Sakramenti

Krštenje

Krštenje je prvi i temeljni sakrament Crkve. Onaj koji nije primio krštenje ne može primiti ni jedan drugi sakrament. Isus je ovaj sakrament ustanovio kad se, nakon uskrsnuća, ukazao svojim učenicima.

Krštenje je prvi i temeljni sakrament Crkve. Onaj koji nije primio krštenje ne može primiti ni jedan drugi sakrament. Isus je ovaj sakrament ustanovio kad se, nakon uskrsnuća, ukazao svojim učenicima.

Sveti krst je temelj cijeloga kršćanskog života, ulaz u život Duha (vitae spiritualis ianua) i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja: "Krst je sakrament preporođenja vodom i riječju." (Katekizam Katoličke crkve, br. 1213)/p>

Krst, vrata sakramenata, stvarni ili barem krst želje, prijeko potreban za spasenje, po kojem se ljudi oslobađaju grijeha, preporađaju za djecu Božju i neizbrisivim biljegom suobličeni Kristu pritjelovljuju Crkvi, valjano se podjeljuje samo pranjem pravom vodom s potrebnim riječima forme. (Zakonik kanonskog prava, kan. 849)

Važno!
  • Roditelji koji žele krstiti svoje dijete moraju se barem mjesec dana ranije javiti svećeniku za dogovor. Svećenik ili pastoralni suradnik obavit će pripremu, napraviti zapisnik i odrediti dan i vrijeme krštenja.
  • Odrasla osoba koja želi primiti sakrament krštenja također se mora javiti svećeniku za dogovor. Priprema odraslih za krštenje traje cijelu godinu.
Pomirenje ili ispovijed
Ispovijed je sakrament u kojem nam Bog preko svećenika, službenika Crkve, oprašta sve naše grijehe koje iskreno ispovjedimo i za koje se iskreno kajemo. Isus je ustanovio ovaj sakrament kad se poslije uskrsnuća ukazao svojim učenicima.

Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im. (Iv 20,22-23)

Oni koji pristupaju sakramentu pokore primaju od Božjeg milosrđa oproštenje uvrede nanesene Bogu i ujedno se pomiruju sa Crkvom, koju su svojim grijehom ranili i koja radi za njihovo obraćenje s ljubavlju, primjerom i molitvom. (Katekizam Katoličke crkve, br. 1422)

Vjernici koji u sakramentu pokore ispovijedaju grijehe zakonitom služitelju, koji se za njih kaju i imaju nakanu da se poprave, po odrješenju toga služitelja dobivaju od Boga oproštenje grijeha počinjenih poslije krštenja i istodobno se izmiruju s Crkvom koju su griješeći ranili. (Zakonik kanonskog prava, kan. 959)

Važno!
  • Djeca se prvi put ispovijedaju dan prije Prve pričesti. Poslije se ispovijedamo prema potrebi.
  • U našoj misiji održavaju se dva puta godišnje velike ispovijedi, u korizmi i došašću. Termini ispovijedi bit će na vrijeme objavljeni.
  • Svi koji se žele ispovjediti izvan tih termina mogu to učiniti u dogovoru sa svećenikom.
Euharistija ili sveta pričest

Sveta pričest je sakrament u kojemu pod prilikama kruha i vina primamo pravo tijelo i pravu krv Isusa Krista. Taj sakrament ustanovio je Krist Gospodin na Posljednjoj večeri.

Dok su blagovali, uze Isus kruh, zahvali, razlomi ga pa im ga dade govoreći: "Uzmite; ovo je tijelo moje." Zatim uze kalež te zahvali pa im ga dade. I svi su pili iz njega. I reče im: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se prolijeva za sve." (Mk 14,22-24)

Dok su blagovali, uze Isus kruh, zahvali i razlomi ga, pa ga davaše učenicima govoreći: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje." Zatim uze kalež te zahvali i dade im ga veleći: "Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha." (Mt 26,26-28)

Zatim uze kruh, zahvali i razlomi ga pa im ga dade govoreći: "Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje. Ovo činite na moju uspomenu!" Isto tako poslije večere uze kalež te reče: "Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva." (Lk 22,19-20)

Sveta euharistija dovršava kršćansku inicijaciju. Oni naime koji su Krstom uzdignuti na dostojanstvo kraljevskog svećeništva te krizmom dublje suobličeni Kristu, po Euharistiji sudjeluju s čitavom zajednicom u samoj Gospodinovoj žrtvi. (Katekizam Katoličke crkve, br. 1322)

Najuzvišeniji je sakrament presveta euharistija u kojoj je sadržan, prinosi se i prima sam Krist Gospodin i po kojoj Crkva trajno živi i raste. Euharistijska žrtva, spomen-čin Gospodnje smrti i uskrsnuća, u kojoj se ovjekovječuje žrtva križa, vrhunac je i izvor svega bogoštovlja i kršćanskog života, kojom se označuje i ostvaruje jedinstvo Božjeg naroda i dovršava izgradnja Tijela Kristova. Ostali su naime sakramenti i sva crkvena djela apostolata s presvetom euharistijom povezani i k njoj usmjereni. (Zakonik kanonskog prava, kan. 897)

Važno!
  • Sakramentu Svete (Prve) pričesti pristupaju djeca trećeg razreda.
  • Važna je temeljita priprava za koju je potrebno prijaviti se na početku školske godine.
All New Gallery
Potvrda ili krizma
Potvrda je sakrament u kojem krštenik prima puninu Duha Svetoga da bi svojom zrelom vjerom i životom svjedočio za Isusa Krista. Po tom sakramentu postajemo svjedoci Isusa Krista.

Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. (Dj 2,1-4)

Zajedno s krštenjem i euharistijom sakrament potvrde tvori cjelinu "sakramenata kršćanske inicijacije", jedinstvo koje treba čuvati. Vjernicima treba zato tumačiti kako je primanje ovog sakramenta nužno za utvrđenje krsne milosti. "Po sakramentu potvrde krštenici se još savršenije vežu uz Crkvu, obdaruju se posebnom jakošću Duha Svetoga te su tako obvezniji kao pravi Kristovi svjedoci da riječju i djelom šire i brane vjeru." (Katekizam Katoličke crkve, br. 1285)

Sakrament potvrde koji utiskuje biljeg i kojim se kršteni, nastavljajući put pristupa u kršćanstvo, obogaćuju darom Duha Svetoga i savršenije povezuju s Crkvom, krštene jača i čvršće obvezuje da riječju i djelom budu Kristovi svjedoci i da šire i brane vjeru. (Zakonik kanonskog prava, kan. 879)

Važno!
  • U našoj misiji sakrament potvrde podjeljuje se svake druge godine.
  • Sakramentu pristupaju djeca od sedmog razreda nadalje.
  • Za primanje sakramenta potrebna je temeljita priprema bez koje nema podjele sakramenta potvrde.
All New Gallery
Ženidba
Bog je ženidbu ustanovio kad je čovjeka stvorio kao muškarca i ženu. Isus je tu božansku ustanovu uzdigao na dostojanstvo sakramenta. To jasno pokazuju njegova nazočnost na svadbi u Kani Galilejskoj i njegovi govori o nerazrješivosti ženidbe. Ženidba je sakrament u kojem Bog svojim vjernicima daje pravo i dužnost da budu roditelji te milost da mogu izvršiti svoje ženidbene dužnosti.

Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru bračnih drugova te k rađanju i odgajanju potomstva. (Katekizam Katoličke crkve, br. 1285)

Ženidbeni savez, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru ženidbenih drugova te k rađanju i odgajanju potomstva, Krist Gospodin uzdigao je među krštenima na dostojanstvo sakramenta.

Stoga među krštenima ne može biti valjanoga ženidbenog ugovora koji samim tim ne bi bio sakrament. (Zakonik kanonskog prava, kan. 1055)

Važno!
  • Mladi koji su odlučili sklopiti ženidbu trebaju se na vrijeme javiti svećeniku (nekoliko mjeseci ranije).
  • Potrebni su sljedeći dokumenti: krsni list (ne stariji od 6 mjeseci), krizmani list i slobodni list.
  • Svećenik će obaviti potrebne pripreme za brak.
Svećenički red
Svećenički red je sakrament po kojem vjernik postaje svećenik i dobiva svećeničku vlast i milost. On se može primiti samo jednom jer u osobu koja ga prima utiskuje neizbrisivi pečat. Nosioci svetog ili svećeničkoga reda su nositelji ministerijalnoga svećeništva: đakoni, svećenici i biskupi.

Sveti red je sakrament po kojemu se u Crkvi do konca vremenâ nastavlja poslanje što ga je Krist povjerio apostolima: to je dakle sakrament apostolske službe. Ima tri stupnja: biskupstvo, prezbiterat i đakonat. (Katekizam Katoličke crkve, br. 1536)

Sakramentom reda po božanskom ustanovljenju neki između vjernika, neizbrisivim biljegom kojim se označuju, postavljaju se za posvećene službenike koji se naime posvećuju i određuju da, svatko prema svojem stupnju, vršeći u osobi Krista Glave službu naučavanja, posvećivanja i upravljanja, pasu Božji narod. (Zakonik kanonskog prava, kan. 1008)

Važno!
  • U svoje molitve uključite molitvu za svećenike, ali i za nova duhovna zvanja, za mlade koji će biti pozvani slijediti taj put i koji će dostojno živjeti svoj poziv, posvećivati sebe i druge te uzorno vršiti svoje svećeničke dužnosti.
Bolesničko pomazanje

Bolesničko pomazanje je sakrament susreta uskrslog Krista i njegove zajednice, Crkve, s bolesnom braćom. U tom sakramentu bolesnik prima milost Duha Svetoga, snagu da izdrži u patnji te lakše podnosi boli. Bolesniku se ovim sakramentalnim pomazanjem također opraštaju grijesi ako se bolesnik ne može ispovjediti. Po djelovanju sakramenta bolesničkog pomazanja bolesnik može i potpuno ozdraviti. Ovaj sakrament stoga nije samo za stare na času smrti, nego i za sve one koji su ozbiljno bolesni.

