Gostovanje zbora mladih Misije Mittelbaden u Ludwigshafenu

Redakcija

Na poziv don Ive Nedića, bivšeg dugogodišnjeg voditelja HKM Mittelbaden, a danas voditelja HKM Ludwigshafen, zbor mladih Misije Mittelbaden animirao je svetu misu u nedjelju, 19. travnja 2026., u crkvi sv. Hedwige (St. Hedwig) u Ludwigshafenu. Misno slavlje predvodio je don Tihomir Šutalo, aktualni voditelj Misije Mittelbaden.

Nakon mise uslijedilo je zajedničko druženje mladih iz obiju misija uz roštilj, pjesmu i razgovor. U radosnom i opuštenom ozračju imali su priliku bolje se upoznati i produbiti međusobne odnose.

Don Ivo izrazio je iskrenu radost i zahvalnost zbog njihova dolaska, istaknuvši koliko mu znači vidjeti povezanost i zajedništvo mladih.

Ovakvi susreti još jednom potvrđuju važnost zajedništva te pokazuju koliko se mladi rado odazivaju kada im se pruži prostor za duhovni rast, susret i zajedničko slavlje.

Jacqueline Zadravec

Fotogalerija
4 Videos

Oproštaji od pokojnog vlč. Ivana Plješe

Redakcija

Od pokojnog vlč. Ivana Plješe (1937.–2026.) oprostili su se don Stjepan Matijević u ime salezijanske zajednice te župnik vlč. Markus Miles u ime Župe Karlsruhe i don Tihomir Šutalo uime Hrvatske katoličke misije Mittelbaden.

Don Ivan Plješa (1937.–2026.)

Don Ivan Plješa, rođen je 10. 9. 1937. u Supetarskog Dragi na otoku Rabu u Hrvatskoj. Imao je trojicu braće i očevu poćerku/pastorku u obitelji. U nježnoj dječjoj dobi od 11 godina je doživio ozljedu ruke i oka. Rano je otišao u školu na otoku Korčuli, u školu za djecu svjetioničara, i kad je došao doma, zatekao je obitelj bez majke koja je u međuvremenu umrla. Gimnaziju je pohađao u Pazinu, kao i filozofsko-teološke studije. Zaređen je 2. srpnja 1961. u Omišlju za svećenika Krčke biskupije. Kao svećenik je djelovao kao kapelan u Novalji na otoku Pagu i kao župnik i u Župi Polje na otoku Krku. Zatim je došao u Karlsruhe i bio voditelj Hrvatske katoličke misije Karlsruhe od 1970. do 2005. godine.

Don Ivan je tada djelovao u puno većem prostoru od prostora same gore navedene Misije. Obilazio je naše male zajednice i tada najvećim dijelom pristigle radnike koji su baš tih godina, početkom sedamdesetih pristizali na rad u Njemačkoj. Najčešće su to bili susreti za vrijeme mise i druženje poslije mise. Veliku pomoć mu je pružila s. Danijela (zagrebačka sestra milosrdnica), o kojoj je uvijek rado pripovijedao da je bila most između njega i emigranata, koji su ga sumnjičavo doživljavali. S jedne strane radnici, često s obiteljima u Domovini, emigranti koji su bili politički angažirani, a bilo je i onih koji su radili za vlasti u bivšoj Jugoslaviji i nije mu bilo lako znati plivati između tih hridi, koje su mu prijetile. Ostavio je neizbrisiv pečat u vjernicima svoje Misije kroz otvorenost i spremnost pomoći.

Međutim, don Ivan je osmjehom i osjećajem za obični puk, kojega bi često nazivao sirotinjom, te s velikom pomoću s. Danijele i kolega svećenika u susjednim misijama, uspijevao je nadvladavati sve teškoće i zapreke na koje je nailazio. On je sebe smatrao svećenikom koji je poslan naviještati Evanđelje, dijeliti sakramente, držati djeci vjeronauk u tada redovitoj nastavi koja je do priznanja Hrvatske bila neka kombinacija njemačkog i jugoslavenskog školskog programa.

Svakako da bi trebalo ovdje navesti važnost sv. Mise u njegovom životu, a što je potvrđivao i svojim svakodnevnim i ustrajnim dolaskom običnim danima u našoj salezijanskoj kapelici ili nedjeljnim dolascima na misu u sv. Mihaela. Sve do zadnjega, dok je mogao dolaziti tramvajem i vlastitim nogama.

Na vjeronauku je djeci htio usaditi da nauče neke osnovne molitve, padaju mi napamet: Najvjernija Odvjetnice, Čvrsto vjerujem, Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice.

Nakon što je otišao u mirovinu, don Ivan je nastavio pomagati svećenicima slavljima svetih misa, ispovijedanjem, ali i kritikama koje je znao uputiti svojim nasljednicima.

Jedna od njegovih čuvenih rečenica je bila: „Pomagao sam sirotinju preko svojih mogućnosti“, ili „Ja i sirotinja smo se uvijek voljeli“, a to se moglo iščitavati iz njegovih srdačnih i radosnih susreta, začinjenih pitanjima: „Odakle se mi znamo?“, „Jesam li te ja krstio?“, „Jesi li ti bio/bila kod mene na pričesti/krizmi?“.

Ivan je volio obični hrvatski puk, običnog čovjeka i bio je otvoren za pružanje pomoći. To je izviralo iz njegove duboke vjere, redovitog čitanja teoloških knjiga, redovitog čitanja katoličkih novina, osobito Glasa Koncila, Kane, Živog vrela. Meditirao je i razmišljao o pročitanom i uvijek donosio dobre prosudbe o pročitanom, ostajući uvijek vjeran katoličkom nauku svoje Crkve. Budući da je živio usamljeničkim životom, imao je vremena za spremanje nedjeljnih propovijedi i razmatranje nedjeljnih čitanja. Uživao je u semantici, traženju izvora i značenja pojedinih svetopisamskih riječi.

Sve u svemu, don Ivan je proživio jedan bogat svećenički život, ispunjen brigom za duše, dijeljenjem svetih sakramenata, osobnim teološkim promišljanjem i učenjem. U svim se prigodama predstavljao kao katolički svećenik. Možda je nekada u svojoj naivnosti bio i prevaren, možda su mu nekada nešto i podmetali, i mislim da bismo mnogi trebali u ovom trenutku reći: Oprosti nam, don Ivane, što te nismo uvijek razumjeli, prihvatili, ponudili pomoć! Tek sad ćemo shvatiti kakav je velik među nama bio mali čovjek iz hrvatskog puka!

Umro je kako je htio, kao siromah Kristov, 10. travnja 2026. godine u svom stanu u Karlsruhe.

Karlsruhe, 14. travnja 2026.

Don Stjepan Matijević

Ispraćaj pokojnog vlč. Ivana Plješe iz Karlsruhea (fotogalerija)

Redakcija

U petak, 17. travnja 2026., u crkvi sv. Mihaela u Karlsruehu, slavljena je sveta misa zadušnica i svečani ispraćaj dugogodišnjeg voditelja misije Karlsruhe, svećenika Krčke biskupije vlč. Ivana Plješe, koji je, okrjepljen sakramentima, preminuo 10. travnja 2026. u Karlsruheu. Misu je predslavio delegat Dušobrižništva za Hrvate u Njemačkoj fra Petar Klapež, a s njim su u zajedništvu bila još osmorica svećenika: don Tihomir Šutalo, don Sebastijan Marković, don Stjepan Matijević, don Janko Belina, don Ivo Nedić, vlč. Jure Kopić, vlč. Robert Ružić i fra Filip Mimica, te mnogobrojni vjernici.

Na početku propovijedi fra Petar je pročitao životopis pokojnog vlč. Ivana Plješe koji je kao aktivni misionar djelovao među hrvatskim vjernicima na području Karlsruhea i okolice punih 35 godina, od 1970. do 2005. kada se umirovio, ali je nastavio pomagati svećenicima salezijancima u pastoralu još punih 20 godina.

„VIč. Ivana Plješu pamtimo kao dragog prijatelja, zauzetog svećenika i rodoljuba, koji se nije štedio, koji nije posustajao i onda kada je nailazio na zatvorena vrata. Ostavio je upečatljiv trag čovjeka i crkvenog službenika otvorenog za razgovor, i pomoć svim vjernicima u svakoj duhovnoj i tjelesnoj potrebi. S vjernicima i nevjernicima je pristupao jednostavno i s doličnim poštovanjem. Uvijek je bio spreman saslušati, ali i hrabro iznosit i ustrajno braniti spoznatu istinu Isusova Evanđelja“, istaknuo je fra Petar.

