Hrvatska katolička misija Mittelbaden
Kroatische katholische Mission Mittelbaden
Draga braćo i sestre, poštovani članovi Misije! Nama tako draga hrvatska božićna pjesma Radujte se narodi opet će odjekivati u crkvama, na misnim slavljima, u našim domovima, a nerijetko će se čuti i na ulicama, posebno u Domovini kad se ide ili vraća s ponoćke. Božić nam i ove godine dolazi. Njemu se radujemo svi. I djeca i odrasli, i učeni i neuki, i bogati i siromašni. (više…)
Vijest o praznom grobu bila je iznenađujuća u Jeruzalemu onog nedjeljnog jutra koje nam opisuje evanđelje kao što je velika i radosna Petrova vjeroispovijest u kojoj je on prazni grob protumačio Isusovim Uskrsnućem: „Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje… nama koji smo s njime jeli i pili, pošto uskrsne od mrtvih.“ Crkva već dvije tisuće godina slavi Uskrsnuće Isusovo. To nije samo povijesni događaj, nego događaj koji ulazi u naš život, događaj koji nas trajno hrani, događaj od kojega vjera živi, događaj po kojem Isusova zajednica stoji i pada. Taj događaj nas ne smije ostaviti ravnodušnima. Pavao često govori o Uskrsnuću, ali i potrebi našega suuskrsnuća zajedno s Kristom. To nije bio problem samo prve Crkve, nego je i naš problem. Mnogi žive, čak i angažirani vjernici, kao da Krist uopće nije uskrsnuo. Ankete pokazuju da se mnogi oduševljavaju Isusom i njegovom porukom, ali ne vjeruju u njegovo Uskrsnuće. (više…)
U toj godini nastojali smo molitvom, čitanjem Svetog pisma i proučavanjem Katekizma Katoličke Crkve produbljivati vjeru i svoje kršćanske spoznaje. U enciklici „Svjetlo vjere“ papa Franjo piše o velikom daru vjere što ga je donio Isus Krist: „Ja Svjetlost dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane“ (Iv 12, 46). Tijekom Godine vjere redovitije se čitala Božja riječ, a preko 250 katekizama ušlo je u naše obitelji. Vjerujem da mnogi i dalje čitaju. Samo dobrim poznavanjem sposobni smo živjeti vjeru u našem svagdanjem životu. (više…)
Sredstva društvene komunikacije imaju posebno važnu ulogu u naviještanju Božje riječi. Prvo je Riječ Tijelom postala, zatim se ta Riječ prenosila usmeno preko od Boga pozvanih glasnika. Poslije je ta riječ napisana. Crkva je tu riječ ljubomorno i brižno čuvala do današnjih dana. Pisana riječ čitala se u originalnim jezicima, a onda je došao Drugi vatikanski koncil koji je, po nadahnuću Duha Svetoga, odlučio svete tekstove prevesti na materinske jezike. Tako Biblija postaje svima dostupna. Do sada je cjelovito ili dijelom prevedena na više od 3.000 jezika!
Duhovni mislioci pripremali su Božju riječ za sve uzraste i generacije. Poruka je uvijek ista – upoznati Isusa Krista, ali se mijenja način naviještanja. Mijenjaju se sredstva da se ispuni zadaća, a ona je samo jedna – navijestiti Isusa Krista svakom čovjeku. Stigla je era elektroničkih medija. Čudo tehnike preplavilo je sve pore ljudskog života. Ušla je duboko u živote mladih, djece. Njome se koristi škola. Bez nje se ne može zamisliti budućnost. Nije li to izazov za Crkvu? Ona je to prihvatila i izvrsno koristi kao sredstvo naviještanja Radosne vijesti.
Mi smo kao misijska zajednica odlučili pokrenuti našu internet stranicu kao suvremeno sredstvo komunikacije. To je prilika da u svakom trenutku možete saznati što se događa u zajednici. Osobito je i Bogom dano sredstvo povezivanja naše velike i raspršene zajednice. Vjerujem da je to korak naprijed u ispunjavanju zadataka koje nam Crkva postavlja. Neka se Božja riječ preko ove stranice navijesti svima. Neka nas stranica ujedinjuje kao prvu zajednicu da budemo jedno srce i jedna duša.
