrijeme diktature u Čileu, koja ondje nije stvarno prerađena. No, ona vjeruje u promjenu koja je moguća, ako se suočimo s iskustvima nasilja iz prošlosti i sadašnjosti.

Moreno Sánchez naslikala je korizmeno platno s malo boja i upotrijebila jednu neobičnu podlogu: naslikano je na tri posteljine iz jedne bolnice i jednog ženskog samostana u Bavarskoj. Time umjetnica pojašnjava: riječ je o tjelesnim i psihičko-duhovnim gledanjima na bolest i ozdravljenje. Na „Trgu dostojanstva“ skupila je prašinu i utrljala je u plahte. Tkanina nije glatka i čista, prekrivaju je sive mrlje i nabori. Više puta je presavijena i podsjeća na uzorak za šivanje, rastvorena je poput ozlijeđene kože, a zlatnim cik-cak crtama sašivena da omogući iscjeljenje.

Crne linije rendgenske slike, korišteni simbolični materijali – ugljen, prašina i laneno ulje, škrti govor slike upućuju na Kristovu smrt i ljudsku patnju; nasuprot tome zlato i cvijeće predstavljaju nadu i ljubav. Cvjetovi od zlatnih listića koriste uzorak na samostanskoj posteljini. Dok rendgenski snimak prikazuje svu žestinu boli, cvjetovi simboliziraju snagu i ljepotu života koji iznova cvjeta. Uza svu težinu, linije prenose i osjećaj lakoće. Čini se kao da plešu: Život je proces koji se nastavlja – i s ranjenim i nesigurnim stopalima vjerujemo u snagu solidarnosti.

„Noge si mi na prostran put izveo“ – ovaj citat iz Psalma 31 uzet je kao naslov korizmenog platna. Opisuje što je sve moguće u vjeri. Slika stopala nas potiče na razmišljanje o polasku, kretanju i promjeni; slika „prostranog puta“ daje nam odahnuti kad stopala postanu slaba. Psalam je napisan prije otprilike 2.500 godina, vjerojatno u vrijeme babilonskog sužanjstva; u njemu se radi o iskustvima bolesti, samoće, potištenosti i očaja. Oduvijek su ljudi tražili i nalazili utočište kod Boga. Iz tjesnaca straha gledali su u prostranstvo i crpili snagu za novi početak – kao i pogođeni korona-krizom u Čileu i diljem svijeta, koji se usuđuju ponovno krenuti i opet izgraditi svoj život.

Upravo smo u vremenu korizme pozvani obratiti se i ustati za dobar život svih ljudi. Korizmeno platno može nas dodirnuti, kao što je posljednje večeri Isus dodirnuo svoje prijatelje. Oprao im je noge (usp. Iv 13,4) kao znak pripadnosti njemu, i kao zahtjev da, nasljedovajući njega, pronalaze nove putove do ljudi. Nepovredivo dostojanstvo koje pripada svakom čovjeku ne može se istaknuti jače nego u ovoj gesti.

Misereor se brine za dobar život svih ljudi, posebno siromašnih, i za zaštitu prirodnih životnih staništa. Znamo da možemo promijeniti stvari. Počnimo odmah s ustankom za život!