Dragi prijatelji uskrslog Gospodina!
Vrijeme koje živimo ne daje izraz optimizma, nego upravo suprotno. Mnogi govore o krizi vjere, broj vjernika na Zapadu u stalnom je opadanju, sve više ljudi napušta Crkvu, broj ateista raste, a još je više onih koji su indiferentni prema Bogu. Ne možemo biti ravnodušni prema tim statistikama, a da ne postavimo pitanje: Zašto je to tako? Kolika je odgovornost nas vjernika? Drugi vatikanski sabor unio je u dokumentima tvrdnju da se ateisti tj. nevjernici rađaju i rastu u obiteljima koje ne žive vjerodostojno svoju vjeru. Nije dovoljno biti kršten, pričešćen i krizman. Veliki je broj onih koji poslije primljenih sakramenata više ne prakticiraju svoju vjeru ili se ispisuju iz nje. S druge strane, često neki ostaju vjernici iz duboke tradicije, a da vjera ne zahvaća njihovo srce i ne mijenja njihov život. Takvi Boga nisu dovoljno upoznali, a još manje slijede njegov nauk te često njihova vjera ubrzo postaje praznovjerje. Istinski vjernik je onaj koji Boga nosi u srcu i stalno ga želi više upoznavati. Jedan biblijski psalam počinje riječima: “O, Bože, ti si Bog moj, gorljivo tebe tražim”(Ps 63).
Dragi vjernici, vrijeme korizme vrijeme je traženja lica Božjega. U tom milosnom vremenu mi smo pročišćavali svoj pogled prema Gospodinu. Crkva nas je pozivala na post, molitvu i djela dobrotvorne ljubavi. Onaj koji nije živio korizmu neće biti sposoban vidjeti lice Božje, čuti njegov glas, prepoznati ga u bratu čovjeku koji je stvoren na sliku Božju.
U korizmi smo susreli Isusa na križu. Umro je krvlju obliven, natopivši križ ljubavlju prema čovjeku. Mi se međutim nećemo zaustaviti pred grozotom križa, nego ćemo prepoznati Gospodinovu veličinu u njegovom Uskrsnuću. Na Kristovom Uskrsnuću stoji čitava zgrada kršćanstva. Samo ako je Raspeti živ, ako on sada vlada ovim svijetom, onda vrijede drugi kriteriji života. Samo ako zemlja nije progutala Onoga koji je ljubio do krvi, do smrti, onda se isplati živjeti drugačije. Samo ako je siromašni i od prijatelja napušteni Isus ustao iz smrti, onda svi patnici, siromasi i bolesni, stari i nemoćni nisu šljam, već krema našeg društva. Ako je Krist živ i ako nastavlja živjeti u ovoj Crkvi, onda smo mi oni koji gledaju drugačije. Oni koji vide da će svaka suza biti obrisana, svaka bol uništena, a svaka smrt da će završiti uskrsnućem. Okrenimo stoga svoj pogled prema Uskrslome. Njegovom ljubavlju bit ćemo voljeni, a nastavit ćemo dalje živjeti njegovim Duhom. Kako snažno odzvanjaju Isusove riječi: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada” (Iv 11,25-26)
Dragi vjernici, u ime naših svećenika don Vjekoslava Kanića, don Sebastijana Markovića, don Stjepana Matijevića, pastoralnih suradnika Sanje Gluhak i Darka Rubčića, tajnice Monike Mišić i misijskih vijeća – želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs!
Karlsruhe, 27. 3. 2023.
don Ivo Nedić, voditelj misije