Svetim pomazanjem onemoćalih i molitvom svećenikâ cijela Crkva preporučuje bolesne trpećem i proslavljenom Gospodinu, da im olakša boli i da ih spasi, štoviše potiče ih da se slobodno sjedine s Kristovom mukom i smrću i tako doprinesu dobru Božjega naroda. (Katekizam Katoličke crkve, br. 1499)

Bolesničko pomazanje, kojim Crkva pogibeljno bolesne vjernike preporučuje trpećem i proslavljenom Gospodinu da ih pridigne i spasi, podjeljuje se tako da se pomažu uljem i da se izgovore riječi propisane u bogoslužnim knjigama. (Zakonik kanonskog prava, kan. 998)

Važno!
  • Ako želite primiti bolesničko pomazanje ili prijaviti stariju, bolesnu i nemoćnu osobu za primanje sakramenta, potrebno je nazvati svećenika ili doći osobno u župni ured.
  • Svećenik će doći u bolnicu ili kuću u kojoj se bolesnik nalazi.

Karitativno djelovanje

“Ljubav Crkve prema siromasima […] dio je njezine stalne tradicije.” Ta se ljubav nadahnjuje Evanđeljem blaženstava, Isusovim siromaštvom i pažnjom prema siromasima. Ljubav prema siromasima jedan je od razloga dužnosti rada, kako bi se “imalo što podijeliti s potrebnima”. Ona se ne proteže samo na materijalno siromaštvo, nego i na mnogobrojne oblike kulturnoga i vjerskog siromaštva. […]

Djela milosrđa jesu djela ljubavi kojima pritječemo u pomoć bližnjemu u njegovim tjelesnim i duhovnim potrebama. Poučavati, savjetovati, tješiti, bodriti, djela su duhovnog milosrđa, kao i praštati i strpljivo podnositi. Djela tjelesnog milosrđa jesu poglavito nahraniti gladne, ugostiti beskućnike, odjenuti one koji trebaju odjeće, pohoditi bolesne i utamničene, pokopati mrtve. Među tim djelima, milostinja dana siromasima jedno je od glavnih svjedočanstava bratske ljubavi. (Katekizam Katoličke crkve, br. 2444 i 2447)

U HKM Mittelbaden trajno i snažno djeluje karitativni duh. Od brojnih realiziranih humanitarnih akcija izdvajamo posljednje tri:

  • Godine 2019. pokrenuta je akcija kumstava, odnosno prikupljanje novčanih sredstava za stipendiranje siromašnih učenika u afričkoj misiji Tatale (Gana). Naši vjernici su sudjelovali sa 100 eura; taj je naime iznos dovoljan da se pokriju troškovi školarine i po jedan obrok za djecu u Africi kroz jednu školsku godinu. U 2019. i 2020. godini sklopljeno je preko 200 kumstava.
  • Godine 2020. naši su vjernici skupili preko 40.000 € i time omogućili izgradnju crkve posvećene Gospi Afričkoj u selu Yachado u misiji Tatale te izgradnju dva bunara s pitkom vodom.
  • Godine 2020. vjernici misije Mittelbaden skupili su i 8.500 € za obnovu Doma za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi “Kuća sv. Franje” u Vugrovcu (RH), koji je oštećen u razornom potresu 22. ožujka 2020., te za ostale obitelji stradale u potresu.

Hodočašća

[…] Hodočašća podsjećaju na naš hod zemljom prema nebu. Ona su tradicionalno jaka vremena za obnovu molitve. Svetišta su hodočasnicima, koji traže svoja živa vrela, izvanredna mjesta da “kao Crkva” dožive pojedine oblike kršćanske molitve. (Katekizam Katoličke crkve, br. 2691)

Tijekom povijesti, kršćanin je polazio na put da slavi svoju vjeru na mjestima koja čuvaju uspomenu na Gospodina ili na onim mjestima koja predstavljaju važne trenutke povijesti Crkve. Posjećivao je svetišta koja časte Majku Božju ili svetišta koja podržavaju živim primjer svetaca. Njegovo je hodočašćenje proces obraćenja, žudnja za intimnošću s Bogom, povjerljiva molitva za svoje materijalne potrebe. U svim svojim mnogostrukim vidovima hodočašće je uvijek bilo za Crkvu čudesni dar. (Dokument Svete Stolice Hodočašće u velikom jubileju 2000. godine)

Već tradicionalno Hrvati iz cijele Zapadne Europe, pa tako i iz HKM Mittelbaden, u vrijeme svetkovine Uzašašća Gospodinova dolaze na svoje zajedničko hodočašće u Lurd. U tih nekoliko dana tisuće Hrvata svake godine zajedno mole, pjevaju, ispovijedaju se te se posvećuju osobnim molitvama i zavjetima. Osim Lurda hodočasti se i u Fatimu, Rim te Svetu zemlju.

Grupe, udruge i aktivnosti