„Marijo, vodi naše obitelji Isusu“ bilo je geslo drugoga hodočašća hrvatskih vjernika Misije Mittelbaden u marijansko svetište u Waghäuselu, održanoga u subotu, 3. listopada 2026. U svetištu se okupilo oko 250 vjernika koji su pristigli iz različitih centara Misije: Bruchsala, Brettena, Pforzheima, Karlsruhea, Gaggenaua, Rastatta i Waghäusel-Kirrlacha, kao i iz drugih gradova i mjesta.

Poseban dio hodočašća bilo je zajedničko pješačenje mladih Misije Mittelbaden. Njih 72 u jutarnjim su satima krenuli iz Graben-Neudorfa prema Waghäuselu. Pod duhovnim vodstvom don Tihomira Šutala i don Janka Belina, za oko dva i pol sata prešli su put dug 11 kilometara. Hod su ispunili molitvom krunice i pjesmom, pripremajući se tako za zajednički susret i slavlje u svetištu.

Prije početka euharistijskog slavlja molila se krunica, koju je organizirala pastoralna suradnica Sanja Gluhak, a vjernici su imali mogućnost pristupiti sakramentu pomirenja. Za ispovijed su bili na raspolaganju don Sebastijan Marković, don Stjepan Matijević i vlč. Jure Kopić.

Svečano misno slavlje predvodio je don Janko u koncelebraciji s ostalim svećenicima. Govoreći o smislu hodočašća, u propovijedi je istaknuo da ono nije tek putovanje prema svetome mjestu, nego odgovor na Božji poziv koji čovjeka potiče da nadiđe samoga sebe. Bog nas poziva otvoriti se drugima, izići iz vlastite zatvorenosti i svoj život pretvoriti u dar.

Kao primjer takvoga služenja istaknuo je Blaženu Djevicu Mariju koja, nakon što je primila Božji poziv, nije ostala usmjerena samo na ono što se dogodilo u njezinu životu. Pošla je svojoj rođakinji Elizabeti, ostala kod nje te joj svojim služenjem iskazala ljubav i blizinu. Marijin primjer poziv je i nama da ne ostajemo zatvoreni u sebe, nego svoje poslanje živimo među drugima.

Svi smo, naglasio je don Janko, pozvani biti Kristovi apostoli, ljudi koje Bog šalje u svijet. Susret s Kristom ne završava osobnim iskustvom vjere, nego nas potiče da ono što smo primili svjedočimo drugima. To znači biti spreman napustiti vlastitu zonu komfora, oprostiti, darovati svoje vrijeme i biti uz čovjeka kojemu je potrebna blizina, osobito uz bolesne, usamljene i odbačene.

Ljepoti liturgijskoga slavlja pridonio je veliki crkveni zbor, okupljen upravo za ovu prigodu. U njemu je pjevalo 40-ak pjevača iz različitih centara Misije, čime je i glazba postala izraz zajedništva. Zbor je na orguljama pratio pastoralni suradnik Darko Rubčić, dok je na violončelu svirala Hana Rabadan.

Nakon završetka mise susret se nastavio u samostanskoj dvorani i vrtu. Za hranu i okrepu pobrinule su se domaćice iz zajednice Waghäusel-Kirrlach, kojima su se pridružile i domaćice iz drugih zajednica. Svima koji su svojim trudom pridonijeli ovom zajedništvu upućujemo iskrenu zahvalnost.

Drugo hodočašće vjernika Misije Mittelbaden u Waghäusel proteklo je tako u znaku molitve, zajedništva, pomirenja i zahvalnosti. Bio je to trenutak u kojem su vjernici pod Marijin zagovor stavili svoje obitelji i brakove, bolesne te sve ono što nose u svojim životima – svoje teškoće i patnje, ali jednako tako radosti i zahvalnosti – te sve to povjerili Bogu.