U periodu od 28. travnja do 1. svibnja 2023. grupa od 59 mladih iz naše misije, iz zajednica: Pforzheim, Bretten, Bruchsal, Karlsruhe, Gaggenau, Rastatt i Offenburg, bila je na hodočašću Stopama sv. Ivana don Bosca u Torinu. Mlade su kao voditelji hodočašća pratili svećenik don Stjepan Matijević i vjeroučitelj Darko Rubčić, a vozač je bio gosp. Damir Ćurković iz autoprijevozničke kuće ‘Eberhardt’.
Organizator hodočašća i vodič u Torinu bio je svećenik salezijanac don Danijel Vidović, trenutno voditelj službe za hodočasnike u Torinu.
U tri dana boravka u Torinu, mladi naše misije su se upoznali sa životom i djelovanjem sv. Ivana don Bosca, prepoznatog i priznatog u Katoličkoj crkvi kao sveca, apostola mladih. Prema povratnim informacijama mladih i njihovih roditelja možemo s punim pravom reći da je ovo hodočašće bilo ‘puni pogodak’.
Ovdje zahvaljujemo mladima koji su se odazvali na poziv na hodočašće i bili zaista dobra ekipa. Hvala inicijatorima ovoga pothvata, tajnici misije Moniki Mišić i drugim roditeljima. Hvala don Ivi Nediću, voditelju HMK Mittelbaden, koji je prepoznao važnost ovoga projekta i svesrdno ga podržao i promovirao. Hvala misijskim pastoralnim vijećima Karlsruhe, Bruchsal, Pforzheim i Gaggenau na financijskoj potpori. Hvala iskusnom vozaču Damiru na sigurnoj i ugodnoj vožnji. Hvala don Stjepanu i don Danijelu na odvojenom vremenu i angažiranosti oko naših mladih.
U nastavku pročitajte osvrt i dojmove Danijele Mikić i Janine Kopić, djevojaka koje su sudjelovale na hodočašću mladih, i pogledajte foto i videogaleriju.
Stazama sv. Ivana don Bosca
Nakon dugog putovanja iz Njemačke stigli smo radosno ali i umorno u Torino, u dio grada koji se zove Valdocco. Don Danijel Vidović nas je srdačno dočekao. On nam je ujedno bio vodič tijekom našega hodočašća.
Po dolasku smjestili smo se u sobe i odmah smo krenuli u obilazak mjesta vezanih za život i djelovanje sv. Ivana don Bosca. Počelo je naše upoznavanje ovoga sveca mladih.
Prva naša točka bila je kapelica Pinardi koja je služila don Boscu kao oratorij u kojem je poučavao i molio s mladima. Nakon toga smo razgledali muzej “Casa Don Bosco”, što znači “Don Boscova kuća”, gdje smo vidjeli mnoštvo don Boscovih fotografija. U tom muzeju je i jedno zvono pokraj kojega piše: “Vi aspetto tutti in paradiso”. Te riječi govorio je don Bosco mladima, da očekuje sve nas u raju. Vidjeli smo don Boscov krevet, stolice, ispovjedaonicu i još mnogo toga zanimljivoga.
Pošli smo onda prema centru grada. Usput smo posjetili crkvu sv. Franje Asiškog u kojoj je don Bosco ispovijedao mlade. Imao je tri sna vezana za ispovijed mladih. On je svoje snove zapisao.
Sljedeća točka nam je bila muzej Svetog platna – Torinskog platna. Mi vjernici vjerujemo da je riječ o platnu u koje je Isus bio zamotan nakon njegove smrti na križu. Original se čuva u crkvi sv. Ivana Krstitelja u centru Torina, a mi smo vidjeli vjernu repliku platna. Od iskusnoga kustosa muzeja puno toga smo naučili o povijesti platna, a sam pogled na Sveto platno zaista dotiče čovjeka.
Nakon muzeja otišli smo u crkvu “Santuario della Consolata”. U svakoj crkvi i bazilici smo imali vremena za osobnu molitvu i razgledanje.
Nakon toga imali smo priliku da sami prošećemo i razgledamo predivni grad Torino. Hvala Bogu, toga dana bili smo obasjani suncem.
Predvečer smo imali zajedničku večeru u pubu gdje smo najprije zamezili, počastili se talijanskim sirom i pršutom, a potom smo pojeli ukusne hamburgere.
Dan smo uspješno priveli kraju uz zajedničku molitvu u bazilici sv. Marije Pomoćnice u kojoj je izloženo tijelo sv. Ivana don Bosco i sv. Dominika Savia.
Sljedećega dana put nas je vodio nedaleko od Torina, u Colle Don Bosco (Becchi), mjesto gdje se don Bosco rodio. Učili smo o njegovu djetinjstvu i počecima njegova svećeničkog djelovanja. Posjetili smo i njegovu rodnu kuću prekoputa koje je crkva u kojoj smo proslavili svetu misu. Pod misom su predivno svirali i pjevali mladi iz zajednice Karlsruhe. Nakon mise posjetili smo predivnu veliku baziliku don Bosca. Nakon razgledavanja uputili smo se pješice prema restoranu “Mamma Margherita” (tako se zvala don Boscova majka, koja je njemu pomagala u radu s mladima). Tamo smo imali ukusni ručak.
