Bog je ženidbu ustanovio kad je čovjeka stvorio kao muškarca i ženu. Isus je tu božansku ustanovu uzdigao na dostojanstvo sakramenta. To jasno pokazuju njegova nazočnost na svadbi u Kani Galilejskoj i njegovi govori o nerazrješivosti ženidbe. Ženidba je sakrament u kojem Bog svojim vjernicima daje pravo i dužnost da budu roditelji te milost da mogu izvršiti svoje ženidbene dužnosti.

Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru bračnih drugova te k rađanju i odgajanju potomstva. (Katekizam Katoličke crkve, br. 1285)

Ženidbeni savez, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru ženidbenih drugova te k rađanju i odgajanju potomstva, Krist Gospodin uzdigao je među krštenima na dostojanstvo sakramenta.

Stoga među krštenima ne može biti valjanoga ženidbenog ugovora koji samim tim ne bi bio sakrament. (Zakonik kanonskog prava, kan. 1055)

Važno!

• Mladi koji su odlučili sklopiti ženidbu trebaju se na vrijeme javiti svećeniku (nekoliko mjeseci ranije).
• Potrebni su sljedeći dokumenti: krsni list (ne stariji od 6 mjeseci), krizmani list i slobodni list.
• Svećenik će obaviti potrebne pripreme za brak.

Svećenički red je sakrament po kojem vjernik postaje svećenik i dobiva svećeničku vlast i milost. On se može primiti samo jednom jer u osobu koja ga prima utiskuje neizbrisivi pečat. Nosioci svetog ili svećeničkoga reda su nositelji ministerijalnoga svećeništva: đakoni, svećenici i biskupi.

Sveti red je sakrament po kojemu se u Crkvi do konca vremenâ nastavlja poslanje što ga je Krist povjerio apostolima: to je dakle sakrament apostolske službe. Ima tri stupnja: biskupstvo, prezbiterat i đakonat. (Katekizam Katoličke crkve, br. 1536)

Sakramentom reda po božanskom ustanovljenju neki između vjernika, neizbrisivim biljegom kojim se označuju, postavljaju se za posvećene službenike koji se naime posvećuju i određuju da, svatko prema svojem stupnju, vršeći u osobi Krista Glave službu naučavanja, posvećivanja i upravljanja, pasu Božji narod. (Zakonik kanonskog prava, kan. 1008)

Važno!

• U svoje molitve uključite molitvu za svećenike, ali i za nova duhovna zvanja, za mlade koji će biti pozvani slijediti taj put i koji će dostojno živjeti svoj poziv, posvećivati sebe i druge te uzorno vršiti svoje svećeničke dužnosti.

Bolesničko pomazanje je sakrament susreta uskrslog Krista i njegove zajednice, Crkve, s bolesnom braćom. U tom sakramentu bolesnik prima milost Duha Svetoga, snagu da izdrži u patnji te lakše podnosi boli. Bolesniku se ovim sakramentalnim pomazanjem također opraštaju grijesi ako se bolesnik ne može ispovjediti. Po djelovanju sakramenta bolesničkog pomazanja bolesnik može i potpuno ozdraviti. Ovaj sakrament stoga nije samo za stare na času smrti, nego i za sve one koji su ozbiljno bolesni.

Svetim pomazanjem onemoćalih i molitvom svećenikâ cijela Crkva preporučuje bolesne trpećem i proslavljenom Gospodinu, da im olakša boli i da ih spasi, štoviše potiče ih da se slobodno sjedine s Kristovom mukom i smrću i tako doprinesu dobru Božjega naroda. (Katekizam Katoličke crkve, br. 1499)

Bolesničko pomazanje, kojim Crkva pogibeljno bolesne vjernike preporučuje trpećem i proslavljenom Gospodinu da ih pridigne i spasi, podjeljuje se tako da se pomažu uljem i da se izgovore riječi propisane u bogoslužnim knjigama. (Zakonik kanonskog prava, kan. 998)

Važno!

• Ako želite primiti bolesničko pomazanje ili prijaviti stariju, bolesnu i nemoćnu osobu za primanje sakramenta, potrebno je nazvati svećenika ili doći osobno u župni ured.
• Svećenik će doći u bolnicu ili kuću u kojoj se bolesnik nalazi.