„Dok zahvaljujemo Providnosti za dar čovjeka i svećenika čvrste vjere, postojane nade i istinske ljubavi prema Bogu i svakom čovjeku i koji je zavrijedio da ga poštujemo, molimo da se ne izgubi ništa od njegovih plemenitih napora i da ono što je cijenio i što mu bijaše sveto pridonese dobrobiti svih ljudi“, potaknuo je delegat okupljene vjernike da ne zaborave vlč. Ivana Plješu, koji je za svoga života „želio biti blizak svima, s izraženom pažnjom prema onima u poteškoćama. Bio je svećenik među ljudima, s otvorenim srcem za svakoga.“

Pokojni vlč. Plješa je svoju otvorenost i osjetljivost za ljudsku patnju posebno pokazao u vrijeme Domovinskog rata, što je istaknuo i fra Petar: „Pun ljudske topline i duboko osjetljiv na prognane i izbjegle od Domovinskog rata, vlč. Ivan je istinski dijelio tjeskobe, patnje i nade našeg hrvatskog naroda ovdje u Karlsruheu, te se potpuno davao kako bi tješio i ohrabrivao porukom koja je mogla izravno i neposredno dotaknuti ratom napaćena ljudska srca. Neizbrojivi su njegovi znakovi i poticaji u korist izbjeglica i prognanika, te pomoći u svakom pogledu dragoj nam Domovini za vrijeme Domovinskog rata.“

Vlč. Ivan običavao je završavati svoje susrete riječima: „Ne zaboravite moliti za mene“, a fra Petar je kao odgovor na to kazao: „Dragi vlč. Ivane, sada mi molimo tebe da moliš za nas, i da s neba blagosloviš Crkvu, i svoj hrvatski narod, kao što si to činio svake nedjelje i blagdana ovdje u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Karlsruheu. Vlč. Ivane, vjerni Isusov prijatelju, neka tvoja radost bude potpuna kad konačno i zauvijek čuješ njegov glas!“

Po završetku euharistijskog slavlja, voditelj HKM Mittelbaden, don Tihomir Šutalo je izmolio molitvu odrješenja nakon čega su se svećenici i vjernici uputili k izlazu crkve kako bi se uz taktove uskrsne pjesme „Kraljice neba“ predvođene misijskim zborom, puni emocija, oprostili od svog voljenog i dragog „popa Ive“, kako su ga često nazivali, a i on sam se tako znao predstavljati, otkrivajući svoje otočko podrijetlo i ne zaboravljajući svoga rodnog kraja, otoka Raba, gdje je i ispraćen iz Karlsruhea nakon punih 55 godina pastoralnog djelovanja kako bi bio pokopan na svojoj rodnoj grudi, na rapskom groblju 20. travnja 2026.

Tekst: Ivan Gavranović / Živa zajednica

[https://www.zivazajednica.de/ispracaj-pokojnog-vlc-ivana-pljese-iz-karlsruhea/]

Svećenik Krčke biskupije i dugogodišnji voditelj Hrvatske katoličke misije Karlsruhe vlč. Ivan Plješa, preminuo je okrijepljen svetim sakramentima u petak 10. travnja 2026. u Karlsruheu, u 89. godini života i 65. godini svećeništva.

Vlč. Ivan Plješa rođen je u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu 10. rujna 1937. godine. Sjemenišnu gimnaziju i teološki studij završio je u Pazinu. Za svećenika je zaređen 2. srpnja 1961. u Omišlju. Kao kapelan djelovao je u Novalji na otoku Pagu, potom kao župnik u Polju na otoku Krku, a od 3. listopada 1970. je vodio Hrvatsku katoličku misiju Karlsruhe i Ettlingen do prestanka njezina samostalnog djelovanja i ujedinjenja u HKM Mittelbaden 2005. godine. Tijekom svoga pastoralnog djelovanja bio je aktivan i na području Pforzheima i Mosbacha. I nakon umirovljenja ostao je živjeti u Karlsruheu, gdje je nastavio pomagati svećenicima Hrvatske salezijanske provincije koji su preuzeli pastoralnu brigu u HKM Mittelbaden. Pod geslom „Vjeran Bogu i narodu“, vlč. Ivan je 29. lipnja 2022. godine u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu proslavio 60. obljetnicu svoga svećeništva.

Fotogalerija (snimke: Darko Rubčić, Ivan Gavranović, Sebastijan Marković, Igor Širhuber)
2 Videos

Oratorijanci na „Putevima sv. Ivana Bosca“ u Torinu

Redakcija

Od 9. do 12. travnja 2026. 12 srednjoškolaca iz nekoliko zajednica naše Misije Mittelbaden, sudjelovalo je s don Tihomirom Šutalom i vozačem g. Tonijem Rašićem na hodočašću oratorijanaca Hrvatske salezijanske provincije „Putevima sv. Ivana Bosca“ na Colle don Bosco, Chieriju i Torinu.

U večernjim satima 9. travnja stigli smo kao prva od ukupno očekivanih deset skupina, u Colle don Bosco. Zajedničkom večerom i molitvom završili smo dan.

Ujutro, 10. travnja probudio nas je dolazak 450 oratorijanaca iz različitih zajednica (Zagreb, Varaždin, Rijeka, Split, Zadar, Žepče) s kojima smo proveli naredna tri dana. Dan je počeo s veseljem, glazbom i igrom, nastavio posjetom mjesta don Boscova djetinjstva i slavljem svete mise u bazilici na Colle don Bosco koju je predvodio provincijal don Milan Ivančević.

U subotu 11. travnja smo u jutarnjim satima krenuli prema Torinu gdje smo posjetili Valdocco i druga mjesta u Torinu povezana s don Boscom. Posjetili smo prvi don Boscov oratorij te katedralu u kojoj se nalazi Torinsko platno i grob sv. Pier Giorgia Frassatija. U bazilici Marije Pomoćnice u Valdoccu imali smo priliku moliti na grobu sv. Ivana Bosca i sv. Dominika Savija te slaviti svetu misu koju je prevodio don David Leskovar, povjerenik za pastoral mladih. Posjetili smo muzej i mjesta gdje je don Bosco potrošio svoj život za mlade. Dan smo završili predivnim euharistijskim klanjanjem u bazilici gdje smo imali i priliku za ispovijed. Nakon riječi za laku noć vratili smo se u Colle Don Bosco.

U nedjelju 12. travnja smo posjetili Chieri u kojemu je don Bosco proveo 10 godina svoje mladosti. Tamo je učio, tražio svoj put i pronalazio odgovore na životna pitanja u katedrali Marijina uznesenja. Na završnoj svetoj misi, koju je predvodio naš don Tihomir Šutalo, imali smo priliku zadobiti potpuni oprost. Hodočašće smo zaključili šetnjom i pjesmom do oratorija u Chieriju te zajedničkim ručkom.

Kući smo se vratili u nedjelju navečer, ispunjenih srca, osnaženi u vjeri i bogatih uspomena. Upoznali smo don Bosca na poseban način i shvatili da je on doista naš zaštitnik i prijatelj. Kroz njega, njegov rad i salezijance sklopili smo nova prijateljstva koja nas vode u našu domovinu.

Posebno zahvaljujemo Bogu, don Boscu, našim salezijancima, g. Toniju i svim članovima naše male ekipi te svima koji su nam omogućili ovaj nezaboravni događaj.

Antonela Jukić

Fotogalerija (snimke: Antolela Jukić, Tihomir Šutalo, D.R.)
2 Videos

Misijske obavijesti za Drugu vazmenu nedjelju (13. 4. – 19. 4. 2026.)

Tihomir Šutalo

1. Danas je Nedjelja Božjeg Milosrđa (Bijela nedjelja) i Crkva nam nudi mogućnost potpunog oprosta. Za potpuni oprost, uz prethodnu sakramentalnu ispovijed, sv. Pričest te molitvu na nakanu Svetog Oca, potrebno je pred Presvetim izmoliti Vjerovanje i Očenaš dodajući zaziv: Isuse milosrdni, uzdam se u te!  Na kraju svete mise ćemo svi zajedno izmoliti te molitve.

