U Pforzheimu je u nedjelju 12. listopada u večernjim satima u crkvi St. Franziskus održana tradicionalna marijanska pobožnost „Lichterprozession“ u povodu tzv. „dana Fatime“.
Po uzoru na velike hodočasničke svečanosti koje se u Fatimi upriličuju svakog 13. u mjesecu, počevši od svibnja do listopada, njemačka je župa u Pforzheimu i ove godine pozvala ne samo svoje, nego i katolike drugih maternjih jezika na ovu dojmljivu liturgiju.
Još više od domaćih vjernika, crkvu su ispunili vjernici portugalskog, španjolskog, talijanskog, poljskog, hrvatskog, mađarskog, vijetnamskog, aramejskog, engleskog i francuskog govornog područja.
Njemački kapelan vlč. Dominik Albert najprije je pozdravio sve okupljene naglasivši da moto susreta nosi naziv „Sveta godina 2025 – hodočasnici nade“. Kršćanska vjera je ta koja i u najmračnijim trenucima svijeta i pojedinca može dati nadu u izlaz iz zla.
Također se osvrnuo na prve tri fatimske poruke koje nas opominju da uz spasenje postoji i mogućnost propasti (pakao) za one koji uporno odbijaju suradnju s Bogom. Poruka uključuje svesrdan poziv na molitvu (posebno krunice), pokoru za svoje i tuđe grijehe, te sv. Pričest.
Zadnja poruka u Fatimi bila je 13. listopada 1917. kada se Gospa vidiocima predstavila kao „Kraljica Svete Krunice“.
Prvi dio pobožnosti sastojao se od moljenja krunice. Slavna otajstva krunice molila su se naizmjenično na jedanaest jezika, uključujući i hrvatski (gđa Ivka Matešić). Između otajstava veseli poklik: Ave, ave!
Nakon krunice i paljenja hodočasničkih svijeća pristupilo se kružnoj procesiji uz kip Majke Božje Fatimske. Procesiju je pratilo radosno pjevanje lurdske i fatimske „Ave Maria“ na svim spomenutim jezicima. Dizanjem svijeća u vis vjernici su, kao u Lurdu i Fatimi, iskazivali svoje poštovanje Majci Mariji. Na trenutke se stjecao dojam da je crkva St. Franziskus postala Lurd, Fatima ili Međugorje u malom.
Kao treći dio liturgije, molile su se molitve vjernika na različitim jezicima i na različite nakane. Hrvati su imali molitvu za bolesnike (D. Spajić).
Poslije oproštajne fatimske pjesme (uz obvezno mahanje maramicama), uslijedio je završni blagoslov ali još ne i otpust hodočasnika. Naime, svećenici su pristupili pojedinačnim blagoslovima koje je „iskoristila“ većina nazočnih. Hrvatsku vjerničku zajednicu predstavljao je don Sebastijan Marković.
Dominik Spajić
