Molitva za mir u Pforzheimu

U nedjelju, 29. 5. 2022., u crkvi sv. Franje (St. Franziskus Kirche) u Pforzheimu održan je zajednički dan molitve njemačke katoličke zajednice i svih misija koje djeluju na području župe Pforzheim za mir u svijetu, posebno za okončanja ruske agresije na Ukrajinu. Vrhunac programa bilo je misno slavlje koje je predvodio p. Arokiadoss.

U periodu od 15:00 do 19:00 sati svaka od misija imala je određeni termin za molitvu na svom materinjem jeziku: portugalska (15:00-16:00), talijanska (16:00-16:30), kaldejska (16:30-17:00), poljska (17:00-18:00) i hrvatska (18:00-18:45).

Našu hrvatsku zajednicu predstavljalo je 30-ak vjernika na čelu s voditeljem misije don Ivom Nedićem. Najprije je izmoljena krunica, koju su predvodili vjernici koji inače mole krunicu utorkom prije svete mise i članovi zajednice Inicijativa za život. Nakon otpjevanih prigodnih pjesama past. suradnik Darko Rubčić pročitao je „Molitvu za mir“ teologa Karla Rahnera. Na koncu je don Ivo svim okupljenima udijelio blagoslov s Presvetim.

Molitva za mir

Sveti Stvoritelju svijeta i zemlje s ljudima na njoj. Ti si htio da se čovječanstvo razvije do one točke na kojoj može činiti i uvijek jezivo čini ne samo ovo, ono i kojekakvo drugo zlo u svojoj povijesti; nego se na toj točki može sâmo uništiti globalnim samoubojstvom. Nisi li mogao spriječiti ovu mogućnost evolucije, kad se povijest čovječanstva (kako se nadamo i moramo nadati) ima okončati u tvome svjetlu i tvome miru, koji je nešto više negoli sve etape razvoja koji se nastavlja? Ili, ne pokazuje li baš ova zadnja mogućnost tko si ti, a tko smo mi, jer najviši stupanj stvorenja postaje neumoljivo najveći skok u potpunu, čak predvidivu propast?

Možda se uopće ne ježiš pred ovim sveopćim samoubojstvom, jer ti (valjda blagim sudom) promatraš Kajinove čine od početka i sva samoubojstva kroz sva vremena. Ali mi, tvoja stvorenja, nemamo pravo htjeti niti svojom nebrigom dopustiti ovo sveopće samoubojstvo, naše sveukupno samoubojstvo. Ima mogućnosti, a ne samo stvarnosti, koje su toliko užasne da i samo olako prihvaćanje, računanje s tim, zaslužuje pakao. Ti si dopustio da čovječanstvo u svojoj cijeloj povijesti i ludilu masa juri stranputicama, pri čemu nam ne preostaje ništa osim plačući pasti nice pred našega Boga, koji nas je stvorio.

I nitko točno ne zna da li se upravo u ljudski najstrašnijem ili samo naoko bezazlenom zbiva ono najstrašnije, što će ga zadesiti tvoj razorni sud.

Uz to si navijestio (tako da nas mora zanimati) da ti hoćeš svršetak povijesti čovječanstva i da ćeš ga učiniti. Ali, o Bože svega milosrđa, moram li zaista s time računati da će čovječanstvo učiniti sebi svršetak samoubojstvom? Sve ako bismo takav luđački čin još jednom morali prepustiti tvome sudu, ipak bi takvo sveukupno samoubojstvo – počinjeno od strane malobrojnih koji su odgovorni za sve – objektivno ipak bilo najveći grijeh, svekoliko protuslovlje tvojoj stvoriteljskoj volji, koja hoće da budemo i svoju, danu nam egzistenciju, prihvatimo kao dar neizmjerne ljubavi.

O Bože, ovo samoubojstvo bilo bi, doduše, naš čin koji bi ti mogao posve odbaciti sa sebe. Ali naša sloboda, skupa sa svojom kratkovidnošću i zaslijepljenošću, skupa s ludilom masa i svom obijesti koja se poigrava s krajnjim mogućnostima, nalaze se još jednom u suverenoj moći tvoje vlastite slobode, tvoga bezrazložnog raspolaganja. Dopusti, Bože smilovanja, da tvoj bijedni stvor ipak apelira na tvoju vlastitu odgovornost. Sasvim je istina da mi sami moramo činiti sve što je moguće da spriječimo atomsko samoubojstvo čovječanstva kao stvarnost (i gotovo još važnije!) već i kao mogućnost, te da se ne predajemo kobnim smicalicama o miru putem atomske ravnoteže zastrašivanja, da ne mislimo kako se zadnji užas može izbjeći čistim racionalnim pregovorima između dva jednako jaka egoizma, bez hrabrosti one ludosti iz Besjede na gori i bez ljubavi tvoga Sina na križu.

Pa ipak, Bože smilovanja, tebe zazivam i tvoje milosrđe. Ako hoćeš, uništi nas i dokrajči prljavo-grešnu povijest čovječanstva. Ali, zar si tu povijest otpočeo kroz milijune godina samo da je dvije tisuće godina nakon pomirenja svijeta na križu tvoga Sina svršiš, iako bismo mogli pomišljati da ona, u svjetlu tvoga evanđelja, počinje tek sada? Dopusti da čovječanstvo još živi, ono ti može još zahvaljivati na sasvim nov način za tvoje velike divote.

Daj stoga svim ljudima posvuda smjelosti i hrabrosti zauzeti se za mir i za istinsko razoružanje. Daj Crkvi hrabrosti da ne naučava mudro kako se lukavo mogu izmiriti egoizmi među ljudima, nego kako se mora i može nastupati za nesebičnu pravdu i mir u ludosti križa. Obrati srca moćnika da svoju težnju za vlašću ne prikazuju lažno kao opravdanu samoobranu, da ne varaju sebe i druge govoreći da služe miru sve većim naoružavanjem. I najzad: Nauči nas da u svome vlastitom životu nesebično promičemo mir.

Karl Rahner

[Karl Rahner: Molitve života, preveo Jerko Matoš, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 32001.]

Obilježen Majčin dan u zajednici Bruchsal

U nedjelju, 8. 5. 2022., u organizaciji misijskog pastoralnog vijeća, u zajednici Bruchsal simbolično je proslavljen Majčin dan, koji se već tradicionalno obilježava diljem svijeta druge nedjelje u mjesecu svibnju.

Na kraju svete mise u 12:30 u crkvi St. Paul prisutnim vjernicima kratko se obratila gđa Marija Vasilj, predsjednica misijskog pastoralnog vijeća. Pročitala je prigodnu priču “Anđeo jednog djeteta” nepoznatog autora te na poseban način pozdravila i zahvalila svim našim majkama na čelu s našom nebeskom majkom Marijom.

Nakon mise, ispred crkve je upriličen domjenak za koji su bili zaduženi muški članovi vijeća. Neki od njih su na izlazu iz crkve sve majke darivali ružama, drugi su bili zaduženi za točenje i dijeljenje pića. U radosnom kršćanskom bratsko-sestrinskom raspoloženju, uz pokoji perec i čašicu okrepe, svi okupljeni nakratko su zaboravili svoje svakodnevne brige i na poseban način iskazali zahvalnost svim majkama svijeta.

Anđeo jednog djeteta

Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći u svijet. Jednog dana ono upita Boga:

„Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na svijet, a ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?“

Bog mu odgovori: „Od svih anđela ja sam izabrao jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki će ti dan pjevati i smiješiti se. Osjetit ćeš njegovu ljubav i biti sretan.“

„Dobro, ali kako ću razumjeti kad mi nešto kaže kad ne znam njihov jezik“ – upita dijete.

„Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš moći čuti na svijetu i pažljivo i s ljubavlju naučit će te pričati.“

„Čuo sam da na Zemlji ima puno loših ljudi. Tko će me štititi?“ – zabrinuto nastavi dijete.

Bog se nasmiješi i reče: „Tvoj će te anđeo uvijek štititi pa bilo to i po cijenu vlastita života.“

Dijete pogleda u Boga i molećivim glasom reče: „Ali ja sam tako tužan što te više neću vidjeti.“

„Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putovima koji vode do mene.“

Tada u raju nastane tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba poći pa postavi posljednje pitanje.

„Gospodine, ako sad moram ići, reci mi molim te kako se zove moj anđeo?“

Bog se nasmiješi i reče: „Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA!“

(Nepoznati autor)

Oaza riječi don Nede Nedića

U izdanju Hrvatske salezijanske provincije Sv. Ivana Bosca nedavno je posthumno objavljena knjiga “Oaza riječi” salezijanca don Nede Nedića (Bosanski Šamac, 1952. – Split, 2021.). Knjigu po cijeni od 15,00 € možete nabaviti kod voditelja HKM Mittelbaden don Ive Nedića.

 

Knjiga je podijeljena na dva dijela: u prvom dijelu pod naslovom “Nedin izbor” pjesme su poredane u sljedeća poglavlja: Riječi, riječi; Za Zemlju; Kamen uz more; Ispod Maslinske gore; Apokalipsa sutra; U oazu mira; Post festum; Križni put; drugi dio naslovljen “Iz don Nedine književne ostavštine” obuhvaća pjesme složene u poglavlja: Duhovne pjesme; Zavičajne pjesme i Ulomci života. Na koncu knjige nalazi se tekstovi koji potpisuju: gospođa Ana Ilić (Nedić), don Nedina sestrićna, profesorica hrvatskog jezika i lektorica knjige, zatim priređivač knjige, znanstvenik i don Nedin subrat don Ivan Marijanović, te književnik, povjesničar i likovni kritičar Đuro Vidmarović i svećenik i psiholog p. Mijo Nikić.

Zbirka poezije don Nede Nedića obuhvaća 200 pjesama koje je autor pisao kroz pedesetak godina, a nastajale su u mjestima u kojima je don Nedo živio i djelovao: Zagreb, Rijeka, Subotica, Križevci, Benediktbeuern, Novo Selo, Prvić Luka i Zadar. Pjesme su osobnog i obiteljskog, zavičajnog i nacionalnog te socijalnog i duhovnog karaktera. I premda je don Nedo desetljećima pisao poeziju, za života nikada nije objavio nijednu knjigu pjesama. Njegove su pjesme, zapisane rukom i raspoređene u 10 bilježnica, a poneke i u računalu, čekale neka “bolja” vremena, da bi se ljubiteljima lijepe riječi otkrile u svojoj raskošnosti tek nakon autorove smrti.

don Nedo Nedić (1952. – 2021.)

Moje djetinjstvo

U krošnjama drveća pjevaju ptice,
potoci se šire – ogromne su vode,
pčele zujeći slijeću na latice,
po barama šeću dugonoge rode.

Trčim po cvjetnim livadama,
divim se zrelim poljima žita,
penjem se i verem po vrbama.
Tko pita kud se djetinjstvo skita.

Vedrine su puni djetinji dani
i zagonetne su zvjezdane noći.
Budili su me pijetlovi rani,
jednog me jutra probudit neće moći.

/Zagreb, siječanj 1974./

Magistrale* iz Križnoga puta Gospodinu Isusu

Gorčini smrti On bješe izručen,
Osudu primi uze na se drvo,
Slomit ga neće ni padanje prvo,
Pogledi majke i lik mu izmučen.

O Šimune, ti voćko bez kalema,
Dobra Veronika rubac mu pruži,
I pad dve drugi nek vas ne rastuži,
Ne plačite žene Jeruzalema!

U padu trećem o, koliko boli…
I dok ga svlače i haljine dijele,
S raspetim rukama na križu moli.

Umire Isus da nas sve izliječi…
Skinuvši ga s križa u plahte bijele,
U grob ga tiho polože bez riječi.

/Rijeka, 1984./

magistral – zadnji, petnaesti sonet sonetnog vijenca, sastoji se od zadnjih stihova prethodnih četrnaest soneta

Nedo je u sebi pohranjivao slike zavičaja i iskrene riječi razgovora s bliskim ljudima u svakodnevnim susretima. Njegova tankoćutnost i dječja mašta gradile su i nadograđivale čudesne svjetove kojima je postalo tijesno u njemu samome. Oduvijek je tražio način da sve što zapaža i osjeća, pretoči u stvarnost koja će biti i drugima vidljiva.