2. Slavlje Prve svete Pričesti:
18. travnja (subota) u 11 sati: Pforzheim i Karlsruhe
19. travnja (nedjelja) u 11:30 Gaggenau, u 12:30 Bruchsal

Ovaj tjedan je ispovijed prvopričesnika.

3. Urednost liturgijskih prostora: sve češće sami primjećujemo, a stižu nam pritužbe i od njemačkih zajednica, da iza sebe ostavljamo prilično neuredne liturgijske prostore i sanitarne čvorove. Molimo vas, nemojte ostavljati u klupama nikakvo smeće, a roditelje molimo da ne daju djeci grickalice i bombone za vrijeme slavlje svetih misa. Pokušajmo svi zajedno odgajati djecu da sudjeluju u Euharistijskom slavlju.

Neka vas, po zagovoru Marije Pomoćnice kršćana i bl. Alojzija Stepinca, prati Božji blagoslov.

Snimka: Ivan Gavranović

Papa predvodio Molitveno bdjenje za mir u svijetu

Redakcija

Papa Lav XIV. predvodio je u subotu, 11. travnja 2026., u 18 sati u bazilici sv. Petra u Vatikanu molitveno bdjenje za mir u svijetu. Tom je prigodom uputio snažan apel čelnicima naroda da zastanu i sjednu za stol dijaloga i posredovanja, „a ne za stol za kojim se planira naoružavanje i donose smrtonosne odluke“, izvijestio je Vatican News.

Istaknuo je kako će Crkva uvijek ustrajati u pozivu na mir, „čak i kada odbacivanje logike rata dovodi do nerazumijevanja i prezira“, te će trajno promicati „poslušnost Bogu, a ne bilo kojem ljudskom autoritetu“.

Oko deset tisuća vjernika okupilo se u bazilici i na Trgu sv. Petra kako bi sudjelovali u bdjenju u molitvi.

Vjernici diljem svijeta pridružili su se Svetom Ocu u molitvi slavnih otajstava krunice, bilo osobno ili na daljinu, uz razmatranja različitih crkvenih otaca. Tijekom krunice sudionici s različitih kontinenata palili su svijeće plamenom preuzetim iz Svjetiljke mira u Asizu, koja neprestano gori na grobu sv. Franje Asiškog. U nastavku donosimo Papin nagovor s molitvenog bdjenja.

Draga braćo i sestre,

vaša je molitva izraz one vjere koja, prema Isusovoj riječi, premješta gore (usp. Mt 17,20). Hvala vam što ste prihvatili ovaj poziv okupljajući se ovdje, pokraj groba svetoga Petra, i na tolikim drugim mjestima diljem svijeta, da zazovete mir. Rat razdvaja, nada ujedinjuje. Oholost gazi, ljubav podiže. Idolopoklonstvo zasljepljuje, živi Bog prosvjetljuje. Dovoljna je tek mala vjera, mrvica vjere, predragi, da se zajedno – kao čovječanstvo i s čovječanstvom –suočimo s ovim dramatičnim trenutkom povijesti.

Molitva nije bijeg kako bismo se oslobodili vlastite odgovornosti, nije anestetik kojim bismo izbjegli bol koju tolika nepravda izaziva. Ona je, naprotiv, najnesebičniji, sveopći i snažni odgovor smrti: mi smo narod koji već uskrsava! U svakome od nas, u svakom ljudskom biću, nutarnji Učitelj poučava miru, potiče na susret, nadahnjuje prošnju.

Podignimo, dakle, pogled! Ustanimo iz ruševina! Ništa nas ne može zatvoriti u unaprijed ispisanu sudbinu, pa ni u ovom svijetu u kojem se čini da ni grobova više nema dovoljno, jer se i dalje razapinje, uništava život, bez prava i bez milosrđa.

Sveti Ivan Pavao II., neumorni svjedok mira, s ganućem je u vrijeme iračke krize 2003. godine rekao:

„Pripadam onoj generaciji koja je proživjela Drugi svjetski rat i preživjela ga. Imam dužnost reći svim mladima, onima mlađima od mene koji nisu imali to iskustvo: ‘Nikada više rat!’, kako je rekao Pavao VI. u svojem prvom posjetu Ujedinjenim narodima. Moramo učiniti sve što je moguće! Dobro znamo da mir nije moguć pod svaku cijenu. Ali isto tako znamo kolika je ova odgovornost“ (Angelus, 16. ožujka 2003.).

Večeras taj njegov, i danas tako aktualan, poziv uzimam kao svoj.

Molitva nas odgaja za djelovanje. Ograničene ljudske mogućnosti sjedinjuju se u molitvi s beskrajnim Božjim mogućnostima. Tada misli, riječi i djela lome demonski lanac zla i stavljaju se u službu Kraljevstva Božjega: Kraljevstva u kojem nema ni mača, ni drona, ni osvete, ni banaliziranja zla, ni nepravedne dobiti, nego samo dostojanstvo, razumijevanje i oprost.

U tome se nalazi zapreka onom deliriju svemoći koji oko nas postaje sve nepredvidljiviji i agresivniji. Uravnoteženost u ljudskoj obitelji ozbiljno je poremećena. U govore smrti uvlači se čak i sveto ime Božje, ime Boga koji je život. Tada nestaje bratska i sestrinska povezanost s jednim Ocem na nebesima i, poput noćne more, stvarnost se ispunja neprijateljima. Svugdje se osjećaju prijetnje, umjesto poziva na slušanje i susret.

Braćo i sestre, tko moli, svjestan je vlastite ograničenosti; ne ubija i ne prijeti smrću. Smrti je, naprotiv, podložan onaj tko je okrenuo leđa Bogu živomu, kako bi sebe i vlastitu moć učinio nijemim, slijepim i gluhim idolom (usp. Ps 115,4-8), kojemu se žrtvuje svaka vrijednost i koji traži da se cijeli svijet pokloni.

Dosta idolopoklonstva samima sebi i novcu! Dosta razmetanja snagom! Dosta rata! Prava se snaga očituje u služenju životu. Sveti Ivan XXIII., s evanđeoskom jednostavnošću, napisao je: „Od mira svi imaju koristi: pojedinci, obitelji, narodi, cijela ljudska obitelj.“

I ponavljajući sažete riječi Pija XII., dodao je:

„Ništa nije izgubljeno mirom. Sve se može izgubiti ratom“ (enc. Pacem in terris, 62). Udružimo, dakle, moralne i duhovne snage milijuna, milijardi muškaraca i žena, starijih i mladih, koji danas vjeruju u mir, koji danas biraju mir, koji liječe rane i popravljaju štete nastale zbog ludila rata.

Primam brojna pisma djece iz ratnih područja: čitajući ih, s istinom njihove nevinosti, osjeća se sav užas i neljudskost djela koja se neki odrasli usuđuju s ponosom isticati. Poslušajmo glas djece!

Draga braćo i sestre, bez sumnje, postoje neodgodive odgovornosti nositelja vlasti među narodima. Njima vičemo: stanite! Vrijeme je za mir! Sjednite za stolove dijaloga i posredovanja, a ne za stolove na kojima se planira ponovno naoružavanje i donose odluke smrti! No ništa manje velika nije odgovornost svih nas, muškaraca i žena iz raznih zemalja: golema mnoštva koje odbacuje rat djelima, ne samo riječima.

Molitva nas obvezuje da obratimo ono što je nasilno u našim srcima i našim mislima: obratimo se Kraljevstvu mira koje se gradi dan po dan, u domovima, u školama, u četvrtima, u građanskim i vjerskim zajednicama, osvajajući prostor ljubavlju i kulturom susreta nasuprot polemici i beznađu. Vratimo se vjeri u ljubav, u umjerenost, u dobru politiku. Obrazujmo se i osobno se uključimo, svatko odgovarajući na vlastiti poziv. Svatko ima svoje mjesto u mozaiku mira!

Krunica, kao i druge drevne molitve, večeras nas je ujedinila svojim pravilnim ritmom utemeljenim na ponavljanju: mir tako pravi prostor, riječ po riječ, čin po čin, kao što se stijena oblikuje kap po kap, kao što se na tkalačkom stanu tkanje oblikuje pokret po pokret. To su dugi ritmovi života, znak Božje strpljivosti. Potrebno je da nas ne odnese ubrzanje svijeta koji ne zna što progoni, kako bismo se ponovno vratili služenju ritmu života, skladu stvorenja i liječenju njegovih rana.

