Poziv svim mladima naše misije!

Postani dio zbora mladih naše misije Mittelbaden da zajedno slavimo Boga kroz pjesmu i zajedništvo!

Tražiš priliku da kroz glazbu slaviš Boga, stvoriš nova prijateljstva i rasteš u vjeri? Ako je tako, onda je ovo pravo mjesto za tebe!

Ako voliš pjevati ali i imaš sluha, pridruži nam se. Ako sviraš neki od instrumenata, možeš biti itekako od pomoći.

Tko spada pod „mlade“?

Pod „mladima“ mislimo na sve koji su primili svetu krizmu, srednjoškolce, studente…

Kada i gdje?

Karlsruhe četvrtkom u 19 sati u misijskim prostorijama (Südendstr. 39, 76137 Karlsruhe)

Pforzheim četvrtkom u 19 sati u misijskim prostorijama (Marienstr. 2, 75172 Pforzheim)

Jednom mjesečno bit će zajednička proba i druženje!

Zbor je prilika za one koji žele kroz glazbu slaviti Boga, unijeti sklad u našu zajednicu i rasti u vjeri. Kroz pjesmu ćemo osjetiti snagu molitve i zajedništva.

Dođi, pjevaj, slavi Boga!
„Pjevajte Jahvi pjesmu novu, pjevaj Jahvi, sva zemljo!“ (Ps 96,1)

Ako želiš postati dio zbora, dođi na prvu probu u četvrtak, 17. 10. 2024. u Karlsruhe odnosno u Pforzheim.

Vidimo se!

Voditelji zbora mladih

Probe dječjih zborova u zajednicama Karlsruhe i Pforzheim

Od ove školske godine pokrećemo dva nova dječja zbora u našoj misiji, i to u zajednicama Karlsruhe i Pforzheim.

Zbor u Karlsruhe vodit će pastoralna suradnica Sanja Gluhak, a u Pforzheimu pastoralni suradnik Darko Rubčić.

Zajednica Karlsruhe – Probe će biti petkom u 19 sati u misijskom centru (Südendstr. 39, 76137 Karlsruhe). Prva proba bit će u petak, 18. 10. 2024.

Zajednica Pfrozehim – Probe su srijedom u 18 sati u misijskom centru (Marienstr. 2, 75172 Pforzheim). Prva proba održana je u srijedu, 2. 10. 2024.

† Petar Ćosić (1944.–2024.)

U srijedu, 2. listopada 2024. blago je u Gospodinu u 81. godini preminuo Petar Ćosić.

Petar je rođen 30. 8. 1944. u Kulini kod Dervente. Sa suprugom Milenom rođ. Birčić živio je u skladnom braku 44 godine. Bog im je podario troje djece: Katarinu, Ivana i Benardu, a oni su im podarili 6 unuka: Mariju, Ivu, Lauru, Hanu, Tonija i Mateu.

Petar je bio angažirani član vjerničke zajednice u Karlsruhe. Nakon svete mise na hrvatskom jeziku u crkvi St. Michael bio je zadužen za prodaju vjerskog tiska i mnogima će nedostajati njegov glas.

Oproštaj od pokojnog Petar bit će u petak, 4. 10. 2024. u 16.00 sati u crkvi Unsere Liebe Frau u Südstadt Karlsruhe (Augartenstr. 50, 76137 Karlsruhe).

Pokopan će biti na groblju u Bukovlju u Slavonskom Brodu u ponedjeljak, 7. 10. 2024. u 13 sati.

Pokojnom Petru Bog neka bude vječna nagrada, a obitelji izražavamo iskrenu kršćansku sućut.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Poziv na upis u dječji zbor u zajednicama Karlsruhe i Pforzheim

Nakon što je prije dvije godine pokrenut i uspješno djeluje dječji crkveni zbor u zajednici Gaggenau pod vodstvom gosp. Marina Ćorića, od ove školske godine naš pastoralni tim odlučio je pokrenuti još dva dječja zbora u našoj misiji, i to u zajednicama Karlsruhe i Pforzheim.

Zbor u Karlsruhe vodit će pastoralna suradnica Sanja Gluhak, a u Pforzheimu pastoralni suradnik Darko Rubčić.

