Formacija budućih izvanrednih djelitelja pričesti
U utorak, 20. listopada 2026. godine, devetorica muževa iz Misije Mittelbaden sudjelovala su na formaciji budućih izvanrednih djelitelja svete pričesti u obrazovnom centru St. Bernhard u Rastattu. Na formaciji su sudjelovali Draženko Krmek, Pejo Oršolić i Ante Tomas iz zajednice Karlsruhe, Francija Kikić i Ante Tolić iz zajednice Gaggenau, Jure Stipić i Marko Ukalović iz zajednice Bruchsal te Dominik Spajić i Darko Rubčić iz zajednice Pforzheim.
Formacija izvanrednih djelitelja svete pričesti sastoji se od teološko-liturgijske i praktične pripreme koju organiziraju pojedine biskupije, dekanati ili katoličke misije. Ona se provodi prije nego što kandidat dobije biskupski mandat za obavljanje ove službe. Cilj formacije jest osposobiti kandidate za dostojno, odgovorno i svjesno služenje u liturgijskom životu Crkve te im pomoći da bolje razumiju značenje euharistije i važnost službe izvanrednog djelitelja svete pričesti.
Za preuzimanje ove službe kandidat mora biti kršten i potvrđen katolik koji svojim životom svjedoči kršćanske vrijednosti. Od njega se očekuju uzoran kršćanski život, dobar ugled i moralno ponašanje u župnoj zajednici te duboka pobožnost prema euharistiji. Važno je da kandidat razumije značenje crkvene službe, pokazuje poštovanje prema Presvetom Oltarskom Sakramentu i bude spreman odgovorno služiti vjerničkoj zajednici. Postupak imenovanja uključuje prijedlog župnika ili voditelja katoličke misije te odobrenje mjesnog biskupa, koji kandidatu povjerava službu odgovarajućim mandatom, u skladu s važećim crkvenim propisima.
Budućim izvanrednim djeliteljima svete pričesti u našoj Misiji želimo da ovu posebnu crkvenu službu vrše s dubokom vjerom, poniznošću, ljubavlju i poštovanjem prema Presvetom Oltarskom Sakramentu, uvijek svjesni da ona nije tek čin usputne pomoći, nego odgovorno poslanje u službi Krista i njegove Crkve.
Smjernice za izvanredne djelitelje svete pričesti Nadbiskupije Freiburg
Od 1968. godine njemački biskupi, uz odobrenje Rima, pod određenim uvjetima dopuštaju službu izvanrednih djelitelja svete pričesti u svojim biskupijama (usp. Službeni list, 1968., str. 53. i 1970., str. 91.). Uputom Kongregacije za sakramente Immensae caritatis (IC) od 29. siječnja 1973. i naputkom Kongregacije za bogoštovlje o „Podjeljivanju pričesti i euharistijskom štovanju izvan mise“ (KE) od 21. svibnja 1973. doneseni su propisi koji vrijede za cijelu Katoličku Crkvu, a koji su uvršteni i u novi Zakonik kanonskoga prava (usp. kan. 230. § 3 i kan. 910. § 2).
Na temelju važećih propisa i dosadašnjih iskustava donose se sljedeće smjernice za imenovanje izvanrednih djelitelja svete pričesti i njihovu službu u Nadbiskupiji Freiburg.
I. Ovlaštenje, uvođenje u službu i trajna formacija izvanrednih djelitelja svete pričesti
- Redoviti djelitelji euharistije, na temelju svetoga reda, jesu biskup, svećenik i đakon (kan. 910. § 1). Laici mogu biti ovlašteni dijeliti svetu pričest tijekom mise i izvan nje ako nema dovoljno redovitih djelitelja. Ovlaštenje se daje u pisanom obliku od strane biskupa. Iznimno, „svećenik koji predsjeda bogoslužju može u pojedinačnom slučaju ovlastiti prikladnu osobu za dijeljenje pričesti“ (IC I, 2).
- U župama u kojima postoji potreba za službom izvanrednih djelitelja svete pričesti župnik, uz suglasnost župnoga pastoralnog vijeća, odabire prikladne muškarce i žene koji imaju najmanje 25 godina te ih pita pristaju li na to da ih predloži biskupu za ovlaštenje za službu izvanrednog djelitelja svete pričesti.
Za školska bogoslužja prijedlog izvanrednih djelitelja može podnijeti vjeroučitelj svećenik, u dogovoru s mjesnim župnikom, a za bolnice bolnički kapelan.
- Za sve osobe predložene za ovlaštenje obvezno je sudjelovanje na uvodnom danu. Taj dan treba biti namijenjen produbljivanju vjere, praktičnim uputama i duhovnoj pomoći. Uvodne dane u pravilu organizira pastoralna regija. Troškove koji pritom nastanu snose župe.
Nakon uvodnog dana regionalni dekan potvrđuje sudjelovanje predviđenog izvanrednog djelitelja svete pričesti te zahtjev župnika, zajedno s potvrdom o sudjelovanju, prosljeđuje nadležnom nadbiskupijskom ordinarijatu.
