Ulomci s hodočašća u Lourdes

Autobus broj 2

Hvaljen Isus i Marija!

Sasvim spontano, onako usput: „Ako ti se rodi neka ideja, da ti naknadno ne govorim“, reče mi naš pastoralni djelatnik Darko, na što se odmah nadovezala naša samozatajna i draga Sanja: „Napiši nešto…“

Sad ja mislim, Bože, pisala sam prošle godine o svojoj dici, a sad ću pisati o ovim dragim ljudima iz autobusa broj 2, i ne samo o njima nego i svima onima koji su obilježili hodočašće naše misije Mittelbaden.

Srijeda, 8. svibnja 2024. Autobus br. 2 i br. 3 već čekaju na Messplatz-u u Pforzheimu. Naš izuzetno brz i sposoban Darko broji putnike i pobježe u autobus br. 3.

Ulazim u autobus br. 2 i ugledam na kraju autobusa gosp. Antu Bevandu, njegovu suprugu Anu i njihova 3 anđela: Marija, Ivano, Marijela. Pa to je divno kad anđeli s nama putuju… Tu su i baka Ljubica i dida Stipe. „Ante, mi imamo 10. jubilej. Znaš li da smo 2014. godine bili skupa u Svetoj zemlji? Ti i naša Ljiljana Böhm, samo što si onda bio momak.“ Dalo se zamijetiti još onda duboka vjera mladog čovjeka i žao mi je da nemam fotografiju iz Emausa gdje sam ga sama slikala na koljenima ispod procvjetalog behara.

I svatko zauze svoje mjesto, a naša Jacqueline… – „Tko će naći vrsnu ženu? Više vrijedi ona nego biserje“ (Izr 31,10). Zašto ne primijeniti mudračeve biblijske riječi na djevojku koja se svojom vjerom i primjerom uzdigla poput orla u visine. Broji ona nas jesmo li svi na okupu do Baden-Badena kod Autobahnkirche gdje nas čekaju don Vjekoslav Kanić i pastoralna djelatnica Sanja Gluhak, voditelji i animatori našega autobusa. Našoj skupini iz Pforzheima pridružila se skupina hodočasnika iz Gaggenau, Rastatta, Baden-Badena, Kehla i Offenburga.

U autobusu br. 2 pozdrav za hodočasnike od našeg dobrog don Vjeke, započela je molitva sv. krunice, pjesma uz šale i viceve. U posebnom ozračju naša voditeljica Sanja. Čini mi se kao srce koje sadrži sva naša srca, jedna očigledna ljubav što obuhvaća sve naše ljubavi, jedan glas mirnoće koji okružuje sve naše glasove i jednu tišinu dublju od svih naših tišina. Hvala ti, Sanja! Hvala, don Vjeko!

Mladenka Marinović-Sušac

Oči Okrunjene Djevice​

Ne traži svijeću

Neka Te OČI zagrle

I poslije naših vremena

POGLEDAJ

cvjetni vrt „Okrunjene Djevice“

Put vječnosti

I Kap vode sa IZVORA

Kojom te pogleda

Na stijeni u Lurdu

2024.

AVE – AVE – AVE – MARIJA

Mladenka Marinović-Sušac

Osobna svjedočanstva hodočasnikā

Upoznala sam bračni par iz Offenburga, gospodina Antu i gospođu Vesnu Škorčević, kao i njihova sina Marija. Pitam Antu: „Što te dovelo u Lurd?“

„Međugorje me dovelo u Lurd“, odgovori čovjek rođen u Tramošnici Donjoj.

