Dragi vjernici, draga djeco, a napose bolesni!
Crkva je zatvorena. Do daljnjega nema zajedničkih misnih slavlja, nema zajedničkih pobožnosti. Ostao nam je samo internet kao put komunikacije. Naši svećenici su odlučili da vam za svaku nedjelju pošalju misna čitanja, propovijed, molitvu vjernika i molitvu kao duhovni lijek protiv korona virusa.
Neka se obitelj okupi zajedno i moli službu riječi prema sljedećem redoslijedu:
- Otac ili majka započinje molitvu znakom križa.
- Djeca čitaju čitanja, roditelji Evanđelje.
- Posluša se propovijed.
- Poslije toga djeca mole molitvu vjernika.
- Ostanite u kratkoj šutnji u molitvi Isusu da dođe u vaše srce. To je duhovna pričest.
- Za kraj se moli molitva za zdravlje.
Vaši svećenici vam šalju blagoslov svako jutro kod mise u 8.45 iz svoje kapele. Ostanimo povezani u molitvi.
Prvo čitanje (Izl 14,15 – 15,1a):
Čitanje Knjige izlaska
U one dane: Reče Gospodin Mojsiju: »Zašto vičeš k meni?« »Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospodin kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.«
Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, sinovi Izraelovi siđoše usred mora na osušeno dno, a vode im stajahu kao bedem zdesna i slijeva. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči kotače njihovih kola da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od Izraelaca!« – poviču Egipćani, »jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!« Tada će Gospodin Mojsiju: »Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. Izraelci pak hodahu posred mora po suhu, a vode im kao bedem zdesna i slijeva. Tako Gospodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih i vidje Izrael Egipćane pomorene na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju.
Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam (Ps 118,1-2.16-17.22-23):
Pripjev: Aleluja! Aleluja! Aleluja!
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Drugo čitanje (Rim 6,3-11):
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.
Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!
Riječ Gospodnja.
Evanđelje (Mt 28,1-10):
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.
A anđeo progovori ženama: “Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.”
One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: “Zdravo!” One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: “Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!”
Riječ Gospodnja
Propovijed uz Vazmeno bdjenje
Službu svjetla započinjemo blagoslovom ognja, koji je simbol svjetla, radosti, prijateljstva i života. Ove godine zbog bolesti korona virusa nije moguće pristupiti obredu blagoslova ognja gdje bi se okupilo više ljudi. Blagoslov obavljamo iz uskog prostora bez ognja i blagoslovljene vode, ali zato možemo rasvijetliti neke činjenice. Ovo je, s jedne strane, milosni trenutak za dublje promišljanje iz svojih stanova i kuća, u mirnom kutku svoje sobe, o velikom otajstvu Božje ljubavi.
Iz grčke mitologije doznajemo da je vatra „iskra božanske mudrosti“, koju je Prometej ukrao iz sunčevih kola i oživio čovjeka, nakon što ga je načinio od ilovače. Zbog toga je bio kažnjen od Jupitera (Zeusa), oca svih bogova. Prikovan je bio na klisuri u Kavkazu i orao mu je kljuvao jetru. Oslobodio ga je junak Heraklo. Kršćanstvo je u tom mitu prepoznalo sliku Isusa Krista, koji je trpio zbog toga što je dao život čovjeku. Izbavila ga je Božja snaga i svemoć i potpuna poslušnost svome nebeskome Ocu.
Kršćansko okupljanje oko ognja nije ni magijsko ni mitološko okupljanje. Da se to potvrdi, Crkva blagoslivlja oganj, kao znak svjetla, topline i stvaranja mogućnosti za čišćenje (preko pepela koji se upotrebljavao za čišćenje, a to smo označili već na Pepelnicu ili Čistu srijedu, na početku korizme). Taj oganj simbolizira Krista koji svijetli svojim božanskim sjajem i ražaruje čovjeka živom željom za Bogom kao vječnim svjetlom.