Kako nas je poučio papa Franjo, „potrebni su djelatnici mira, spremni pokrenuti procese ozdravljenja i obnovljenog susreta, s domišljatošću i hrabrošću“ (Fratelli tutti, 225). Doista, postoji „arhitektura mira, u koju su uključene različite društvene ustanove, svaka prema svojoj nadležnosti, ali postoji i ‘obrt’ mira koji uključuje svakoga od nas“ (isto, 231).

Draga braćo i sestre, vratimo se kući s ovom obvezom: uvijek moliti, ne umarajući se, i duboko obraćati srce. Crkva je velik narod u službi pomirenja i mira, koji napreduje bez kolebanja, čak i kada joj odbacivanje ratne logike može donijeti nerazumijevanje i prijezir. Ona naviješta Evanđelje mira i odgaja da se više pokorava Bogu nego ljudima, osobito kada je u pitanju neizmjerno dostojanstvo drugih ljudskih bića, ugroženo stalnim kršenjima međunarodnog prava.

„Poželjno je da svaka zajednica u svijetu postane ‘kuća mira’, gdje se uči razoružavati neprijateljstvo dijalogom, gdje se provodi pravednost i čuva oprost. Danas je, više nego ikada, potrebno pokazati da mir nije utopija“ (Poruka za LIX. svjetski dan mira, 1. siječnja 2026.).

Braćo i sestre svih jezika, naroda i nacija: jedna smo obitelj koja plače, koja se nada i koja se ponovno podiže.

„Nikada više rata, pustolovine bez povratka; nikada više rata, spirale žalosti i nasilja“ (Sv. IVAN PAVAO II., Molitva za mir, 2. veljače 1991.).

Predragi, mir neka bude sa svima vama! To je mir Krista uskrsloga, plod Njegove žrtve ljubavi na križu.

Zato Njemu upravljamo svoju prošnju:

Gospodine Isuse,

Ti si bez oružja i bez nasilja pobijedio smrt: raspršio si njezinu moć snagom mira.

Daruj nam svoj mir,

kao zbunjenim ženama u uskrsno jutro, kao skrivenim i prestrašenim učenicima.

Pošalji svoga Duha, dah koji daje život, koji pomiruje, koji protivnike i neprijatelje čini braćom i sestrama.

Nadahni nas pouzdanjem Marije, Tvoje Majke, koja je, slomljena srca, stajala pod Tvojim križem, postojana u vjeri da ćeš uskrsnuti.

Neka prestane ludilo rata i neka Zemlju njeguju i obrađuju oni koji još znaju rađati, znaju čuvati, znaju ljubiti život.

Usliši nas, Gospodine života!

[Izvor: Vatican News/IKA | Snimka: Ivan Gavranović]

† Miljenko Župarić (1978.–2026.)

Redakcija

Miljenko Župarić, rođen 30. travnja 1978., preminuo je nakon teške bolesti, blago u Gospodinu, 7. travnja 2026. godine.

Rođen je u Kopanicama u Bosni i Hercegovini, kao najmlađe od četvero djece. Životni put iz rodne Posavine doveo ga je u Njemačku, gdje je upoznao svoju suprugu Zdravku. S njom je sklopio brak 2008. godine, a njihovu ljubav okrunile su dvije kćeri, Lena i Ana.

Posljednjih pet godina živio je sa svojom obitelji u vlastitom domu u Waghäuselu. Unatoč tome što je u Njemačkoj izgradio dom, često je s čežnjom mislio na povratak u rodne Kopanice. Bio je duboko vezan uz svoju majku Mandu i sestre Ružicu i Miru, a posebnu bliskost gajio je prema bratu Slavku.

Kada je 2023. godine saznao za svoju bolest, nije gubio nadu. Okrijepljen sakramentom bolesničkog pomazanja, napustio nas je držeći krunicu u ruci.

Danas vjerujemo da je pronašao svoj mir – ondje gdje nema boli, u zagrljaju nebeskog Oca.

Posljednji ispraćaj pokojnog Miljenka bit će u srijedu, 15. travnja 2026. godine u 13 sati, u kapelici na groblju u Wiesentalu (Philippsburger Str. 32, 68753 Waghäusel), gdje će potom biti i pokopan.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Preminuo vlč. Ivan Plješa (1937.–2026.)

Redakcija

Svećenik Krčke biskupije i dugogodišnji voditelj Hrvatske katoličke misije Karlsruhe vlč. Ivan Plješa, preminuo je okrijepljen svetim sakramentima u petak 10. travnja 2026. u Karlsruheu, u 89. godini života i 65. godini svećeništva.

Vlč. Ivan Plješa rođen je u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu 10. rujna 1937. godine. Sjemenišnu gimnaziju i teološki studij završio je u Pazinu. Za svećenika je zaređen 2. srpnja 1961. u Omišlju.

Kao kapelan djelovao je u Novalji na otoku Pagu, potom kao župnik u Polju na otoku Krku, a od 3. listopada 1970. je vodio Hrvatsku katoličku misiju Karlsruhe i Ettlingen do prestanka njezina samostalnog djelovanja i ujedinjenja u HKM Mittelbaden 2005. godine. Tijekom svoga pastoralnog djelovanja bio je aktivan i na području Pforzheima i Mosbacha.

I nakon umirovljenja ostao je živjeti u Karlsruheu, gdje je nastavio pomagati svećenicima Hrvatske salezijanske provincije koji su preuzeli pastoralnu brigu u HKM Mittelbaden.

Pod geslom „Vjeran Bogu i narodu“, vlč. Ivan je 29. lipnja 2022. godine u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu proslavio 60. obljetnicu svoga svećeništva.

Mjesto i vrijeme pokopa bit će objavljeni naknadno.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

[Izvor: Živa zajednica https://www.zivazajednica.de/preminuo-vlc-ivan-pljesa/]

Velika subota u Mittelbadenu (fotogalerija)

Darko Rubčić

Na Veliku subotu, 4. travnja 2026., kada se u Katoličkoj Crkvi diljem svijeta slavi večernje vazmeno bdijenje – vrhunac liturgijske godine i središnje slavlje otajstva Uskrsnuća Isusa Krista – u našoj Misiji bdijenja su se slavila u četiri velika centra: Karlsruhe, Pforzheim, Gaggenau i Bruchsal.

Posebnost ovogodišnjeg slavlja bilo je primanje osmero katekumena, odraslih osoba koje su se pripremale za krštenje i primanje sakramenata kršćanske inicijacije kroz katekumenski put učenja, molitve i sudjelovanja u Crkvi. U crkvi Stadtkirche u Bruchsalu dvije su osobe primile sva tri sakramenta inicijacije, pet je primilo pričest i krizmu, a jedna osoba samo sakrament krizme. Na taj su način ove osobe ušle u život uskrslog Krista i primljene u puno kršćansko zajedništvo.

Velika subota i Vazmeno bdijenje označavaju noć bdjenja u kojoj Crkva iščekuje pobjedu života nad smrću i slavi prijelaz iz tame u svjetlo. Slavlje započinje službom svjetla – blagoslovom ognja i paljenjem vazmene svijeće kao znaka Krista, svjetla svijeta. Slijedi hvalospjev Uskrsnoj svijeći (Exsultet), koji izražava radost zbog otkupljenja. U službi riječi čitanja iz Svetoga pisma prikazuju povijest spasenja, vrhunac dosežući u navještaju uskrsnuća. Nakon korizmene šutnje ponovno se pjeva Aleluja, što označava prijelaz iz pokorničkog vremena u radost uskrsnuća.

Krsna služba – blagoslov vode i slavlje krštenja – naglašava sudjelovanje vjernika u Kristovoj smrti i uskrsnuću te uključuje obnovu krsnih obećanja. Euharistijska služba predstavlja vrhunac bdijenja, kada zajednica ulazi u najdublje zajedništvo s uskrslim Kristom, stvarno prisutnim pod prilikama kruha i vina.

Cijelo slavlje prožeto je snažnom simbolikom: svjetlo vazmene svijeće označuje Krista koji pobjeđuje tamu, voda novi život, riječ Božji plan spasenja, a euharistija uprisutnjuje uskrslog Gospodina. Liturgija se slavi noću, jer upravo noć najdublje izražava prijelaz iz tame u svjetlo, iz smrti u život.