Molimo sve zainteresirane roditelje da se što prije jave voditeljima i prijave svoje dijete za zbor. S voditeljima će se dogovoriti oko termina proba pjevanja. Na prvom susretu bit će audicija za svu djecu.

Nastavljaju se druženja penzionera u zajednici Karlsruhe

Penzioneri zajednice Karlsruhe nastavljaju svoje uobičajene susrete srijedom od 10.00 sati do 13.00 sati. Bila su to poučna i vesela druženja koja je vodio don Vjeko Kanić. Povratkom don Vjeke u domovinu penzionerima je dodijeljen novi voditelj svećenik, ali još nećemo otkriti njegov identitet 🙂

Pozivamo sve penzionere da se priključe zajedničkom druženju već u srijedu, 11. 9. 2024. u 10.00 sati u prostorijama misijskog centra u Karlsruhe (Südendstraße 39, 76137 Karlsruhe).

Početak folklorne godine u zajednici Karlsruhe

Folklorno društvo FolkloriKA iz zajednice Karlsruhe obavještava sve članove da nova folklorna godina započinje prvom probom u petak, 13. 9. 2024.

Probe se održavaju u prostorijama misije (Südendstraße 39, 76137 Karlsruhe), kao i do sada. Proba male i srednje skupine počinje petkom u 18:15 h, dok proba odrasle skupine počinje također petkom u 19:30.

Ovim putem pozivamo sve zainteresirane plesače i pjevače da nam se pridruže u novoj folklornoj godini kako bismo zajedno očuvali i prenosili na mlađe generacije tradicionalne hrvatske pjesme i plesove.

Vaše voditeljice folklora!

Poziv na predavanje „Život kao Božji dar: između prava na život i pobačaja“ – Pforzheim, 14. 9. 2024.

U organizaciji članova molitvene Inicijative „40 dana za život“ iz Pforzheima, u subotu, 14. 9. 2024. u 18 sati u velikoj dvorani misijskog centra u Pforzheimu (Marienstr. 2, 75172 Pforzheim) bit će održano predavanje na temu „Život kao Božji dar: između prava na život i pobačaja“. Gosti predavači su gosp. Tomislav Čunović i njegova supruga Pamela Delgado. Prije predavanja će u crkvi St. Antonius u 17.30 biti slavljena sveta misa na hrvatskom.

Gosp. Tomislav Čunović, po struci odvjetnik i trenutni izvršni direktor Inicijative „40 dana za život“ na svjetskoj razini, okupljene će ukratko upoznati s radom Inicijative i najnovijom knjigom Shawna Carneya, suosnivača i trenutnog predsjednika međunarodne koordinacije Inicijative: „Što reći – kada. Novi vodič o raspravi o pobačaju“.

Gđa Pamela Delgado, direktorica za komunikaciju i medije Inicijative „40 dana za život“, govorit će na temu: „Između anđela i demona. Borba za nerođene u Bogoti, Kolumbija“.

Predavanje je otvoreno za sve zainteresirane, ulaz je besplatan. Na poseban način pozivamo mlade iz naše misije Mittelbaden da dođu na ovo predavanje koje će im, vjerujemo, biti od koristi u njihovu kršćanskom odgoju i promišljanju o temi vrijednosti ljudskoga života od prirodnog začeća do prirodne smrti te o opasnostima kojima je ljudski život danas posebno izložen.

Hrvatska nastava u Bruchsalu – upisi!

Dragi vjernici, s početkom školske godine započinje i nastava Hrvatske dopunske škole u SR Njemačkoj. Misija preporučuje upis djece u ovu školu jer tako uče svoj materinski, hrvatski jezik, svoju povijest i kulturu te njeguju svoje običaje.

Nastava za predškolce i učenike od 5 do 18 godina u Bruchsalu se održava jednom tjedno od 15.00 do 16.30 ili od 16.30 do 18.00 sati u Justus Knecht Gymnasium (Campus 6, Bruchsal).

Apeliramo na sve roditelje osnovnoškolaca da upišu svoju djecu u Hrvatsku dopunsku školu!

