Druge nedjelje u mjesecu svibnju diljem svijeta obilježava se Majčin dan. Ovaj važni dan obilježen je i u nekim zajednicama naše misije Mittelbaden.
Najprije je u subotu, 13. 5. pod večernjom misom u crkvi St. Josef u Baden-Badenu ministrantica Lucija Ćorić uz gitarsku pratnju oca Marina otpjevala pjesmu posvećenu svojoj majci Ivani ali i svim majkama svijeta.
U nedjelju, 14. svibnja, misijsko pastoralno vijeće zajednice Karlsruhe na čelu s gosp. Brunom Vujevićem obradovalo je sve majke u crkvi sa po jednom ružom. Ruže su na koncu misnoga slavlja podijelili ministranti.
U zajednici Bruchsal na koncu misnoga slavlja prisutnima se kratko obratila predsjednica misijskog pastoralnog vijeća gđa Marija Vasilj, koja je čestitala i zahvalila svim majkama. Nakon mise svaka je majka dobila ružu, a ispred crkve je bio organiziran domjenak za koji se pobrinuo muški dio misijskog vijeća.
Neka Bog blagoslovi sve naše majke!
Zašto je Bog stvorio majku?
Šestoga je dana Bog stvarao majke i toga je dana ostao raditi prekovremeno. Tada se pojavio Anđeo i upitao: “Zašto toliko vremena trošiš da bi stvorio majku?”
Gospodin je uzvratio: “Jesi li vidio karakteristike koje ona mora imati: mora biti potpuno otporna ali ne od željeza, mora imati 200 pokretnih elemenata za koje treba osigurati rezervne dijelove u slučaju preopterećenosti ili kvara, mora živjeti na crnoj kavi i ostacima hrane, veliko udobno krilo u kojem ima mjesta za troje djece odjednom, poljubac koji može izliječiti sve: od rane na koljenu do slomljenog srca, i mora imati šest pari ruku…”
Anđeo je bio šokiran ovim posljednjim: “Šest pari ruku?! Kako ćeš to izvesti?” Gospodin je zamišljeno odgovorio: “Nije problem napraviti šest pari ruku, nego tri para očiju koje majke trebaju imati: jedan par da vidi dušu svoje djece kako bi mogla znati sve njihove tajne i pomoći im na vrijeme ako bi to bilo potrebno, drugi par na leđima jer bi tako mogla vidjeti sve ono što drugi misle da ne može, a treći par naprijed. Tim bi očima uvijek mogla paziti na svoje dijete, milovati ga pogledom koji će mu reći koliko ga voli, ili ga samo milosrdno promatrati bez ijedne riječi.
Anđeo je pokušao upozoriti Gospodina: “Ovo je prenaporno za jedan dan. Pričekaj do sutra pa onda dovrši posao.”
“Ali ne mogu”, protestirao je Bog, “ovaj mi je zadatak sada toliko prirastao srcu da ga jedino ovako mogu dovršiti, a usput je zadovoljstvo stvarati nesebično biće koje nikada ne dopušta da se razboli, može svakoga dana nahraniti obitelj od pet članova raznovrsnim jelima, može se s ljubavlju posvetiti svakom djetetu i biti mu na raspolaganju u svakom trenutku.” Anđeo se približio i dotaknuo “ženu” uzviknuvši: “Ali, učinio si ju od tako meke građe, ne čini ti se da je previše ranjiva, Gospodine?”
“Ona je nježna”, slažem se, “ali to je poseban materijal koji je istovremeno neuništiv. Ne možeš ni zamisliti kolika će joj to biti prednost, jer je njezina uloga zaista vrlo zahtjevna.”
“Hoće li ona biti u stanju misliti pored svih tih obveza?” – nastavio je s pitanjima Anđeo, a Bog je spremno odgovorio: “Ne samo da će biti u stanju razmišljati, nego i pregovarati.”
Tada se Anđeo još više približio ženi i dotaknuvši njezine obraze uskliknuo: “Kažem ti, toliko se brineš za njezinu dušu da si gotovo zanemario tijelo. Gle, ovdje ti model žene ima grešku i po licu joj odnekud istječe voda.” “To nije greška”, rekao je Bog, “to su suze!”
“A čemu one služe, Gospodine?”, znatiželjno je čekao odgovor Anđeo.
“Suze pokazuju da li je radosna, tužna, ili razočarana. Suze znače i da je osamljena. One su izraz bola, jada ili ponosa.”
Anđeo se oduševljeno i s poštovanjem poklonio: “Ti si, Gospodine, genije. Na sve misliš dok stvaraš.”
Nepoznati autor
