U nedjelju, 29. 5. 2022., u crkvi sv. Franje (St. Franziskus Kirche) u Pforzheimu održan je zajednički dan molitve njemačke katoličke zajednice i svih misija koje djeluju na području župe Pforzheim za mir u svijetu, posebno za okončanja ruske agresije na Ukrajinu. Vrhunac programa bilo je misno slavlje koje je predvodio p. Arokiadoss.
U periodu od 15:00 do 19:00 sati svaka od misija imala je određeni termin za molitvu na svom materinjem jeziku: portugalska (15:00-16:00), talijanska (16:00-16:30), kaldejska (16:30-17:00), poljska (17:00-18:00) i hrvatska (18:00-18:45).
Našu hrvatsku zajednicu predstavljalo je 30-ak vjernika na čelu s voditeljem misije don Ivom Nedićem. Najprije je izmoljena krunica, koju su predvodili vjernici koji inače mole krunicu utorkom prije svete mise i članovi zajednice Inicijativa za život. Nakon otpjevanih prigodnih pjesama past. suradnik Darko Rubčić pročitao je „Molitvu za mir“ teologa Karla Rahnera. Na koncu je don Ivo svim okupljenima udijelio blagoslov s Presvetim.
Molitva za mir
Sveti Stvoritelju svijeta i zemlje s ljudima na njoj. Ti si htio da se čovječanstvo razvije do one točke na kojoj može činiti i uvijek jezivo čini ne samo ovo, ono i kojekakvo drugo zlo u svojoj povijesti; nego se na toj točki može sâmo uništiti globalnim samoubojstvom. Nisi li mogao spriječiti ovu mogućnost evolucije, kad se povijest čovječanstva (kako se nadamo i moramo nadati) ima okončati u tvome svjetlu i tvome miru, koji je nešto više negoli sve etape razvoja koji se nastavlja? Ili, ne pokazuje li baš ova zadnja mogućnost tko si ti, a tko smo mi, jer najviši stupanj stvorenja postaje neumoljivo najveći skok u potpunu, čak predvidivu propast?
Možda se uopće ne ježiš pred ovim sveopćim samoubojstvom, jer ti (valjda blagim sudom) promatraš Kajinove čine od početka i sva samoubojstva kroz sva vremena. Ali mi, tvoja stvorenja, nemamo pravo htjeti niti svojom nebrigom dopustiti ovo sveopće samoubojstvo, naše sveukupno samoubojstvo. Ima mogućnosti, a ne samo stvarnosti, koje su toliko užasne da i samo olako prihvaćanje, računanje s tim, zaslužuje pakao. Ti si dopustio da čovječanstvo u svojoj cijeloj povijesti i ludilu masa juri stranputicama, pri čemu nam ne preostaje ništa osim plačući pasti nice pred našega Boga, koji nas je stvorio.
I nitko točno ne zna da li se upravo u ljudski najstrašnijem ili samo naoko bezazlenom zbiva ono najstrašnije, što će ga zadesiti tvoj razorni sud.
Uz to si navijestio (tako da nas mora zanimati) da ti hoćeš svršetak povijesti čovječanstva i da ćeš ga učiniti. Ali, o Bože svega milosrđa, moram li zaista s time računati da će čovječanstvo učiniti sebi svršetak samoubojstvom? Sve ako bismo takav luđački čin još jednom morali prepustiti tvome sudu, ipak bi takvo sveukupno samoubojstvo – počinjeno od strane malobrojnih koji su odgovorni za sve – objektivno ipak bilo najveći grijeh, svekoliko protuslovlje tvojoj stvoriteljskoj volji, koja hoće da budemo i svoju, danu nam egzistenciju, prihvatimo kao dar neizmjerne ljubavi.
O Bože, ovo samoubojstvo bilo bi, doduše, naš čin koji bi ti mogao posve odbaciti sa sebe. Ali naša sloboda, skupa sa svojom kratkovidnošću i zaslijepljenošću, skupa s ludilom masa i svom obijesti koja se poigrava s krajnjim mogućnostima, nalaze se još jednom u suverenoj moći tvoje vlastite slobode, tvoga bezrazložnog raspolaganja. Dopusti, Bože smilovanja, da tvoj bijedni stvor ipak apelira na tvoju vlastitu odgovornost. Sasvim je istina da mi sami moramo činiti sve što je moguće da spriječimo atomsko samoubojstvo čovječanstva kao stvarnost (i gotovo još važnije!) već i kao mogućnost, te da se ne predajemo kobnim smicalicama o miru putem atomske ravnoteže zastrašivanja, da ne mislimo kako se zadnji užas može izbjeći čistim racionalnim pregovorima između dva jednako jaka egoizma, bez hrabrosti one ludosti iz Besjede na gori i bez ljubavi tvoga Sina na križu.
Pa ipak, Bože smilovanja, tebe zazivam i tvoje milosrđe. Ako hoćeš, uništi nas i dokrajči prljavo-grešnu povijest čovječanstva. Ali, zar si tu povijest otpočeo kroz milijune godina samo da je dvije tisuće godina nakon pomirenja svijeta na križu tvoga Sina svršiš, iako bismo mogli pomišljati da ona, u svjetlu tvoga evanđelja, počinje tek sada? Dopusti da čovječanstvo još živi, ono ti može još zahvaljivati na sasvim nov način za tvoje velike divote.
Daj stoga svim ljudima posvuda smjelosti i hrabrosti zauzeti se za mir i za istinsko razoružanje. Daj Crkvi hrabrosti da ne naučava mudro kako se lukavo mogu izmiriti egoizmi među ljudima, nego kako se mora i može nastupati za nesebičnu pravdu i mir u ludosti križa. Obrati srca moćnika da svoju težnju za vlašću ne prikazuju lažno kao opravdanu samoobranu, da ne varaju sebe i druge govoreći da služe miru sve većim naoružavanjem. I najzad: Nauči nas da u svome vlastitom životu nesebično promičemo mir.
Karl Rahner
[Karl Rahner: Molitve života, preveo Jerko Matoš, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 32001.]