Za upis i dodatne informacije obratite se učiteljici Silvani Perić:

Mob. 0162 962 10 26

E-Mail: peric.silvana.89@gmail.com

† Stjepan Vincek (1940.–2024.)

Stjepan Vincek, rođen 24. 7. 1940. kao šesto od sedmero djece u selu Sračinec kod Varaždina, preminuo je nakon teške bolesti, opremljen sakramentima umirućih, u subotu, 20. 7. 2024.

Stjepan se 1962. oženio s Ivankom, rođenom Čičerić. Godine 1964. dobili su kćer Kseniju. Godine 1967. Stjepan dolazi zbog posla u Stuttgart u Njemačku, a 1969. pridružuju mu se supruga Ivanka i kći Ksenija te se sele u Ispringen kod Pforzheima. Godine 1970. dobivaju sina Zvonka, a 1974. sina Željka.

Stjepan je po zanimanju bio kovač, ali se u Njemačkoj doškolovao za automehaničara i radio je više od 30 godina na popravljanju velikih kamiona – šlepera. Zadnjih nekoliko godina prije odlaska u mirovinu radio je u metalurškoj tvrtki za mašinom.

Ostvarivši mirovinu, želio se vratiti natrag u svoj rodni kraj, ali to nije bilo moguće ponajviše iz zdravstvenih razloga. Godine 2003. podnio je prvi teški moždani udar prilikom hodočašća u Lurd i nakon toga još tri moždana udara. Zdravlje ga zadnjih 20 godina nije baš poslužilo. Godine 2018. umire supruga Ivanka te on ostaje udovac.

Pokojni Stjepan volio je i poštivao svoju obitelj, svoju djecu, svoj narod i svoju vjeru. Bio je vrlo vrijedan, društven i komunikativan, volio je šalu i humor.

Oproštaj i ukop pokojnog Stjepana bit će u petak, 26. 7. 2024. u 14 sati na groblju u Ispringenu (Eisinger Str. 8, 75228 Ispringen).

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Zahvala za donaciju iz misije Tatale

Donedavni voditelj misije Tatale, svećenik salezijanac don Nichodemus Chinazo, poslao je uime čitave zajednice Tatale svim dobročiniteljima naše misije Mittelbaden pismo zahvale za višegodišnju potporu u školovanju djece i izgradnju crkava. Podsjećamo da naša humanitarna akcija ‘Kumstva za Ganu’ trenutno obuhvaća 515 djece kojoj je, zahvaljujući pomoći kumova od 100 € godišnje, osigurana jedna godina školovanja. Zahvaljujući donacijama naših vjernika u misiji Tatale je također napravljeno nekoliko bunara pitke vode i izgrađeno nekoliko crkava i kapela.

Don Nichodemus se nedavno vratio u svoju rodnu Nigeriju. Mi mu zahvaljujemo za kvalitetan i transparentan rad i želimo mu svaki Božji blagoslov u budućem pastoralnom radu. Njega je zamijenio novi voditelj misije s kojim ćemo uspostaviti kontakt i s kojim ćemo, vjerujemo, nastaviti uspješno voditi našu akciju ‘Kumstva za Ganu’.

U nastavku donosimo prijevod don Nichodemusovog pisma zahvale.

„Srcem ispunjenim radošću i srećom, koristim ovo pismo u ime zajednice Sv. Dominik Savio Tatale kako bih vam se od sveg srca zahvalio za vašu velikodušnu donaciju kojom podupirete naš misionarski rad. Mnoga djeca iz župe i podružnica Tatale i njihove obitelji sretni su zbog vaše stalne financijske potpore kako bi njihova djeca mogla kupiti vježbenice, udžbenike, školske torbe, sandale, platiti školarinu i druge osnovne potrebe. Neke od naših zajednica dobile su crkve koje su izgrađene zahvaljujući vašim donacijama.

Ove godine dobili smo od vas 58.418 eura za školarinu djeci i za crkvu sv. Ivana Bosca u Tataleu. Molimo vas da prenesete naše pozdrave svim dobročiniteljima koji su darovali novac za stipendiranje djece u misiji Tatale i radove na izgradnji crkve.