Ana Ilić (Nedić)

Tematika Nedinih pjesama je raznolika: osobna i obiteljska, zavičajna i nacionalna, socijalna i duhovna. Sve to odražava Nedinu cjelovitu kršćansko-humanističku viziju. Nedine su pjesme lirski zapisi, osobne meditacije, filozofsko i duhovno promišljanje, traženje smisla života i svega što se u njemu događa. No, one su osobito i ponajviše osobni susreti s Gospodinom u razgovoru i bdjenju. Nedo je svjestan svoga pjesničkog poziva i svoje obveze da mora izvršiti povjerenu mu zadaću.

Ivan Marijanović

Nedo Nedić je samosvojna poetska individualnost, njegov govor nije bio podređen vremenu i književnim žanrovima, on je govorio ono što je morao. Stoga u ovim pjesmama kao podlogu nalazimo nešto nedohvatljivo, gotovo mistično. Don Nedo je pjesnik srca.

Đuro Vidmarović

Znakovit je naziv Nedine knjige pjesama: Oaza riječi. Oaza je mjesto života u pustinji… Današnjem svijetu su silno potrebne oaze koje pružaju duši mir, sigurnost, nadu i ohrabrenje. Riječ iz Nedićeve oaze naviještaju mir i radost, donose utjehu i sigurnost ljudskom srcu.

p. Mijo Nikić

Uspješna operacija i pismo zahvale

Dragi prijatelji, pismom zahvale javila nam se Suzana, kći gospođe Ljiljane Krajnc za koju je naša Misija uspješno realizirala akciju pomoći. Podsjećamo da je početkom ožujka gospođa Ljiljana otputovala sa starijim sinom Vedranom u Tursku radi transplantacije jetara. Što se sve izdogađalo od tada pa do danas u obitelji Krajnc, doznajte iz Suzaninog pisma.

 

Dobri don Ivo i svi dragi i dobri članovi Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, svi vi koji ste nam pomogli u najtežim trenucima, sve vas od srca pozdravljam i zahvaljujem za vaše molitve, riječi podrške i humanitarnu akciju za moju majku Ljiljanu.

Radosno vam javljam da je mama uspješno operirana, oporavak ide uredno, svi doktori na klinici su zadovoljni njezinim stanjem! S mamom su u klinici i moja dva brata: Vedran i Robert.

Ali nije sve izgledalo tako dobro kada su tek došli na kliniku. Naime, stariji brat Vedran, koji je u startu trebao biti donor, nije prošao liječnički test kojim se utvrđuje potencijalni donor jer je imao masnoće na jetri. Doktori jednostavno nisu htjeli riskirati, jer ne bi bilo dobro ni za njega ni za mamu.

U tim trenucima: šok i nevjerica, suze i plač, stotine pitanja, što i kako dalje… Mlađi brat Robert, koji se profesionalno bavi sportom i igra nogomet u vinkovačkoj Cibaliji (Druga hrvatska nogometna liga), odmah se javio i krenuo iz Vinkovaca za Sarajevo odakle je letio za Istanbul. Toga dana, prije puta, odigrao je utakmicu u kojoj je zabio gol za Cibaliju i donio pobjedu svom timu. Gol je bio eurogol za mamu Ljiljanu!

Transplantacija koja je trebala biti 11. 3. morala je biti pomaknuta zbog drugog donora i pretraga koje je trebao obaviti mlađi brat, da se ustanovi može li on biti donor. Nakon što su prethodno napravljene sve potrebne pretrage i utvrđeno da je mlađi brat siguran donor, transplantacija je obavljena 21. 3. i trajala je 8 sati. Doktori su rekli da je bila iznimno teška operacija, nikad duža u njihovom timu. Moram vas podsjetiti da je ovo mamina treća transplantacija jetre, i bilo je jako kritično za preživjeti, kako su nam priopćili doktori.

Brat donor Robert je danas otišao u hotel gdje će čekati mamu i starijeg brata koji bi mu se trebali pridružiti možda za nekih desetak dana. U međuvremenu mama mora početi samostalno jesti i funkcionirati, imat će još dvije kontrole da se utvrdi realno stanje. Doktori su jako oprezni i iznimno profesionalni. Ako se kontrolama utvrdi da je mamino stanje zadovoljavajuće, trebali bi se svi vratiti za 15-ak dana u Sarajevo.

Dragi prijatelji, ja sam trudnica i za nekih 20-ak dana trebala bih se poroditi i na svijet donijeti jednu lijepu curicu Lauru.  To će biti velika sreća za sve nas, a posebno za moju mamu Ljiljanu!

Bogu hvala, za sada sve ide dobro i dalje smo u molitvama i zauvijek smo zahvalni Bogu dragom i svim dragim i dobrim članovima misije Mittelbaden koji su bili uz našu obitelj kad je bilo najteže! Sve vas volimo i šaljem vam srdačne i iskrene pozdrave, a i mama će se javiti uskoro. Bog vas blagoslovio!

Kći Suzana

Put križa Isusovih i naših ruku (video + ilustrirani tekst)

Autor teksta: prof. mr. sc. fra Miro Jelečević
Autorica postaja Puta križa u crkvi Blažene Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici:
akademska slikarica Blaženka Salavarda

Uvod

Put križa je pobožnost u kojoj vjernici u razmišljanju i molitvi slijede put Isusove muke, od osude preko no­šenja križa i razapinjanja pa sve do smrti i polaganja u grob. Put križa u sebe uključuje dinamiku, jer se hoda, kreće, ide za Isusom. Ne može se zaustaviti na jednoj postaji i ostati na njoj, nego valja proći svaku od njih kao postaju naše ljudske okrutnosti i Isusova trpljenja. Dinamika puta križa ipak ne znači da ga možemo oba­viti na brzinu, onako kako smo u naše vrijeme navikli živjeti i činiti stvari. Ovdje mjera našeg koraka ne smije biti ni prevelika ni prebrza, jer idemo putom Isusove muke, idemo putom ljudske patnje nad kojom moramo zastati, razmišljati, tugovati, tražiti odgovore. Korak za korakom, postaju za postajom ovaj put nam razotkriva veličinu i strahotu ljudskih putova, ali nas ujedno vodi prema odgovoru koji otkrivamo u tajni Božje vjernosti i ljubavi.

Put Isusove muke nije za vjernike obično prisjećanje neke prošle patnje i trpljenja. Koliko god u vjeri dobi­vao smisao i odgovor, od početka do kraja on je zapra­vo prožet pitanjima, i to pitanjima koja dotiču same temelje naše ljudskosti. Put križa nam dakle ne samo pokazuje kako bešćutni, okrutni i zli možemo biti mi ljudi, nego nas također izaziva, upravo provocira na sućut, blizinu, drukčije djelovanje. Za ovu pobožnost mjera života nije okrutnost, nasilje ni bešćutnost, nego upravo suprotno: blagost i nježan dodir, solidarna po­moć i hrabra osjetljivost, prijateljska utjeha i obraćenje života. U tom smislu put križa bi trebao biti prisjećanje koje se uvijek konkretizira u mome životu, bilo kao uvi­đanje i distanciranje od vlastitih zlih putova, bilo kao slobodno i svjesno prihvaćanje svoje patnje ili pomaga­nje bližnjemu u njegovoj životnoj muci.

Takvu svjesnu osjetljivost za muku Isusovu i muku ljudskog tijela – bolesnoga, siromašnoga, ispaćenoga, zarobljenoga, razgolićenoga, gubavoga tijela – gajio je i pokazivao sv. Franjo Asiški. Pri kraju života i sam je bio označen Isusovim ranama s kojima se nije hvalio i raz­metao, nego ih ponizno skrivao i strpljivo nosio. S Isu­sovim ranama na tijelu umro je u crkvici Sv. Marije An­đeoske, Porcijunkuli, u Asizu. Zbog toga je pobožnost Puta križa neodvojivo povezana uz franjevce, njihove crkve i duhovnost. I postaje Puta križa u crkvi Sv. Mari­je Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici nastavljaju tu stoljet­nu franjevačku tradiciju. Na njima je Isusovu i ljudsku patnju i ulomljenost života prikazala u tehnici mozai­ka akademska slikarica Blaženka Salavarda. Iz njezina osobnog doživljaja i prikazivanja Isusove muke, kroz nebrojene sitne kamenčiće mozaika progovara drama­tika puta križa, osjetljivost za Patnika i poziv da u Isu­sov put uključimo svoje životne putove križa.

Uz poznatu i uobičajenu dimenziju kretanja i naslje­dovanja Isusa hodom za njegovim križem, Blaženka Salavarda unosi i ruke kao jaki simbol čovjekove spo­sobnosti da nešto učini i napravi, simbol koji očituje čitavu lepezu ljudskih osjećaja, od blage nježnosti sve do nesmiljenog nasilja. Možemo staviti ruku na nekog i time zahtijevati pravo na njega, ali možemo rukom i pridići paloga i potvrditi svoju solidarnost s njime. Mo­žemo svezati nečije ruke kao i licemjerno oprati ruke. Možemo grubo udarati i zagrljajem tješiti. Iako su ov­dje prisutne i vidljive te različite i suprotne nijanse, ipak naglasak i zadnji interes Salavardina umjetničkog prikaza jesu ruke nježnosti i prihvaćanja, ruke sućuti i utjehe, ruke koje nose kad se više ne može i kad se više ne može ništa. Na važnost ljudskih ruku nas upućuje i franjevački amblem: Franjina ruka i Kristova ruka, obje s ranom i prekrižene, kao svjedočanstvo o ljudskoj patnji i nadi. I upravo u tome još: svjedočanstvo Božje blizine, vjernosti i ljubavi.

Za Isusom idemo i na njegovu putu križa razmišljamo što smo učinili svojim rukama i što su učinile ruke dru­gih. S Isusom predajemo svoj život i svoje snage u svete Božje ruke. I s Isusom vapimo da Božja ljubav i vjernost zajedno s Isusovom mukom preobrazi i našu muku i da nas po svome Duhu na putu križa učini boljim ljudima.

Uvodna molitva

Isuse, s tobom smo na početku tvoga i našega puta kri­ža. Pozivaš nas na nasljedovanje, potičeš nas da svaki dan prihvaćamo svoj križ i idemo za tobom. Neka nam put tvoje muke bude put utjehe, neka nam tvoje riječi i djela budu poticaj i snaga za promjenu u životu, neka nas tvoji susreti otvore za trpljenja naših bližnjih, neka nas tvoje svete ruke povedu putom Božjeg milosrđa, pravednosti i praštanja. Naše pameti, srca, naše puto­ve i djelovanja prosvijetli i okrijepi svojim darivanjem i ljubavlju da nam put križa uistinu bude put spasenja. Amen.

Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt

Svezane ruke

Postoje ruke pravednika čiste od zla, i ruke radnika prljave od teškog rada za svoju obitelj. Postoje oprane ruke bešćutnih moćnika, i prljave ruke zločinaca zaštiće­nih u svome zlu. Postoje oprane ruke silnika i prljave ruke nemoćnih da promjene nevolju za koju su svezani. Postoje ruke licemjernog Pilata, oprane u vodi rav­nodušnosti i nebrige za sudbinu pravednika, i svezane ruke nedužna Čovjeka. I uvijek se nađe netko da silniku poslušno opere ruke, a nevinoga čvrsto sveže.

Dok sluša povike: Raspni ga! Raspni!, Isus ne može oprati svoje ruke niti se njima braniti. Kao što se ne mogu braniti ni ljudi svezani zlim izrabljivanjem, zarobljeni u doživotnu bijedu, gurnuti u ralje poroka i zatvoreni u kavez krimi­nala, ljudi ograđeni bodljikavim žicama mržnje i nepodnošenja. Njihove ruke su svezane i izmučene poput Isusovih, ali i slobodne za povjerenje u Božju bli­zinu i vjernost.

Isuse, uz tvoje svezane ruke stavljamo ljude sputane nepravdom, nasiljem i mržnjom, nedužne zatvorenike i pogažene pravednike. Pogledaj one koji su na rubu društva i zaboravljeni, a koje i mi često zaobilazimo i u sebi preziremo. Otvori nevino osuđenima i nepravedno svezanima put u novi život i budućnost. I sačuvaj nas od lažnog pranja ruku i služenja pilatima ovog svijeta. Amen.

