U nedjelju 22. ožujka 2026. u našoj misiji HKM Mittelbaden, u crkvi St. Elisabeth u Karlsruheu, održana je duhovna obnova za mlade pod temom „Svi smo mi Božja dijaspora. Domovina je naša na nebesima“ koju je predvodio svećenik salezijanac, mladomisnik don Tomislav Šimunović. Za lijepo glazbeno animiranje pobrinuo se zbor mladih naše Misije.

Korizmena duhovna obnova sastojala se od tri dijela. Prvo je bila sveta misa, zatim je uslijedio nagovor, a na kraju klanjanje pred Presvetim.

Pod svetom misom slušali smo evanđeoski ulomak o uskrsnuću Lazara. Isus govori da bolest nije na smrt i poručuje da će onaj tko u njega vjeruje živjeti. Lazarova sestra Marta pokazuje svoju vjeru, a Isus joj kaže da će vidjeti slavu Božju. Nakon toga Isus uskrsava Lazara.

Don Tomislav je u nagovoru rekao da je lijepo vidjeti punu crkvu mladih ljudi, ali da ne smijemo zaboraviti da je crkva sveto mjesto. Ona nije kao trg, stadion ili park. Sveta je zato što se u njoj spajaju nebo i zemlja. Ne zato što je lijepa ili ima slike i orgulje, nego zato što u njoj prebiva živi Bog. Rekao je i da se nad crkvom otvara nebo, da anđeli dolaze i klanjaju se kod oltara jer sam Bog dolazi na oltar, onaj koji je stvorio sve i kojeg ne može obuhvatiti cijeli svemir.

Pod svetom misom bile su još dvije važne poruke, a jedna od njih je tema smrti, koja nam često nije ugodna. Svećenik nas na početku korizme podsjeća: „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti.“

Naglašeno je da mi nismo stvoreni samo za ovaj svijet, nego smo djeca Božja. Naš život na zemlji je kratak, prolazan poput trave koja ujutro cvjeta, a navečer vene. Zato je važno svoj život povjeriti Bogu. Onaj tko ima Boga, ne treba se bojati smrti. Bez Boga dolaze strah, tjeskoba i samoća, ali s Bogom imamo nadu i mir.

Na kraju je naglašeno koliko nas Isus ljubi. Zaplakao je za Lazarom, što pokazuje koliko mu je stalo do čovjeka. Bog ljubi i svakoga od nas, dao je svoga Sina za nas i želi naše dobro. Zato trebamo vjerovati, slušati ga i uzvratiti mu ljubav.

Nakon svete mise uslijedio je nagovor. Don Tomislav je na početku rekao kako treba smisliti i neki zanimljiv, čak i malo provokativan naslov da privuče mlade. Govorio je da smo svi mi „Božja dijaspora“ i da je naša prava domovina na nebesima. Važno je znati odakle dolazimo i kamo idemo. Da bismo to razumjeli, trebamo se vratiti na početak.

U početku je bio samo Bog, koji oduvijek postoji. Sve što postoji pokazuje da ima Stvoritelja, jer ništa tako savršeno ne može nastati samo od sebe. Čovjek je vrhunac stvaranja i dokaz Božje mudrosti. Naglasio je da je Bog stvorio svakoga od nas iz ljubavi. Mogao je bez nas, ali je upravo nas htio. Život je veliki dar i Bog želi da budemo njegova djeca i da živimo s njim zauvijek.

Govorio je i o tome kako postoji zlo jer nam je Bog dao slobodu, a nema prave ljubavi bez slobode. Kako don Tomislav kaže, pred nama su dva puta. Prvi je širok i lagan, ali vodi u propast jer čovjek tada misli samo na sebe i udaljava se od Boga. Drugi je uzak i težak, ali je to put ljubavi i žrtve – živjeti za Boga i za druge. Taj put vodi u pravu sreću. Rekao je da nam na tom putu najviše pomaže molitva. Onaj tko moli, dobiva snagu i Bog mu pomaže u životu. Također je naglasio da Bog za svakoga od nas ima poseban poziv.

Don Tomislav je posebno govorio o braku i obitelji. Važno je dobro birati osobu s kojom ćemo provesti život, ne gledati samo vanjštinu, nego kakva je osoba iznutra. Potrebno je živjeti čistoću i moliti za budućeg supružnika, jer na taj način brak može biti okrunjen blagoslovom i djecom.

Na kraju je rekao da trebamo biti otvoreni životu jer nema većeg dara od života. Bog najbolje zna što je za nas dobro. Život je kratak i dragocjen, zato trebamo živjeti s Bogom, uzdignute glave i s ponosom.

Nakon nagovora uslijedilo je klanjanje pred Presvetim.

Nakon duhovnog programa okupili smo se u dvorani na druženju. Mladi su pripremili vafle, a uz glazbu, razgovor i smijeh sve je prošlo u jako lijepom i prijateljskom raspoloženju.

Veliko hvala don Tomislavu Šimunoviću na dolasku u našu misiju i na prekrasnoj korizmenoj duhovnoj obnovi uz temu koja nas je sve potaknula na razmišljanje o tome koje su stvari zapravo bitne u životu, te da uz Boga nikada nismo sami, jer On nas je stvorio i mi smo njegova djeca.

Nadamo se da će nam don Tomislav u bližoj budućnosti ponovno doći, da opet svi zajedno slavimo Boga.

Lucija Žugec