Sin Mario, koji je nosio znakovlje misije Mittelbaden, skupa je s razdraganim mladićem Markom Kokićem kome sam ispričala sjećanje na njegovog pokojnog dida, koji je izuzetno lijepo pjevao. Mir mu i pokoj vječni!🙏

S nama su i Ružica i Veroljub Pavlović. Ružica je Antina sestra, majka s dvije ruže u rukama koje je bacila na zadnjoj postaji križnog puta za svojih dvoje djece. Suze majke Ružice natopiše brdo Kalvarije…

Kraj mene stoji jedna časna sestra uplakana. Netko je upitao: „Sestro, zašto plačeš?“ Odgovorila je: „Ne plačem ja, nego Isus i Majka Božja plaču zbog naših grijeha.“

Pitam moju Žaki: „Što ti je Gospa rekla poslije 25 godina tvog hodočašća u Lurd?“ – „Gospa mi kaže: Dođi mi opet, širi moju vijest i ovo čudo Božje svim ljudima i nikad ne odustaj od molitve koja će te uvijek jačati i pokazati pravi pravac u životu.“

Pitala sam i njezinu majku, kumu Snježanu: „Što bi poručila onima koji nikada nisu bili u Lurdu?“ – „Kuma, iskreno rečeno, nisam ti ja baš neki pisac, ali uglavnom svake godine me Gospa ponovno zove – dođi. Svima onima koji nikada nisu bili na tom svetom mjestu treba reći: Dođite i vidite, dođite da se divite.“

Jedna naša suputnica željela je ostati anonimna: „Veliko čudo nisam doživjela, a nisam ni očekivala, nego hrpu ‘malih’ a za mene velikih znakova Božje prisutnosti među nama. S jedne strane nametljivost i upornost Zloga da pomuti Božji narod, a s druge Božja mišica koja vlada.“

„Ivanka, što si doživjela i što si ponijela sa sobom iz Lurda?“ – „Sve lijepo i nezaboravno. Ja to ne mogu jednom riječi reći. Taj osjećaj se mora doživjeti.“

Snježani Šaravanji sam postavila isto pitanje, što je doživjela i ponijela sa sobom iz Lurda. „Osjetila sam i doživjela zahvalnost Majci Mariji. Posebnu mirnoću sam osjetila u duši. Ja sam se ove godine 6. travnja crkveno vjenčala sa svojim mužem s kojim sam prethodno u civilnom braku bila 18 godina. Meni je to bilo nešto posebno i najviše sam zahvaljivala Majci što mi je omogućila da to doživim nakon toliko godina. Moje molitve su uslišane. Na mome vjenčanju za dar mi je Bog omogućio da mi vlastito dijete pjeva cijelu sv. misu. Lurd je za mene nešto posebno. Majka Marija je zaslužna i njoj zahvaljujem da sam se nakon dugih 18 godina mogla pričestiti.“

Na pitanje što je doživjela i ponijela iz Lurda gđa Anica (Anuša) Jakin poslala je svoj kratki audio snimak pa ga poslušajte:

 

Gospođa Boriš Štiner je također dala svoj odgovor: „Bilo mi je lijepo u procesijama i na sv. misama, ponajviše kad sam prolazila kraj kipa Majke Božje u špilji. Sretna sam što sam bila u svetištu Majke Božje Lurdske.“

Supružnici Stipo i Ljubica Bevanda međusobno odgovaraju i zahvaljuju Bogu na darovanoj djeci, mole za zdravlje cijele obitelji i zahvaljuju Gospi na pomoći koju su osjetili i ponijeli sa sobom ovog hodočašća.

Njihov sin Anto se nadovezuje: „Inicijativa moje supruge Ane dovela nas je k Blaženoj Djevici Mariji. Meni se, moram priznati, baš i nije išlo jer su djeca još mala, ali evo nas. Ana kaže: ‘Roditeljski primjer i put moramo nastaviti, koračati da nam dragi Bog i majka Božja podare mir, snagu i blagoslov.’“

Mladić Marko Kokić, kojemu je ovo prvo hodočašće u Lurd i koji je na svim službenim točkama spremno nosio hrvatsku zastavu, izjavio je da je u Lurdu osjetio vjeru na hrvatski način, hrvatski narod, Božju ljubav, Božju prisutnost i da je ponosan što je imao čast nositi hrvatsku zastavu.