U nastavku pogledajte fotogaleriju vazmenog bdijenja iz četiri velika centra naše Misije.

Fotogalerija

Karlsruhe (snimke: Mato Kovačević, Darko Rubčić)
Pforzheim (snimke: Jacqueline Zadravec, Vedran Zadravec, Danijela Horvat)
Gaggenau (snimke: Vesna Grančić, Danijela Jurić Kaćunić, Nikolina Palameta, Mirela Skorupski, Marijana Ćorković)
Bruchsal (snimke: Darko Rubčić, Marija Vasilj, Igor Širhuber, Mihajela Domjančić Kapuralić)

Misijske obavijesti za Nedjelju Uskrsnuća Gospodinova (6. 4. – 12. 4. 2026.)

Tihomir Šutalo

1. Danas je svetkovina Uskrsnuća Gospodinova. U ime svećenika, pastoralnih suradnika i tajnice HKM Mittelbaden, Sretan Uskrs svakome osobno i svim vama dragim osobama.

2. Sinoć je, u uskrsnoj noći, osmero odraslih primilo sakramente inicijacije. Čestitamo im u ime cijele vjerničke zajednice.

3. Sutra, na uskrsni ponedjeljak, slavimo svete mise u Baden Badenu u 11 sati, u Eppingenu u 15.30 i u Kirrlachu u 16 sati.

4. Od 9. do 12. travnja jedna skupina naših srednjoškolaca putuje na hodočašće u Torino.

5. Vjeronauk: ovaj tjedan nema vjeronauka zbog ferija, a sljedeći tjedan je ispovijed za prvopričesnike u svim zajednicama.

6. Bruchsal: u petak 10. travnja krunica i sveta misa će biti u 19 sati, a ne u 18 jer Nijemci imaju probu za Prvu pričest. U nedjelju 12. travnja sveta misa je u 12.30 u Stadtkirche zbog Prve pričesti u njemačkoj župi.

7. Rastatt: prošle nedjelje su za vrijeme mise oštećena četiri vozila koja su bila parkirana u istom redu, ispred doma u Carl-Friedrich-Straße. Netko je sa oštrim predmetom povukao crtu po vratima na sva četiri auta. Dva vozača su se javila i prijavila slučaj policiji. Policija moli da se jave i ostala dva vlasnika kao i potencijalni svjedoci ukoliko su iz naše zajednice.

8. Na Veliki petak ste darovali 5.300,00 eura za Kristov grob u Jeruzalemu. Novce ćemo ovaj tjedan poslati na račun Franjevačke kustodije u Svetoj zemlji.

9. U Uskrsno vrijeme, tj. do Duhova umjesto molitve Anđeo Gospodnji molimo Kraljice neba.

10. Prvih osam dana vazmenog vremena, tj. cijeli sljedeći tjedan, tvori osminu Vazma i svaki dan se slavi kao svetkovina Gospodnja.

11. Sljedeće nedjelje je Nedjelja Božjeg Milosrđa (Bijela nedjelja). Na taj dan možemo dobiti potpuni oprost. Za potpuni oprost, uz prethodnu sakramentalnu ispovijed, sv. Pričest te molitvu na nakanu Svetog Oca, potrebno je pred Presvetim izmoliti Vjerovanje i Očenaš dodajući zaziv: Isuse milosrdni, uzdam se u te! Sljedeće nedjelje ćemo na kraju svetih misa svi zajedno izmoliti te molitve.

Neka vas, po zagovoru Marije Pomoćnice kršćana i bl. Alojzija Stepinca, prati Božji blagoslov.

Petak Muke Gospodnje u Mittelbadenu (fotogalerija)

Darko Rubčić

Na Veliki petak, 3. travnja 2026., kada se u Katoličkoj Crkvi diljem svijeta slavi obred Muke Gospodnje, jedan od najsvetijih trenutaka kršćanske liturgije, u našoj su Misiji održani obredi u četiri velika centra: Karlsruhe, Bruchsal, Gaggenau i Pforzheim.

U središtu ovoga dana nalazi se spomen i uprisutnjenje muke i smrti Isusa Krista, pri čemu naglasak nije samo na patnji, nego na njegovoj otkupiteljskoj ljubavi i potpunoj poslušnosti Ocu. Križ se tako očituje kao znak smrti, ali i pobjede, jer po njemu dolazi spasenje, pa liturgija, iako prožeta šutnjom i ozbiljnošću, nosi i tihu nadu uskrsnuća.

Veliki petak jedini je dan u godini kada se ne slavi misa, nego se obred sastoji od triju dijelova: službe riječi (s čitanjima iz Knjige proroka Izaije, Poslanice Hebrejima i Evanđelja po Ivanu), klanjanja križu te svete pričesti s hostijama posvećenima prethodnog dana, na Veliki četvrtak.

Liturgiju obilježavaju ogoljen oltar, tišina, prostracija svećenika te izostanak zvona i orgulja, dok crvena liturgijska boja simbolizira Kristovu krv i njegovu žrtvu.

U nastavku pogledajte fotogaleriju obreda Velikog petka iz četiri velika centra naše Misije.

Fotogalerija

Karlsruhe (snimke: Mato Kovačević, Monika Mišić)
Bruchsal (snimke: Marija Vasilj, Darko Rubčić)
Gaggenau (snimke: Vesna Grančić, Danijela Jurić Kaćunić, Nikolina Palameta, Mirela Skorupski)
Pforzheim (snimke: Jacqueline Zadravec, Vedran Zadravec)

Slavlje Mise Večere Gospodnje u Mittelbadenu (fotogalerija)

Darko Rubčić

Na Veliki četvrtak, 2. travnja 2026., kada se u Katoličkoj Crkvi diljem svijeta slavi Misa Večere Gospodnje, u našoj su Misiji svečano slavljene svete mise na hrvatskom jeziku u većim centrima: Karlsruhe, Bruchsal i Gaggenau, dok je u Pforzheimu održano zajedničko euharistijsko slavlje s njemačkom vjerničkom zajednicom.

Nakon mnogo godina ove je godine obnovljena i lijepa tradicija obreda pranja nogu dvanaestorici muškaraca – zauzetim i predanim vjernicima naših misijskih zajednica. Taj čin podsjeća nas na Kristovu gestu ponizne ljubavi i služenja, kada je na Posljednjoj večeri oprao noge svojim učenicima.

Veliki četvrtak uvodi nas u samo srce otajstva naše vjere. Na taj dan Crkva se spominje ustanovljenja euharistije i svećeništva. U kruhu i vinu, koje je Isus predao svojim učenicima, daruje samoga sebe – svoje Tijelo i Krv – kao trajnu prisutnost među nama. Euharistija tako nije samo spomen-čin, nego živa stvarnost Kristove ljubavi koja se neprestano daruje za život svijeta.

Istodobno, Isusov čin pranja nogu otkriva duboku logiku kršćanskog života: ljubav koja se očituje u služenju. Onaj koji je Gospodin i Učitelj prigiba se pred čovjekom i pokazuje da prava veličina leži u poniznosti i darivanju. Zato je Veliki četvrtak poziv svakom vjerniku da preispita vlastiti odnos prema drugima i da, po uzoru na Krista, postane bližnji u konkretnim djelima ljubavi.

U nastavku pogledajte fotogaleriju.

Fotogalerija

Karlsruhe (snimke: Martina Rubčić)
Bruchsal (snimke: Mihajela Domjančić Kapuralić, Marija Vasilj)
Gaggenau (snimke: Vesna Grančić, Danijela Jurić Kaćunić, Nikolina Palameta, Mirela Skorupski)
Pforzheim (snimke: Jacqueline Zadravec)

Znakovi nade – simboli u uskrsnom vremenu

Redakcija

Uskrsna vatra i svijeća

Svjetlo u noći

Vatra tjera hladnoću, svijeća nas prati kroz osobne tame.

Lomljenje kruha

Krist je uistinu prisutan

U kruhu i vinu Krist je s nama – opipljiv i blizak.

Daruje nam samoga sebe kako bi nas ojačao.

Križ

Oslonac u boli

Bog poznaje našu bol iz vlastitog iskustva i nosi je s nama.

On je uz nas.