Molimo da Bog obilno blagoslovi svako vaše odricanje za dobrobit i budućnost nas i naše djece.

Molit ćemo se za vas dok god smo živi.

Srdačno vaš,

don Nichodemus Chinazo, sdb“

Dobrotvorna akcija Inicijative ’40 dana za život’ u Bruchsalu

U nedjelju, 7. 7. 2024. nakon mise u 12.30 sati u crkvi St. Paul u Bruchsalu članovi Inicijative ’40 dana za život’ ponudit će ispred crkve okupljenim vjernicima suhe kolače koje su sami napravili.

Riječ je o dobrotvornoj akciji Inicijative u kojoj se sav ostvareni novčani prihod prosljeđuje Udruzi Betlehem koja djeluje na području Republike Hrvatske i brine se o trudnicama, samohranim majkama s djecom te obiteljima s više djece koji nisu u mogućnosti financijski zadovoljiti svoje potrebe. Više o Udruzi, njezinim ciljevima i projektima možete pročitati OVDJE.

Cijena kolača nije fiksno određena, nego se radi o dobrovoljnim prilozima. Koliko tko od srca daruje, veliko je dobročinstvo, a svaki dobročinitelj u znak zahvalnosti bit će nagrađen kolačima.

Pozivamo vjernike zajednice Bruchsal da se odazovu akciji i pokažu svoju kršćansku solidarnost.

Malena dobročinstva veoma su velika za one koji ih dobivaju u pravi čas.

Demokrit

Gostovanje folkloraša iz Bruchsala u Östringenu

U organizaciji Gradske knjižnice Östringen (Stadtbücherei Östringen) i Integracijskog ureda grada Östringena (Kreisintegrationsstelle) u subotu, 22. lipnja 2024. u 19 sati organizirana je kulturna večer pod nazivom „Östringen trifft Kroatien – Östringen susreće Hrvatsku“.

Hrvati koji žive u Östringenu predstavili su zanimljive činjenice o hrvatskoj kulturi, svjedočili o lijepoj našoj Domovini te o životu i integraciji u Njemačkoj.

Naša plesna folklorna skupina „Hrvatska mladež“ iz Bruchsala se odazvala ovom kulturnom događaju. Naša mala skupina folkloraša nastupila je s dva plesa: „Zagorje“ i „Slavonija“. Publika je mogla vidjeti splitske/dalmatinske, slavonske i bunjevačke nošnje.

Na koncu večeri sve nas je zabavio poznati hrvatski komičar Boris Stijelja koji živi i djeluje u Njemačkoj.

Veselo druženje nastavili smo uz malu zakusku ukusnih hrvatskih kulinarskih delicija koje su pripremile naše vrijedne hrvatske domaćice.

Antonia Vasilj

Fotogalerija (snimke: Antonia Vasilj)

Videogalerija (snimke: Antonia Vasilj)

Proslava svetkovine Presvetoga Srca Isusova u zajednici Rastatt

Već tradicionalno naša hrvatska vjernička zajednica u Rastattu na svetkovinu Presvetog Srca Isusova slavi svetu misu zajedno s njemačkom vjerničkom zajednicom. Tako je i ove godine u petak, 7. 6. 2024. slavljena sveta misa u 18 sati u crkvi Herz-Jesu im Dörfel.

Predslavitelj misnoga slavlja bio je novi kapelan u Rasttatu Tobias Springer, a s njim je u ime hrvatske zajednice suslavio naš vlč. Ivan Plješa. Naši lektori sudjelovali su u čitanju Božje riječi, ministranti su skupljali kolektu i bili zaduženi kod kađenja, zbor je otpjevao nekoliko pjesama uz pratnju prisutnih vjernika.

Prije samoga kraja, na poziv domaćina, fotografirali su se ispred oltara članovi zbora njemačke i hrvatske zajednice, a njemački zborovođa gosp. Robert Bauer je pozvao našu zajednicu da za iduću godinu pripremimo i izvedemo zajednički nekoliko pjesama. Naši zboraši su se rado odazvali tom pozivu.