Druga postaja: Isus prima na se križ

Slobodne ruke

Silnici ne podnose slobodu ljudskih ruku, jer ona kazuje da ljudski život nije milost ohole i tlačiteljske vlasti niti sažaljenje moćnih, nego dar Božje ljubavi koja osloba­đa. Zato silnici terete krivim optužbama slobodne ljude, tovare im ogromna breme­na, pritišću i satiru do zemlje. Tereti mogu biti različiti: nepravedni zakoni, neljud­ski odnosi, okrutni običaji, lažne priče, duhovno mučenje. I uvijek se nađe netko da teretu pridoda još koje krivo svjedočanstvo, grubo djelo ili bezočnu optužbu.

Isusove slobodne ruke prihvatile su nezasluženi križ. To je bio jedva shvatljivi križ osude, poniženja i patnje, teški križ samoće praćene bijegom i distancom dojuče­rašnjih pratilaca i prijatelja. U tome Isusa slijede oni koji prihvaćaju život na rubu besmisla zbog dugotrajne bolesti i patnje, zbog preranog gubitka voljenih, zbog u nebo vapijuće nepravde koju trpe. S njime prihvaćaju svoj teški križ oni čiji se ži­vot raspao u bezbroj komadića i čija je nada još samo u snazi koja od Boga dolazi.

Isuse, u križu si prihvatio naše čovještvo i njegove bezdane, tegobe i pitanja, ali i veličinu ljudske slobode. Daj i nama slobodne ruke da prihvatimo svoj križ. Prikazujemo ti sestre i braću koji su prihvatili svoju samoću, ostavljenost, svoju bolest i starost, svoje siromaštvo i ucviljenost, koji su slobodno prihvatili ne­pravdu i progone poradi tebe. I ne dopusti da tovarimo križeve na živote naših bližnjih. Amen.

Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem

Slabe ruke

Kad pravedan čovjek posrne i padne pod teretom križa, zluradost obuzme srca opakih ljudi. Ima li za njih ljepšega prizora nego kad se pokaže da djelo njihovih ruku donosi plod?! U našem društvu i zajednicama ima dosta radovanja zbog pa­dova drugih, ima ružnog uživanja u nemoći bližnjega, ima bezosjećajnih koje tuđe posrtanje i padanje nimalo ne dira. I uvijek se nađe netko da se zlobno nasmije nad palim čovjekom.

Isus je pao odmah na početku. Kad čovjek prvi put pada pod životnim teretom, još postoji obzor, postoji nebo na koje se svraća pogled i u koje se upućuju mo­litve. U svome padu Isus je osjetio tugu i nelagodu posrnulih ljudi, razočarenje onih koji su ga izdaleka pratili kao i uživanje neprijatelja i njihovu želju da ga još jače i teže muče. Slabe ruke ipak ne ostaju oslonjene o zemlju: prihvaćaju ih i podižu svete Očeve ruke.

Isuse, tvoj prvi pad je upisan u povijest ljudskih padova. Pogledaj u obzoru neba svoju palu braću i sestre i osnaži njihove slabe ruke. Ne ostavi ih same, nego ih blago podigni i povedi dalje svojim putom. Pomozi im da prihvate ispružene Očeve ruke. Nas, Isuse, sačuvaj od umišljene pravednosti i od zluradosti zbog padova i slabosti naših bližnjih. Amen.

Četvrta postaja: Isus susreće svoju majku

Majčinske ruke

U svijetu uspjeha mnogi se odriču slabih. Imati nekoga slaboga, posrnuloga u obitelji, često se doživljava kao teška sramota. Zato predstavljamo sebe i svoje u lažnom svjetlu. Pokazujemo svoju jaku, uspješnu stranu, koliko god se sve u nama slamalo i tonulo u beznađe. Danas se mnogi prikazuju grubijanima kako bi prikrili svoju nutarnju nejakost. I uvijek se nađe netko da potiče i hvali grubost kao mjeru uspjeha.

Majka svoje dijete ne gleda kroz uspjeh niti majčine ruke zaboravljaju nježnost s kojom su svoje dijete nosile i podizale. Marija jednom rukom dodiruje Isusovu muku, miluje njegovo lice, a drugom pokazuje na svoje srce. Ono je uvijek blizu, pomaže i ne gubi nadu. Isusov susret s majkom dao mu je novu snagu i povje­renje u moć nježnosti.

Isuse, ti si susreo bol svoje majke. Budi blizu majkama koje gledaju nemoć i bol svoje djece. Nama koji te slijedimo pomozi da majčinskim rukama podupiremo bolesne, patnike i shrvane te da im svojom nježnošću posvjedočimo Božju blizi­nu usred njihove muke. Prikazujemo ti one čiju smo nježnost i blizinu zabora­vili. I očuvaj naše ruke, jezik i srca od grubosti prema bližnjima. Amen.

Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Solidarne ruke

Svaki dan gledamo slike bijede, stradanja i umiranja tolikih ljudi. Ako nas i dir­ne poneki prizor, brzo ga potisnemo i nastavimo svojim putom, o svom poslu. Poput Šimuna Cirenca koji je samo htio kući nakon posla u polju. Ili poput sve­ćenika i levita koji su žurno prolazili, okrećući glavu od izranjenog čovjeka uz put. I mi mislimo: netko će već pomoći ili neka se sami nahrane, izbave, spase. Uvijek netko doda da su takvi sami krivi za svoje bijedno stanje.

Isus je mnogima pomogao, sada je njemu potrebna pomoć. Pružiti ruku u nevo­lji nekome, dodati svoju ruku u nečijem teškome poslu znak je solidarnosti i pri­znavanja. Pomoć je uvijek uviđavna, konkretna, djelotvorna. Ona je znak da se ljudi još nisu pretvorili u bešćutne neljude i da još u sebi čuju Božji glas i poziv.

Isuse, iznemogao si i potrebit si. Uz tvoju muku stavljamo sve nevoljne koji su naša braća i sestre i koji trebaju ne bilo koga, nego baš nas. Svojim Duhom potakni nas da priteknemo u pomoć potrebitima i bijednima. Naše ruke učini solidarnima i spremnima na pomaganje, osobito tamo gdje nam se ne može uzvratiti. I molimo te sačuvaj nas od ukočenih i skrštenih ruku. Amen.

Šesta postaja: Veronika briše Isusovo lice

Hrabre ruke

Mnogi ljudi se kriju iza kolektivnog djelovanja mase. Zato se lako rasplamsa masovna mržnja prema drugima, prema izbjeglicama, prema ljudima koji su po Božjem davanju različiti, prema onima koji djeluju i misle drukčije od nas. U masi nas često vodi strah od nepoznatog i budi prastara bojazan: neće biti dosta za nas, ako podijelimo, ako pokažemo osjetljivost. I uvijek netko uzvikne da treba pokazati zube i unaprijed se osigurati.

U mržnji i osuđivanju koje je poput zida okružilo Isusa našla se jedna žena koja je imala hrabrosti i osjetljivosti, koja se nije prepustila masi. U Veronikinom rupcu pokazuje se snaga ljudskog srca koje ne pristaje na djelovanje svjetine niti na okrutnost, nego na Isusovu licu vidi Božje lice. Ženine hrabre ruke, Vero- nikine osjećajne ruke su spasile čast ljudskim rukama i uzvratile Isusu za njego­vu dobrotu, dok je u ime Božje tješio, oslobađao, iscjeljivao, podizao i spašavao.

Isuse, doživio si bezdan ljudske mržnje, ali i snagu ljudske osjetljivosti. Hvala ti za ljude koji istupaju iz bojnih redova mržnje i u drugima gledaju bližnje, vide sestre i braću. Daj postojanosti onima koji su odlučni u pomaganju, susretanju, otvara­nju svog života za nevoljne. I ne dopusti da nas strah od drugih i povici mržnje odvrate od toga da ti obrišemo lice kada te susretnemo u našim bližnjima. Amen.

Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem

Nemoćne ruke

Drugi, ponovljeni pad znak je nesnalažljivosti s kojom se teško mogu pomi­riti ljudi usmjereni samo na učinak i krajnji rezultat. Njihovo pravilo je: jaki opstaju, nemoćni propadaju. Nema mjesta za ponovljene padove i greške. Ra­zočarenje zavlada i među prijateljima i među neprijateljima, kada se u ponov­nom posrnuću i padu očituje nemoć čovjekovih ruku da se nose s izazovom i teškoćom. I uvijek se netko začudi da je pali tako slab.

U Isusovu drugom padu obzor se dodatno suzio. Oko njega su sad samo ljudi kao bojažljivi promatrači ili pakosni protivnici. Prvi zaboravljaju težinu križa, drugima već dosađuje prizor posrtanja i nemoći. I jedne i druge sablažnjava Isusova nemoć. Njegove ruke, koje su mnogi gledali u djelima moći i vjerovali da su sposobne suočiti se sa svakom nevoljom, kušnjom ili zlom, nemoćno leže u bijednom prizoru. Njegove ruke nemoćno se pružaju u Božju utjehu.

Isuse, dok si iscrpljen ležao u prašini, razumio si bol ljudi koji posrću i padaju pod svojim križevima. U tvoj pad stavljamo one koji se još jedva nose sa životnim pro­blemima i nedaćama, koje smo onesposobili nevoljama i preopteretili poslovima, koje smo srušili lijenošću, alkoholom, ovisnostima, kojima se čini da više ne mogu dalje te odustaju i od drugih i od sebe. Budi im ti, iznemogli Isuse, snaga i pomoć. A nas očuvaj od sablažnjavanja nad padovima pod teškim križem. Amen.

Osma postaja: Isus tješi žene iz Jeruzalema

Pobožne ruke

Vjernici često tješe u prazno, čak s površnom i neiskrenom pobožnošću pristu­paju nevolji i muci bližnjih. Ruke vjernika znaju biti sklopljene kad bi morale biti pružene, molitveno raširene kad bi trebale konkretno pomagati. Svojim riječima pobožni više sude nego što tješe, više glume nego što iskreno sažalije- vaju. Tko tješi, mora i sam biti dirnut utjehom. Tko suosjeća, mora i sam osjetiti bol. I uvijek netko među nama misli da se utjeha može tek pobožno izbrbljati.

Jeruzalemske žene su i zadnja postaja suosjećanja i utjehe na Isusovu putu kri­ža, ali i postaja koja nas vraća na naš život. Ruke jeruzalemskih žena pružene su prema Isusu da mu iskažu sažaljenje i pokažu svoje suze nad njim. A Isus ih upozorava da se suze mogu pretvoriti u praznu kuknjavu, u predstavu kojom se skriva vlastiti grijeh i grijeh svojih bližnjih prema kojima smo pristrani. I u muci Isus ostaje zahtjevni učitelj koji traži da čovjek očisti svoje srce i kuću, kako bi mogao ispravno vidjeti svoga bližnjega. I sažaliti se nad njime.

Isuse, tebe su drugi tješili. Daj i nama snage i spremnosti da tješimo ožalošćene, ucviljene, zaboravljene. Pokaži nam put iskrene pobožnosti, kojim se ide u Oče­vo kraljevstvo, i pouči nas da se ispravno i iskreno sažalimo nad svojim jadom i bijedom naše braće i sestara. Neka naše suze nad tvojom mukom budu početak našeg puta obraćenja i novog života. I ne dopusti da postanemo bešćutni. Amen.

Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem

Skršene ruke

Uživanju i radovanju muci drugoga jednom dođe kraj. Ne zbog promjene muči­telja niti njihova uviđanja da su postupili krivo i loše, nego zato što su se zasitili prizora te im treći pad više ne pruža očekivano zadovoljstvo. Zato treba sve što prije i brzo završiti. Kao što se brzo završavalo s logorašima, ratnim zarobljeni­cima, uhvaćenim izbjeglicama, na smrt preplašenim ljudima usred vihora rata i nasilja. I uvijek netko s visoka kaže da takvi ionako ništa ne vrijede.

Isus je treći put na zemlji koja mu je ostala jedino uporište. Ruke su ga potpuno izdale, tijelo je do kraja onemoćalo. Više nema ni promatrača, jer se tu nema više što vidjeti. Čovjeka prostrta po zemlji mogu još podići jedino tuđe ruke. Isusove ruke su dijelile kruh i doticale bolesne, blagoslivljale i hrabrile, tumačile i tješile. Sada su samo skršene ljudske ruke bez nade i mogućnosti za dalje.

