Akcija rezanja maslinovih grančica

Maslinova grančica na Nedjelju Muke Gospodnje – Cvjetnicu ima jasno određeno simboličko i liturgijsko značenje u kršćanskoj tradiciji. Ona upućuje na evanđeoski izvještaj o Isusovu ulasku u Jeruzalem, kada ga je narod dočekao s palminim granama u znak priznanja i časti. U područjima gdje palme nisu dostupne, maslina preuzima tu ulogu.

U biblijskom kontekstu maslina je povezana s mirom i obnovom, što proizlazi iz starozavjetne predaje o velikom potopu i Noinoj golubici. Taj motiv prenesen je i u kršćansku simboliku, gdje maslinova grančica označava pomirenje između Boga i čovjeka, ali i šire – ideju mira kao temeljnog religijskog i društvenog ideala.

U liturgijskoj praksi grančice se blagoslivljaju i sudjeluju u ophodima, čime postaju sakramentali – vidljivi znakovi duhovne stvarnosti. Nakon obreda vjernici ih nose u svoje domove, gdje ih obično stavljaju iza križa ili slike kao podsjetnik na primljeni blagoslov.

Poseban kontinuitet vidljiv je u običaju da se stare grančice spaljuju, a njihov pepeo koristi na Pepelnicu. Time se uspostavlja liturgijski ciklus koji povezuje različita razdoblja crkvene godine i naglašava temeljne teološke teme: prolaznost, obraćenje i obnovu.

Ovogodišnje maslinove grančice iz Domovine dovezla je skupina hrvatskih branitelja kod salezijanaca u Nürnbergu u petak, 27. ožujka navečer. Po njih je potom otišao naš don Janko Belina te ih u ranim jutarnjim satima u subotu, 28. ožujka, dovezao u misijski centar.

U 10 sati organizirana je akcija rezanja maslinovih grančica, u kojoj su sudjelovali volonteri i članovi misijskih vijeća iz različitih zajednica. Nakon pripreme, grančice i svijeće prevezene su u sve zajednice, gdje će sutra, na Cvjetnicu, biti podijeljene vjernicima.

Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u ovoj hvalevrijednoj akciji. Neka im Bog bude nagrada za uloženi trud i zajedništvo koje su pokazali.

Fotogalerija (snimke: Monika Mišić, Igor Širhuber)

Ususret Velikom tjednu – duhovna poezija Mladenke Marinović-Sušac

Uoči Velikog tjedna donosimo izbor pjesama Mladenke Marinović-Sušac (Blatnica, 1954.), članice misijske zajednice u Pforzheimu, iz njezinih dviju zbirki poezije: Na raskrižju (Rački d.o.o., Zagreb–Pforzheim, 1995.) i Šapat sjećanja (Matica hrvatska, Čitluk, 1998.).

Raspetom Isusu

Moja radost, moj život i sreća

moje suze i mraz u duši

što guši, reže i ruši

te ledene okove moje

ja poznajem samo tebe

                        Ti križ si moj –

 

Stežeš me verigama ljubavi

dušu si moju zlatom okovao

ne znam da li si se smilovao

„jesi li mi oprostio“?

                        Ti križu moj –

 

Nosim te koliko mogu

ni snage nekada nemam

ali ja te volim,

vruće se tebi molim

                        O križu moj!

Ti sve možeš

… možeš niknuti kroz prste moje

i

stravične prostore dok te molim.

Možeš

dok mi zabijaju čavle

strpljivo

izmučena pluća zemlje moje slušati.

 

Govoriti možeš u mrklini

svojom svemoćnom šutnjom

da te čujem.

I postaje mi hladno

dok uzdah nepovratno tone

u tvom nejasnom liku

na drvu križa

Ja te molim…

 

Ti sve možeš!

Vratiti me putovima voda.

Bdjeti nad mojim ponorima.

Dignuti me s lirskim pjesmama

i

pjevati u osami svijet.

 

Možeš u mojoj nejasnoj pjesmi

dati

konačnu riječ

što uklesao si davno.

U križ moj.

 

TI SVE MOŽEŠ!

Put

Uvijek vijugav.

Svaka uzbrdica i nizbrdica,

svaka vijuga

ima smisao.

 

Nije nikakva sitnica

poslije pada krenuti cilju

i

stići tamo

gdje te zove

BOG!

Poznaješ li Boga?

Nitko neće moći uništiti tvoj život,

ako poznaješ Boga.

Nemoj liti suze, već pjevaj

onako kad se žanje žito –

beru vinogradi,

kad pjesma ljubi Oči zemlje

svojim usnama.

 

Ne govori jecajući, već zatvori oči.

Iza ruševina stoji simbol ljubavi –

vidjet ćeš sjaj zvijezda

što su se rasule kao pjesma cvijeta

po rosnoj livadi.

 

Poslušaj i uzdah mora – smijeh žitnog polja.

Potraži zraku ljubavi,

kad ti NOĆI USNE VEŽU

jer nitko nije u stanju

uskratiti ti istinu

 

AKO POZNAJEŠ BOGA!

Ruka života

Obuhvatila si mi dušu

i sad mogu plakati

na neutaživom izvoru

darežljivosti života

koji mi sve dade.

 

Neka ti radost bude nagrada

BOG

u bolima davanja

u

KALEŽU VJEČNOM POLJUPCI

neka ti u srce stanu.

 

I neka ruka života

prepusti sve JAČOJ RUCI

glasu anđela u tišini noći

a

jutarnja magla nek rastjera

boli vječno daleke!

Tvoj glas

Tvoj glas ušao je u moju tišinu

i u njemu sam našla ljepotu.

On mi postade put.

 

I dok me zorom budiš tihim šapatom

na istoku KRIŽ niče u duši

Klanja se zemlji zapada

a Tvoj glas

pleše na žednim ustima.

 

Tvoj glas je vječnost u očima sklopljenim –

Začarana duša.

Moj zanos i pružena ruka,

zapaljeno srce u cvatu –

ušlo u moju tišinu.

 

JATO ANĐELA