Voda

Hrabrost za novi početak

Voda označava osvježenje i novi početak: Bog nam danas i svakoga dana daruje priliku da započnemo iznova.

[Tekst: Nadbiskupija Freiburg]

Put kroz tjedan od Cvjetnice do Uskrsa

Redakcija

Cvjetnica | Nada u nešto novo
Zajedno se zauzimati za promjenu. Trenutak kada osjećamo: može biti drugačije.

Veliki četvrtak | Istinska solidarnost
Zajedništvo nas jača. Biti tu jedni za druge, dijeliti kruh i zajedno nositi terete.

Veliki petak i Velika subota | Oproštaj i tišina
Tuga treba prostor.
Zajedno podnosimo tamu i dopuštamo i bol.

Uskrs | Život pobjeđuje
Iza horizonta se nastavlja. Nasilje i smrt nemaju posljednju riječ – nada pobjeđuje.

[Tekst: Nadbiskupija Freiburg]

Uskršnje uspomene

Redakcija

Od svih uspomena vezanih uz Uskrs, najdublje mi se urezalo okupljanje mještana na križni put u našoj maloj crkvi Blažene Djevice Marije, na koju smo i danas ponosni. Zaštićena je kao nacionalni spomenik, stara više od sedam stoljeća, i kažu da je najstarija u istočnoj Slavoniji.

Mi djevojke iz crkvenoga zbora dobivale bismo od svećenika Luke sve najpoznatije uskrsne pjesme na učenje. One se i danas ore našim crkvama, a i nama su još u glavi. Često se sjetim stihova: Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš, što pod prilikama tim se sakrivaš…

Kažu da se kućni odgoj iz kuće ponese, a naši su nam odmalena usađivali da se „od pamtivijeka tako radilo“ – lekcija koju smo morale utuviti u glavu. Žene u našem mjestu postile su o kruhu i vodi; korizma je bila vrijeme milosti i skrušenosti. Mama i baba su na Veliki četvrtak kuhale koprive:

– „Jedite, dice, ne znate kako je Isus bio gladan kad su ga vodili“, govorile su, dok se miris svježe pečenog kruha širio kućom.

Baba je molila zlatnu krunicu od Cvjetnice do Velikog petka; nije je ispuštala iz ruku. Na Veliki petak govorila bi:

– „Keve, nemojte češljati kose, danas se kosa ne dira. Kad su Isusa vodili na Golgotu, Majka Božja je na izvoru kosu prala.“

– „Nemojte da bi tko radion upalio“, naglašavao je dida.

U koritu kraj bunara majka se žurila oprati rublje, zavjese i posteljinu. Krečari su tada dobro prosperirali. Vozili su se kroz selo vičući kroz prozor: „Krećaaaa!“ A naše žene – kao da alvu prodaju – sve su kupovale po vreću. Tata se uključio pa je u jami iza kuće nadolijevao vodu da „proradi“, pazeći da se ne bi koja, kako je znao reći, „kezmica spržila u živom kreču“.

Kuća se krečila izvana i iznutra, čak i stabla duž cijelog šljivika – kao da će sam Isus osvanuti na Uskrs u našoj kući. I danas mi je to u krvi; sve to radim gotovo mehanički, nesvjesno.

Za Cvjetnicu smo zorom brale ljubičice, visibabe i maslačke te se umivale vodom iz bunara ispred kuće. Tata je u velikoj kotluši, na vatri nasred dvorišta, kuhao šunku; miris se širio do Svetoblažija, ali nitko je nije smio taknuti do uskrsnog doručka. Mama je voskom šarala jaja pa ih kuhala u ljusci crvenog luka.

Najviše smo se veselili pravljenju gnijezda u kojem bi nas na uskrsno jutro čekalo nekoliko šaranih jaja i vrećica jajašaca – tada nama najomiljenijih slastica. Sa vrećom u rukama razbježali bismo se po livadi i čupali travu objema rukama dok vreća ne bi bila puna. Po kući je nastajala graja oko toga čije će gnijezdo gdje biti, a obilježavali smo ga svojim papučama. Mama nas je mjesec dana prije „ucjenjivala“: ako se ne budemo držali reda, zeko nam neće ništa donijeti.

Na Veliku subotu nosile su se korpe na blagoslov – vazmeno otajstvo uz paljenje ognja i čitanje Staroga zavjeta. Svi smo nestrpljivo čekali da se svjetla upale i da svećenik ispred oltara zaželi sretan Uskrs.

U korpi je bio komad kuhane šunke, domaći sir, kuhana jaja, mali kićeni kruh, nekoliko pera mladog luka, malo soli i boca vina. Korpu smo prekrivali najljepšom krpom koju smo imali; mama ju je čuvala kao oči u glavi.

Na uskrsno jutro tata bi uzeo sol, posolio kuhano jaje, prekrižio se i prvi zagrizao komadić – kao glava kuće. Zatim majka, potom ja, pa redom po starini.

– „Prekrižite se i pričestite, ovo je blagoslovljeno“, govorio je.

Na Uskrs smo smjeli popiti i čašu vina od našeg grožđa – sorta se zvala mirisavka. Tata je objašnjavao:

– „Danas se vino pretvara u krv, a ovaj sveti kruh nemojte prosipati. Mrvice će mater odnijeti među živinu i rastresti.“

Svi smo dobili ponovu od glave do pete. Naši stari znali su od ničega stvoriti sve za taj najveći blagdan nas kršćana; naš je svijet dobivao najvedrije boje.

Isus je svjetlo! Isus je uskrsnuo! Aleluja!

Uvijek bi mi laknulo kad bi prestali oplakivati muke, bičevanje, krunjenje i razapinjanje. Najviše me rastuživalo kad smo pjevale: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“

Laknulo bi mi tek kad bi Isus uskrsnuo i kad bih, nakon predugih krunica i ukočenih koljena od klečanja, dobila mamin znak da tucanje jaja može početi.

Lijepi uskrsni dani moga djetinjstva i danas zažive u vazmenom otajstvu – u tuđini, daleko od doma, ali srcem blizu vjeri i tradiciji koju čuvam kao kap vode na dlanu.

Gordana Kopačević

Slavlje Cvjetnice u Mittelbadenu (fotogalerija)

Darko Rubčić

Cvjetnica, odnosno Nedjelja Muke Gospodnje, kršćanski je blagdan koji se slavi nedjelju prije Uskrsa i označava početak Velikog tjedna. Toga dana vjernici se prisjećaju Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem, kada je narod klicao i dočekao ga s palminim i maslinovim grančicama.

Ovaj blagdan nosi duboku poruku: Isus se objavljuje kao Mesija, ali ne kao moćni vladar, nego kao ponizni kralj mira. Liturgija Cvjetnice spaja radost i patnju – od svečanog dočeka do čitanja Muke – podsjećajući da put prema uskrsnuću vodi kroz križ.

Kristova muka nije samo povijesni događaj, nego otkupiteljski čin kojim donosi spasenje svijetu. Ujedno nas Cvjetnica usmjerava i prema konačnoj nadi – pobjedi života nad smrću.

Ovim blagdanom započinje Veliki tjedan, koji nas poziva na zajedništvo, vjeru i hod s Kristom prema uskrsnuću.

U nastavku donosimo fotografije s ovogodišnjih misnih slavlja u našoj Misiji, iz zajednica: Karlsruhe, Bruchsal, Gaggenau, Pforzheim, Bretten i Rastatt.

Fotogalerija (snimke: Snježana Miketa, Anita Piplica, Iva Rajić, Mirela Skorupski, Igor Širhuber, Marija Vasilj, Jacqueline Zadravec, D.R.)

Uskrsni blagoslov jela

Redakcija

Blagoslov jela je lijep uskrsni običaj koji se održava na Veliku subotu. Vjernici tada u crkvu donose košare s hranom koju će blagovati na uskrsno jutro, a svećenik je blagoslivlja molitvom i blagoslovljenom vodom, kao znak zahvalnosti i Božjeg blagoslova za obiteljski stol.

Na Veliku subotu, 4. travnja 2026. u našoj Misiji održat će se obredi i slaviti svečana sveta misa u četiri glavna centra: Karlsruhe, Gaggenau i Pforzheim u 18 sati, te u Bruchsalu u 21 sat. Odmah nakon svete mise slijedi blagoslov jela.

Blagoslov jela održat će se i na sam Uskrs, u nedjelju 5. travnja, nakon svete mise u svim zajednicama.