Sam Isus je rekao prije svoje muke: „Došao sam da bacim oganj na zemlju, pa kako bih želio da se već zapalio! Moram primiti krštenje. Kako sam tjeskoban dok se to ne izvrši“ (Lk 12,49-50). Očito je da je Isus mislio na silazak Božji, koji se već zbio na Sinaju, kad se to brdo „zavilo u dim, jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj“ (Izl 19,18). Bio je to poziv Mojsiju da se popne na brdo i da u zajedništvu s Bogom pripremi Stari savez. Taj oganj s neba bio je navještaj stalnoga i vječnoga ognja koji je sišao po Isusu Kristu. On će se penjati na brdo, da bude novi Mojsije, i žrtva koja će u ognju sagorjeti, da bi nas svojim pepelom pročistio. Krist, dakle, postaje svećenik, oltar i žrtva. On je Jaganjac koji se sam prinosi na žrtveniku. On je sam Svjetlo koje obasjava svakoga čovjeka, ako mu to čovjek dopusti.
Ovo je Oganj, koji je bio naznačen u ognju Jahvinu, što ga je prorok Ilija molio da siđe i dade svjedočanstvo pravoga štovanja Boga: „I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku osuši“ (1 Kr 18,38). Kristova žrtva pali i žeže (uništava) sve zlo i istovremeno grije, svijetli i daje mogućnost svima da se pročiste njegovom smrću.
To je tó „krštenje“ o kojem Isus govori, a koje stvara u njemu tjeskobu, dok se ne dogodi. Tjeskoba je u prihvaćanju trpljenja, muke i križa, u kenozi ili potpunom poništenju. S druge pak strane, radost zbog dobra, koje će se dogoditi po ovom „krštenju“, ispunja Isusovo biće i čezne za plamenom, kojim hoće zapaliti sav svijet. To je vatra Božje ljubavi koja nikoga ne ostavlja indiferentnim.
Na plamenu toga blagoslovljenog ognja te prisutnosti Boga među nama zapalili smo žrtvu izgaranja, svijeću, rad marnih pčela, koja će postati hrana za život u oskudici, u nemogućnosti dobave hrane, da ne umremo kao pčele u slabosti. Ta svijeća najprije će nam zasvijetliti kao svjetlo, da iziđemo iz zla, duhovnoga ropstva, nesreće i tame, te će poput stupa oblaka ići ispred nas kao što je to Bog učinio Izraelu, kad je izlazio iz Egipta: „Jahve je išao pred njim, danju u stupu od oblaka, da im put pokazuje, a noću u stupu od ognja, da im svijetli“ (Izl 13,21).
To svjetlo – svijeća – stup – ide ispred nas i svijetli nam. Mi, pak, palimo svoje svijeće na njemu: najprije svećenik, pa onda, kad je svjetlo na pola puta, svi ostali, da bismo na treći pjev „Svjetlo Kristovo“ svi, obasjani blijeskom ovoga svjetla, pjevajući odgovorili: „Bogu hvala“.
Da, Bogu hvala, što se događa ovo Kristovo svjetlo, označeno u izgaranju ove svijeće, koje nam rasvjetljava tamu našega života, tako da sami sebi kao pepelu, kojim smo bili označeni na početku korizme, možemo reći, da naše življenje nije više hod u nepoznato, nego hodočašćenje prema vječnom Jeruzalemu. Jednako tako možemo reći križu, da nije više mučilo bez smisla, nego Sveto drvo koje daje „čarni sjaj“, kako pjevamo u himnu Usta moja uzdižite.
