U nedjelju, 16. studenoga, nakon mise za mlade u crkvi sv. Elizabete u Karlsruheu, imali smo posebnu milost ugostiti hrvatskog branitelja i svjedoka vjere, gospodina Vilima Karlovića – jednoga od sedmorice koji su preživjeli Ovčaru.
Njegovo svjedočanstvo donijelo nam je snažnu poruku o ranama koje rat ostavlja, ali i o iscjeljenju koje dolazi jedino od Boga.
Na početku svjedočanstva slušali smo pjesmu „Ako ne znaš što je bilo“ u izvedbi zbora mladih Karlsruhe/Pforzheim uz pratnju tamburice – pjesmu koja nas je odmah uvela u dostojanstveno sjećanje na Vukovar i Škabrnju. U molitvi i dostojanstvenoj tišini prisjetili smo se svih stradalih u tim gradovima, kao i svih koji su trpjeli u Domovinskom ratu.
Vilim je podijelio dio svojega teškog ratnog puta: od zarobljavanja i ponižavanja, preko mučenja, do preživljavanja najtežih trenutaka na Ovčari. No najveća snaga njegova svjedočanstva nije bila u opisima patnje, nego u vjeri u Boga, koja mu je dala snage da živi dalje i da ne dopusti da ga mržnja uništi iznutra.
Posebno je naglasio važnost oprosta: ne kao zaborava, nego kao oslobođenja srca. Oprosta koji je moguć jedino uz Božju milost. Istaknuo je da se naš narod može iscijeliti samo ako naučimo praštati — sebi, drugima, pa čak i onima koji su nam nanijeli nepravdu. Njegova poruka bila je jasna: oprost je čin ljubavi i povjerenja u Boga, koji jedini može ozdraviti naše najdublje rane.
Vjernici su mogli nabaviti i njegovu knjigu „Preživio sam Vukovar i Ovčaru“, u kojoj još detaljnije svjedoči o onome što je proživio i o putu prema unutarnjoj slobodi.
Na kraju svjedočanstva zbor mladih otpjevao je pjesmu „Ne dirajte mi ravnicu“, uz koju smo se svi ponovno prisjetili Vukovara, Domovinskog rata i svih koji su dali život za slobodu.
Nakon svjedočanstva nastavili smo druženje u misijskim prostorijama uz kuhano vino i razgovore koji su jasno pokazali koliko je njegova priča dotaknula srca svih prisutnih. Bila je to večer snažnih emocija, ali i duboke nade – jer Vilim nas je podsjetio da vjera uvijek pobjeđuje tamu.
Zahvaljujemo gospodinu Vilimu Karloviću na hrabrosti, otvorenosti i svjedočanstvu kroz koje Bog i danas djeluje, te nam po njemu daje ponovno otkriti snagu vjere, nade i oprosta. Njegova je riječ doista dotaknula svakoga od nas.
Molimo za sve stradale u Domovinskom ratu – za poginule, nestale, ranjene i njihove obitelji; za branitelje, za žrtve zločina, ali i za obraćenje onih koji su zlo počinili. Neka im Bog bude svjetlo, utjeha i snaga. Neka nam Krist bude svjetlo na putu, jer u Njemu je naše spasenje i mir.
Jacqueline Zadravec
