Dana 1. listopada 2025. započelo je za 50 krizmanika iz Hrvatske katoličke misije Mittelbaden nezaboravno putovanje u Rim. Zajedno s našim svećenicima don Jankom i don Tihomirom očekivala su nas tri dana puna doživljaja i dojmova.
Prvoga dana uputili smo se u Asiz, gdje smo posjetili četiri crkve: baziliku sv. Klare, crkvu Santa Maria Maggiore, u kojoj se nalazi tijelo svetoga Karla Acutisa, baziliku sv. Franje i crkvu Gospe od Anđela. Sve četiri crkve su ostavile na nas duboko duhovno iskustvo, a osobito grob Karla Acutisa, našeg vršnjaka i zaštitnika. U svakoj crkvi imali smo vremena za osobnu i zajedničku molitvu. Nakon nekoliko sati slobodnog vremena u Asizu, nastavili smo put prema Rimu i smjestili se u salezijansku zajednicu Zefirino Namuncura u kojoj borave salezijanski bogoslovi. Ondje smo slavili svetu misu kako bismo zahvalili Bogu za ovaj hodočasnički put te dan završili molitvom svete krunice.
Sljedećeg dana posjetili smo četiri velike rimske bazilike: sv. Pavla izvan zidina, sv. Ivana u Lateranu, sv. Mariju Veliku, u kojoj je pokopan papa Franjo, te sv. Petra u Vatikanu. Posebno dojmljiv bio je naš zajednički ulazak u Vatikansku baziliku sv. Petra, kada smo u procesiji s križem, u molitvi, ušli u crkvu. Upravo su takvi trenuci snažno povezali i učvrstili naše zajedništvo.
Dan smo završili u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima, gdje smo navečer zajedno s drugim hodočasnicima slavili svetu misu.
Posljednjeg dana posvetili smo se razgledavanju samoga Rima. Dan smo započeli u katakombama sv. Kalista, gdje smo naučili mnogo o povijesti tog svetog mjesta. Nakon toga slavili smo misu u salezijanskoj zajednici sv. Tarzicija s don Tomislavom Lukačem, koji je strpljivo odgovarao na sva naša pitanja. Imali smo priliku upoznati i nekoliko mladih bogoslova koji se pripremaju za svećeništvo. Nakon razgovora i zajedničkih fotografija krenuli smo u središte Rima, gdje smo ostatak dana proveli slobodno – uz pizzu, tiramisu i malo kupovine.
Kao i svakoga dana, i ovaj smo završili igrom u salezijanskom oratoriju, molitvom svete krunice i zahvalnošću za sve doživljeno.
Ta zahvalnost i danas je živa u svima nama, jer ovakvo putovanje nije nešto što se podrazumijeva. Svi smo bili blagoslovljeni što smo mogli poći ovim putem. To je Božji dar – imati priliku, u tako mladoj dobi, provesti vrijeme u vjeri, zajedništvu i radosti te svjedočiti tu radost kojom smo bili obdareni.
Želim zahvaliti svima koji su sudjelovali u ovom putovanju, osobito našim svećenicima, ali najveća hvala neka bude Bogu, koji nas je sve okupio, povezao i obradovao.
Hvala na ovim nezaboravnim danima!
Lana Grmača
