Biti glasnik Gospodinova dolaska prema primjeru Ivana Krstitelja
Dragi vjernici i molitelji iz Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, dragi vjernici koji ste s nama večeras, u ovoj molitvi krunice, povezani putem društvenih mreža!
Naš adventski hod polako odmiče. Već smo zakoračili u drugi tjedan došašća. Vrijeme našega čekanja i iščekivanja brzo prolazi. Moramo priznati da je ovogodišnji advent drukčiji od svih koje pamtimo. I on je, kao i kalendarska godina koja se primiče svome kraju, obilježen koronavirusom, tim virusom koji nam je na svjetskoj razini priuštio skoro cjelogodišnju neizvjesnost i promjene kojima se nismo nadali niti ih očekivali. Taj nevidljivi virus vidljivo utječe na naše živote. Možda smo bili i zaboravili koliko smo ustvari slabi, nemoćni, krhki, koliko smo u sebi ograničena bića koja su postigla veliki gospodarski i tehnološki napredak, ali često nismo istovremeno unaprjeđivali svoju ljudskost i bogobojaznost, nismo rasli u vjeri ni surađivali s milosnim darovima koje nam je Bog davao i daje.
U ovome vremenu tražimo snagu, utjehu, okrjepu i uporište u riječi Onoga koji nikad ne vara. Njegova je riječ živa i djelotvorna (usp. Heb 4,12) a On sam, u svim našim životnim promjenama i nestalnostima, vjeran ostaje (usp. 1 Tim 2,13). U prvome adventskom tjednu liturgijska su nas čitanja, osobito evanđeoski ulomak, pozvali na budnost. Danas je pred nama novi poziv, novi izazov. Stoga poslušajmo evanđeoski ulomak iz Evanđelja po Marku (Mk 1,1-8):
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«
Riječi evanđelista Marka koje smo netom čuli dobra su vijest za nas. Marko nam govori o početku evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Ono što on naziva evanđelje znači ustvari radosna vijest. Ta vijest nije radosna zbog dobrih vijesti koje nam Marko posreduje, već zbog osobe na koju se te riječi odnose. Sadržaj te vijesti je Isus Krist, naš Spasitelj i Otkupitelj, njegov život i djelovanje. Evanđelist Marko svoj izvještaj o Isusu ukorjenjuje u židovskom Pismu, tj. u riječima proroka Izaije koje citira: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Glasnik koji pripravlja put Gospodinu čovjek je po imenu Ivan, a po nadimku Krstitelj. U tome su nadimku ujedinjeni Ivanova osoba i služba, njegov život i poslanje. Ivan je neobičan iz tri razloga: krsti i propovijeda u pustinji, odjeven je u devinu dlaku s kožnatim pojasom oko bokova, hrani se divljim medom i skakavcima. Ovaj opis mjesta i načina njegova života daje nam naslutiti da je Ivan moćna i vrlo neobična figura sa svim karakteristikama proroka. Ivanu hrli sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci.
Za vrijeme Ivanova djelovanja narod je bio u iščekivanju Mesije, pomazanika Božjega. I mnogi su se zbog njegova propovijedanja pitali nije li on Mesija kojeg oni željno iščekuju. Ivan ni u kojem trenutku svoga djelovanja nije davao povoda za takvo razmišljanje niti je sebe htio staviti na mjesto Mesije kojemu je već išao ususret (usp. Mk 1,7-8). On nije podlegao napasti da se stavi na mjesto Onoga čije mu mjesto ni uloga ne pripada.
Znati svoje mjesto i prepoznati svoju ulogu te ju na pravi način izvršiti odlika je poštenih i bogobojaznih ljudi. U ovome nam je Ivan Krstitelj izvrstan primjer. Što još možemo naučiti iz Ivanova ponašanja? Ivan za vrijeme svoga djelovanja narodu opisuje Isusa kao onoga koji je jači od njega. Isus je doista jači od njega, ali ne po fizičkoj snazi nego zato jer je Mesija, a jakost je osobina Mesije. O tomu čitamo već kod proroka Izaije: Na njemu će duh Jahvin počivat’, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg (Iz 11,2). Osim toga, Ivan je govorio za sebe da on krsti vodom, ali da će Krist, kojemu on nije dostojan odriješiti remenje na obući, krstiti Duhom Svetim (usp. Mk 1,8). Kao da želi reći: Ja sam vas uranjao u vodu kao znak promjene života radi otpuštanja grijeha, a On će vas natopiti božanskim životom.
Tijekom ovoga tjedna razmišljamo o Ivanovoj ulozi, o njegovu životu i poslanju u pustinji. Ivan je pozivao na obraćenje i promjenu života. On sam je živio radikalno svoju vjeru. Zbog toga je njegova riječ bila vjerodostojna. Uzmimo ga za suputnika u pripremi za Isusov konačni dolazak u slavi, ali i u pripravi za svetkovinu Božića kojom se spominjemo Isusova rođenja. Za kraj ovoga razmišljanja neka svatko od nas promisli: Gdje sam ja danas/u ovome svijetu pozvan/pozvana propovijedati tj. pripremati Isusov dolazak? Što i gdje je moja pustinja, mjesto moga djelovanja?
S ovim mislima svima želim blagoslovljen nastavak adventskog hoda i pripremu za svetkovinu Isusova rođenja!
s. M. Tea Barnjak, FDC