Nakon misnoga slavlja uslijedilo je kratko klanjanje pred Presvetim, a potom nas je ispred crkve čekalo veselo zajedničko druženje uz zakusku koju su pripremili članovi njemačke i hrvatske zajednice.

Anita Piplica

† Mara Pavlović (1949.–2024.)

Mara Pavlović (rođ. Bajušić) rođena 21. 4. 1949. u Posavskoj Mahali preminula je nakon teške bolesti blago u Gospodinu na svetkovinu Tijelova, u četvrtak, 30. 5. 2024. u prisutnosti svoje obitelji.

Sa suprugom Ivanom Mara je 1966. godine sklopila brak i Bog im je podario troje djece: Ivku, Dijanu i Mladena. U Njemačku je Mara došla 1971. godine i živjela je s obitelji u Büchenau-Bruchsal.

Pokojna Mara živjela je za svoju obitelj. Njezin neumorni trud i bezuvjetna ljubav bili su temelji na kojima je izgrađen obiteljski život. Premda njezin odlazak ostavlja duboku prazninu u srcima supruga Ivana i djece s njihovim obiteljima, svi oni nalaze utjehu u sjećanju na predivno vrijeme koje su proveli s njom. Zauvijek će živjeti u njihovim mislima i srcima.

Ispraćaj pokojne Mare bit će u srijedu, 5. 6. 2024. u 15:00 sati na gradskom groblju Hauptfriedhof (Große Kapelle) Karlsruhe, a pokopana će biti u subotu, 8. 6. 2024. u 14:00 sati na mjesnom groblju u Vrbovcu (BiH).

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

Osvrti mladih na Susret hrvatske katoličke mladeži u Gospiću

[U Gospiću je 4. svibnja 2024. održan 12. Susret hrvatske katoličke mladeži pod geslom „Raduj se za svoje mladosti“ na kojem se okupilo 10.000 mladih. Iz naše misije Mittelbaden sudjelovalo je 29 mladih s dvojicom voditelja zajedno s mladima i njihovih dvoje voditelja iz Hrvatske katoličke misije Göppingen-Geislingen. Donosimo osvrte dvoje mladih iz naše misije i dvoje mladih iz prijateljske misije Göppingen-Geislingen.]

 

Ovim putem najprije zahvaljujem svima koji su nama mladima omogućili putovanje u Gospić na Susret hrvatske katoličke mladeži.

Moja aktivnost na hodočašćima je počela otkako sam bila na Susretu katoličke mladih u Bjelovaru 2022. i mislim da nisam jedina. Ne samo da sam tamo upoznala nove prijatelje, već sam se još više približila Bogu i vjeri.

Tad sam odlučila da moram biti i ove godine na susretu mladih u Gospiću i da ne smijem to propustiti skupa s prijateljima koje sam upoznala u Bjelovaru i u Torinu 2023. Ove godine nam je Bog dao dobro vrijeme što nam je puno olakšalo hodočašće.

Došli smo u Korenicu oko 8 ujutro gdje su nas divni ljudi dočekali s obrokom i ugostili. Nakon okrepe presvukli smo se i sredili za hodočašće te zatim krenuli za Gospić gdje smo stigli oko 12 sati. U Gospiću smo prvo slavili na Trgu Stjepana Radića a potom krenuli na stadion Balinovac. Misa je bila toliko predivna da je i pokoja suza pala. Bio je to jedan veliki događaj pun lijepih emocija, svi smo bili okupljeni, preko 10.000 mladih. Poslije mise nam je priopćeno da će sljedeći susret mladih biti u Požegi 2026. i odmah je bilo jasno da moramo i na taj susret jer to ne želimo propustiti. Poslije programa na stadionu smo se vratili na trg gdje nas je dočekao band ‘Božja pobjeda’. Bilo je to jedna nezaboravna večer.

Vratili smo se autobusom u Korenicu i prespavali kod obitelji u župi.

Unatoč malo sna bili smo uzbuđeni i sretni i nikoga nisu poslovne ili školske obveze spriječile otići na takav događaj.

Nadam se da ćemo 2026. vidjeti i neka nova lica, opet proslaviti divni susret, naučiti nešto novo i najvažnije – ojačati našu vezu s Bogom. Već se sad radujemo Požegi.