Raspored svetih misa za Veliku subotu i Uskrs dostupan je na poveznici OVDJE.

Glas Spasa – duhovna poezija Gordane Kopačević

Redakcija

U posljednjem korizmenom tjednu 2026. godine, vremenu koje poziva na sabranost i duboko vjerničko promišljanje, nastala je pjesma „Glas spasa“, nadahnuta pobožnošću Križnog puta u crkvi sv. Pavla u Bruchsalu. Njezina autorica je Gordana Kopačević, članica misijske zajednice u Bruchsalu i autorica zbirke Pet minuta do povratka (2025).

Uz ovu pjesmu donosimo i nekoliko drugih duhovno nadahnutih pjesama iste autorice.

Glas Spasa

Na križnom putu,

od postaje do postaje, vučem korake,

prosipam se slična sjemenu došljaka.

 

Na plodno tlo klica vjere se primila.

 

Crveno nebo balansira

na vrhu crkvenog tornja.

Bojim se, krv će prokapati,

rane se otvaraju.

 

Ispred siluete drvenog križa

padam na koljena,

Ti, kao vino u čašu ulijevaš mi nadu.

Kažeš po ne znam koji put: Ne boj se!

 

Prikovana čavlima ljudske slabosti

ne vidim Te, a čujem Ti glas.

Bojim se, vjetar će izbrisati

tragove u pijesku,

a želim svjedočiti Tvome postojanju.

 

Ograđena zidovima tišine Velikog tjedna,

nalik bršljanu pužem u visine.

Opet Ti čujem glas, a ne vidim Te.

Kažeš, ovo je zadnja postaja, dolazi svjetlo,

ne boj se.

Ispovijed

U sobi s pogledom na dušu

kroz male rupice okna

provlače se velike riječi.

 

Duša, nalik poderanoj košulji,

ušiti će rane i skinuti

teško kamenje sa srca.

 

U obrazu će sjati pokajanje,

usta izustiti obećanje…

Jedno uho i jedne usne

snagom duha odriješit će

čvorove na konopcima grešnika.

Vrijeme za istinu

Dani se provlače kroz mene,

nalik debelom koncu kroz igle uši.

Korak mi postaje sporiji,

sve veća i veća praznina u duši.

 

Pitam se:

Koliko mi je koraka ostalo do kraja,

ubrzati ili usporiti treba?

Kada pogledam visoko,

duga je i vijugava staza do neba…

 

Samo On će znati što mi je činiti,

On će reći, stigla si, vrijeme je istini.

Vrijeme tvoje

Izdani poljupcem, zatajiše nas najbliži,

bijahu nevjerni,

a pravedne nas razapinjali.

 

Na djelu upoznasmo Petra,

Tomu, Šimuna, Judu,

i gledasmo propast u čudu

i Božje suze…

 

I baš kao u Bibliji,

pohlepa kada kolo povede,

šačica zlata na grijeh navede…

 

Svijetom hode Jude i Farizeji,

Kaini i Abeli, čovjek čovjeka više ne voli.

Nit ratovi, nit zemljotresi

čak ni poplave

nisu dovoljne ljudskoj nesreći.

 

Bože! Znam, vrijeme tvoje dolazi!

Između grijeha i dobra

Omeđena strahovima

koprcam se

kao riba na suhom,

hvatam oduška u raskoraku

između posla i sna.

 

Koliko mi je koraka dato,

koliko zagrljaja i osmijeha,

što li će prevagnuti

na kantaru između

dobra i grijeha?!?

 

Edenskim vrtom života

glasove unutarnje čujem,

odbijam ubrati jabuku,

ali život često opsujem.

 

Bez lista srama šetaju

krojači sudbine moje,

o Bože što mi je činiti

da uživam kraljevstvo tvoje!?

 

U svijetu lažnih svetica,

grešnica sam u obraćenju,

spašavam dušu grešnu

moleći u Božjem hramu.

U zvijezde sam te ukovala

U zvijezde sam te ukovala.

Ni krušne mrve u usta nisam stavila

da ti se nisam ponizno zahvalila.

 

Nijedan obični ručak nisam skuhala

da krv i znoj nisam zalažući se prolila.

 

Ne žalim se jer znam:

u raj me odvode sve noge oprane

i moje ruke pružene,

što gladna usta su hranile.

 

Jedino što tješi me:

znam da ti vidiš, Isuse,

ono što drugima promiče.

Hrvatska mladež u plemenitoj akciji

Redakcija

U petak, 27. 3. 2026. smo u Bruchsalu doživjeli jedno posebno lijepo i ispunjeno druženje. Naša najmlađa folklorna skupina „Hrvatska mladež“ s velikim je uzbuđenjem i radošću nastupila za organizaciju „Brusl zeigt Herz e.V.“, humanitarnu udrugu koja pomaže beskućnicima, socijalno ugroženim osobama i svima u potrebi na području Bruchsala.

Nasi mali folkloraši su kroz ples, igru i osmijehe pokazali djelić hrvatske tradicije i kako se kroz folklor učimo zajedništvu, prijateljstvu i ljubavi prema našim običajima.

Bilo je predivno vidjeti koliko su uživali, ali i koliko su svojom energijom razveselili sve prisutne. Posebno nas raduje što su naši vrijedni roditelji, zajedno s djecom, pripremili i slatke kolače kao mali doprinos zajedničkom druženju. Cijela atmosfera bila je ispunjena smijehom, pjesmom i toplinom, i bilo nam je posebno drago što su djeca imala priliku biti dio ovako lijepe i humanitarne priče.

Na kraju su naši najmlađi kao mali znak pažnje dobili uskrsne poklone, što ih je dodatno razveselilo.

Hvala organizaciji „Brusl zeigt Herz e.V.“ na pozivu i prekrasnom druženju. Ovakvi trenuci nas podsjećaju koliko malo treba da nekome uljepšamo dan.

Antonija Vasilj

Fotogalerija (snimke: Anastazija Brandis)
2 Videos

Folklor spaja – to smo uistinu doživjeli

Redakcija

Zajednički ples nije samo pokret tijela – to je susret duša, ritam koji nas povezuje i podsjeća koliko je život bogat kada ga dijelimo s drugima. Ostavljamo iza sebe sumnje i strahove, a otvaramo vrata radosti, slobode i novih mogućnosti.

Svaki korak, svaki okret, svaka ruka koja nas vodi ili koju mi vodimo – sve to stvara prostor za rast. U tom prostoru učimo vjerovati, slušati, prilagoditi se i istovremeno izraziti sebe. Ples nas uči da nije potrebno savršenstvo da bismo zasjali; dovoljno je biti prisutan, otvoren i spreman na iskustvo.

Kroz zajednički ples upoznajemo nove ljude, ali i nove dijelove sebe. Otvaraju se vrata prijateljstava, kreativnosti i unutarnje snage za koju možda nismo ni znali da postoji. Svaka nova pjesma donosi novu priliku, svaka nova večer novu priču.

Zato pleši – bez zadrške, bez straha. Dopusti da te glazba vodi i da te energija zajedništva podigne. Jer upravo u tim trenucima, dok se smiješ i krećeš u ritmu, otvaraš vrata životu punom svjetla, mogućnosti i prekrasnih iznenađenja.

Jučer, 28. ožujka 2026. je naša Folklorna skupina FolkloriKA iz Karlsruhea imala zadovoljstvo i čast to sve zajedno doživjeti s jednim dijelom folklorne skupine “Fra Filip Grabovec” iz Mainza, te doživjeti i uz njihovu pomoć naučiti naš omiljeni ples “Hercegovački Linđo”.💃✨

Anita Vondroš

Fotogalerija (snimke: Dragana Ivanković i Martina Gagro)

Misijske obavijesti za Nedjelju Muke Gospodnje (30. 3. – 5. 4. 2026.)

Tihomir Šutalo

1. Danas započinje Veliki tjedan: sutra svećenici sudjeluju na misi posvete ulja u Freiburgu. Vrijeme i mjesta slavlja obreda velikog tjedna pogledajte na web stranici misije i u Pastoralnom pismu.

2. U utorak i srijedu je redovito križni put i sveta misa u Pforzheimu i Karlsruheu.

3. Na Veliki petak je obvezan post i nemrs.

4. Na Veliku subotu će osmero katekumena primiti sakramente inicijacije u Uskrsnom bdjenju u Bruchalu. Preporučujemo ih u molitve.

