Poezija uz Majčin dan | Marko Bagarić-Bencun: Hrvatska majka
Hrvatska majka
Ninaj, bubaj, milo zlato materino!
Sklopi oči, ne da mama tebe nikom.
Daću ja njima, što mi diraju sina,
Lopovi! Majka će njih istući prutom.
Tko je ona što prede i ljulja dijete?
Radi ko crv, posti i moli povazdan.
Zgrčena, bijedna. Crne me slutnje slete
I plačem, a proplakao bi i kamen sam.
Ninaj, bubaj, nije to pjevanje slatko,
Hrvatska majka tako uzdiše danas.
Nju vjernu katolkinju napada svatko,
Pa, šta joj mogu, ona moli „Oče naš“.
Možda ima ih i šestoro nejakih,
Jedno drugom do uha… mama, hljeba,
Operi, zakrpi, dođi, viče svaki
I stiže svugdje, zna, kruh ne pada s neba.
Godine slabe, nema se, gule do kože.
Odnesoše sve. Samo milost odozgo
Sastavlja kraj s krajem, pa hvala ti Bože,
Svi su zdravi, nema smisla, skrenuti mozgom.
Nije obišla svijeta, ni vidjela grad,
A nedjeljom s mise ide kući
Djeca, marva i… sve njoj pristaje na jad.
Bog, vjera! Al do groba tako će vući.
Ninaj, bubaj i glava kolijevci klone,
Iz povoja mališan ručice vadi
I po licu mamice prsti mu tonu.
A to milovanje mami sanak sladi.
Tko je ona što drijema? Ono dijete,
Anđeo, je li? Tiše, mamica spava.
Drhti zrak u sobi, misli mi lete
O kolike li sreće, Bože ti hvala!
Marko Bagarić-Bencun
Slika: Ivan Lovrenčić, Majka s djetetom (1960.), Galerija Šimun – Dubrave, Bosna i Hercegovina
Pjesmu je 1958. godine napisao svećenik Marko Bagarić Bencun (*1932.), dugogodišnji član hrvatske vjerničke zajednice u Karlsruheu. Objavljena je 1996. godine u Glasniku Matice hrvatske e. V. Kroatischer Kulturverein, br. 3 (30. studenoga 1996.), str. 19.
