Menu Close

5. korizmena nedjelja – služba riječi u vrijeme trajanja pandemije korona virusa

Dragi vjernici, draga djeco, a napose bolesni!
Crkva je zatvorena. Do daljnjega nema zajedničkih misnih slavlja, nema zajedničkih pobožnosti. Ostao nam je samo internet kao put komunikacije. Naši svećenici su odlučili da vam za svaku nedjelju pošalju misna čitanja, propovijed, molitvu vjernika i molitvu kao duhovni lijek protiv korona virusa.
Neka se obitelj okupi zajedno i moli službu riječi prema sljedećem redoslijedu:
– Otac ili majka započinje molitvu znakom križa.
– Djeca čitaju čitanja, roditelji Evanđelje.
– Posluša se propovijed.
– Poslije toga djeca mole molitvu vjernika.
– Ostanite u kratkoj šutnji u molitvi Isusu da dođe u vaše srce. To je duhovna pričest.
– Za kraj se moli molitva za zdravlje.
Vaši svećenici vam šalju blagoslov svako jutro kod mise u 8.45 iz svoje kapele. Ostanimo povezani u molitvi.

Prvo čitanje (Ez 37,12-14):

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Ovo govori Gospodin Bog: »Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, narode moj! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite i dovest ću vas u vašu zemlju i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim« – govori Gospodin Bog.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam (Ps 130,1-8):

Pripjev: U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.

Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
     Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
     na glas moga vapaja!

Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao,
     Gospodine, tko će opstati?
Al’ u tebe je praštanje
     da bismo ti služili.

U Gospodina ja se uzdam,
     duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
     više no zoru straža noćna.

Više no zoru straža noćna
     nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
     i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
     od svih grijeha njegovih.

Drugo čitanje (Rim 8,8-11):

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Oni koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje (Iv 11,1-45):

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.«
A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:
»Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.«
To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!«
Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus.
Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?«
Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče:
»Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.«
Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

Riječ Gospodnja

Propovijed uz 5. korizmenu nedjelju

Ja sam uskrsnuće i život, tko u mene vjeruje ako i umre živjet će (Iv 11,25)

Dragi vjernici Hrvatske misije Mittlabaden, sve vas od srca pozdravljam. Nadam se da ste svi živi i zdravi. Premda se osobno rijetko viđamo, u duhu i molitvi smo zajedno. Povezuje nas Isus kojem se klanjamo i molimo, povezuje nas kršćanska solidarnost i ljubav. Korona virus zatvorio je naše crkve, zabranio naša okupljanja, ali vjerujem da u obitelji živi kućna Crkva – Domus Ecclesiae. Dobivam poruke kako se uključujete na razna molitvena i duhovna događanja: molite zajedno krunicu, pratite prijenose svete mise, povezani ste sa Svetim Ocem u molitvi. Čestitam! Kao što vam je već poznato, mi svećenici iz misije svaki dan slavimo misu, a u podne izlažemo Presveti oltarski sakrament i molimo. Posebno su mi drage pozitivne reakcije na ideju da nedjeljom predvodite službu riječi (čitajući Božju riječ), da zajedno molite, čitate poruku svećenika, te na kraju primate duhovnu pričest. Jedna obitelj iz misije svjedoči tom molitvenom iskustvu i zajedništvu u obitelji. Hvala im na tome.

Ne možemo ne spomenuti strahote potresa koji je pogodio Zagreb, glavni grad Hrvatske. Šok za šokom. Tisuće srušenih kuća, crkava, škola i bolnica. Mnogi su ostali na ulici, ali veliko srce našlo je mjesta za svakoga. Jedina žrtva, čiji se život ugasio, je djevojka Anamarija Carević (15 godina). Ona u svojoj zadnjoj poruci piše: „Hvala ti, Isuse, što jesi i što ćeš uvijek biti moj jedini najbolji prijatelj.“ Dragi vjernici, ovo je vrijeme obnove. Ova korizma bit će blagoslovljena za cijeli svijet. Ovu patnju sve više obasjava Isus Krist. Vjerujem da to neće dugo trajati.

Evanđelje pete korizmene nedjelje uvodi nas u misterij Velikog tjedna. Riječ je o uskrišenju Isusova prijatelja Lazara. Opisani događaj nagovještaj je slavnog događaja Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Dugi evanđeoski izvještaj govori nam da je Isus bio obaviješten o teškoj bolesti svoga prijatelja Lazara i da su ga sestre Marija i Marta pozvale da ga dođe izliječiti. No Isus odmah ne dolazi, već čeka da Lazar umre. Njegove riječi: „Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji“ (Iv 11,4), dozivaju nam u sjećanje događaj o kojem smo slušali prošle nedjelje, tj. čudesno izlječenje slijepca na kojem se očitovala Božja slava. Odgovor slijepca kojega je ozdravio bio je: „Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa“ (usp. Iv 9,32-33).

Prošle nedjelje Isus je ozdravio slijepca od rođenja, a danas će uskrisiti prijatelja Lazara koji je već četiri dana ležao u grobu. Sam odlazak Isusa u Judeju zbunio je njegove učenike, jer su ga njegovi sunarodnjaci htjeli kamenovati. Zbunio ih je i svojom izjavom o Lazarovoj smrti: „Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.“ Njegovi učenici uopće to nisu razumjeli, mislili su da govori o spavanju, snu, te mu odgovaraju: „Gospodine, ako spava, ozdravit će.“ (Iv 11,12).

