Na svetkovinu Tijelova, kada se u Katoličkoj crkvi u mnogim gradovima organiziraju procesije u kojima vjernici na poseban način slave Presveto Tijelo i Krv Kristovu, naši vjernici su se priključili domaćinima Nijemcima. Tako je bilo organizirana zajednička procesija i slavlje svete mise u zajednicama: Karlsruhe, Bruchsal, Gaggenau i Bretten. U Pforzheimu je ove godine izostala i procesija i zajednička misa s Nijemcima pa su naši vjernici imali redovitu misu na hrvatskom jeziku.
Procesiju i misno slavlje u Karlsruheu je vodio župnik Thomas Ehret, propovijedao je svećenik Christof Scherer, a hrvatsku je zajednicu predstavljao don Vjeko Kanić; u Bruchsalu je uz župnika dr. Benedikta Ritzlera suslavio voditelj HKM Mittelbaden don Ivo Nedić; u Gaggenauu je uz župnika Tobiasa Merza koncelebrirao don Stjepan Matijević; u Brettenu je uz župnika Harald-Mathiasa Maibu u procesiji i svetoj misi sudjelovao don Sebastijan Marković.
U svim navedenim mjestima naši vjernici Hrvati došli su u velikom broju, a mnogi su i aktivno sudjelovali u pripremama i organizaciji te u samoj procesiji i misnom slavlju. Jedni su pomagali u kićenju ulica i u reguliranju saobraćaja na prometnicama kojima se kretala kolona vjernika, drugi su nosili baldahin ispod kojega je svećenik nosio Presveto u pokaznici (monstranci) i blagoslivljao sav okupljeni narod, naši čitači su čitali misno čitanje i molitve vjernika, pjevači su pjevali hrvatske euharistijske pjesme, jedni su razvozili i postavljali stolove i klupe, drugi su nakon mise dijelili blagoslovljena peciva i pića.
Domaćini Nijemci su na poseban način zahvalili našim vjernicima na velikom odazivu i na velikoj pomoći u organizaciji slavlja. Župnik u Karlsruheu je izričito naglasio da današnje slavlje svetkovine Tijelova ne bi uspjelo da nije bilo ogromne pomoći hrvatskih vjernika! Na ovo smo izrazito ponosni!
Zahvaljujemo najprije dragom Bogu na lijepom danu; zahvaljujemo našim domaćinima Nijemcima koji su imali veliko povjerenju u hrvatsku zajednicu; zahvaljujemo našim svećenicima koji su nas predstavljali; zahvaljujemo našim misijskim vijećima i vjernicima koji su se spremno odazvali na pomoć u organizaciji slavlja; zahvaljujemo svim našim vjernicima koji su sudjelovali u procesiji i misnom slavlju i iskazali posebnu čast i slavu našem Bogu.
Prije nego pogledate foto i video galeriju procesija i misnih slavlja, pročitajte što su o Euharistiji, o Isusu prisutnom u liku kruha i vina, pisali neki od crkvenih otaca:
Sv. Ciprijan (oko 210. – 258.)
Koliko li je čvrsta kršćanska jednodušnost…, a to žrtve Gospodnje same po sebi potvrđuju. Naime, kad Gospodin svoje tijelo naziva kruhom, umiješenim od mnoštva čestica brašna, on time označuje jedinstvo svojega kršćanskog naroda što ga nosi u Sebi. Pa kad on svoju krv naziva vinom, koje, premda je proizvedeno od mnogih grozdova, postaje samo jednim pićem, on time opet označuje da stado koje tvorimo potječe od mnoštva okupljena u jedinstvo.
Sv. Ivan Zlatousti (oko 344. – 407.)
Uočimo čudesnost toga sakramenta, svrhu njegova ustanovljenja, plodove kojima rađa. Postajemo samo jedno tijelo, kaže Pismo, udovi tijela Kristova, kosti kostiju njegovih. Upravo to postiže hrana koju nam on daje. On se miješa s nama kako bismo postali jedno, poput tijela pridružena Glavi.
Sv. Ćiril Aleksandrijski (oko 375. – 444.)
Da bismo se sjedinili s Bogom i međusobno, premda od nas svatko ima vlastitu osobnost, jedini je Sin pronašao čudesno sredstvo: samo jednim tijelom, svojim, posvetio je svoje vjernike u mističnu zajedništvu, tako da oni tvore samo jedno tijelo s Njime i međusobno. Nikoje podvojenosti ne može biti u Kristu. Pošto smo svi sjedinjeni s Kristom po njegovu tijelu, koje svi primamo, jedno i nedjeljivo, u svoja vlastita tijela, udovi smo toga jedincata tijela, a On je veza tog jedinstva.
[…] Svi smo, po naravi, zatvoreni u svoje pojedinačnosti, ali smo, na drugi način, svi skupa ponovo ujedinjeni. Premda smo na neki način podijeljeni u oštro razgraničene osobnosti, po čemu je netko Petar ili Ivan, drugi opet Toma ili Matej, mi smo gotovo stopljeni u samo jedno tijelo u Kristu, hraneći se samo jednim tijelom. Jedan nas Duh obilježuje biljegom jedinstva pa kao što je Krist jedan i nedjeljiv, svi smo samo jedno u Njemu. Stoga je on rekao svojemu Ocu nebeskom: Neka budu jedno kao što smo mi jedno.
Sv. Augustin (354. – 430.)
Kaže vam se: Tijelo Kristovo, a vi odgovarate: Amen. Budite dakle udovi tijela Kristova, kako bi vaš amen bio istinit. – A zašto se u tom otajstvu upotrebljava kruh? – Ne tumačimo ništa sami, poslušajmo Apostola [Pavla], koji, govoreći o tome sakramentu, kaže: ‘Svi smo, koliko god nas ima, samo jedno tijelo, jedan kruh.’ Shvatite i radujte se. Jedinstvo, pobožnost, ljubav! Samo jedan kruh, a što je taj jedincati kruh? – Samo jedno tijelo, sastavljeno od mnogih. Sjetite se da se kruh ne mijesi samo od jedne čestice brašna, već od njihova velika broja…
[…] Što se kaleža tiče, braćo, sjetite se kako se proizvodi vino. Mnogo je zrna u grozdu, ali tekućina, iscijeđena iz njih, stapa se u jedinstvenu cjelinu. Tako je Gospodin htio da i mi njemu pripadamo pa je na svojem oltaru posvetio otajstvo našeg mira i našeg jedinstva.
Sv. Ivan Damaščanski (oko 675. – 749.)
Ako je taj sakrament jedinstvo s Kristom i istodobno jedinstvo vjernika jednih s drugima, on nam zacijelo priskrbljuje jedinstvo s onima koji ga primaju kao i mi.