- Nadbiskupijski ordinarijat dostavlja župnom uredu zajednice za koju je zatraženo imenovanje izvanrednog djelitelja svete pričesti ispravu o biskupskom ovlaštenju. Župnik obavještava zajednicu o dodijeljenom ovlaštenju i predstavlja izvanrednog djelitelja svete pričesti prilikom njegova prvog sudjelovanja u bogoslužju.
- Biskupsko se ovlaštenje daje na razdoblje od pet godina. Može se produljiti za svako sljedeće razdoblje od pet godina. Zahtjev za produljenje podnosi župnik Nadbiskupijskom ordinarijatu.
Ovlaštenja izdana tijekom prethodnih godina s mogućnošću opoziva prestaju vrijediti pet godina od datuma stupanja na snagu ove odredbe, osim ako se na temelju odgovarajućeg zahtjeva ne produlje.
- Ovlaštenje se izdaje za određenu župnu zajednicu. Na zamolbu nadležnog župnika izvanredni djelitelj svete pričesti može u pojedinačnim slučajevima služiti i u drugim župnim zajednicama. U svakoj župi treba zatražiti ovlaštenje za dovoljan broj muškaraca odnosno žena kako pojedini izvanredni djelitelj ne bi bio preopterećen obvezama.
- Radi teološkog usavršavanja, duhovnog produbljivanja i razmjene iskustava izvanredni djelitelji svete pričesti trebaju redovito sudjelovati na duhovnim susretima. Te susrete, kao i uvodne dane, trebaju organizirati pastoralna regija ili dekanat.
- Treba nastojati da se laici koji su profesionalno zaposleni u pastoralnoj službi uključe u osposobljavanje i praćenje izvanrednih djelitelja svete pričesti.
II. Dijeljenje svete pričesti tijekom bogoslužja
- Za euharistijska slavlja na kojima se očekuje potreba za izvanrednim djeliteljima svete pričesti treba pravodobno izraditi plan njihova angažmana. To se odnosi na slučajeve kada je „broj pričesnika toliko velik da bi slavlje mise trajalo predugo“ (IC I, 1 c), kada nema dovoljno svećenika ili đakona ili kada je svećenik zbog starosti odnosno bolesti ograničen u obavljanju službe.
Ako i sam izvanredni djelitelj svete pričesti želi pristupiti pričesti, svetu mu pričest daje svećenik ili đakon. Pričest se može dijeliti pod obje prilike, odnosno pod prilikama kruha i vina.
- Na bogoslužjima riječi s podjelom svete pričesti, kojima ne predsjeda svećenik ni đakon, izvanredni djelitelj svete pričesti može „pričestiti sebe i druge vjernike“ (IC I). Izvanredni djelitelj svete pričesti ne mora biti ista osoba koja predvodi takvo bogoslužje.
- „Izvanredni djelitelji svete pričesti nose liturgijsku odjeću uobičajenu u tom mjestu ili odjeću koja odgovara važnosti njihove službe i koju je odobrio ordinarij“ (KE 20).
U mnogim je župama ustaljen običaj da izvanredni djelitelji svete pričesti obavljaju svoju službu u civilnoj odjeći primjerenoj prigodi. Taj se običaj može zadržati.
III. Pričest bolesnika
Poželjno je da izvanredni djelitelji svete pričesti nose svetu pričest bolesnicima koji je žele redovito primati, kada svećenik i đakon nisu u mogućnosti udovoljiti njihovoj želji.
„Osobe koje skrbe o bolesniku mogu zajedno s njim primiti svetu pričest“ (Slavlje sakramenata bolesničke njege, br. 46), pod uvjetom da toga dana već nisu pristupile pričesti (kan. 917).
Kad god je to moguće, treba poticati običaj da izvanredni djelitelji svete pričesti nedjeljom i blagdanima, nakon završetka mise, nose euharistijsku hranu bolesnicima. Time se želi izraziti da su i oni povezani sa župnom zajednicom i njezinim zajedničkim slavljem.
Međutim, zbog toga ne bi trebalo izostaviti podjelu pričesti bolesnicima koju obavljaju svećenik ili đakon, nego tu praksu treba nastaviti njegovati u određenim vremenskim razmacima.
IV. Izlaganje Presvetog
„U slučaju odsutnosti ili spriječenosti svećenika i đakona izvanredni djelitelji svete pričesti mogu javno izložiti Presvetu Euharistiju na klanjanje i nakon toga je pohraniti.
Izlaganje mogu obaviti tako da otvore svetohranište ili, prema potrebi, stave piksidu (ciborij) na oltar ili stave posvećenu hostiju u pokaznicu.
Na završetku klanjanja vraćaju Presveti Sakrament u svetohranište. Međutim, nije im dopušteno podjeljivati blagoslov s Presvetim Sakramentom“ (KE 91).
U skladu s uobičajenim pravilima izvanredni djelitelj svete pričesti čini poklek kada pristupa oltaru, nakon što je otvorio svetohranište i nakon što je izložio Presveti Sakrament, odnosno prije nego što započne njegovo ponovno pohranjivanje. Poklek čini i prije nego što ponovno zatvori svetohranište te prije nego što napusti oltar.