Ovaj današnji tekst odiše kršćanskom radošću i nadom da je i nama, koji smo s Kristom povezani u tajni križa, zajamčena radost vječnog života. Vjera učenika nije bila prožeta snagom Isusova uskrsnuća. Isus je za sebe rekao da je svjetlo svijeta (Usp. Iv 9,5), a u razgovoru s Martom govori: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada“ (Iv 11, 25-26). To je temelj naše vjere. Sveti Pavao je rekao: „Ako, pak, Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša“ (1 Kor 15,14). Da bismo razumjeli tajnu uskrsnuća, tj. vječnog života, potrebna je vjera. Mnogi evanđeoski primjeri svjedoče da su ljudi po vjeri zadobili spasenje duše i tijela. Jerihonskom slijepcu rekao je: „Vjera te tvoja spasila“ (Mt 18,42), a nadstojniku sinagoge – Jairu, prije nego je oživio njegovu kćer govori: „Ne boj se! Samo vjeruj!“(Mk 5,36). Svi nam ovi događaju govore o snazi i djelotvornosti vjere u Isusa. Zato svako kukanje i jadikovanje znak je slabe vjere.

Dragi vjernici, ulazimo u zadnji tjedan prije Cvjetnice. I korona virus i veliki potres stavljaju našu vjeru na ispit. Stalno se ponavlja uzdah – zašto Gospodine?! Kao da sumnjamo u snagu Isusova križa i njegove žrtve. Mislim da će nam, ako budemo vjernički gledali, Bog otvoriti oči, izliječiti naše bolesti i povesti nas u novi život. Put je jasan. Isus ne ostaje na križu nego je proslavljen u Uskrsnuću. Ja osjećam da se posvuda događaju velika čuda. Oživljuje kućna Crkva, osjećamo sve više žeđ za Isusovom riječi. Dok naše srce plače, Isus nas tješi: Ne bojte se!

Dragi vjernici, i mi ulazimo u Jeruzalem, stoga se jasno opredjelimo za Isusa i njegovu Radosnu vijest. Pjevajmo sa cijelom crkvom: Hosana Sinu Davidovu! U tom duhu, u toj vjeri sve vas pozdravljaju vaši svećenici i pastoralni suradnici.

don Ivo Nedić, voditelj misije,
Karlsruhe, 27. 3. 2020.

Molitva vjernika

  1. Vodi, Gospodine, mudrošću Duha Svetoga papu našega Franju, sve biskupe, svećenike i vjerni Božji narod, kako bi primjerom života donosili svjetlo vjere svim ljudima, osobito u ovim teškim situacijama, molimo te.
  2. Razbudi nam, Gospodine, vjeru u nadu i uskrsnuće i ne dopusti da pored svih kriza budemo zarobljeni ovozemaljskim brigama i svijetom koji prolazi, molimo te.
  3. Daruj nam, Gospodine, srce sućutno: za sve koji trpe od bolesti korone virusa, za sve koji su u našoj dragoj Domovini pogođeni posljedicama potresa. Daj da naša dobrota i molitva prema njima bude odsjaj Kristove ljubavi, molimo te.
  4. Svojom milošću prodahni, Gospodine, naše mlade, daj im snage da mogu biti tvoji svjedoci među drugim mladima, te da u trpećem i uskrslom Kristu prepoznaju pravi put spasenja, molimo te.
  5. Obdari, Gospodine, darom vječnosti svu našu pokojnu braću i sestre, osobito svaku žrtvu korona virusa i potresa, molimo te.

Završna molitva

Molitva u vremenu širenja bolesti

Svemogući vječni Bože,
okrjepo u nevoljama,
potporo u slabostima,
od Tebe sva stvorenja primaju život
i dobivaju životnu snagu.

Dolazimo k Tebi,
zazivajući Tvoje milosrđe,
jer spoznajemo, živeći iskustvo širenja bolesti,
kako je ovozemaljski život krhka stvarnost.

Tebi povjeravamo bolesnike i njihove obitelji:
udijeli zdravlje njihovu tijelu, duhu i duši.
Svim članovima društva pomozi
vršiti povjerene im pozive i zadaće
te jačati duh međusobne solidarnosti.

Podupiri i nadahnjuj liječnike
i sve zdravstvene djelatnike u njihovoj službi,
a osobito njegovatelje
koji izbliza skrbe za bolesne.

Ti, koji si vrelo svakoga dobra,
blagoslovi ljudsku obitelj;
odagnaj od nje svako zlo,
a Crkvi i svim kršćanima
daruj nepokolebljivu vjeru.

Ne ostavi nas u kušnjama zaraze
koja unosi nesigurnost i nemir.
Svojom nas milošću oslobodi straha,
da bismo živjeli u vedrini i radosti,
zahvaljujući Ti obnovljena srca.

U Tebe se, Gospodine, uzdamo
i Tebi uzdižemo svoju prošnju,
jer si Ti, dobri Oče, Začetnik života,
u zajedništvu s Duhom Svetim
i sa svojim Sinom Isusom Kristom,
Liječnikom duše i tijela,
koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Amen.

Presveta Bogorodice Marijo, Zdravlje bolesnih – moli za nas!
Sveti Josipe, Zaštitniče Crkve i naše Domovine – moli za nas!
Blaženi Alojzije Stepinče – moli za nas!

U Zagrebu, na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka 2020. godine.
[Izvor: http://www.zg-nadbiskupija.hr/dokumenti/aktualnosti/molitva-u-vremenu-sirenja-bolesti]