Gospodine,
na cijelo Ljeto novo
svojom moćnom rukom
blagoslov svoj prospi,
da nas svuda Tvoje
blage oči prate,
da budemo vjerni
Tebi i Gospi…
Gospodine,
u dušu nam ulij
ljubav prema svemu
što jesmo Tebi
i vršeći uvijek
Tvoju volju svetu
s pravog puta
da skrenuli ne bi.
Čuvaj one, koje si nam dao
da nas Tebi, Bože,
našem cilju vode,
daj nam ljubav da spoznamo Tvoju,
da budemo dobri, poslušni i blagi,
da budemo djeca Božje slobode.
U dane crne,
kada tamne slutnje
i stvarnost gruba
mučiti nas stanu
utješi Ti nas i rukom blagom,
izliječi na duši
svaku nam ranu.
Gospodine,
na cijelo Ljeto novo
svojom moćnom rukom
blagoslov svoj prospi,
da nas svuda Tvoje
blage oči prate,
da budemo vjerni
Tebi i Gospi…
Aleksa Kokić
[Pavao Crnjac (prir.), Poezija blagdanskom trenutku, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 1985., str. 74-75.]
Aleksa Kokić (1913. – 1940.), svećenik i pjesnik. Rodio se u Subotici. Zaređen je za svećenika za subotičku biskupiju. Umro na odsluženju vojnog roka u Cetinju. Pisao je pjesme u kojima je opjevao Bačku, rodnu grudu bunjevačkih Hrvata, svoje zvanje i vjeru svoga naroda. Objavio je zbirke pjesama: Klasovi pjevaju i Srebrno klasje.