Naša korizma nije bila neko mučenje ili vježbanje, teški ljudski napor, nego je to u biti bila naša oslonjenost na Boga, na Svjetlo, koje nam od njega dolazi po Isusu Kristu. To smo posebice mogli osjetiti ove godine prilikom pandemije korone virusa i velikog potresa u Zagrebu. Mogli smo se pitati: Pa zašto se to dogodilo baš između svetkovine svetog Josipa i svetkovine Blagovijesti (potres)?! I pravo je čudo da u razornom potresu (5,5 i odmah 5 stupnjeva Merkalijeve ljestvice), osim jedne djevojčice, nitko drugi nije poginuo. Da je bila uobičajena misa u crkvi kao svake nedjelje u šest i trideset, u vrijeme potresa, koji se dogodio samo nekoliko minuta prije, moglo je poginuti na desetke vjernika. Korona virus je mnoge ljude čak i spasio da nisu završili pod ruševinama. Možda nas je Bog htio osvijestiti o ozbiljnosti i krhkosti života! Možda, da ovu korizmu istinski proživimo u smislu Isusove muke, trpljenja i preispitivanju vlastite savjesti te se suživimo s njegovim trpljenjem, mukom i zajedno s njime doživimo istinski i vlastiti Uskrs! Sve nam je to dano u proteklim danima na ozbiljno razmišljanje.
Draga braćo i sestre, evanđelje koje čitamo danas po Mateju (Mt 28,1-10) govori o uskrsnuću kao o novosti. Tu se naglašava da se „Radosna vijest“ dogodila u osvit „prvoga dana u tjednu“. To je zapravo početak novoga stvaranja, novi dan Gospodnji, s kojim započinje život u Bogu. Žene dolaze na grob, jer im Isus nedostaje, jer bi ga htjele još jednom vidjeti, balzamirati, mumificirati… Ljubav im je nagrađena. Zemlja se potrese, anđeo svjetla otkotrljava kamen. Stražari od straha obamriješe. Žene se nemaju čega bojati: „Vi se ne bojte! Tȁ znam, Isusa raspetoga tražite. Nije ovdje! Uskrsnu kako reče“ (Mt 28,5-6). Tako je anđeo ohrabrio žene. Isus je sada u novom životu, drugačijem od onoga u smrtnome tijelu – „Nije ovdje“. To je uskrsli Isus, koji nije više u grobu, nego živi. On je u proslavljenom tijelu.
Kada se uvjeriše da Isusa stvarno nema, požuriše se da to jave „njegovim učenicima“, kako im je rekao anđeo, te da se zapute prema Galileji, gdje će ga vidjeti zajedno s njima. Isus tu njihovu spremnost nagrađuje i nakratko ih zaustavlja ovim riječima: „Zdravo! One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone“ (Mt 28,9). Tom prilikom daje im svoj mir, a to zapravo znači onaj Zdravo (šalom). One, pak, osjećaju da je pred njima novi Isus, sav božanstven. Padaju ničice, da mu se poklone. Isus ih ponovo oslobađa straha i šalje ih da sve učine kako su već po anđelovu naputku nakanile učiniti.
Ovdje primjećujemo da je uvijek važno tražiti Isusa i njega imati kao glavni cilj svoga života. On nas nikada neće iznevjeriti, a to je pokazao riječima i djelima u odnosu prema učenicima, ljudima koje je ozdravljao i naviještao Boga kao jedinu istinsku ljubav. Žene su ga tražile i pitale se tko će im dignuti kamen s groba. Kamen će se dignuti Božjom snagom, a čeznuće će biti nagrađeno susretom s Kristom. Takvo traženje je potrebno uvijek i nama, u svakom trenutku našega života; traženje koje nas usmjeruje prema vječnosti, kada ćemo ga gledati „licem u lice“. Važno je da u životu ne klonemo zbog raznih kušnji, teškoća, bolesti i raznih nedaća. U Uskrsu naša vjera nalazi svoj oslonac i uporište.
I nama danas anđeo Gospodnji govori: „Hrabri budite, ne bojte se“! Sada ste u trenutačnoj krizi, ne možete se družiti, ne možete primati svetu pričest niti biti na svetoj misi, ali hrabri budite i nemojte gubiti vjeru ni nadu! Bog će sigurno sve privesti dobrome.
