Tijelovo, odnosno Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, jedna je od najvećih svetkovina Katoličke Crkve. U pojedinim hrvatskim krajevima poznata je i pod nazivima Tilovo, Brašančevo, Brošančevo, Brešančevo, Božji dan, Božji don, Božji blagdan i Korosante. Slavi se u četvrtak nakon svetkovine Presvetoga Trojstva, a u Njemačkoj je taj dan državni blagdan i neradni dan.
Središte proslave čine euharistijsko slavlje na otvorenom i svečana procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom kroz gradske ulice. Vjernici tom prigodom ukrašavaju svoje kuće, prozore, balkone i ograde, izražavajući radost zbog Kristove prisutnosti među svojim narodom. Tijekom procesije svećenik nosi pokaznicu s posvećenom hostijom te blagoslivlja okupljene vjernike, njihove obitelji i domove.
Tijelovo je ujedno i snažan znak crkvenoga zajedništva. U mnogim njemačkim gradovima u misnim slavljima i procesijama, zajedno s domaćom njemačkom zajednicom, sudjeluju i vjernici različitih materinskih jezika i nacionalnosti. Na taj način Crkva na vidljiv način očituje svoju univerzalnost, povezujući različite narode, jezike i kulture u jedinstvenom slavlju vjere.
Na ovogodišnje Tijelovo, 4. lipnja 2026. godine, brojni vjernici Hrvatske katoličke misije sudjelovali su u euharistijskim slavljima i procesijama u četirima velikim centrima Misije: Karlsruheu, Bruchsalu, Pforzheimu i Gaggenauu. U zajedništvu s mjesnim njemačkim župama pridružili su se proslavi ove velike svetkovine te posvjedočili vjeru u Kristovu stvarnu prisutnost u euharistiji.
Misijske zajednice predvodili su njihovi dušobrižnici: u Karlsruheu don Tihomir Šutalo, u Gaggenauu don Sebastijan Marković, u Bruchsalu don Stjepan Matijević, a u Pforzheimu don Janko Belina.
Osim sudjelovanja u misnim slavljima i procesijama, mnogi su se hrvatski vjernici aktivno uključili i u organizaciju samoga događaja. Pomagali su u pripremi procesijskih ruta, uređenju prostora i obavljanju različitih liturgijskih službi. Posebnu su ulogu imali čitači koji su naviještali Božju riječ i predvodili molitvu vjernika, dok su pojedini vjernici nosili baldahin tijekom ophoda s Presvetim Oltarskim Sakramentom.
U ozračju molitve, pjesme i zahvalnosti iskazano je štovanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, a vjernici su javno posvjedočili svoju vjeru i pripadnost Kristu.
Prije nego što pogledate fotogaleriju slavlja iz naših misijskih centara, pozivamo vas da pročitate nekoliko nadahnutih misli crkvenih otaca o Euharistiji – otajstvu koje stoji u središtu tijelovske proslave i cjelokupnoga kršćanskog života.
Koliko li je čvrsta kršćanska jednodušnost..., a to žrtve Gospodnje same po sebi potvrđuju. Naime, kad Gospodin svoje tijelo naziva kruhom, umiješenim od mnoštva čestica brašna, on time označuje jedinstvo svojega kršćanskog naroda što ga nosi u Sebi. Pa kad on svoju krv naziva vinom, koje, premda je proizvedeno od mnogih grozdova, postaje samo jednim pićem, on time opet označuje da stado koje tvorimo potječe od mnoštva okupljena u jedinstvo.
Uočimo čudesnost toga sakramenta, svrhu njegova ustanovljenja, plodove kojima rađa. Postajemo samo jedno tijelo, kaže Pismo, udovi tijela Kristova, kosti kostiju njegovih. Upravo to postiže hrana koju nam on daje. On se miješa s nama kako bismo postali jedno, poput tijela pridružena Glavi.
Da bismo se sjedinili s Bogom i međusobno, premda od nas svatko ima vlastitu osobnost, jedini je Sin pronašao čudesno sredstvo: samo jednim tijelom, svojim, posvetio je svoje vjernike u mističnu zajedništvu, tako da oni tvore samo jedno tijelo s Njime i međusobno. Nikoje podvojenosti ne može biti u Kristu. Pošto smo svi sjedinjeni s Kristom po njegovu tijelu, koje svi primamo, jedno i nedjeljivo, u svoja vlastita tijela, udovi smo toga jedincata tijela, a On je veza tog jedinstva. [...] Svi smo, po naravi, zatvoreni u svoje pojedinačnosti, ali smo, na drugi način, svi skupa ponovo ujedinjeni. Premda smo na neki način podijeljeni u oštro razgraničene osobnosti, po čemu je netko Petar ili Ivan, drugi opet Toma ili Matej, mi smo gotovo stopljeni u samo jedno tijelo u Kristu, hraneći se samo jednim tijelom. Jedan nas Duh obilježuje biljegom jedinstva pa kao što je Krist jedan i nedjeljiv, svi smo samo jedno u Njemu. Stoga je on rekao svojemu Ocu nebeskom: Neka budu jedno kao što smo mi jedno.
Kaže vam se: Tijelo Kristovo, a vi odgovarate: Amen. Budite dakle udovi tijela Kristova, kako bi vaš amen bio istinit. – A zašto se u tom otajstvu upotrebljava kruh? – Ne tumačimo ništa sami, poslušajmo Apostola [Pavla], koji, govoreći o tome sakramentu, kaže: 'Svi smo, koliko god nas ima, samo jedno tijelo, jedan kruh.' Shvatite i radujte se. Jedinstvo, pobožnost, ljubav! Samo jedan kruh, a što je taj jedincati kruh? – Samo jedno tijelo, sastavljeno od mnogih. Sjetite se da se kruh ne mijesi samo od jedne čestice brašna, već od njihova velika broja... [...] Što se kaleža tiče, braćo, sjetite se kako se proizvodi vino. Mnogo je zrna u grozdu, ali tekućina, iscijeđena iz njih, stapa se u jedinstvenu cjelinu. Tako je Gospodin htio da i mi njemu pripadamo pa je na svojem oltaru posvetio otajstvo našeg mira i našeg jedinstva.
Ako je taj sakrament jedinstvo s Kristom i istodobno jedinstvo vjernika jednih s drugima, on nam zacijelo priskrbljuje jedinstvo s onima koji ga primaju kao i mi.