Siti i spremni za nove avanture otišli smo u grad Chieri u kojem je don Bosco studirao i radio. Vidjeli smo tamo i kavanu u kojoj je kao mladić radio da bi se mogao školovati, a navečer bi u malom prostoru pod svijećom učio i spavao na slami. Za nas mlade danas nevjerojatno.
Predvečer smo stigli u Torino gdje smo večerali, a nakon toga smo imali druženje. Upoznali smo trojicu salezijanskih bogoslova, budućih svećenika: Marija, Janka i Ivu. Družili smo se uz dvije zabavne igre i pjesme u dvorani u hostelu. Za kraj smo zaigrali svi skupa kolo i izmolili večernju molitvu.
Zadnjega dana, na blagdan Sv. Josipa Radnika, ujutro smo spakirali svoje stvari i imali svetu misu u crkvi sv. Franje Saleškog. S jednom suzom u oku, ali i osmijehom na licu krenuli smo natrag za Njemačku. Na povratku smo nakratko svratili u Milano i posjetili veličanstvenu katedralu.
Jedno veliko hvala za predivnu ekipu mladih iz Pforzheima, Brettena, Bruchsala, Karlsruhea, Gaggenaua, Rastatta i Offenburga! Velika hvala i vjeroučitelju Darku, don Stjepanu, don Danijelu, vozaču Damiru i svim vijećima naše misije!
Danijela Mikić
Naše zahvale i don Boscove poruke za naš život
• Hvala omladini na druženju, smijehu, otvorenosti i zajedničkoj molitvi.
• Hvala don Danijelu što nam je pokazao ljepote Torina i upoznao nas sa životom i djelom svetoga Ivana don Bosca.
• Hvala don Stjepanu što nas je vodio i pratio na našem putovanju, nasmijavao i pjevao s nama.
• Hvala Darku što nam je odgovarao na naša pitanja o vjeri i sto puta u toku dana nas prebrojavao.
• Hvala vozaču Damiru što nas je vodio sigurno do naših odredišta.
• Hvala tajnici naše misije Moniki Mišić koja je odradila sav posao organizacije prije našeg putovanja.
• Hvala voditelju misije don Ivi Nediću koji nas je molitvom i blagoslovom otpratio i dopratio.
• Hvala bogoslovima koji su osmislili igre i zajedničko druženje zadnju večer našega boravka.
• Hvala našim misijskim vijećima koja su nam omogućila ovo putovanje.
Radost – jedan od temelja don Boscovog poučavanja: čega god da se prihvatimo u životu, ako to činimo s radošću, uvijek će nam bit lakše.
Molitva – uz svakodnevnu molitvu i osobni odnos s Bogom ostajemo pod njegovom zaštitom. Don Bosco ističe da u svemu i uvijek najveću slavimo dajemo Bogu i da ga trebamo častiti svom svojom dušom.
Vjera – najprije u Boga, a potom i u ono što radimo. Don Bosco je vjerovao da može učiniti puno za mlade i da može izgraditi Crkvu i sigurno mjesto za njih. Neka nam on bude uzor u svim našim pothvatima.
Blagost – na naše pitanje kako je don Bosco odgajao mladiće, odgovor je bio – blagost. Don Bosco se umjesto prijekorom služio blagošću, tražio je u svakom mladom ono što je dobro u njegovu srcu i upravo to iznova i iznova isticao. Blagost u govoru i djelovanju osvaja sve i svakoga.
Strpljivost – don Bosco ističe da se ništa ne može ostvariti ni sagraditi preko noći. Neka nam i u ovom on i sveti Franjo Saleški budu uzor. Strpljivost u dobru i strpljivost u patnji izgrađuju čovjeka.
Ispovijed i pokora – ako nosimo neki grijeh na savjesti trebamo ga se što prije riješiti u ispovijedi. Ispovijed je najugodniji čin poniznosti pred Bogom.
Žrtva – don Bosco nas poziva da drugima služimo i da druge ne povrjeđujemo. Od sebe trebamo tražiti više nego od drugih, upravo to nas oslobađa. Gospodin nas je dao na svijet za druge.
Poniznost – poziv na poniznost don Bosco objašnjava na sljedeći način: ne trebamo pričati puno o sebi ni hvaliti se pred drugima, jer onaj koji sebe uzdiže, čak i s pravim zaslugama, riskira da drugi prestanu misliti dobro o njemu; oni koji teže samo za slavom neće nikad imati mir i zadovoljstvo.
Križ – zasigurno jedan od najljepših don Boscovih citata govori ovako: “Nosite na svojim plećima svoj križ i uzmite ga onakvog kakav jest, malen ili velik, bilo da su vam ga dali prijatelji ili neprijatelji i od kakva god drveta je napravljen. Najinteligentniji i najsretniji čovjek je onaj koji, znajući da mu je nositi križ čitavog svog života, radosno i suzdržano prihvaća križ koji mu je Bog poslao.”
Janina Kopić
