Cvjetnica – Nedjelja muke Gospodnje

Dragi vjernici, draga djeco, a napose bolesni!

Crkva je zatvorena. Do daljnjega nema zajedničkih misnih slavlja, nema zajedničkih pobožnosti. Ostao nam je samo internet kao put komunikacije. Naši svećenici su odlučili da vam za svaku nedjelju pošalju misna čitanja, propovijed, molitvu vjernika i molitvu kao duhovni lijek protiv korona virusa.

Neka se obitelj okupi zajedno i moli službu riječi prema sljedećem redoslijedu:

  • Otac ili majka započinje molitvu znakom križa.
  • Djeca čitaju čitanja, roditelji Evanđelje.
  • Posluša se propovijed.
  • Poslije toga djeca mole molitvu vjernika.
  • Ostanite u kratkoj šutnji u molitvi Isusu da dođe u vaše srce. To je duhovna pričest.
  • Za kraj se moli molitva za zdravlje.

Vaši svećenici vam šalju blagoslov svako jutro kod mise u 8.45 iz svoje kapele. Ostanimo povezani u molitvi.


Što slavimo na cijetnicu?

Na Cvjetnicu se Crkva spominje ulaska Krista Gospodina u Jeruzalem, kako bi dovršio otkupiteljsko djelo ljudskog spasenja. Misa Cvjetnica stoga ima dva posebna obreda: prvi je povorka s blagoslovljenim palminim i maslinovim granama (koja spominje Isusov slavni ulazak u Jeruzalem), a drugi je cjeloviti izvještaj o Isusovoj muci.

Na Cvjetnicu (Nedjelju muke Gospodnje) čitava Crkva ulazi u slavlje vazmenog otajstva (muke, smrti i uskrsnuća) našega Gospodina.

Dragi vjernici, unatoč okolnostima, izvršimo spomen toga spasonosnog ulaska živom vjerom i pobožnošću. Riječima molitve (koju inače izriče svećenik na Cvjetnicu) i blagoslovljenom vodom blagoslovite maslinove ili palmine grančice u svojim obiteljima i domovima riječima:

Svemogući vjekovječni Bože,
posveti ove grančice svojim blagoslovom,
da mi, koji kličući pratimo Krista Kralja
po njemu mognemo stići u vječni Jeruzalem.
Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Amen.

Prvo čitanje (Iz 50,4-7):

Čitanje knjige proroka Izaije

Gospodin Bog dade mi jezik vješt
da znam riječju krijepiti umorne.
Svako jutro on mi uho budi
da ga slušam kao učenici.
Gospodin Bog uho mi otvori:
ja se ne protivih niti uzmicah.
Leđa podmetnuh onima što me udarahu,
a obraze onima što mi bradu čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih
od pogrda ni od pljuvanja.
Gospodin Bog mi pomaže,
zato se neću smesti.
Zato učinih svoj obraz ko kremen
i znam da se neću postidjeti.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam (Ps 22,8-9.17-18a.19-20.23-24):

Pripjev: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Svi koji me vide, podruguju se meni,
     razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,
     neka ga spasi ako mu omilje!«

Opkolio me čopor pasa,
     rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
     sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine moje
     i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;
     snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,
     hvalit ću te usred zbora.
»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!
     Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
     Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

Drugo čitanje (Fil 2,6-11):

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

Krist Isus, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, poslušan do smrti,
smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo prigne svako koljeno
nebesnikā, zemnikā i podzemnikā.
I svaki će jezik priznati:
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje (Mt 26,14 – 27,66): Muka Gospodina našega Isusa Krista

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme:

Jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pode glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.« A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«

I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: »Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!« I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: »Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.«

Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. Tada im reče Isus: »Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: ‘Udarit će pastira i stado će se razbjeći’ Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!« Reče mu Isus: »Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!« Kaže mu Petar: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.« Tako rekoše i svi učenici.

Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!« I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.«

I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!« I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. Tada dođe učenicima i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.«

Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajica im dao znak: »Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!« I odmah pristupi Isusu i reče: »Zdravo, Učitelju!« I poljubi ga. A Isus mu reče: »Prijatelju, zašto ti ovdje!« Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.

Kaže mu tada Isus: »Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?«

U taj čas reče Isus svjetini: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjedah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.« A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.

Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.

A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu: »Ovaj reče: ‘Mogu razvaliti hram Božji i za tri ga dana sagraditi.’«

Usta nato veliki svećenik i reče mu: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?« Isus je šutio.

