Tko je Ivan Krstitelj za nas?

Bî čovjek poslan od Boga,
ime mu Ivan.
On dođe kao svjedok
da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
Ne bijaše on Svjetlo,
nego – da posvjedoči za Svjetlo.
/Iv 1,6-8/

Tko je Ivan Krstitelj za nas? On je glas koji svjedoči za svjetlo, svjedoči i pronosi Božju riječ, ne pjeva svoju pjesmu, nego čini da u pustinji odzvanja Riječ spasenja, vječne nade, blizine Boga.

Ivan, svjestan svoga imena koje znači – Bog je ljubav, živi u skladu sa svojim imenom, njegovo ime i poziv života su da svjedoče za tu ljubav. Ivan živi u suglasju osobne slobode i božanskoga poziva, stavlja se na raspolaganje Božjoj providnosti spasenja – on svjedoči Utjelovljenoga.

Ivan međutim vidi mnoge koji se protive svjetlu kojem on svjedoči, Zlo pali još jače svjetlo da zaslijepi, zakloni malešnoga Boga – Božića, ali ono je hladno i iza njega dominira tama, a u tami, znamo to, nema života. Ivan se nije zaglédao u idole koji sakrivaju čovjekov pogled prema Bogu; ne, u njegovu pogledu je odsjaj Vječnog i u njemu nema mrene. Ivan ide pred Svjetlom i on je svjedok Svjetla, on nam ga pokazuje.

Mnogi su Ivanovi učenici i sljedbenici bili protiv onih koji su slijedili Isusa, zato i evanđelist naglašava da Ivan nije svjetlo, nego da svjedoči za to svjetlo. Mnogi danas vide Isusa kao povijesnu osobu, ali ne vide dalje jer ne vjeruju. Ivan pak vidi ne samo očima tijela nego i očima vjere koje Duh daje da se vidi, u konačnici da sve i svatko tko ljubi Boga s Bogom biva združen u vječnosti – u vječnosti ljubavi i gledanja. Važno je imati iskustvo vjere kojom se vidi Božje djelovanje kako u prošlosti tako i danas i u budućnosti. Svi oni koji žive u tami, oni ne vole svjetlo, ne žele da njihov život i življenje dođu na svjetlo dana, a Ivan je pravednik te potiče i poziva narod na revnost života i upravo je iz toga razloga Ivan smetao mnogima jer je njegov glas nezaustavljiv prodirao u sve dijelove tame i rušio njezinu sigurnost pobjede u koju se bila samodopadno zatvorila.

Ivan se ne predstavlja lažno, nego kaže: Nisam mu dostojan odriješiti remenje na sandalama. A mi? Kako se mi predstavljamo? Priznat ćemo da nam ponos često daje razloga da se lažno predstavljamo, kitimo i pretvaramo nekim što i kakvi nismo pa na kraju ni ne prepoznamo samoga sebe. A jedno od najvažnijih životnih pitanja glasi: Hoće li nas na času našega susreta Bog prepoznati kao svoje učenike, ljubljenu djecu?

Ivan poziva da se izravnaju putevi da se vidi Cilj života, a ne da se ide krivudavim putem pa da se ne vidi kamo životni put vodi. Ivan krsti vodom, što znači pomaže da se ispita savjest, da se promijeni život, da se izađe iz tame. On krsti u pustinji gdje odjekuje riječ obraćenja i gdje nema buke svijeta koja udaljuje od Boga.

Kao i svake godine, i ovaj nas advent poziva da izađemo iz sebe i uobičajenoga kiča, poganskoga svijeta. Advent je sveto vrijeme zajedničkoga i osobnoga obraćenja i susreta s Bogom u tišini svoga srca, obiteljske molitve i zajedničkih vjerničkih slavlja, djelotvorne zauzetosti za druge koji su nam darovani na našem životnom putu i zahvale za ljubav i pohod Emanuela – Boga koji je s nama uvijek.

don Anto Adžamić