Hvala svima koji se trude da stranica ugleda svjetlo dana. U pozitivnom raspoloženju krenimo naprijed. Sve vas pozdravlja uređivački tim na čelu sa voditeljem misije.
Krštenje je prvi i temeljni sakrament Crkve. Onaj koji nije primio krštenje ne može primiti ni jedan drugi sakrament. Isus je ovaj sakrament ustanovio kad se, nakon uskrsnuća, ukazao svojim učenicima.
Krštenje je prvi i temeljni sakrament Crkve. Onaj koji nije primio krštenje ne može primiti ni jedan drugi sakrament. Isus je ovaj sakrament ustanovio kad se, nakon uskrsnuća, ukazao svojim učenicima.
Sveti krst je temelj cijeloga kršćanskog života, ulaz u život Duha (vitae spiritualis ianua) i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja: “Krst je sakrament preporođenja vodom i riječju.” (Katekizam Katoličke crkve, br. 1213)/p>
Krst, vrata sakramenata, stvarni ili barem krst želje, prijeko potreban za spasenje, po kojem se ljudi oslobađaju grijeha, preporađaju za djecu Božju i neizbrisivim biljegom suobličeni Kristu pritjelovljuju Crkvi, valjano se podjeljuje samo pranjem pravom vodom s potrebnim riječima forme. (Zakonik kanonskog prava, kan. 849)
Ispovijed je sakrament u kojem nam Bog preko svećenika, službenika Crkve, oprašta sve naše grijehe koje iskreno ispovjedimo i za koje se iskreno kajemo. Isus je ustanovio ovaj sakrament kad se poslije uskrsnuća ukazao svojim učenicima.
Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im. (Iv 20,22-23)
Oni koji pristupaju sakramentu pokore primaju od Božjeg milosrđa oproštenje uvrede nanesene Bogu i ujedno se pomiruju sa Crkvom, koju su svojim grijehom ranili i koja radi za njihovo obraćenje s ljubavlju, primjerom i molitvom. (Katekizam Katoličke crkve, br. 1422)
Vjernici koji u sakramentu pokore ispovijedaju grijehe zakonitom služitelju, koji se za njih kaju i imaju nakanu da se poprave, po odrješenju toga služitelja dobivaju od Boga oproštenje grijeha počinjenih poslije krštenja i istodobno se izmiruju s Crkvom koju su griješeći ranili. (Zakonik kanonskog prava, kan. 959)
Sveta pričest je sakrament u kojemu pod prilikama kruha i vina primamo pravo tijelo i pravu krv Isusa Krista. Taj sakrament ustanovio je Krist Gospodin na Posljednjoj večeri.
Dok su blagovali, uze Isus kruh, zahvali, razlomi ga pa im ga dade govoreći: “Uzmite; ovo je tijelo moje.” Zatim uze kalež te zahvali pa im ga dade. I svi su pili iz njega. I reče im: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se prolijeva za sve.” (Mk 14,22-24)
Dok su blagovali, uze Isus kruh, zahvali i razlomi ga, pa ga davaše učenicima govoreći: “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje.” Zatim uze kalež te zahvali i dade im ga veleći: “Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha.” (Mt 26,26-28)
Zatim uze kruh, zahvali i razlomi ga pa im ga dade govoreći: “Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje. Ovo činite na moju uspomenu!” Isto tako poslije večere uze kalež te reče: “Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva.” (Lk 22,19-20)
Sveta euharistija dovršava kršćansku inicijaciju. Oni naime koji su Krstom uzdignuti na dostojanstvo kraljevskog svećeništva te krizmom dublje suobličeni Kristu, po Euharistiji sudjeluju s čitavom zajednicom u samoj Gospodinovoj žrtvi. (Katekizam Katoličke crkve, br. 1322)
Najuzvišeniji je sakrament presveta euharistija u kojoj je sadržan, prinosi se i prima sam Krist Gospodin i po kojoj Crkva trajno živi i raste. Euharistijska žrtva, spomen-čin Gospodnje smrti i uskrsnuća, u kojoj se ovjekovječuje žrtva križa, vrhunac je i izvor svega bogoštovlja i kršćanskog života, kojom se označuje i ostvaruje jedinstvo Božjeg naroda i dovršava izgradnja Tijela Kristova. Ostali su naime sakramenti i sva crkvena djela apostolata s presvetom euharistijom povezani i k njoj usmjereni. (Zakonik kanonskog prava, kan. 897)