Reče mu veliki svećenik: »Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?« Reče mu Isus: »Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.«

Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: »Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?« Oni odgovoriše: »Smrt zaslužuje!« Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći: »Proreci nam, Kriste, tko te udario?«

A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: »I ti bijaše s Isusom Galilejcem.« On pred svima zanijeka: »Ne znam što govoriš.« Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: »Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.« On opet zanijeka sa zakletvom: »Ne znam toga čovjeka.«

Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: »Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!« On se tada stane zaklinjali i preklinjali: »Ne znam toga čovjeka.« I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: »Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I iziđe te gorko zaplaka.

A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.

Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: »Sagriješih predavši krv nedužnu!« Odgovoriše: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!« I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.

Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: »Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.« Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove »Krvava njiva« sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: »Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.«

Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: »Ti li si kralj židovski?« On odgovori: »Ti kažeš.« I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: »Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?« I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.

A o blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.

Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.« Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« A oni rekoše: »Barabu!« Kaže im Pilat: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?« Oni će: »Neka se razapne.« A on upita: »A što je zla učinio?« Vikahu još jače: »Neka se razapne!«

Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!« Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.

Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!« Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.

Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje čuvahu ga. I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.«

Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, sidi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!’« Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.

Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa, vidjevši potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«

A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; medu njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.

Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.

Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata te mu rekoše: »Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću.’ Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’ I bit će posljednja prijevara gora od prve.« Reče im Pilat: »Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!« Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.

Riječ Gospodnja

Propovijed uz Cvjetnicu – Nedjelju muke Gospodnje

Svi smo se radovali Cvjetnici… Dan je to kad u rukama nosimo maslinove grančice, pjevači pjevaju psalme, kad se raspjevani narod okuplja na procesiju. I danas je Cvjetnica, ali ne onakva kakvu smo do sada slavili. Crkve su hladne i zatvorene. Nema javnog slavlja Velikog tjedna i Vazmenog trodnevlja, kroz koje se na Veliki četvrtak prisjećamo ustanove svete Euharistije, na Veliki petak razmatramo i klanjamo se raspetom Kristu, te na Veliku subotu palimo uskrsnu svijeću – svjetlo Kristovog uskrsnuća kao znak pobjede nad tamom i smrću.

Neki su i dalje zbunjeni. Još uvijek ne shvaćaju situaciju ozbiljno i ponašaju se kao da je to negdje daleko od nas. S druge strane, u mnogim obiteljima prisutna je tuga i bol, mnogi u ovo vrijeme samoizolacije padaju u depresiju.

Nama kršćanima jedina utjeha i snaga je osoba Isusa Krista. On koji nam je objavio milosrdnog Oca, koji je pun ljubavi za čovjeka, koji dariva svoj život da donese novi život. On koji je sama Ljubav… Njemu podižemo svoje oči, uzdižemo svoje srce, pozivamo se na kršćansku radost. Ljudi vjere opominju nas na odgovornost, solidarnost, molitvu. Sve ovo jedna je opomena naše vjernosti Bogu, obitelji i domovini. Ja vas pozivam da iskoristimo ovaj milosni trenutak. Iako su Crkve zatvorene, hladne, mračne, mi možemo i imamo razloga biti radosni, jer Crkva smo mi! Crkva je, dakle, zajednica svih krštenika. I kada su crkve zaključane, vjernici mole u svojim obiteljima uz pomoć raznih medija. To je svjedočanstvo kako u ovim teškim vremenima oživljava obiteljska Crkva. Sinoć sam molio krunicu koja se organizira u Zagrebu, a pratilo ju je i molilo preko 4.000 osoba. Vidimo kako mediji na razne načine postaju biti u službi navještenja Božje poruke. Ako sam nekada i loše govorio o suvremenoj tehnici koja nas okružuje, sada zahvaljujem Bogu da to imamo.

Dragi vjernici, možemo reći kako je ovogodišnje slavlje Velikog tjedna i Uskrsa ispit naše kršćanske zrelosti. Možda je naša vjera do sada bila samo vanjština, a srce je bilo daleko od Boga. Veliki tjedan sada slavimo u krugu svoje obitelji ili u tišini svoje sobe. Obitelj postaje važna, ona se ujedinjuje. Ova korizma i ovo vrijeme je vrijeme milosti. Događaju se izvanredne stvari preko kojih nas Duh Božji pokreće. Vratimo se stoga Bogu, vratimo se svojim obećanjima koja smo Bogu položili. Ja vas, braćo i sestre, pozivam da se okrenemo Onome koji dolazi. On dolazi po križu i vodi nas prema Uskrsnuću. Ovo vrijeme trenutak je naše istine. Konačno moramo skinuti maske sa svoga lica i pokazati Gospodinu naše pravo lice. Kroz svete dane koji su pred nama crpimo Božju milost!

