Na pitanje svojih učenika tko je najveći u kraljevstvu nebeskom, Isus im odgovara na neočekivan način – poziva dijete, postavlja ga među njih i kaže: „Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.“ (usp. Mt 18,1-5)

U tom prizoru Isus jasno pokazuje kakav stav vodi prema Bogu. Ne traži savršenstvo, moć ni znanje, već djetinje srce – ono koje vjeruje, koje ne kalkulira, koje se raduje jednostavnim stvarima i iskreno ljubi.

Djeca ne glume, ne skrivaju osjećaje, ne mjere vrijednost čovjeka po izgledu ili uspjehu. Ona vjeruju, nadaju se i opraštaju bez zadrške. Koliko bi samo naš svijet bio ljepši kada bismo i mi odrasli uspjeli sačuvati tu djetinju čistoću duha!

Upravo takvu iskrenost i jednostavnu vjeru možete osjetiti u riječima naših ovogodišnjih prvopričesnika iz Pforzheima i Bruchsala. Njihova pisma i molitve upućene Isusu pravo su ogledalo srca koje još zna slušati i bezuvjetno voljeti i vjerovati. Preporučujemo da ih pročitate!