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. (Dj 2,1-4)
Zajedno s krštenjem i euharistijom sakrament potvrde tvori cjelinu “sakramenata kršćanske inicijacije”, jedinstvo koje treba čuvati. Vjernicima treba zato tumačiti kako je primanje ovog sakramenta nužno za utvrđenje krsne milosti. “Po sakramentu potvrde krštenici se još savršenije vežu uz Crkvu, obdaruju se posebnom jakošću Duha Svetoga te su tako obvezniji kao pravi Kristovi svjedoci da riječju i djelom šire i brane vjeru.” (Katekizam Katoličke crkve, br. 1285)
Sakrament potvrde koji utiskuje biljeg i kojim se kršteni, nastavljajući put pristupa u kršćanstvo, obogaćuju darom Duha Svetoga i savršenije povezuju s Crkvom, krštene jača i čvršće obvezuje da riječju i djelom budu Kristovi svjedoci i da šire i brane vjeru. (Zakonik kanonskog prava, kan. 879)
Bog je ženidbu ustanovio kad je čovjeka stvorio kao muškarca i ženu. Isus je tu božansku ustanovu uzdigao na dostojanstvo sakramenta. To jasno pokazuju njegova nazočnost na svadbi u Kani Galilejskoj i njegovi govori o nerazrješivosti ženidbe. Ženidba je sakrament u kojem Bog svojim vjernicima daje pravo i dužnost da budu roditelji te milost da mogu izvršiti svoje ženidbene dužnosti.
Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru bračnih drugova te k rađanju i odgajanju potomstva. (Katekizam Katoličke crkve, br. 1285)
Ženidbeni savez, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru ženidbenih drugova te k rađanju i odgajanju potomstva, Krist Gospodin uzdigao je među krštenima na dostojanstvo sakramenta.
Stoga među krštenima ne može biti valjanoga ženidbenog ugovora koji samim tim ne bi bio sakrament. (Zakonik kanonskog prava, kan. 1055)
Svećenički red je sakrament po kojem vjernik postaje svećenik i dobiva svećeničku vlast i milost. On se može primiti samo jednom jer u osobu koja ga prima utiskuje neizbrisivi pečat. Nosioci svetog ili svećeničkoga reda su nositelji ministerijalnoga svećeništva: đakoni, svećenici i biskupi.
Sveti red je sakrament po kojemu se u Crkvi do konca vremenâ nastavlja poslanje što ga je Krist povjerio apostolima: to je dakle sakrament apostolske službe. Ima tri stupnja: biskupstvo, prezbiterat i đakonat. (Katekizam Katoličke crkve, br. 1536)
Sakramentom reda po božanskom ustanovljenju neki između vjernika, neizbrisivim biljegom kojim se označuju, postavljaju se za posvećene službenike koji se naime posvećuju i određuju da, svatko prema svojem stupnju, vršeći u osobi Krista Glave službu naučavanja, posvećivanja i upravljanja, pasu Božji narod. (Zakonik kanonskog prava, kan. 1008)
Bolesničko pomazanje je sakrament susreta uskrslog Krista i njegove zajednice, Crkve, s bolesnom braćom. U tom sakramentu bolesnik prima milost Duha Svetoga, snagu da izdrži u patnji te lakše podnosi boli. Bolesniku se ovim sakramentalnim pomazanjem također opraštaju grijesi ako se bolesnik ne može ispovjediti. Po djelovanju sakramenta bolesničkog pomazanja bolesnik može i potpuno ozdraviti. Ovaj sakrament stoga nije samo za stare na času smrti, nego i za sve one koji su ozbiljno bolesni.
Svetim pomazanjem onemoćalih i molitvom svećenikâ cijela Crkva preporučuje bolesne trpećem i proslavljenom Gospodinu, da im olakša boli i da ih spasi, štoviše potiče ih da se slobodno sjedine s Kristovom mukom i smrću i tako doprinesu dobru Božjega naroda. (Katekizam Katoličke crkve, br. 1499)
Bolesničko pomazanje, kojim Crkva pogibeljno bolesne vjernike preporučuje trpećem i proslavljenom Gospodinu da ih pridigne i spasi, podjeljuje se tako da se pomažu uljem i da se izgovore riječi propisane u bogoslužnim knjigama. (Zakonik kanonskog prava, kan. 998)