Isuse, u tvom trećem padu bio si do kraja adam, čovjek od praha zemaljskog. Molimo te za svu djecu majke Zemlje, za sva njezina stvorenja prema kojima se tako oholo odnosimo, zlorabimo ih i uništavamo. Daruj ljudima svoga Duha da štite i čuvaju Božja stvorenja i tako uistinu budu Božja slika u ovom svijetu. Molimo te za one koji se više ne mogu dignuti iz svoga pada. Ne dopusti da ih zaobiđemo i zaboravimo. Amen.

Deseta postaja: Isusa svlače

Pohlepne ruke

Kod golotinje uglavnom zaboravimo na pohlepu ruku koje iskorištavaju drugo­ga i otimaju mu što god mogu. Otimaju slobodu, dostojanstvo, lice i ime, odu­zimaju društvene odnose i mogućnost da se čovjek izrazi kroz rad i riječ. Na kraju tog procesa čovjek ostaje gol. Takva golotinja je neizmjerno gora od one nad kojom se redovito sablažnjavamo. I uvijek se nađe neki branitelj ćudoređa da zatvara oči pred takvim prizorom.

Isus je ostao bez odjeće, bez one zadnje zaštite čovjekova dostojanstva. Pohle­pne ruke otele su i to. Ali na svom putu križa Isus nije tek pasivni patnik, nije onaj s kojim ljudi po volji raspolažu. I dok ga drugi svlače, on se sam daruje i svlači. Dopušta da ga oplijene do njegove gole ljudskosti, i postaje do kraja jedan od ljudi. Postaje poniženi patnik koji usred pohlepe, nasilja i zla, daruje novo ime razgolićenim ljudima. I zaogrće ih ljubavlju.

Isuse, pred tvoje oči stavljamo gola tijela svojih sestara i braće: tijela koja su sama kost i koža, isprebijana i ogoljena u svome dostojanstvu, opljačkana tijela, tijela ušutkana aparatima moći, tijela zavođena i zlostavljana, tijela silovana i odbačena. Udijeli im snagu za novi početak i povjerenje u Božju ljubav. I srce nam očuvaj od pohlepe i pohote. Amen.

Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ

Prikovane ruke

Svoje darove čovjek može izopačiti i okrenuti protiv sebe i drugih. Umjesto da čini dobro počinje ponižavati i mučiti druge, počinje onemogućavati dobro. Može sebi i drugima prikovati ruke manama, porocima, ovisnostima, zlom. Može bližnje pribijati na osudu zbog riječi, uvjerenja, vjere, nacije, boje kože, spola te ih izručivati progonu i zatiranju. I uvijek će netko primijetiti da takvi­ma nije mjesto među nama i da ih treba pribiti na stup srama.

Od Isusa na križ raspetoga neizmjerno je daleko misao o rukama koje su spo­sobne učiniti nešto i koje mogu biti nježne. Na njegovim rukama ništa nije osta­lo, osim skandalozne nemoći. Isusove pribijene ruke su tužna opomena na bez­dan ljudske okrutnosti. U Isusovim prikovanim rukama su ipak skrovište našli nebrojeni ljudi, obespravljeni i lišeni dostojanstva, ljudi kojima je ostao jedino krik u Božje srce i njegovu samilost.

Isuse, u bol tvojih raspetih i na križ pribijenih ruku stavljamo svu izmučenu braću i sestre, sve ljude koji su prikovani na svoju neimaštinu, beznađe i sramo­tu. Daj nam snage da na ljudsko zlo ne uzvraćamo zlom, nego slobodom pra- štanja. Ne dopusti da sebe prikujemo u nasilje, bešćutnost i praznu uznositost, nego daj da gradimo svijet ljubavi i dobrote. Amen.

Dvanaesta postaja: Isus umire na križu

Raširene ruke

U smrti neki nalaze utočište pred svjetskim zlom, neki pak traže zadnji sud pred nabujalom nepravdom. A smrt je oduvijek bila i pogodno rješenje za nepoželjne, za neprijatelje, za poražene, za slabe. Naše doba je obilježeno nepreglednim mi­lijunima pogubljenih, užasnim plesom smrti, kricima nedužnih žrtava. I uvijek se nađe netko da opravdava svoj tabor ubojica.

Isusova smrt je kraj ljudskog puta. Jedni su u njoj vidjeli opravdanje vlastite šutnje i pristanka na zlo, jer ni sebe nije mogao spasiti. Drugima se tek otvorio ponor neuspjeha i zdvajanja, jer su se nadali sve do zadnjeg Isusova krika. U umirućem Isusu, u njegovim raširenim rukama, stranac podno križa je ipak prepoznao Božju svemirsku prisutnost: Doista, ovaj bijaše Sin Božji!

Isuse, i naše će ruke jednom pohoditi trenutak smrti. Molimo te daj nam povje­renja da poput tebe predamo svoj život u Očeve ruke. Pogledaj sve umiruće, oso­bito one koji umiru u gorčini ostavljenosti i samoće. Primi u svoje kraljevstvo ubijenu djecu Božju, zagrli sve žrtve okrutnosti, progona i mržnje. Sačuvaj nas, Isuse, od toga da mislima i rukama donosimo smrt bližnjima. Amen.

Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa

Predane ruke

U knjizi ljudskog zla zabilježena je okrutna i uvijek moderna epizoda u kojoj se najbližima uskraćuje pijetet prema pokojniku. Koliki samo i dan danas traže svoje pokojne? I nailaze samo na šutnju i udruženost u zlu. Kolikima je uskraćen i spokoj u smrti? Nisu spušteni mrtvi u naručje bližnjih, nisu položeni u ruke tuge i ljubavi. I uvijek se nađe netko da dijeli mrtve i uskraćuje zadnji zagrljaj.

Skidanje s križa i polaganje mrtvoga Isusa u majčino krilo, ne ostavlja ravnoduš­nim. Pretežak je križ koji majka, koji roditelj osjeti kad primi u naručje tijelo svo­ga mrtvog djeteta. Majčinske ruke nježnosti i podrške, razumijevanja i brižnosti, sada su ruke boli i tuge. Iz njih se čuje jauk majke Isusove, jauk nepodmirene boli zbog smrti ljubljenog sina. Pa ipak su one i ruke povjerenja i nade, predane u Božju vjernost.

Isuse, tvoja majka je prošla svoj put križa. U Božje ruke polažemo sve majke koje se ne mogu utješiti zbog gubitka djeteta, ali i majke čije je srce ranjeno nerazu­mijevanjem i neosjetljivošću njihove djece. Svojom blagošću iscijeli njihove boli i podrži ih na putu nade koja nikad ne umire u majčinom srcu. Neka nam Mari­jine suze podare utjehu u našim bolima. A ti nam udijeli majčinsko pouzdanje i ruke predane poslu i ljubavi. Amen.

Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob

Prijateljske ruke

Kad od nekoga očekujemo korist, hvalimo ga, ulagujemo se i činimo ono što želi. Kad više nema koristi, često okrećemo glavu. Kad čovjek više ne može biti od koristi, prestaje li išta značiti, prestaje li biti čovjek? Kad ljudske ruke više ništa ne mogu, jesu li one manje ljudske? Toliki ljudi su danas iskorištavani, na najbezočnije načine izrabljivani, da je njihova smrt i ukop zapravo zadnji veliki, nepotrebni trošak. Uvi­jek se nađe među nama onih koji i od mrtvog čovjeka traže korist za sebe.

Vjerni prijatelji su iskazali počast mrtvom Isusu i položili ga u grob. Mrtav čovjek potpuno ovisi o drugima, o njihovim rukama koje ga nose i čuvaju, koje ga sada s poštovanjem pokapaju. Polaganje Isusa u grob je čin milosrđa koji neće označava­ti tek tužna šutnja i oštra bol, jer je Isusov ukop bio predanje iz ljudskih, prijatelj­skih ruku u svete ruke Božjeg života. Njegovo ljudsko tijelo nije položeno samo u kamenu grobnicu, nego u vjernu Božju ljubav koja je jača od smrti.

Isuse, tvoji prijatelji su ti iskazali djelo milosrđa. Prikazujemo ti sve shrvane tu­gom zbog odlaska najbližih i voljenih. I molimo da ih ti utješiš i osnažiš nadom u Božju vjernost. Sjeti se svih onih koji nemaju ni groba, čija su mrtva tijela ba­cana i razvožena kao otpad. Udijeli im svoj mir. Naše pokojne neka utješi zadnja riječ Božje ljubavi, milosrđa i života. I ne dopusti da nam ijedan grobni kamen zatvori put u život. Amen.

Završna molitva

Isuse, išli smo za tobom na tvome putu križa i odmje­ravali svoje ruke s tvojim rukama. S tobom smo nosili i svoje životne križeve. Molimo te da nam tvoj put križa bude put povjerenja u Božju vjernost, put nade za naš svijet i put ljubavi i suosjećanja prema nevoljnim pat­nicima. Neka nas tvoja muka spasi, a tvoje uskrsnuće otvori put u život, u svete Božje ruke. Jer ti živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Kratki razgovor s Ljiljanom Krajnc i njezinim sinom Vedranom

Dragi vjernici, pozivamo vas da pogledate i poslušate kratki video razgovor don Ive Nedića, voditelja HKM Mittelbaden, past. suradnika Darka Rubčića te gospođe Ljiljane Krajnc i njezinog sina Vedrana (24. 2. 2022.).

Povod za razgovor je predstojeća operacija gđe Ljiljane, transplantacija jetara, u Turskoj. Donor će joj biti sin Vedran. Premda će troškove operacije (70.000 €) snositi Zavod zdravstvenog osiguranja Federacije BiH, sve ostale troškove (avionske karte, hranu, smještaj, postoperativni oporavak i kasnije kontrole) snosi obitelj.

Gospođa Ljiljana od srca zahvaljuje svima i zaziva Božji blagoslov na sve vjernike HKM Mittelbaden koji su svojom novčanom pomoći njoj i njezinoj obitelji pružili veliku sigurnost i nadu u dobar ishod operacije.

Oproštaj od učiteljice Tonke

U nedjelju, 2. 1. 2022. pod misom u 11.00 sati u crkvi St. Josef vjernička zajednica u Gaggenauu zahvalit će se i oprostiti od učiteljice hrvatske nastave u inozemstvu gđe Tonke Galić Hrkać.

Gospođa Tonka predavala je djeci u Gaggenauu, Rastattu i Baden-Badenu u periodu od 1. rujna 2017. do 31. kolovoza 2021. godine. Po isteku četverogodišnjeg ugovora, sklopljenog s Ministarstvom obrazovanja i znanosti Republike Hrvatske, vratila se u svoj Knin gdje je od 1. rujna 2021. zaposlena kao učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi dr. Franje Tuđmana.

Učiteljica Tonka bila je omiljena među djecom, roditeljima i vjerničkom zajednicom. Gotovo da nema osobe koja ne bi posvjedočila o njezinoj požrtvovnosti i posvećenosti djeci i poslu koji je radila s ljubavlju. Bila je veoma angažirana i u Misiji Mittelbaden. Od početka se bezrezervno stavila na raspolaganje i svećenicima i vjerničkom puku, a njezin veliki doprinos posebno je došao do izražaja u vremenu pandemije koronavirusa.

Gospođi Tonki u ime Hrvatske katoličke misije te roditelja i djece kojoj je bila učiteljica, od srca zahvaljujemo za sve dobro učinjeno, za sav trud, i želimo joj Božji blagoslov i snagu da isto tako nastavi činiti i u Kninu. Do viđenja, učiteljice Tonka!

Hodočašće u Autobahnkirche kod Baden-Badena

Na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, 26. 12. 2021., u organizaciji Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, održano je tradicionalno, 43. po redu hodočašće Hrvata u crkvi Sv. Kristofora na autocesti (Autobahnkirche) kod Baden-Badena.

Zbog strogih epidemioloških mjera sveta misa nije slavljena u crkvi, nego na platou ispred crkve, na otvorenom, a okupilo se stotinjak vjernika iz Misije, uglavnom s područja Baden-Badena, Gaggenaua i Rastatta.

