Pastoralno pismo #34 (Uskrsno)

Draga braćo i sestre u Isusu Kristu!

Vijest o praznom grobu bila je iznenađujuća u Jeruzalemu onog nedjeljnog jutra koje nam opisuje evanđelje kao što je velika i radosna Petrova vjeroispovijest u kojoj je on prazni grob protumačio Isusovim Uskrsnućem: „Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje… nama koji smo s njime jeli i pili, pošto uskrsne od mrtvih.“ Crkva već dvije tisuće godina slavi Uskrsnuće Isusovo. To nije samo povijesni događaj, nego događaj koji ulazi u naš život, događaj koji nas trajno hrani, događaj od kojega vjera živi, događaj po kojem Isusova zajednica stoji i pada. Taj događaj nas ne smije ostaviti ravnodušnima. Pavao često govori o Uskrsnuću, ali i potrebi našega suuskrsnuća zajedno s Kristom. To nije bio problem samo prve Crkve, nego je i naš problem. Mnogi žive, čak i angažirani vjernici, kao da Krist uopće nije uskrsnuo. Ankete pokazuju da se mnogi oduševljavaju Isusom i njegovom porukom, ali ne vjeruju u njegovo Uskrsnuće.

Želimo li to promijeniti, trebamo učiniti da vijest o uskrsnuću ponovo postane novost i to ne samo kao novinska informacija, nego još više od toga – kao poziv na život. Uskrsnuće nas poziva na novi život, život obasjan vjerom i snagom u Uskrsloga. Ako Krist nije uskrsnuo, naša vjera i životno opredjeljenje gube smisao i postaju utopija, besmisao. Bez uskrsnuća Isusova smrt na križu bila bi još jedna ljudska tragedija, Judina izdaja samo još jedna izdaja u nizu, Pilatova osuda samo još jedna u nizu nepravednih osuda, ubojstvo na križu na Veliki petak samo još jedno u nizu ubojstava nevinog čovjeka.

Isusovo uskrsnuće sve to mijenja. Sva događanja u ljudskoj povijesti ne mogu se usporediti sa događajem Isusa Krista. Vrhunac njegova života dogodio se u njegovom uskrsnuću. Uskrs postaje blagdan života i to ne bilo kakvog života, nego onog života koji počinje u majčinoj utrobi i nastavlja se u vječnosti, u zajedništvu s Kristom Uskrslim. Zato ljudski život ima smisla. Uskrsnuće je odgovor na ljudski život, na patnju, na trpljenje, na umiranje. Isusovim događajem sve to dobiva novo svjetlo.

Dok smo se pripremali za blagdan Uskrsa, Crkva nas je pozivala na post, molitvu i djela ljubavi. Odricanje, posvećenost molitvi i susretu s Bogom, a osobito poklanjanje naše pažnje i ljubavi potrebnima, duhovno i materijalno bijednima. Sve to dobiva svoje opravdanje i smisao u hodu prema Uskrslome. A vrhunac naše priprave je poziv Crkve: ispovijedite se! Očistite svoje srce od svih prljavština i pripremite ga za dolazak Uskrsloga.

Sve to odudara od duha vremena koje nudi druge poruke koje nažalost često nemaju veze sa Isusom i njegovom pobjedom nad grijehom. Svijet se okrenuo prema materijalnom, a istina Isusove poruke stavljena je na rubne dijelove života. Vrijeme je nasilja moćnih nad slabijima, provođenja života u blagostanju, a s druge strane promatranja uplakanih lica koja su iscrpljena glađu i poniženjem. To je istina koja ne uvažava Isusa Krista. Podignimo svoj pogled gore, prema Nebu, prema Uskrslome. Kod njega ima mjesta za svakog čovjeka.

Dragi članovi misijske zajednice Mittelbaden! U ime našeg pastoralnog tima, svećenika i pastoralnih suradnika, usrdno vas pozivam da ne zanemarujete bogatstvo svoje vjere, svoje ljubavi prema obitelji, a napose odgoj mladih za Krista. Uskrsli će donijeti pravi mir, djelotvornu ljubav i dati istinsku radost. U tom Duhu i u tom raspoloženju svima Vama želim sretan i blagoslovljen Uskrs.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Hrvatska katolička misija Mittelbaden