U ono vrijeme narod je dočekao Isusa povicima: “Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov” (usp. Iv 12,13). Tko bi mogao vjerovati da se ta radosna masa ubrzo okrenula protiv Isusa? Počinje vikati samo jedno: “Ukloni! Ukloni! Raspni ga!” (usp. Iv 19,15). Za vrijeme Isusovog djelovanja – dok je propovijedao, liječio, izgonio zloduhe – svi su mu pljeskali. Prije dvije nedjelje ozdravio je slijepca od rođenja, prošle nedjelje uskrisio je mrtvog prijatelja Lazara. Sva ta djela sada za ljude postaju beznačajna. Vidimo kako je Evanđelje puno obrata. Obrat se ne događa samo na planu velike zajednice, nego i na osobnom planu, unutar zajednice Isusovih učenika. To osobito vidimo u liku Jude Iškariotskog, koji se obraća svećeničkim glavarima riječima: “Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.” (Mt 26,15). On je bio jedan od Dvanaestorice koje je Isus odabrao. U Getsemanskom vrtu, u trenutcima Isusove molitve i agonije, učenici nisu bdjeli s njime. Isus je nekoliko puta pozivao da mole kako ne bi pali u napast. Na kraju im se obraća ražalošćen riječima: “Samo spavajte i počivajte!” (Mt 26,45). Vrhunac obrata događa u Petrovoj trostrukoj zataji: “Ne znam što govoriš. Ne znam toga čovjeka.” (usp. Mt 26,70-72).

Ovi primjeri govore nam o čovjekovom lutanju. Sveti Augustin govori kako je ljudsko srce nemirno dok se ne smiri u Bogu. Isus svjesno na sebe prihvaća svu ljudsku bijedu, ljudske nemoći i nesavršenosti. To je put kako bi svojom božanskom ljubavlju uzdigao čovjeka i vratio mu dostojanstvo Božjeg stvorenja. Obrati u srcima ovih evanđeoskih likova preslika su naših osobnih i duhovnih obrata i previranja. Koliko smo puta obećali Bogu vjernost i ljubav, a svojim djelima činili suprotno? Isus je rekao: “Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran” (usp. Lk 16,10). Isus je bio vjeran Očevoj riječi od samog početka svojega djelovanja, pa do smrti na križu. Svojim učenicima je rekao: “Ja sam Put, Istina i Život.” (usp. Iv 14,6). Ako, dakle, njega slijedimo, na pravom smo putu.

Draga braćo i sestre, ovogodišnji blagdan Cvjetnice ispit je savjesti svakog kršćanina i cijele Crkve. Hrvatski narod se ponosi svojom vjernošću Crkvi, Papi i Domovini. Imamo u svojoj povijesti mnogo primjera, a jedan od njih je život i mučeništvo blaženog Alojzija Stepinca. Divan je to primjer dosljednosti i vjernosti Bogu i hrvatskom narodu, primjer spremnosti do kraja ostati na putu vjere i kršćanskih vrednota. Crkva je naša majka. Koliko smo mi vjerni svojoj majci Crkvi? Koliko osluškujemo njezin glas i njezine poruke? Koliko smo vjerni Petrovom nasljedniku – Papi? Blaženi Alojzije Stepinac mogao se osloboditi svih patnji i muka da se odrekao jedinstva Katoličke crkve i vjernosti Papi. No ostao je do kraja vjeran. Nije bio prevrtljivac na životnom putu. Nosio je i svjedočio istinsko bogoljublje i domoljublje. Njegova Hrvatska bila je iznad svega. Za nju je živio, patio i za nju je umro mučeničkom smrću.

Draga zajednico, sjetimo se jedinstva za vrijeme domovinskog rata: krunice oko vrata, svijeće u rukama, molitva na svakom mjestu. Nažalost, to ushićenje brzo je splasnulo, mnogo toga se zaboravilo. Hrvatski narod je ostavio ili se udaljio od Isusa Krista. Poput apostola i prve Crkve pomalo smo postali nevjerni. Svaka treća obitelj je rastavljena i nije više središte naših života. Gdje je onaj bračni zavjet vjernosti, u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti? Dok smo se ponosili opredijeljenošću za život, danas našu Hrvatsku uništava civilizacija smrti. Koji je to vapijući grijeh u nebo, ubijanje nerođene djece! Stali smo u krug onih koji viču: “Ubij ga. Raspni ga.” (usp. Iv 19,15).