Svetu misu predslavio je don Stjepan Matijević, novi svećenik misije Mittelbaden, uz koncelebraciju don Ivana Nedića, voditelja Misije, te vlč. Ivana Plješe, umirovljenog svećenika i dugogodišnjeg misionara u Karlsruheu, koji je ove godine proslavio dijamantni jubilej – 60 godina svoga svećeništva i koji bez prestanka, već 43. put sudjeluje na hodočašću kod Autobahnkirche. Pod misom su pjevali pjevači iz nekoliko centara naše Misije uz glazbenu pratnju pastoralnog suradnika Darka Rubčića.

Budući da se ovogodišnji blagdan Sv. Stjepana Prvomučenika poklopio s blagdanom Sv. Obitelji Isusa, Marije i Josipa, don Stjepan je u svojoj propovijedi najprije progovorio o idealu obitelji, ali i o krizi obitelji u suvremenom svijetu te o problemima unutar obitelji, a potom se osvrnuo na život sv. Stjepana, kojega Crkva slavi kao prvoga kršćanskog mučenika. Don Stjepan je sve prisutne potaknuo da se ne boje života i da odvažno, poput sv. Stjepana, kršćanski svjedoče svoju vjeru unutar obitelji i u društvu.

Fotogalerija (snimio: D. Rubčić)

Crkva sv. Kristofora (Autobahnkirche)

Crkva sv. Kristofora građena je od 1976. do 1978. godine prema nacrtima arhitekta Friedricha Zwingmanna i posvećena je 23. srpnja 1978. godine. Cjelokupna umjetnička koncepcija i izvedba potječe od prof. Emila Wachtera. Središnja tema crkve je križ, a njezin oblik šatora podsjeća na Božji narod, koji je uvijek u pokretu i na putu.

Ova je građevina dragocjeno svjedočanstvo suvremene crkvene arhitekture i duhovno odmaralište za mnoge ljude koji su na putu.

Poznati kandidati za novi sastav Misijskog pastoralnog vijeća Karlsruhe

Dragi vjernici iz Karlsruhea i okolice, poznata su imena svih kandidata za izbore novoga Misijskog pastoralnog vijeća koji će se održati 12. 12. 2021. u Karlsruheu.

Na listi se nalazi 21 kandidat: Brkić Antonio, Brnada Cecilija, Crnjac Janja, Dominić Tatjana, Gluhak Franjo, Goričkić Marina, Jerković Brigita, Knežević David, Knežević Mato, Lang Andja, Mihaljević Dragan, Mišić Dominik, Mišić Monika, Mištrafović Anto, Nižić Zdenko, Oršolić Pejo, Rajić Anto, Tomas Ante, Vasilj Božo, Vondroš Dalibor i Vujević Bruno.

U nedjelju, 5. 12. 2021., prije početka mise u 9:00 i 16:00 sati u crkvi St. Michael u Karlsruheu, redari će vjernicima podijeliti glasačke listove. Ispunjene listove potrebno je potom osobno donijeti naredne nedjelje, 12. 12., kada su izbori za Misijsko pastoralno vijeće. Na ovaj način vjernici će imati dovoljno vremena da dobro razmisle i odaberu svoje kandidate, a ujedno se neće stvarati gužva na glasačkom mjestu na sam dan izbora.

Vjernici koji ne mogu doći na mise u nedjelju, 5. 12. moći će glasovati na sam dan izbora, u nedjelju, 12. 12. 2021., nakon mise u 9:00 i 16:00 sati.

Napomene:

  • Glasovati mogu samo osobe s napunjenih 16 godina koji žive na području Karlsruhea i okolice.
  • Može se odabrati najviše 15 kandidata. Listovi koji budu označeni s više od 15 kandidata smatrat će se nevažećima. Naglašavamo da je 15 maksimalni broj kandidata koje je moguće označiti, a manje od 15 je dozvoljeno.
  • Osoba može glasovati isključivo u svoje ime (ne mogu se predati glasački listovi od drugih osoba).

Poznati kandidati za novi sastav Misijskog pastoralnog vijeća Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden

Dragi vjernici iz Gaggenaua, Rastatta i Baden-Badena te okolice, poznata su imena svih kandidata za izbore novoga Misijskog pastoralnog vijeća koji će se održati 27. 11. u Baden-Badenu i 28. 11. 2021. u Gaggenau i Rastattu.

Prijavilo se ukupno 23 kandidata: Anđelić Sanja, Apostolico Ivka, Avgustinović Momčilo, Batovanja Zorica, Blekić-Artuković Katica, Ćorković Marijana, Grančić Vesna, Hrstić Dalibor, Jakin Anica, Jurić-Kaćunić Danijela, Kovač Ana, Lovrenović Perica, Mikić Mirjana, Miletić Marko, Palameta Nikolina, Pejić Gabrijel, Petrović Mirjana, Plavčić Bruno, Prpić Dubravka, Ramljak Ivan, Skorupski Mirela, Šojat Ankica i Tolić Ante.

Glasačke listove vjernicima će podijeliti redari u Baden-Badenu u subotu, 20. 11. 2021. prije početka mise, a u Gaggenauu i Rastattu u nedjelju, 21. 11. 2021. Ispunjene listove potrebno je potom osobno donijeti naredne subote, 27. 11. (Baden-Baden), odnosno nedjelje, 28. 11. (Gaggenau i Rastatt) kada će biti održani izbori za Misijsko pastoralno vijeće. Na ovaj način vjernici će imati dovoljno vremena da dobro razmisle i odaberu svoje kandidate, a ujedno se neće stvarati gužva na glasačkom mjestu na sam dan izbora.

Vjernici koji ne mogu doći na misu u subotu, 20. 11. odnosno nedjelju, 21. 11. moći će glasovati na sam dan izbora, u subotu/nedjelju, 27./28. 11. 2021., nakon misa.

Napomene:

  • Glasovati mogu samo osobe s napunjenih 16 godina koji žive na području Gaggenaua, Rastatta i Baden-Badena te okolice.
  • Može se odabrati najviše 15 kandidata. Listovi koji budu označeni s više od 15 kandidata smatrat će se nevažećima. Naglašavamo da je 15 maksimalni broj kandidata koje je moguće označiti, a manje od 15 je dozvoljeno.
  • Osoba može glasovati isključivo u svoje ime (ne mogu se predati glasački listovi od drugih osoba).

Godišnji sastanak misijā drugih materinskih jezika

U zgradi Collegium Borromaeum Nadbiskupskog ordinarijata u Freiburgu, u srijedu, 3. studenog 2021. održan je godišnji sastanak misijā drugih materinskih jezika pod predsjedanjem dr. Petera Birkhofera, pomoćnog biskupa nadbiskupije Freiburg.

Iz hrvatskih, poljskih, talijanskih, portugalskih, španjolskih i slovačkih misija bio je 31 pastoralni djelatnik, a Hrvatsku katoličku misiju Mittelbaden predstavljali su voditelj misije don Ivo Nedić te don Sebastijan Marković i past. suradnik Darko Rubčić. Nakon pozdravnih govora biskupa Birkhofera i sestre Theresite Hettich, voditeljice nadbiskupskog odjela za misije drugih materinskih jezika, uslijedilo je predavanje o institucionalnom konceptu zaštite protiv seksualiziranog nasilja. Predavanje je održala gđa Silke Wissert, voditeljica nadbiskupskog koordinacijskog ureda za prevenciju seksualiziranog nasilja. Budući da su njemačke crkvene zajednice izradile ovaj koncept zaštite, to isto trebaju učiniti na svojim materinskim jezicima i sve ostale zajednice koje djeluju na području nadbiskupije Freiburg. Nakon predavanja uslijedio je rad u grupama.

U drugom dijelu sastanka biskup Birkhofer govorio je o nekim važnijim temama koji se tiču njemačke crkve odnosno nadbiskupije Freiburg: razvitak Crkve 2030. i mjesto i uloga misija u tome; sinodalni put Crkve; pitanje klimatskih promjena; međureligijski dijalog…

Katoličanstvo se u svijetu očituje u svojoj raznolikosti, u različitim religioznim ukorijenjenostima i tradicijama. Ovo vjersko i kulturno bogatstvo univerzalne crkve prisutno je i vidljivo i u našoj nadbiskupiji Freiburg. Na području nadbiskupije Freiburg žive ljudi različitih nacionalnosti, njih više desetaka. Ovaj priljev stranog stanovništva revitalizira nadbiskupiju ne samo ekonomski i financijski već i u društvenom, kulturnom i vjerskom smislu. Iz toga razloga u velikim su gradskim područjima osnovane takozvane misije ili zajednice drugih materinskih jezika kao i pastoralni uredi za manjinske etničke skupine i crkvene zajednice posebnih obreda. Time je omogućeno vjernicima da se mole i slave mise na svom materinjem jeziku, da se međusobno podržavaju i njeguju tradicije iz kojih potječu – da pronađu novi dom bez gubitka korijenā. Nadbiskupski ordinarijat Freiburg preko odjela za misije drugih materinskih jezika podupire pastoral i pastoralni rad ovih zajednica.

Fotogalerija

Poziv na uključenje u crkveni zbor

„Tko pjeva dvostruko moli“ (Sv. Augustin)
„Mehr als Worte sagt ein Lied“ (crkvena pjesmarica „Gotteslob“)

Pozivamo sve vas koji ste članovi naše misije a koje je Gospodin obdario lijepim glasom i glazbenim darovima da se priključite jednom od naših crkvenih mješovitih zborova (Karlsruhe, Bruchsal, Pforzheim, Gaggenau)!

Premda je glazbeno obrazovanje uvijek dobrodošlo, ono za nas nije od presudne važnosti. Najbitnije je:

  • da imate dobar sluh
  • da volite glazbu i crkveno pjevanje
  • da ste spremni žrtvovati malo svoga vremena
  • da ste redoviti i aktivni na tjednim probama pjevanja.

Uvjereni smo da će Bog vašu žrtvu, angažman i entuzijazam oko pjevanja njemu na slavu nagraditi svojim blagoslovom!

Za sve detaljnije informacije obratite se voditeljima zborova:

• Karlsruhe (voditelj past. suradnik Darko Rubčić), probe utorkom u 19:00 satiprostorijama misijskog centra (Südendstr. 39, 76137 Karlsruhe)Bruchsal (voditelj past. suradnik Darko Rubčić), probe četvrtkom u 18:30 satidvorani St. Paul (Durlacher Str. 105 /Hagelkreuz/, 76646 Bruchsal)Pforzheim (voditelj past. suradnik Darko Rubčić), probe petkom u 19:00 satiprostorijama misijskog centra (Marienstr. 2, 75172 Pforzheim)Gaggenau (voditeljica gospođa Anita Piplica), probe četvrtkom u 18:30 satiprostorijama misijskog centra (Am Bahnhofspl. 3B, 76571 Gaggenau).

Gospi Fatimskoj u čast

Prema već ustaljenoj i dobroj praksi, i ove je godine u povodu Gospinih ukazanja u Fatimi, a u organizaciji Vijeća misijā Dekanata Pforzheim, u nedjelju 10. listopada 2021. u crkvi Sv. Franje (St. Franziskus Kirche) u Pforzheimu održan molitveni susret “Slavlje svjetla” misijā i crkvenih zajednica na materinskom jeziku. Za svaku je pohvalu da su se hrvatski vjernici iz Pforzheima i okolice okupili na molitvu u velikom broju!

Molitvu je trebao predvoditi novi kapelan u Pforzheimu p. Dominik Albert, ali je zbog bolesti bio spriječen te ga je zamijenio predsjedatelj Vijeća misijā i voditelj portugalske katoličke misije Victor Manuel Abrantes. Nakon pozdravnih govora voditeljā misija uslijedila je molitva krunice na portugalskom, španjolskom, talijanskom, poljskom, hrvatskom, aramejskom, vijetnamskom, engleskom i njemačkom jeziku. Po završetku krunice krenula je procesija s Gospinim kipom kroz crkvu uz napjeve lourdskog i fatimskog “Ave” na više jezika. Nakon molitve vjernika i Očenaša uslijedio je završni blagoslov.

Na ovogodišnjem molitvenom susretu po prvi se puta molilo i na engleskom jeziku, a bilo je prisutno i nekoliko članova mađarske katoličke zajednice.

