Dragi vjernici, draga djeco, a napose bolesni!
Crkva je zatvorena. Do daljnjega nema zajedničkih misnih slavlja, nema zajedničkih pobožnosti. Ostao nam je samo internet kao put komunikacije. Naši svećenici su odlučili da vam za svaku nedjelju pošalju misna čitanja, propovijed, molitvu vjernika i molitvu kao duhovni lijek protiv korona virusa.
Neka se obitelj okupi zajedno i moli službu riječi prema sljedećem redoslijedu:
- Otac ili majka započinje molitvu znakom križa.
- Djeca čitaju čitanja, roditelji Evanđelje.
- Posluša se propovijed.
- Poslije toga djeca mole molitvu vjernika.
- Ostanite u kratkoj šutnji u molitvi Isusu da dođe u vaše srce. To je duhovna pričest.
- Za kraj se moli molitva za zdravlje.
Vaši svećenici vam šalju blagoslov svako jutro kod mise u 8.45 iz svoje kapele. Ostanimo povezani u molitvi.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj i recite: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko po porodici pribavi jedno živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je porodica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje između dva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja.
Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od koljena do koljena.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam (Ps 116,12-13.15-18):
Pripjev: Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove!
Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
Drugo čitanje (1Kor 11,23-26):
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje (Iv 13,1-15):
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«
Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«
Riječ Gospodnja
Propovijed uz Veliki četvrtak
Dragi vjernici, danas slavimo Veliki četvrtak, spomen Posljednje večere, Euharistije u kojoj biskupi posvećuju ulje kojim se potom mažu: krštenici, krizmanici i bolesnici. “Kad se čelo uljem maže, Božji dar se ulijeva”, kako kažu riječi prigodne pjesme kod posvete ulja – Spase svijeta. Dan je to u kojem prezbiteri (svećenici) u zajedništvu s biskupima slave zajedništvo jedinstva i obnovu svojih svećeničkih obećanja. No danas slavimo Veliki četvrtak u našoj kapelici, moleći u zajedništvu sa cijelom Crkvom, Misijom.
Sv. Ivan Evanđelist nam govori o posljednjoj večeri, u kojoj Isus upućuje svoje zadnje riječi svim učenicima, kao da im želi ostaviti testament. Znamo, kad nam umiru otac ili majka, da pažljivo čuvamo njihove zadnje riječi, one su za nas svetinja i obveza izvršenja. Ivan daje tim zadnjim riječima veliko značenje, zato detaljno opisuje tijek posljednje večere. Isus ustaje od stola; neuobičajeno je da onaj koji je učitelj, glava stola ustaje jer njemu se služi, udovoljava mu se, pazi se da mu nešto ne bi nedostajalo. On ustaje od stola, odlaže svoje gornje haljine, ostaje u odjeći koju će imati kada bude mučen, to je odjeća sluge, roba. To je ona odjeća koja daje novu sliku Boga, koji je došao služiti, dati svoj život za svakoga čovjeka, svakoga od nas. Šimun Petar se buni: Pa kako ćeš ti meni prati noge, ja ću za tebe život dati?!, trsi se on i uzda u svoje snage i ponos, u svoju staru sliku Boga; još samo treba reći: Ne trebaš ti, Isuse, ništa, mi ćemo sve. Učenici ne shvaćaju Isusa jer ne mogu promatrati svijet iz perspektive Uskrsa koji je tek pred njima. Isus im pere noge da pokaže da Bog jedini prašta i daje čistoću; kad je čovjek čist, nisu mu oči zamagljene, tada vidi i primjećuje druge.
Svatko od nas koji vjeruje i koji u ovim vremenima kada ne možemo slaviti euharistiju – zajedništvo u slušanju i lomljenju Božje riječi, zajedništvo u molitvi za druge, zajedništvo u blagovanju presvetoga Tijela i Krvi Kristove – razumije i shvaća važnost svete pričesti, te sa čežnjom iščekujemo dane kada ćemo opet slaviti zajedno presvetu euharistiju (sv. misu). Isus je govorio svojim učenicima da ne razumiju njegov trenutak, da ne razumiju da je došao njegov čas. Čas da pokaže pravo lice Očevo, Božje koje se žrtvuje za nas, ljubljena stvorenja; čas vječne gozbe u nebu, vječnog gledanja Oca u nebu – a to je Uskrs kojem idemo ususret i to je spomen-čin kojega se spominjemo u euharistiji.