Draga braćo i sestre, zato hrabro prihvatimo – dobro i zlo – s kojima se susrećemo u zemaljskom životu. Koračajmo puni vjere i nade prema vječnom cilju, ljubavi i dobroti u kojoj ćemo biti nagrađeni za svako naše dobro djelovanje u odnosu prema Bogu i bližnjemu! Ne treba se ničega bojati, jer Krist je pobijedio svako zlo, grijeh i smrt. U njemu je i naša pobjeda. Poučeni i ohrabreni Božjom riječju, naša je dužnost svjedočiti i naviještati uskrslog i živog Isusa, poput žena iz evanđelja, te obznaniti da Bog spašava svakoga čovjeka i ne oduzima mu slobodu opredjeljenja. Iz tih riječi ohrabrenja, neka je svima radostan i sretan Uskrs!
don Vjekoslav Kanić
Karlsruhe, 11. 4. 2020.
Molitva vjernika
- Za novokrštenike, koji su u ovoj noći preporođeni, i sve već krštene: da ostanu ljubljena tvoja djeca i međusobna braća, molimo te!
- Za ovogodišnje prvopričesnike i krizmanike koji žive u školskoj i vjeronaučnoj neizvjesnosti: da životom svjedoče prijateljstvo s Isusom, Otkupiteljem čovjeka u krugu svojih roditelja, baka i djedova, molimo te!
- Za roditelje i kumove koji odgajaju Isusove prijatelje: da i oni još više svojim životom svjedoče za Isusa Spasitelja, koji je od mrtvih uskrsnuo i ponovno živi, molimo te!
- Za nas koji smo okupljeni u našim domovima: da zajedničkom vjerom živimo po evanđelju, molimo te!
- Za našu domovinu sa svim njezinim potrebama: da živimo u miru i obnovimo ono što je oštećeno, bilo materijalno bilo duhovno, molimo te!
- Za naše pokojne i umrle od korone virusa: da budu pridruženi Kristovoj slavi, molimo te!
Završna molitva
Molitva u vremenu širenja bolesti
Svemogući vječni Bože,
okrjepo u nevoljama,
potporo u slabostima,
od Tebe sva stvorenja primaju život
i dobivaju životnu snagu.
Dolazimo k Tebi,
zazivajući Tvoje milosrđe,
jer spoznajemo, živeći iskustvo širenja bolesti,
kako je ovozemaljski život krhka stvarnost.
Tebi povjeravamo bolesnike i njihove obitelji:
udijeli zdravlje njihovu tijelu, duhu i duši.
Svim članovima društva pomozi
vršiti povjerene im pozive i zadaće
te jačati duh međusobne solidarnosti.
Podupiri i nadahnjuj liječnike
i sve zdravstvene djelatnike u njihovoj službi,
a osobito njegovatelje
koji izbliza skrbe za bolesne.
Ti, koji si vrelo svakoga dobra,
blagoslovi ljudsku obitelj;
odagnaj od nje svako zlo,
a Crkvi i svim kršćanima
daruj nepokolebljivu vjeru.
Ne ostavi nas u kušnjama zaraze
koja unosi nesigurnost i nemir.
Svojom nas milošću oslobodi straha,
da bismo živjeli u vedrini i radosti,
zahvaljujući Ti obnovljena srca.
U Tebe se, Gospodine, uzdamo
i Tebi uzdižemo svoju prošnju,
jer si Ti, dobri Oče, Začetnik života,
u zajedništvu s Duhom Svetim
i sa svojim Sinom Isusom Kristom,
Liječnikom duše i tijela,
koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Amen.
Presveta Bogorodice Marijo, Zdravlje bolesnih – moli za nas!
Sveti Josipe, Zaštitniče Crkve i naše Domovine – moli za nas!
Blaženi Alojzije Stepinče – moli za nas!
U Zagrebu, na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka 2020. godine.
[Izvor: http://www.zg-nadbiskupija.hr/dokumenti/aktualnosti/molitva-u-vremenu-sirenja-bolesti]