U nastavku pogledajte foto i videogaleriju.

Videogalerija

Oproštaj od don Ante i dobrodošlica don Stjepanu

U subotu i nedjelju, 18. i 19. rujna 2021. u četiri najveća centra naše misije Mittelbaden – Gaggenau, Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim – upriličeni su oproštaj od svećenika don Ante Adžamića i dobrodošlica novom svećeniku don Stjepanu Matijeviću.

U subotu je večernju misu u 18:00 sati u crkvi St. Josef u Gaggenau predslavio don Anto, u zajedništvu s don Stjepanom, don Ivom Nedićem, don Vjekoslavom Kanićem te prisutnim vjernicima iz Gaggenaua, Rastatta i Baden-Baden. Na koncu misnoga slavlja don Ivo je izrazio riječi zahvale don Anti na angažmanu u našoj misiji u protekle tri godine, te mu zaželio sreću i blagoslov u njegovu daljnjem pastoralnom radu kao voditelj misije Saarbrücken – Trier, a potom je u kratkim crtama predstavio don Stjepana. Prisutnim vjernicima se obratio i don Anto, zahvalivši svima na srdačnom prijemu i lijepim susretima koji su njega, kako je naglasio, itekako obogatili. Nekoliko riječi uputio je i novi svećenik don Stjepan, koji je posljednjih pet godina bio voditelj HKM Nürnberg. Premda mu je sve novo i nikoga od vjernika osobno ne poznaje, izrazio je nadu da će se uspjeti brzo i uspješno uklopiti u našu misiju. Na koncu su se don Anti i don Stjepanu obratili gđa Danijela Jurić-Kaćunić, predsjednica misijskog vijeća Gaggenau/Rastatt/Baden-Baden, te gosp. Jozo Ćaćić u ime vjernika iz zajednica Offenburg i Kehl. Predavši prigodne darove, zahvalili su don Anti na njegovu predanom radu u našoj misiji, a don Stjepanu izrazili riječi dobrodošlice.

Na sličan način organizirani su sutradan, u nedjelju, oproštaj i dobrodošlica i u ostalim centrima: Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim. Misu u 9:00 sati u crkvi St. Michael u Karlsruheu predslavio je don Anto, misu u 12:30 u crkvi St. Paul u Bruchsalu don Ivo te misu u 16:00 sati u crkvi St. Antonius u Pforzheimu don Stjepan. Nakon don Antinog i don Stjepanovog kratkog obraćanja, izraze zahvale i dobrodošlice poželjeli su i darove predali: u Karlsruheu gđa Monika Mišić, predsjednica vijeća; u Bruchsalu gđa Marija Vasilj i gđa Emilija Mikulić, predsjednica i potpredsjednica vijeća; te u Pforzheimu gosp. Damir Premužić, predsjednik vijeća.

Novo vodstvo Misijskog pastoralnog vijeća u Bruchsalu

U subotu, 24. 7. 2021. u dvorani St. Paul u Bruchsalu održana je konstituirajuća sjednica Misijskog pastoralnog vijeća (MPV) zajednice Bruchsal na kojoj je na petogodišnji mandat izabrano novo vodstvo.

Od 20 članova vijeća, koji su prešli izborni prag na misijskim izborima održanim 18. 7. 2021., na konstituirajućoj sjednici bilo je prisutno njih 13. Sjednicu je vodio i moderirao don Ivo Nedić, voditelj HKM Mittelbaden uz nazočnost past. suradnika Darka Rubčića. Nakon uvodne molitve don Ivo je zahvalio članovima staroga MPV-a kojim je u posljednja dva mandata (11 godina) vrlo uspješno predsjedao gosp. Pero Jurišić.

Nakon što su vijećnici upoznati s rezultatima izbora, pristupilo se izboru novoga vodstva. Nakon dva kruga glasovanja za predsjednicu MPV-a izabrana je gđa Marija Vasilj, za dopredsjednicu gđa Emilija Mikulić, za rizničarku gđa Klaudija Šubić, za zapisničara gosp. Ivica Čavar te za glasnogovornika gosp. Pero Jurišić.

Uže tijelo MPV-a čine: Čavar Ivica, Didulica Ante, Esapović Željka, Jurišić Pero, Jurleta Marko, Kralj Kruno, Mikulić Emilija, Sauer Dijana, Šubić Klaudija, Ukalović Željko, Vasilj Marija i Vukoja Mirko. Članovi proširenoga Vijeća su: Bodrožić Mijo, Gregurić Ivan, Grgić Željko, Jukić Anto, Ladan Anto, Miketa Mario, Popović Domagoj i Sudar Janko.

Svim vijećnicima, a napose novom vodstvu na čelu s predsjednicom Marijom Vasilj želimo svaki Božji blagoslov, ljubavi i snage u služenju hrvatskoj katoličkoj zajednici u Bruchsalu!

Ukratko o vodećim članovima MPV-a:

Marija Vasilj, predsjednica – rođena 1972. u Sinju. Udana, majka triju kćeri. Po zanimanju krojačica. Godinama je angažirana u crkvi, u radu s ministrantima, u folkloru. Posebno je poznata po svojim umjetničkim dekoracijama crkve za posebne prilike kao što su prve pričesti i krizme.

Emilija Mikulić, dopredsjednica – rođena 1968. u Metkoviću. Udana, majka dviju kćeri i baka. Po zanimanju je zubotehnička asistentica. Još od 1988. godine članica je misijskih pastoralnih vijeća. Posljednjih godina vodi skupinu čitača u crkvi.

Klaudija Šubić, rizničarka – rođena 1984. u Bruchsalu. Udana, majka dvoje djece. Po zanimanju ekonomistica. U zadnja dva mandata (11 godina) MPV-a također je obnašala službu rizničara.

Ivica Čavar, zapisničar – rođen 1968. u Jajcu. Oženjen, otac četvero djece. Po zanimanju voditelj gradilišta, građevinski tehničar.

Pero Jurišić, glasnogovornik – rođen 1970. u Novom Travniku. Oženjen, otac dvoje djece. Po zanimanju doktor prirodnih znanosti, polje kemija. Trenutno menadžer u tvrtki SAP u Bruchsalu. Član misijskih pastoralni vijeća više od 20 godina, najprije kao rizničar u dva mandata, a onda kao predsjednik u dva mandata (11 godina).

Košarkaš NBA lige kum na vjenčanju

Na hrvatskom vjenčanju u Karlsruheu mladoženjin kum bit će košarkaš profesionalne američke NBA lige i hrvatski reprezentativac Ivica Zubac.

Mladi Čitlučanin, rođen 1997. godine u Mostaru, trenutno je član kluba Los Angeles Clippers. Igračku karijeru na poziciji centra započeo je još srednjoškolac u zagrebačkoj Ciboni, a prvi seniorski klub za koji je nastupio bio je KK Zrinjevac. Do odlaska u Ameriku igrao je za Cibonu, kratko vrijeme za Cedevitu te za beogradski klub Mega Leks.

Godine 2016. u 2. krugu novačenja igrača (NBA Draft) Zupca je izabrao tim Los Angeles Lakersa s kojim je potpisao trogodišnji ugovor. Godine 2019. Zubac je prešao u klub Los Angeles Clippers za koji i danas nastupa.

Ovaj skromni i samozatajni mladić, visok 216 cm, s ponosom ističe kako mu vjera puno znači u životu te kako nedjeljom, kada nema klupskih obveza, ide na hrvatsku misu u crkvu sv. Ante u Los Angelesu.

Poznati kandidati za novi sastav Misijskog pastoralnog vijeća Bruchsal

Dragi vjernici iz Bruchsala i okolice, u srijedu, 7. 7. 2021. istekao je rok za prijavu kandidatura za Misijsko pastoralno vijeće Bruchsal. Za novi sastav Vijeća prijavilo se 20 kandidata: Bodrožić Mijo, Čavar Ivica, Didulica Ante, Esapović Željka, Gregurić Ivan, Grgić Željko, Jukić Anto, Jurišić Pero, Jurleta Marko, Kralj Kruno, Ladan Anto, Miketa Mario, Mikulić Emilija, Popović Domagoj, Sauer Dijana, Sudar Janko, Šubić Klaudija, Ukalović Željko, Vasilj Marija i Vukoja Mirko. Glasačke liste su napravljene.

U nedjelju, 11. 7. 2021. prije početka misa redari će na ulazu u crkvu dijeliti glasačke listove vjernicima Bruchsala i okolice koji će onda ispunjene listove donijeti naredne nedjelje, 18. 7. 2021. kada su izbori za Misijsko pastoralno vijeće. Na ovaj način vjernici će imati dovoljno vremena da dobro razmisle i odaberu svoje kandidate, a ujedno se neće stvarati gužva na glasačkom mjestu u dvorani St. Paul na sam dan izbora.

Vjernici koji ne mogu doći na misu u nedjelju, 11. 7. 2021. moći će glasovati na sam dan izbora, u nedjelju, 18. 7. 2021., nakon obiju misa.

Napomene:

  • Glasovati mogu samo osobe s napunjenih 16 godina koji žive na području Bruchsala i okolice.
  • Može se odabrati najviše 12 kandidata. Listovi koji budu označeni s više od 12 kandidata smatrat će se nevažećima.
  • Osoba može glasovati isključivo u svoje ime (ne mogu se predati glasački listovi od drugih osoba).

Trinaestogodišnji Ante hodočastio 20 km svom imenjaku

PFORZHEIM – Na blagdan sv. Ante Padovanskog, u nedjelju, 13. lipnja 2021. 13-godišnji Ante je sa svojom majkom pješice hodočastio 20 km iz Bad Wildbada do Pforzheima svom nebeskom zaštitniku sv. Anti Padovanskom.

Nakon svete mise u 16 sati u crkvi St. Antonius u Pforzheimu, u kapeli kod kipa sv. Ante zatekli smo peteročlanu obitelj: oca Danijela, majku Rozu i dječicu Antu (13), Lanu (11) i Mateu (7). U kratkom razgovoru s njima doznali smo da su majka i njezin sin Ante prepješačili 20 km udaljenosti od Bad Wildbada do Pforzheima za 4½ sata. Premda je bilo opasnih dionica na kojima nije bilo pješačkog nogostupa, majka i sin su, uzdajući se u Boga i pomoć njihova najomiljenijeg sveca – sv. Ante, sretno i na vrijeme stigli na misu u crkvu sv. Ante.

Dok su živjeli u Bjelovaru često su išli na razna hodočašća a nikada nisu propustili poznato hodočašće na Veliki petak, kada vjernici organizirano pješače po čitavoj županiji dobrih 12 sati, od 07:00 do 19:00. Majka Roza se nada kako će primjer njezina sina Ante potaknuti i druge mlade na hodočašćenja.

Karl Rahner: Sedam zadnjih Isusovih riječi

Molitveno razmatranje muke Isusove Karla Rahnera iz njegove knjige “Molitve života”
uz likovne prikaze hrvatskih modernih umjetnika

Ivo Dulčić: Raspeće

Prva riječ: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“ Lk 23,34

Visiš na križu. Prikovali su te. Nećeš više sići s toga stupa između neba i zemlje. Peku te rane na tijelu. Trnova kruna ranjava ti glavu. U očima ti pliva krv. Rane na tvojim rukama i nogama takve su kao da su ti udovi probodeni usijanim gvožđem. A duša ti je more tuge, bola i beznađa.

Oni što su ti sve to učinili stoje uz tvoj križ. Neće da odu, da te barem puste da sam umreš. Čekaju. Smiju se. Čak misle da imaju pravo i da je tvoje stanje očigledan dokaz za to; dokaz da je njihovo postupanje s tobom ispunjavanje najsvetije pravde, bogoslužje s kojim se mogu ponositi. I zato se smiju. Izruguju se, hule. A na te se, užasnije od svake tjelesne boli, svalio očaj zbog takve zlobe. Zar ima ljudi spremnih na takvu podlost? Imaš li išta više zajedničkog s njima? Smije li čovjek čovjeka tako krvnički mučiti? Nasmrt mučiti lažju, podlošću, izdajom, licemjerstvom i podmuklošću te se još graditi da ima pravo, glumiti nevina, pretvarati se u pravedna suca? I to Bog dopušta da se događa u njegovu svijetu? Gromki smijeh i hula neprijatelja da se slavodobitno prolama Božjim svijetom? O Gospode, naše bi srce puklo od bijesa i očaja. Kleli bismo neprijatelje i Boga. Zaurlali bismo i kao izbezumljeni trgali ruku s čavla da još jednom stisnemo šaku.