5. Obredi Velike subote bit će se samo u četiri velike zajednice, u Rastattu nema obreda.

6. Za obrede Velike subote smo nabavili svijeće pa ne morate nositi svijeće od kuće.

7. Na Veliku subotu donesite stare maslinove grančice da ih spalimo u vazmenom ognju.

8. Na uskrsni ponedjeljak su mise u Baden-Badenu u 11 sati, Eppingenu u 15.30 i Kirrlachu u 16 sati.

9. Korizmene akcije: Prošle nedjelje smo prikupljali sredstva za školovanje salezijanskih redovničkih i svećeničkih kandidata. Prikupili smo 5.521,90 eura.

10. Večeras nećemo slaviti svetu misu za mlade u St. Elisabeth.

Neka vas, po zagovoru Marije Pomoćnice kršćana i bl. Alojzija Stepinca, prati Božji blagoslov.

Akcija rezanja maslinovih grančica

Darko Rubčić

Maslinova grančica na Nedjelju Muke Gospodnje – Cvjetnicu ima jasno određeno simboličko i liturgijsko značenje u kršćanskoj tradiciji. Ona upućuje na evanđeoski izvještaj o Isusovu ulasku u Jeruzalem, kada ga je narod dočekao s palminim granama u znak priznanja i časti. U područjima gdje palme nisu dostupne, maslina preuzima tu ulogu.

U biblijskom kontekstu maslina je povezana s mirom i obnovom, što proizlazi iz starozavjetne predaje o velikom potopu i Noinoj golubici. Taj motiv prenesen je i u kršćansku simboliku, gdje maslinova grančica označava pomirenje između Boga i čovjeka, ali i šire – ideju mira kao temeljnog religijskog i društvenog ideala.

U liturgijskoj praksi grančice se blagoslivljaju i sudjeluju u ophodima, čime postaju sakramentali – vidljivi znakovi duhovne stvarnosti. Nakon obreda vjernici ih nose u svoje domove, gdje ih obično stavljaju iza križa ili slike kao podsjetnik na primljeni blagoslov.

Poseban kontinuitet vidljiv je u običaju da se stare grančice spaljuju, a njihov pepeo koristi na Pepelnicu. Time se uspostavlja liturgijski ciklus koji povezuje različita razdoblja crkvene godine i naglašava temeljne teološke teme: prolaznost, obraćenje i obnovu.

Ovogodišnje maslinove grančice iz Domovine dovezla je skupina hrvatskih branitelja kod salezijanaca u Nürnbergu u petak, 27. ožujka navečer. Po njih je potom otišao naš don Janko Belina te ih u ranim jutarnjim satima u subotu, 28. ožujka, dovezao u misijski centar.

U 10 sati organizirana je akcija rezanja maslinovih grančica, u kojoj su sudjelovali volonteri i članovi misijskih vijeća iz različitih zajednica. Nakon pripreme, grančice i svijeće prevezene su u sve zajednice, gdje će sutra, na Cvjetnicu, biti podijeljene vjernicima.

Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u ovoj hvalevrijednoj akciji. Neka im Bog bude nagrada za uloženi trud i zajedništvo koje su pokazali.

Fotogalerija (snimke: Monika Mišić, Igor Širhuber)

Ususret Velikom tjednu – duhovna poezija Mladenke Marinović-Sušac

Darko Rubčić

Uoči Velikog tjedna donosimo izbor pjesama Mladenke Marinović-Sušac (Blatnica, 1954.), članice misijske zajednice u Pforzheimu, iz njezinih dviju zbirki poezije: Na raskrižju (Rački d.o.o., Zagreb–Pforzheim, 1995.) i Šapat sjećanja (Matica hrvatska, Čitluk, 1998.).

Raspetom Isusu

Moja radost, moj život i sreća

moje suze i mraz u duši

što guši, reže i ruši

te ledene okove moje

ja poznajem samo tebe

                        Ti križ si moj –

 

Stežeš me verigama ljubavi

dušu si moju zlatom okovao

ne znam da li si se smilovao

„jesi li mi oprostio“?

                        Ti križu moj –

 

Nosim te koliko mogu

ni snage nekada nemam

ali ja te volim,

vruće se tebi molim

                        O križu moj!

Ti sve možeš

… možeš niknuti kroz prste moje

i

stravične prostore dok te molim.

Možeš

dok mi zabijaju čavle

strpljivo

izmučena pluća zemlje moje slušati.

 

Govoriti možeš u mrklini

svojom svemoćnom šutnjom

da te čujem.

I postaje mi hladno

dok uzdah nepovratno tone

u tvom nejasnom liku

na drvu križa

Ja te molim…

 

Ti sve možeš!

Vratiti me putovima voda.

Bdjeti nad mojim ponorima.

Dignuti me s lirskim pjesmama

i

pjevati u osami svijet.

 

Možeš u mojoj nejasnoj pjesmi

dati

konačnu riječ

što uklesao si davno.

U križ moj.

 

TI SVE MOŽEŠ!

Put

Uvijek vijugav.

Svaka uzbrdica i nizbrdica,

svaka vijuga

ima smisao.

 

Nije nikakva sitnica

poslije pada krenuti cilju

i

stići tamo

gdje te zove

BOG!

Poznaješ li Boga?

Nitko neće moći uništiti tvoj život,

ako poznaješ Boga.

Nemoj liti suze, već pjevaj

onako kad se žanje žito –

beru vinogradi,

kad pjesma ljubi Oči zemlje

svojim usnama.

 

Ne govori jecajući, već zatvori oči.

Iza ruševina stoji simbol ljubavi –

vidjet ćeš sjaj zvijezda

što su se rasule kao pjesma cvijeta

po rosnoj livadi.

 

Poslušaj i uzdah mora – smijeh žitnog polja.

Potraži zraku ljubavi,

kad ti NOĆI USNE VEŽU

jer nitko nije u stanju

uskratiti ti istinu

 

AKO POZNAJEŠ BOGA!

Ruka života

Obuhvatila si mi dušu

i sad mogu plakati

na neutaživom izvoru

darežljivosti života

koji mi sve dade.

 

Neka ti radost bude nagrada

BOG

u bolima davanja

u

KALEŽU VJEČNOM POLJUPCI

neka ti u srce stanu.

 

I neka ruka života

prepusti sve JAČOJ RUCI

glasu anđela u tišini noći

a

jutarnja magla nek rastjera

boli vječno daleke!

Tvoj glas

Tvoj glas ušao je u moju tišinu

i u njemu sam našla ljepotu.

On mi postade put.

 

I dok me zorom budiš tihim šapatom

na istoku KRIŽ niče u duši

Klanja se zemlji zapada

a Tvoj glas

pleše na žednim ustima.

 

Tvoj glas je vječnost u očima sklopljenim –

Začarana duša.

Moj zanos i pružena ruka,

zapaljeno srce u cvatu –

ušlo u moju tišinu.

 

JATO ANĐELA

Poziv na pobožnost Križnog puta za mir

Redakcija

Poštovane dame i gospodo,
drage sestre i braćo u vjeri,

Savez pastoralnog vijeća katoličkih vjernika drugih materinskih jezika i obreda srdačno vas poziva da zajedno prođemo put Isusa Krista. U vremenu punom izazova želimo dati znak jedinstva i nade.

Križni put za mir – 14 postaja, mnogi jezici, jedna nada.

U ovoj pobožnosti povezujemo muku Gospodinovu s krizama i nadama naših raznolikih zemalja podrijetla. Molimo na različitim jezicima i u različitim obredima, ali smo jedno u molitvi i u čežnji za mirom.

Kada? Utorak, 31. ožujka 2026.
Vrijeme: 19:00 sati
Gdje? Online putem Zooma
Izravna poveznica za sudjelovanje:
https://bit.ly/Kreuzwegandacht

Pozivamo vas da na početku pobožnosti pripremite svijeću. Zajedno ćemo je zapaliti kako bismo naše molitve i vizualno povezali preko svih granica.

Slobodno proslijedite ovaj poziv svojim zajednicama i zainteresiranima.

Radujemo se što ćemo zajedno s vama proći ovaj put.

Uz bratske pozdrave i blagoslove,
Vaš Savez pastoralnog vijeća katoličkih vjernika drugih materinskih jezika i obreda