A kada je naš pravi čas? Mladi bi da su odrasli, odrasli i stari bi da su mladi. Nikako ne uspijevamo živjeti pravi čas jer mislimo da vrijeme pripada nama pa ga želimo zaustaviti, ukrotiti, a zaboravljamo da mi prolazimo, putujemo ka vječnosti praćeni Božjom ljubavlju, koja se očituje kroz svijet i vrijeme. Za nas je svaki dan koji živimo pravi čas da pokažemo ljubav i pravu sliku djece Božje.
Kad je Isus rekao svojim učenicima: “Tako i vi činite drugima kako ja učinih vama”, učenici su ga poslušali, prihvatili su novu sliku Boga i nosili je u svijet. Na isti način Isus govori i nama, mi smo pozvani tamo gdje je tama nositi svjetlo, tamo gdje je mržnja nositi ljubav, tamo gdje je smrt nositi vjeru Uskrsnuća.
Dragi vjernici, iskoristite ove dane svetoga Trodnevlja za osobnu i obiteljsku obnovu vjere i život na veću slavu Božju i spas svoje duše.
don Anto Adžamić
Karlsruhe, 09.04.2020.
Molitva vjernika
- Ljubav nas je Kristova sabrala u jedno, daj nam, Gospodine, da budemo svjedoci zajedništva Crkve na čelu s Papom našim Franjom i biskupom Stefanom, čuvaj ih u miru i slozi, molimo te.
- Molimo te, Gospodine, da se ne dijele naše misli nego da naši puti budi popločani tvojim stopama kojima trebamo koračati da bismo dostigli vječnost, molimo te.
- Pomozi nam, Isuse, da bude kraj našim svađama i podjelama, da ove dane živimo u slozi i ljubavi braće i sestara, molimo te.
- Budi, Kriste, ti u središtu naših života, a osobitu u euharistijskom kruhu, molimo te.
- Molimo i za mlade, da imaju hrabrosti odazvati se i služiti Bogu u svećeničkom redu, molimo te.
- Molimo za bolesne, osamljene, ostavljene, zaboravljene, obespravljene, da im ti, Kriste, budeš snaga i pomoć, po rukama i riječima bližnjih, molimo te.
- Primi, Oče, pokojnu braću i sestre na vječnu gozbu svoje ljubavi, molimo te.
Završna molitva
Molitva u vremenu širenja bolesti
Svemogući vječni Bože,
okrjepo u nevoljama,
potporo u slabostima,
od Tebe sva stvorenja primaju život
i dobivaju životnu snagu.
Dolazimo k Tebi,
zazivajući Tvoje milosrđe,
jer spoznajemo, živeći iskustvo širenja bolesti,
kako je ovozemaljski život krhka stvarnost.
Tebi povjeravamo bolesnike i njihove obitelji:
udijeli zdravlje njihovu tijelu, duhu i duši.
Svim članovima društva pomozi
vršiti povjerene im pozive i zadaće
te jačati duh međusobne solidarnosti.
Podupiri i nadahnjuj liječnike
i sve zdravstvene djelatnike u njihovoj službi,
a osobito njegovatelje
koji izbliza skrbe za bolesne.
Ti, koji si vrelo svakoga dobra,
blagoslovi ljudsku obitelj;
odagnaj od nje svako zlo,
a Crkvi i svim kršćanima
daruj nepokolebljivu vjeru.
Ne ostavi nas u kušnjama zaraze
koja unosi nesigurnost i nemir.
Svojom nas milošću oslobodi straha,
da bismo živjeli u vedrini i radosti,
zahvaljujući Ti obnovljena srca.
U Tebe se, Gospodine, uzdamo
i Tebi uzdižemo svoju prošnju,
jer si Ti, dobri Oče, Začetnik života,
u zajedništvu s Duhom Svetim
i sa svojim Sinom Isusom Kristom,
Liječnikom duše i tijela,
koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Amen.
Presveta Bogorodice Marijo, Zdravlje bolesnih – moli za nas!
Sveti Josipe, Zaštitniče Crkve i naše Domovine – moli za nas!
Blaženi Alojzije Stepinče – moli za nas!
U Zagrebu, na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka 2020. godine.
[Izvor: Nadbiskupija Zagreb]