Njegova majka Marina, koja je također prvi put u Lurdu, veli: „Mene je oduševilo kada se u procesiji sa svijećama molila krunica i da su ljudi iz cijelog svijeta bili ujedinjeni u molitvi i to svatko na svom jeziku. Procesija bolesnikā me se posebno dojmila, dirnulo me da u današnje vrijeme ima ipak mladih ljudi što srcem, radosno i veselo pomažu bolesnima i bespomoćnima. Svi su oni imali osmijeh na licu, osjetila se dobrota u njima. I drugo – jednostavno mi Hrvati i naša vjera, sve je rečeno. Prelijepo i nezaboravno prvo hodočašće u Lourdes.“

Na pitanje što je doživjela i ponijela iz Lurda Violeta Affé je u kasne sate zapisala sljedeće: „Naše molbe, naša nadanja, naše lutanje u potrazi za – savršenošću. Savršenošću u zdravlju, u nadi, u radu, u ljubavi – ljubavi u obitelji, ljubavi prema bližnjemu, ljubavi prema sebi samom; treba znati ljubiti, zdravo ljubiti, različito ljubiti i pritom ostati svoj i najprije ostati Božji, ostati Isusov prijatelj i brat, ostati Marijino dijete. Evo izgubih se ja. Bila sam i u Međugorju, i na Trsatu, i u Svetoj zemlji, čak i u Meksiku, ali ja i Gospa Lurdska imamo poseban odnos. Tu najradije dolazim, nigdje se ne osjećam bolje kao kod svoje kuće u Lurdu na Gavi pred špiljom s hodočasnicima iz cijeloga svijeta, gdje smo svi zajedno a opet svatko za sebe. Ovaj put želim reći hvala dragoj Majci s krunom na glavi u moru ruža svih boja. Hvala na neumornoj ljubavi, i posebno hvala dragom našem Spasitelju, Gospodinu Isusu Kristu, koji je po Majčinom zagovoru uvijek uz nas a ovaj put posebno za mene i uz mene. Za vrijeme velikog sakramenta svete ispovijedi, hvala Tebi, Isuse, hvala draga Gospo Lurdska na svim dušobrižnicima, a posebno ove godine što mi je pružena milost i povjerenje, oslobođenje, smionost, ne nalazim dalje riječi. Sve ostalo je rekla svijeća zapaljena i ostavljena da gori u vječnosti.“

Imamo zapisana i iskustva nekoliko hodočasnika iz autobusa br. 1. i br. 3.

Tako hodočasnica iz autobusa br. 1, Marija Vasilj na pitanje što je doživjela i ponijela sa sobom iz Lurda odgovara: „Bogatstvo i dar od Boga je kao cijela obitelj sudjelovati na ovom predivnom hodočašću. Posebno je teško u ovim izazovnim vremenima kada su mladi okrenuli svoje orijentacije u drugi smjer, daleko od Boga. Zahvalna sam Majci Lurdskoj da nas je kao cijelu obitelj pozvala i da smo se cjelokupno odazvali tome pozivu. Doživjeti to zajedništvo svih nas hodočasnika uz pjesmu Ave Maria nešto je neprocjenjivo, nešto što se ne može opisati našim riječima. To je trenutak kada nebo dotiče zemlju. Tu ljubav Gospine prisutnosti upiješ i poneseš sa sobom u ovaj neki drugi svijet… Ta ljubav Gospine prisutnosti dâ tu snagu da izdržiš do ponovnog susreta u našem predivnom svetištu Lurdu. Hvala, draga Majko! Hvala, Gospe Lurdska!“

