Dragi prijatelji uskrslog Gospodina!

Vrijeme koje živimo ne daje izraz optimizma, nego upravo suprotno. Mnogi govore o krizi vjere, broj vjernika na Zapadu u stalnom je opadanju, sve više ljudi napušta Crkvu, broj ateista raste, a još je više onih koji su indiferentni prema Bogu. Ne možemo biti ravnodušni prema tim statistikama, a da ne postavimo pitanje: Zašto je to tako? Kolika je odgovornost nas vjernika? Drugi vatikanski sabor unio je u dokumentima tvrdnju da se ateisti tj. nevjernici rađaju i rastu u obiteljima koje ne žive vjerodostojno svoju vjeru. Nije dovoljno biti kršten, pričešćen i krizman. Veliki je broj onih koji poslije primljenih sakramenata više ne prakticiraju svoju vjeru ili se ispisuju iz nje. S druge strane, često neki ostaju vjernici iz duboke tradicije, a da vjera ne zahvaća njihovo srce i ne mijenja njihov život. Takvi Boga nisu dovoljno upoznali, a još manje slijede njegov nauk te često njihova vjera ubrzo postaje praznovjerje. Istinski vjernik je onaj koji Boga nosi u srcu i stalno ga želi više upoznavati. Jedan biblijski psalam počinje riječima: “O, Bože, ti si Bog moj, gorljivo tebe tražim”(Ps 63).

Dragi vjernici, vrijeme korizme vrijeme je traženja lica Božjega. U tom milosnom vremenu mi smo pročišćavali svoj pogled prema Gospodinu. Crkva nas je pozivala na post, molitvu i djela dobrotvorne ljubavi. Onaj koji nije živio korizmu neće biti sposoban vidjeti lice Božje, čuti njegov glas, prepoznati ga u bratu čovjeku koji je stvoren na sliku Božju.

U korizmi smo susreli Isusa na križu. Umro je krvlju obliven, natopivši križ ljubavlju prema čovjeku. Mi se međutim nećemo zaustaviti pred grozotom križa, nego ćemo prepoznati Gospodinovu veličinu u njegovom Uskrsnuću.