A ti veliš: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine. Neshvatljiv si, Isuse. Gdje je samo nastala ta riječ u tvojoj ispaćenoj i bolju razrovanoj duši?! Neshvatljiv si! Ti ljubiš i svoje neprijatelje. Preporučuješ ih svome Ocu. Moliš za njih. O Gospode, ako nije grehota reći: Ti ih ispričavaš najnevjerojatnijom isprikom što je ima – da nisu znali. Sve su oni znali. Samo sve nisu htjeli znati! A što ne želimo znati, to ipak znademo u nutrini srca. Ali, mi to mrzimo i ne damo da izroni na površinu svijesti. A ti kažeš, ne znaju što čine. Za jedno ipak nisu znali: za tvoju ljubav prema njima, jer za nju zna samo tko te i sam ljubi. Samo ljubav razumije poklonjenu ljubav.

I nad mojim grijesima izgovori riječi praštanja neshvatljive ljubavi. I za me reci Ocu: oprosti mu, jer nije znao što je činio. Doduše, ja sam znao. Sve. Ali za tvoju ljubav ipak ne. Daj da se sjetim tvoje prve riječi na križu kad u Očenašu bez razmišljanja tvrdim da opraštam svojim dužnicima. O moj Bože na križu ljubavi, zaista ne znam je li mi itko što dužan što bih mu mogao oprostiti. No i za ovo mi treba tvoje snage da bih oprostio, od srca oprostio, onima u kojima moj ponos i moja sebičnost gledaju neprijatelje.

Đurđa Gudlin Zanoški: Golgota

Druga riječ: „Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" Lk 23,43

Ti si u smrtnim mukama – a još uvijek nalaziš mjesta za tuđe muke u svome srcu, do vrha ispunjenu patnjama. Na samrti – i brineš se za jednog lupeža, koji i sam u svojoj patnji mora priznati da njegove paklene, smrtne muke nisu prevelika kazna za njegov opaki život. Vidiš svoju majku – a razgovaraš najprije s izgubljenim sinom. Grcaš bogoostavljen – a govoriš o raju. Oči ti potamniše u noći mrijenja, a ipak vide vječno Svjetlo. Na samrti je čovjek zaokupljen samo sobom, jer je napušten i ostavljen. A ti se skrbiš za duše koje trebaju ući s tobom u tvoje kraljevstvo. O premilostivo srce! O jako i hrabro srce!

Bijedan neki zločinac te moli da ga se sjetiš. I ti mu obeća raj. Hoće li biti sve drugačije kad umreš? Hoće li se život grijeha i opačina smjesta preobraziti čim mu se primakneš? Kad ti izgovoriš riječi pretvorbe nad jednim životom, praštaju se, čak i preobrazuju grijesi i najodvratnija nedjela zločinačkog života, te se više ništa ne može ispriječiti na ulazu k svetom Bogu. Pa priznali bismo i mi nešto dobre volje takvom neotesancu i zločincu, toliko da se jedva provuče. Ali zle navike, opake pohote, surovost i kal, grubijanština – to se valjda ne briše s malo dobre volje i u zadnji čas na vješalima! Ipak takav ne može na brzinu u nebo kao pokornici i pročišćeni, kao sveci, koji nisu ništa činili doli posvećivali i pripravljali tijelo i dušu za triput svetoga Boga! A ti ipak izgovaraš svemoćnu riječ svoje milosti. Ona prodire razbojniku u srce, pretvara pakleni oganj njegovih smrtnih muka u očinski plamen božanske ljubavi, koja namah preobrazuje sve što je još u njemu djelo tvoga Oca, i sažiže sve što se kao pakosna zloća stvorenja u životu opiralo Bogu. Razbojnik ulazi s tobom u raj tvoga Oca.

Hoćeš li i meni dati milost da nikad ne klonem duhom, da smjelo ištem sve od tvoje dobrote, da sve očekujem? Dati hrabrost da ti reknem, pa bio i najodbačeniji zločinac: Gospodine, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo! Gospodine, daj da tvoj križ bude uspravljen uz moju smrtnu postelju. Neka mi tvoja usta uprave riječi: Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju. Neka me ta riječ učini dostojnim da, potpuno posvećen i od grijeha očišćen preobrazbenom snagom smrti s tobom i u tebi, uđem u kraljevstvo tvoga Oca.

Antun Babić: Put križa, XII. postaja

Treća riječ: „Ženo, evo ti sina; Sine, evo ti majke!“ Iv 19,26

Sad na umoru došao je čas kad opet uza te smije biti tvoja majka. Sad kada se ne traže čudesa, nego valja mrijeti, smije stati uza te ona kojoj si rekao: Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas (Iv 2,4). Sad je čas u kojem se združuju sin i majka. A taj je čas – čas rastanka, čas smrti. Čas u koji se majci udovici uzima sin jedinac. I tako još jednom tvoje oko motri majku. Nju, koju ni od čega nisi poštedio. Nisi ti bio samo radost njezina života. Ti si bio i gorčina i bol njezina života. No oboje je bilo tvoja milost, jer je oboje bilo tvoja ljubav. Zato što je oba puta stajala uza te i služila ti, zato si je volio. Baš je time ona zapravo i postala potpuno tvojom majkom. Ta braća, sestre i majka tebi su oni koji vrše volju tvoga Oca koji je na nebesima. U tvojim mukama još uvijek je budna ljubav i nježnost što lebdi između sina i majke. Tvojom su smrću blagoslovljene i posvećene i ove nježne, mile zemaljske stvari što srce čine mekim i zemlju lijepom. Ove vrednote ne mriju u tvome srcu, čak ni satrvenome srcu. I stoga su one spašene za nebo. Zbog toga će nastati nova zemlja, jer si umirući ljubio zemlju, jer si još na samrti, dirnut suzama jedne majke, bio zabrinut za naš vječni spas, jer si se i za vrijeme svoga propadanja skrbio za zemaljsku dobrobit jedne udovice i jednome sinu dao majku i jednoj majci sina.

Ali ona nije stajala podno tvoga križa samo kao majka osamljene boli kojoj ubijaju sina. Ona je stajala i u naše ime. Ona je stajala ondje kao majka svih živih. Ona je za nas žrtvovala sina. Ona je za Gospodinovu smrt u naše ime rekla svoje “neka mi bude”. Ona je bila Crkva pod križem, rod Evine djece, ona se borila u borbi svijeta između Zmije i Sina Žene. Pa ako si zbog toga ovu majku dao ljubljenom učeniku, onda si svima nama dao svoju majku. Sine, kćeri, evo ti majke – kažeš to meni. O riječi vječne oporuke! Pod tvojim križem, Isuse, stoji samo onaj učenik s ljubavlju, koji od onoga časa uzima k sebi tvoju majku. A sve milosti tvoje smrti dijele njene majčinske čiste ruke. Udijeli nam milost da ljubimo i štujemo tvoju majku. Reci i njoj kad gledaš mene bijednika: Ženo, evo ti sina; Majko, evo ti kćeri.

Čisto, djevičansko srce trebalo je da u ime svijeta rekne svoje Da na gozbi Jaganjca sa svojom zaručnicom – Crkvom, s čovječanstvom što je u tvojoj krvi oprano i otkupljeno. Ako me povjeriš srcu svoje majke, onda tvoja smrt za me neće biti uzaludna, nego ću biti nazočan kad svane dan tvoje vječne gozbe, kad se sva stvorenja zauvijek preobražena vječno združe s tobom.

Ivan Meštrović: Raspelo

Četvrta riječ: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Mt 27,46

Bliži se smrt. Nije to kraj tjelesnog života, koji je izbavljenje i smirenje, nego smrt koja je zadnji ponor, nezamisliva snaga razaranja i patnje. Primiče se smrt, praznina, užasna nemoć, razorna pustoš. Kad sve izmiče, sve bježi, gdje nema ničega osim napuštenosti što ujedno žeže i neizrecivo je mrtva. U toj noći duha i sjetila, u toj pustoši srca u kome je sve spaljeno, tvoja je duša još uvijek u molitvi; ta stravična pustoš bôlju poharana srca pretvara se u jedinstven zov Boga. O molitvo bola, molitvo osame, molitvo bezdane nemoći, molitvo napuštena Boga, klanjamo ti se. Ako ti, Isuse, tako moliš, u takvoj tjeskobi moliš, gdje je onda još ikakav ponor iz kojeg se ne bi smjelo zazvati tvoga Oca? Gdje je očaj koji sam ne bi u okrilju tvoje napuštenosti postao molitvom? Gdje još zanijemiti od muka, a da se ne zna da se i takav nijemi vapaj još čuje usred nebeskog klicanja?

Da bi izrekao svoju tjeskobu, da bi izmolio molitvu svoje beskrajne napuštenosti, počeo si moliti 22. psalam. A tvoje riječi: “Bože, Bože moj, zašto si me ostavio?” prvi su stih prastare tužaljke što ju je nekoć sam tvoj Sveti Duh stavio u srce i usta starozavjetnome pobožniku kao vapaj u nevolji. Ti, dakle, u svojoj posvemašnjoj muci, ako se smijem usuditi tako reći, nisi htio moliti ništa drugo, nego ono što su prije tebe molile bezbrojne tisuće. Ti si na neki način za vrijeme svoje velike mise, kad si sama sebe prikazivao za vječnu žrtvu i sam molio liturgijski oblikovanim riječima, i tim si riječima mogao reći sve. Nauči me tako moliti riječima Crkve da mi one postanu riječi srca.

Josip Botteri Dini: Kalvarija

Peta riječ: „Žedan sam.“ Iv 19,28

Evanđelist Ivan, koji je to sam čuo, spominje ovu tvoju riječ; budući da si znao da je sve svršeno, rekao si da bi se ispunilo Pismo: Žedan sam. I tu si potvrdio riječ psalma koju je Božji duh proročki rekao o tvojoj muci. Jer se u istom 22. psalmu za te veli: Snaga se moja osušila kao crijep, i moj se jezik uz nepce slijepio. A u psalmu 69,22 stoji o tebi: U mojoj me žeđi octom napojiše. O Slugo Očev, poslušan do smrti, smrti na križu, ti se ne obazireš na ono što te je zadesilo, nego gledaš na sve ono što te ima još zadesiti, ne gledaš na ono što činiš, nego što ti je činiti, ne gledaš na činjenice, nego na dužnost. Kao da bojažljivo paziš – još i u smrtnom strahu, što smućuje duh i lišava prisebnosti – kako bi se sve u tvome životu uskladilo s vječnom slikom, koja je stajala u duhu tvoga Oca, kada te je mislio. Tako se ti, zapravo, ne obazireš na nečuvenu žeđ svog iskrvavljena, živim ranama pokrivena golog tijela, koje je izloženo vrelom istočnjačkom suncu. Naprotiv, ti utvrđuješ – jer do smrti ljubiš Očevu volju – s poniznošću: da, i to je ispunjeno, to što su o meni navijestila proročka usta kao Očevu volju; da, zaista sam žedan. O kraljevsko srce, komu je i patnja, što ludim bijesom prži tvoje tijelo, samo ispunjenje naloga odozgo!

No, ti si tako shvatio svu svoju muku i njezinu jezivu okrutnost. Nalog je to bio, a ne slijepa sudbina; Očeva volja, a ne ljudska zloba; spasenjski čin tvoje ljubavi, a ne podlost grešnika. Ti si propao da bismo se mi spasili; ti si umro da bismo mi živjeli; ti si žeđao da mi nađemo okrepu na vodama života. Ti si izgarao od žeđi da bi kroz tvoja probodena rebra iz srca poteklo vrelo žive vode. Na nj si pozvao kad si na svetkovinu Sjenica povikao jakim glasom: Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije tko vjeruje u mene! Jer će iz Mesijina srca poteći rijeke žive vode Duha (Iv 7,37 sl.). Ti si radi mene trpio žeđ, žeđao si za mojom ljubavi i za mojim spasenjem: kao što jelen za izvor vodom, tako žeđa duša moja za tobom.