Svoje impresije zapisala je i Emilija Mikulić, također iz autobusa br. 1: „Kao i svake godine naša Misija je organizirala hodočašće u Lurd. Po drugi puta moj muž i ja smo se spremili i otišli na to lijepo hodočašće. Cilj nam je bio našoj Majci Božjoj, našoj Zaštitnici, zahvaliti se za sve dobro što imamo u životu, za našu djecu, za naših četvero prekrasnih unučadi. A najviše moliti se za mir u svijetu. Toliko smo žalosni zbog tih ratova i to nas čini jako žalosnim. Kada smo stigli u Lurd, taj osjećaj koji smo doživjeli ne da se opisati. Lurd je za nas raj zemaljski. Sve je bilo lijepo, duhovne mise, procesije, put križa, ispovijedi, paljenje svijeća… Najveća okrepa je voda, koju smo svaki dana pili a i ponijeli sa sobom doma. U autobusu smo se osjećali kao mala obitelj, upoznali smo nove ljude iz naše Misije, susreli drage stare prijatelje iz Misije, iz domovine, čak i kuma od našeg najmlađeg unuka. Taj osjećaj blizine ima samo kod naše Majke Božje, ona nas voli i okuplja. Koja je to radost u srcu i mir u duši! Bili smo svi radosni i svi smo sudjelovali u molitvi i pjesmi. Hvala Ti, Majko, na svemu. Obećavamo da ćemo za koju godinu opet doći. Kraljice Mira, moli za nas!“

Naša Matija, hodočasnica iz autobusa br. 3, koračala je bosonoga i oprala svojim suzama sve postaje Kalvarije dok me držala čvrsto svojim rukama. „Osjetila sam moćnu ruku Njegovu!“

Matijina kći Sanja, majka troje divne djece, napisala je potresno i dirljivo svjedočanstvo: „Spoznala sam da Gospa sve vodi. Iako nisam htjela ići ove godine, Ona je htjela da joj dođem, da je osjetim da je uz nas, da nas vodi i da nas čuva. Ovo mi je drugi put da sam u Lurdu i mogu reći da sam intenzivnije doživjela milost. Sa Gospom, mojom obitelji, mamom, tetom i tetkom koji su došli iz Amerike i s mojim prijateljima koji su uz mene ja sam blagoslovljena. Jedan poseban trenutak mi je ostao u srcu, a to je bilo za vrijeme križnoga puta kada sam hodala zajedno s jednom dobrom dušom koja je u mojim teškim tjelesnim trenucima meni priletjela u pomoć, kao Šimun Cirenac našem Isusu, i ostala je uz mene… to je ljubav prema čovjeku. Blagoslovljena sam sa svima koji su oko mene i ništa nije teško s Gospom nositi. Osjećam da Ona nas vodi i da se ničega ne trebam plašiti. Ona zna sve i Bog će me po njezinu zagovoru ozdraviti duhovno i tjelesno…“

Gospođa Anđa Jurić iz autobusa br. 3 ovako piše: „Sretna sam što sam išla u Lurd. Bilo mi je predivno. Imala sam divne ljude oko sebe jer smo svi skupa išli u susret našoj Gospi Lurdskoj. Ponijela sam sa sobom mir i zadovoljstvo u duši i dragom Bogu zahvaljujem da sam imala priliku ići na hodočašće.“

Velika hvala svim hodočasnicima iz autobusa br. 1, 2 i 3 koji su se odvažili iznijeti svoje osobno svjedočanstvo.

Lurd je nešto posebno. To je mjesto molitve, pjesme, ozdravljenja i obraćenja. To je vrelo milosti i pomoći. Lurd se ne može opisati. Lurd treba vidjeti i doživjeti.

Velika hvala voditelju HKM Mittelbaden don Ivi Nediću, don Vjekoslavu Kaniću, don Stjepanu Matijeviću, pastoralnim suradnicima Sanji Gluhak i Darku Rubčiću jer bez njih ne bismo osjetili radost ovog hodočašća 2024. godine.

Mladenka Marinović-Sušac

Taj šutljivi pjev u duši

Melodija skrivena

Ranjiva na dlanu

Kraljuje u meni

I oko mene

Kao životno hodočašće –

Teče i teče

OKRUNJENA MADONNA

LOURDES

RASUTE BISERE NIŽEM

POD KRIŽEM

Mladenka Marinović-Sušac

Ustani i sa zorom pođi

Ustani i glasno zapjevaj Mariji

Postoji jedna tuga

Dublja od ljubavi

Dragocjenija od spoznaje

Jača od želja…

BEZGLASNA…

Mladenka Marinović-Sušac

Videogalerija

Hrvatska katolička misija Mittelbaden