Marinko Đinkić iz Wiesentala, rođen 14. 1. 1949. u Gorancima kod Mostara, preminuo je 15. 7. 2021. u Bruchsalu.

Bio je peto i najmlađe dijete majke Anke i oca Jure. U Mostaru je završio zanat zidara. Škrta hercegovačka zemlja nije nudila puno. Godine 1970. dolazi u Njemačku. Godinu dana provodi u Stuttgartu, a potom 1971. dolazi u Wiesental, gdje je najprije radio u tvornici autoguma „Goodyear“, a poslije se bavio gastronomijom.

Marinko je volio svoje Gorance. Najaviše se radovao Velikoj Gospi, da može iz sveg srca i glasa zapjevati gangu i bećarac.
Volio je svoju Hrvatsku. Nosio je sa sobom hrvatsku zastavu i kada se za to kažnjavalo. Bio je ponosni Hrvat.
Marinko je volio svoju djecu Mirjanu, Damira i Tonču. Volio je svoju unučad i za njih je sve dao.
Iznad svega volio je Zoru s kojom je sretno živio 49 godina. Ne bi bilo Marinka bez Zore, niti Zore bez Marinka. Ona mu je bila uporište i snaga.

Marinko je bio praktični vjernik. Volio je hrvatsku misiju, a posebno je poštivao svoje svećenike, koji su se kod njega ugodno osjećali.

Marinko, hvala ti za sve. Ulijevao si radost u život. I kad si bio bolestan, ti si bio radostan. Neka te Gospodin prati i počivaj u miru.

Mi se opraštamo od Marinka u četvrtak, 22. 7. 2021. u 13.00 sati na gradskom groblju u Wiesentalu.

Karlsruhe, 19. 7. 2021.

don Ivo Nedić, voditelj misije