Đuro Seder: Raspeće

Šesta riječ: „Svršeno je!“ Iv 19,30

Zapravo si rekao: dovršeno je. Da, Gospodine, došao je tvoj kraj. Kraj tvoga života. Kraj tvoje časti, tvoga ljudskog nadanja, kraj tvoje borbe i tvoga rada. Sve je prošlo i minulo. Sve je postalo prazno. I tvoj je život protekao. Beznadno i nemoćno. Ali taj kraj je tvoje dovršenje. Jer kraj u vjernosti i ljubavi je dovršenje. I tvoj poraz je tvoja pobjeda.

Gospodine, kad ću jednom shvatiti taj zakon tvojega, a time i mojega života? Zakon koji kaže da je smrt život, samoprijegor vlastiti dobitak, siromaštvo bogatstvo i bol milost, da je svršetak doista dovršetak?

Da, ti si dovršio. Dovršen je nalog što ti ga je dao Otac. Ispijena je čaša koja te nije smjela mimoići. Pretrpio si strašnu smrt. Dovršeno je otkupljenje svijeta. Pobijeđena je smrt. Svladan je grijeh. Nemoćna postade moć duhova tame. Otvorena su vrata života. Zadobivena je sloboda djece Božje. Sada može puhati Duh milosti. I već se počinje polako, kao u praskozorje, rumeniti mračni svijet u žaru tvoje ljubavi, i samo jedan mali trenutak – mali trenutak što ga zovemo povijest svijeta – i on će se zapaliti i zažariti i biti vatra tvoga božanstva, i sav će svijet biti uronjen u blaženo ognjeno more tvoga života. Sve je dovršeno.

 Dovrši i mene u svome Duhu, ti dovršitelju cijeloga svijeta, ti Riječi Očeva, koja je sve dovršila u tijelu i svojim mukama. Hoću li i ja u povečerje svoga života smjeti reći: Svršeno je; izvršio sam nalog što si mi ga dao? Hoću li i ja smjeti moliti tvoju velikosvećeničku molitvu kad padne na me smrtna sjena: Oče, došao je čas… Ja te proslavih na zemlji, dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe (Iv 17,1 sl.) – ? O Isuse, kakav god bio nalog koji mi je dao Otac – velik ili malen, sladak ili gorak, život ili smrt – daj da ga izvršim kao i ti koji si već sve dovršio, pa i moj život, kako bih ga i ja mogao dovršiti.

Valerije Michieli: Raspelo

Sedma riječ: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ Lk 23,46

O Isuse, najnapušteniji, bolju rastrgani, na kraju si. Na onome kraju kad se čovjeku uzima sve, čak i duša i slobodno Da ili Ne; ondje, dakle, gdje je čovjek uzet samome sebi. To je smrt. Tko uzima – što uzima? Ništavilo? Slijepa sudbina? Nemilosrdna narav? Ne, Otac! Bog koji je mudrost i ljubav. I zato dopuštaš da budeš uzet sam sebi. Ti se sam s pouzdanjem predaješ u one nevidljive, tihe ruke koje mi, nevjerni i za svoje Ja uplašeni ljudi osjećamo kao iznenadan, nemilosrdan zahvat kojim nas dave sudbina i smrt. Ti znaš, to su Očeve ruke. I mrijući tvoje potamnjele oči vide Oca, one gledaju u velike, mirne oči njegove ljubavi, a tvoje usne šapću zadnje riječi tvojega života: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.

Sve daješ onome koji ti je sve dao. Sve polažeš bez jamstva i pridržaja u ruke svoga Oca. Oh, to je mnogo, teško i gorko. I ti si sam morao nositi teret svoga života: ljude, njihovu podlost, svoj nalog, svoj križ, neuspjeh i smrt. Ali sada je nošenje minulo. Sada smiješ predati sve i sama sebe u očeve ruke. Te ruke drže tako dobro i nježno. Poput majčinih ruku. One obujmljuju tvoju dušu kao što se brižno i milo rukama obuhvaća mala ptica. Sada više ništa nije teško, sve je lako, i sve je svjetlo i milost. Sve je u okrilju Božjeg srca, gdje se mogu isplakati svi tereti, jer Otac poljupcima otire s obraza djetetu suze.

Isuse, hoćeš li jednoć i moju ubogu dušu i moj jadni život predati u Očeve ruke? Nemoj tada stavljati breme moga života, breme grijeha na sudačku tezulju, nego u Očeve ruke. Kamo ću bježati, komu li se uteći, ako ne tebi, bratu u mojim gorčinama, ispatniku mojih grijeha? Gle, danas dolazim k tebi. Klečim pred tvojim križem. Cjelivam noge koje me nečujno i odlučno okrvavljenim koracima slijede na zamršenim putovima moga života. Grlim tvoj križ, Gospode vječne ljubavi, srce svih srdaca, ti probodeno srce, velikodušno i neizmjerno dobrostivo srce. Smiluj mi se. Prigrli me svojom ljubavlju. Pa kad se jednom primakne kraj moga hodočašća i dan bude na izmaku, kad me okruže sjene smrti, onda i na mome koncu progovori svoju zadnju riječ: Oče, u ruke tvoje predajem njegov duh. O dobri Isuse. Amen.

Uz Veliki petak…

Stihovi: Silvije Strahimir Kranjčević, Iz zbirke Izabrane pjesme (1898.)
Glazba: Darko Rubčić
Aranžman: Darko Rubčić / Anto Kovačić
Kompjutor, gitare, vokal: Anto Kovačić
Klavijature: Darko Rubčić
Bas gitara: Robert Vrbančić
Bubanj: Marko Matošević
Produkcija: Ante Gelo / Miro Vidović
Album: VIS Jukić: Pjesma nad pjesmama (2015.)

Eli! Eli! lamâ azâvtani?!

Silvije Strahimir Kranjčević

Na Golgoti je umro – a za kog je izda’no?
Je l’ pala žrtva ova il kasno ili rano?

Na Golgoti je umro i svijet za to znade,
Al od te žrtve davne još ploda ne imade.

A krv je tekla mnoga i srce tu je stalo,
Što nikad nije više onako zakucalo…

I vjekovi su prošli daleki, strašni, crni,
Osušila se krvca i suha još se skrvrni.

Prošetala se povijest u sramotničkoj halji,
I što smo nebu bliži, sve od neba smo – dalji!

Na Golgoti je staro prelomilo se drvo,
Pokradoše mu čavle – i to je bilo prvo!

U ime čovječanstva i bratstva i slobode
Počeše krvno kolo da bezbožnički vode – – –

I derala se družba od gadne strasti pjana;
Mi ubijamo, Bože, sve zbog Tebe – Hosana!

Na Golgoti je mrtvo i vjetrić tamo tajni
Tak cvili: Eli! Eli! lamâ azâvtani?

A pokraj krvi davne i ispod drva suha
Sve milijuni vape: O pravice, o kruha!

Da ukidoste ropstvo, i cirkus i hijenu,
Pa odvedoste ljudstvo u kršćansku arenu!

I tu u sjajnim ložam, u zlatu i u slavi,
Pod vijencem i pod mitrom na debeloj si glavi,

Zapremili ste i vi i vaše gospe bijele
Na pozornici svijeta sve najprve fotelje!

I gledajte u igru od bijede i od jada,
Gdje čovječanstvo mučno ko On pod drvom pada!

I tamnice o crne, gdje mnogi plač se gubi,
Kad takovi su ljudi: il umri ili ubi!

I djevojčice gole, a ispred sita suca,
Ah, imale bi obraz, da nemaju želuca!

I sramotu i bijedu i uvrede i varke
I uzdahe i laži i mnoge suze žarke.

A usred bare ove, gdje trovna gamad pliže,
Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem diže.

I gleda, gdje su ljudstvu sve gori crni dani,
I plače: Eli! Eli! lamâ azâvtani!

Badava gordo kube i mramor Panteona,
I papuče od zlata i orgulje i zvona!

Badava tamjan mnogi i ponosni oltari,
Badava alem gori na kruni i tijari!

Ah, Golgota je pusta, i vjetrić tamo tajni
Tek cvili: “Eli! Eli! lamâ azâvtani?!”

Raspored online vjeronauka

UTORAK | vjeroučitelji: don Ivo Nedić i Darko Rubčić

16:00-16:45

Prvopričesnici

Bruchsal, Mingolsheim, Kirrlach, Kehl

17:00-17:45

Krizmanici, 1. grupa

Bruchsal

18:00-18:45

Krizmanici, 2. grupa

Bruchsal

SRIJEDA | vjeroučiteljica: Đurđica Trputec

17:00-17:45

Prvopričesnici

Gaggenau, Rastatt

ČETVRTAK | vjeroučitelji: don Ivo Nedić i Darko Rubčić

17:00-17:45

Krizmanici

Kehl, Offenburg, Kirrlach, Mingolsheim

ČETVRTAK | vjeroučitelji: don Sebastijan Marković i Đurđica Trputec

19:00-19:45

Krizmanici

Bretten

PETAK | vjeroučiteljica: Đurđica Trputec

16:00-16:45

Krizmanici

Gaggenau

17:00-17:45

Krizmanici

Rastatt

PETAK | vjeroučitelji: don Ivo Nedić i Darko Rubčić

16:00-16:45

Prvopričesnici

Pforzheim

17:00-17:45

Krizmanici, 1. grupa

Pforzheim

18:00-18:45

Krizmanici, 2. grupa

Pforzheim

SUBOTA | vjeroučitelji: don Sebastijan Marković i Đurđica Trputec

11:00-11:45

Prvopričesnici

Karlsruhe

SUBOTA | vjeroučitelj: don Anto Adžamić

12:00-12:45

Krizmanici, 1. grupa

Karlsruhe

13:00-13:45

Krizmanici, 2. grupa

Karlsruhe

Nekoliko važnih napomena!

  • Online nastavu izvodit ćemo preko aplikacije Zoom. Aplikacija je besplatna i lako se instalira na računalo (PC ili laptop), tablet ili mobitel. Molimo roditelje i djecu da se na vrijeme uključe u razgovor, prethodno provjerivši audio i video konekciju.
  • Vrlo je bitno da prije primanja sakramenata Prve pričesti i Krizme prikupimo svu potrebnu dokumentaciju! Podaci koje ste kod upisa na vjeronauk dali za vašu djecu, nisu dostatni. Njemačke župe odnosno njemački župnici traže originalni Krsni list ili Potvrdu o primljenom sakramentu krštenja djeteta te potvrdu za kuma/kumu na sakramentu Krizme. Te dokumente trebate tražiti u župi gdje je vaše dijete bilo kršteno. Također je potrebno ispuniti formular Benachrichtigung über den Empfang der heiligen Firmung.

Dokumente možete skenirati i poslati putem maila vjeroučiteljima ili poštom na adresu: Kroatische Katholische Mission, Marienstrasse 80, 76137 Karlsruhe.

Prvopričesnici i krizmanici koji su kršteni na području naše misije Mittelbaden ne trebaju dostaviti ove potvrde.

  • Draga djeco i roditelji, vrlo je važno da zajednički dolazite na nedjeljne svete mise. Uz vjeronauk, to je vrlo važan dio pripreme za primanje sakramenata Svete ispovijedi, Pričesti i Krizme.

Online vjeronauk za prvopričesnike i krizmanike

Draga djeco, dragi roditelji, unatoč našoj želji i inzistiranju kod crkvenih vlasti da nastavimo s redovnom nastavom vjeronauka u crkvenim prostorima, nismo dobili dozvole i moramo krenuti s online nastavom. Nastava će biti isključivo za prvopričesnike i krizmanike!

Danas smo organizirali naš prvi online razgovor s prvopričesnicima iz Bruchsala i njihovim roditeljima. U ugodnom razgovoru vjeroučitelja, djece i roditelja dogovoren je termin nastave vjeronauka, okvirni plan rada i riješena neka konkretna pitanja vezana za samo slavlje Prve pričesti.

U narednih nekoliko dana objavit ćemo raspored online vjeronauka za sve naše zajednice.

Apeliramo na roditelje prvopričesnika i krizmanika da redovno dolaze sa svojom djecom na svete mise u našim zajednicama kako bi djeci pružili pravi primjer konkretnog kršćanskog življenja.