Dragi vjernici, ulazeći u Veliki tjedan, dočekajmo Isusa iskrena i ponizna srca, kličući mu s vjerom i pouzdanjem: “Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!” (Mt 21,9).

Za dane Velikog tjedna koji je pred nama, dobit ćete biblijske tekstove koje možete čitati u svojoj obitelji. Neka vaša obitelj postane živa Crkva. Mi svećenici i pastoralni suradnici u Duhu smo povezani s vama. Želimo vam blagoslovljen Veliki tjedan!

don Ivo Nedić, voditelj misije,
Karlsruhe, 3. 4. 2020.

Molitva vjernika

Stavimo sve svoje potrebe, nakane i molitve s povjerenjem pred Gospodina, koji je za nas trpio muku i utecimo se njegovoj milosti:

  1. Povjerio si svojoj Crkvi zadaću da ljude privodi k spasenju. Oslobodi je od svakog utjecaja zla i ne dopusti da je zemaljska dobra odvrate od njezina poslanja, molimo te.
  2. Otkupio si od zla čitavo čovječanstvo. Daj da svi narodi na zemlji slijede glas savjesti i poštuju dostojanstvo svakog čovjeka, kako bi ovaj svijet bio mjesto mirnog suživota svih ljudi, molimo te.
  3. Želiš da svi ljudi spoznaju istinu i tako prispiju k spasenju. Otvori srca svih koji su svojim životom udaljeni od tebe i probudi u njima milost vjere, molimo te.
  4. Pozvao si svakoga od nas da te nasljedujemo. Daj da hrabro i s pouzdanjem prihvatimo svoje životne križeve u vjeri da ćeš ih ti preobraziti u spasenje, molimo te.
  5. Tvoja je volja da se svi ljudi spase. Oslobodi naše pokojne od svega što im priječi puno zajedništvo s tobom, kako bi što prije ugledali svjetlo tvoje slave, molimo te.

Gospodine Isuse, svojom smrću i uskrsnućem darovao si nam vječno spasenje. Oslobodi nas navezanosti na prolazna dobra i daj da ti postojano idemo ususret svetim životom. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Završna molitva

Molitva u vremenu širenja bolesti

Svemogući vječni Bože,
okrjepo u nevoljama,
potporo u slabostima,
od Tebe sva stvorenja primaju život
i dobivaju životnu snagu.

Dolazimo k Tebi,
zazivajući Tvoje milosrđe,
jer spoznajemo, živeći iskustvo širenja bolesti,
kako je ovozemaljski život krhka stvarnost.

Tebi povjeravamo bolesnike i njihove obitelji:
udijeli zdravlje njihovu tijelu, duhu i duši.
Svim članovima društva pomozi
vršiti povjerene im pozive i zadaće
te jačati duh međusobne solidarnosti.

Podupiri i nadahnjuj liječnike
i sve zdravstvene djelatnike u njihovoj službi,
a osobito njegovatelje
koji izbliza skrbe za bolesne.

Ti, koji si vrelo svakoga dobra,
blagoslovi ljudsku obitelj;
odagnaj od nje svako zlo,
a Crkvi i svim kršćanima
daruj nepokolebljivu vjeru.

Ne ostavi nas u kušnjama zaraze
koja unosi nesigurnost i nemir.
Svojom nas milošću oslobodi straha,
da bismo živjeli u vedrini i radosti,
zahvaljujući Ti obnovljena srca.

U Tebe se, Gospodine, uzdamo
i Tebi uzdižemo svoju prošnju,
jer si Ti, dobri Oče, Začetnik života,
u zajedništvu s Duhom Svetim
i sa svojim Sinom Isusom Kristom,
Liječnikom duše i tijela,
koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Amen.

Presveta Bogorodice Marijo, Zdravlje bolesnih – moli za nas!
Sveti Josipe, Zaštitniče Crkve i naše Domovine – moli za nas!
Blaženi Alojzije Stepinče – moli za nas!

U Zagrebu, na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka 2020. godine.
[Izvor: Nadbiskupija Zagreb]

Hrvatska katolička misija Mittelbaden