Gospodine,

na cijelo Ljeto novo

svojom moćnom rukom

blagoslov svoj prospi,

da nas svuda Tvoje

blage oči prate,

da budemo vjerni

Tebi i Gospi…

Gospodine,

u dušu nam ulij

ljubav prema svemu

što jesmo Tebi

i vršeći uvijek

Tvoju volju svetu

s pravog puta

da skrenuli ne bi.

Čuvaj one, koje si nam dao

da nas Tebi, Bože,

našem cilju vode,

daj nam ljubav da spoznamo Tvoju,

da budemo dobri, poslušni i blagi,

da budemo djeca Božje slobode.

U dane crne,

kada tamne slutnje

i stvarnost gruba

mučiti nas stanu

utješi Ti nas i rukom blagom,

izliječi na duši

svaku nam ranu.

Gospodine,

na cijelo Ljeto novo

svojom moćnom rukom

blagoslov svoj prospi,

da nas svuda Tvoje

blage oči prate,

da budemo vjerni

Tebi i Gospi…

Aleksa Kokić

[Pavao Crnjac (prir.), Poezija blagdanskom trenutku, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 1985., str. 74-75.]

Aleksa Kokić (1913. – 1940.), svećenik i pjesnik. Rodio se u Subotici. Zaređen je za svećenika za subotičku biskupiju. Umro na odsluženju vojnog roka u Cetinju. Pisao je pjesme u kojima je opjevao Bačku, rodnu grudu bunjevačkih Hrvata, svoje zvanje i vjeru svoga naroda. Objavio je zbirke pjesama: Klasovi pjevaju i Srebrno klasje.