Vidimo se i još jednom jedno veliko hvala svima!🙏

Ivona Palinkaš (16 godina), zajednica Rastatt

 

Jedno veliko hvala svima onima koji su organizirali ovaj susret koji je bio predivan i definitivno nezaboravan. Ostala sam oduševljena.

Budući da je meni ovo prvo hodočašće, nisam znala kako to izgleda i dosta sam se izmorila od hodanja, ali moram priznati da se na kraju sve isplatilo. Imali smo misu koja je bila predivna i dosta me je smirila. Propovijed je bila također lijepa, i zbor i sve te pjesme su me dirnule u srce. Vrijeme je bilo, Bogu hvala, sunčano i toplo pa je ugođaj bio još ljepši. Poslije mise smo hodali natrag do trga na kojem je nastupala grupa ‘Božja pobjeda’. Ljudi su dizali ruke u zrak, skakali, pjevali i slavili Boga zajedno.

Jako mi je drago što sam mogla sudjelovati na ovom hodočašću i susretu mladih i sve to doživjeti. Bilo mi je stvarno kao lijek za dušu.

Također mi je drago da nas se ovoliko mladih odlučilo ići na ovaj susret jer sâm odlazak tamo je znak ljubavi za Boga, želja da mu budeš bliže. † ♡

Nika Pervan (16 godina), zajednica Gaggenau

 

Susret hrvatske katoličke mladeži u Gospiću teško je opisati riječima. Takav jedan susret bi svi trebali barem jednom u životu doživjeti i osjetiti, svu tu emociju i snagu. Kad vidite veliku rijeku mladih koji su došli iz raznih krajeva i stvorili brojku od 10 tisuća, mislim da je svaka riječ suvišna, to je jednostavno predivno! Moram reći da je svima nedostajalo malo sna za taj cijeli događaj, ali na kraju nam je svima dragi Bog dao taj mir i snagu, i također lijepo vrijeme na dan Susreta da i kroz to prođemo. Moram također dati i sve pohvale svim volonterima i ljudima koji su bili zasluženi za organizaciju susreta, sve je bilo kako treba. Jedno veliko hvala od srca za sve obitelji koje su nas pustile u svoje domove i dale nam topao smještaj. Naša ekipa je spremna i već se sad raduje idućem susretu. Najveće hvala ide dragom Bogu na svemu što nam je dao i samom Kristu koji nas je vodio. Raduj se za svoje mladosti! ❤ ‍🔥

Leon Ledić (18 godina), zajednica Geislingen

 

Pjesma Gospić

ja danas putujem k tebi
jer ti me zoveš k sebi
bez tebe svijetom lutam
i na kriva vrata kucam

u mladosti se tebi radujem
i u tebe samo vjerujem
danas srce tebi dajem
i za moje grijehe se kajem

kad sam s tobom ti me vodiš
i sve moje brige ti mi lomiš
zato vladaj srcem mojim
da se više ničeg ja ne bojim

Luka Pejazić (17 godina), zajednica Göppingen

Ulomci s hodočašća u Lourdes

Autobus broj 2

Hvaljen Isus i Marija!

Sasvim spontano, onako usput: „Ako ti se rodi neka ideja, da ti naknadno ne govorim“, reče mi naš pastoralni djelatnik Darko, na što se odmah nadovezala naša samozatajna i draga Sanja: „Napiši nešto…“

Sad ja mislim, Bože, pisala sam prošle godine o svojoj dici, a sad ću pisati o ovim dragim ljudima iz autobusa broj 2, i ne samo o njima nego i svima onima koji su obilježili hodočašće naše misije Mittelbaden.

Srijeda, 8. svibnja 2024. Autobus br. 2 i br. 3 već čekaju na Messplatz-u u Pforzheimu. Naš izuzetno brz i sposoban Darko broji putnike i pobježe u autobus br. 3.

Ulazim u autobus br. 2 i ugledam na kraju autobusa gosp. Antu Bevandu, njegovu suprugu Anu i njihova 3 anđela: Marija, Ivano, Marijela. Pa to je divno kad anđeli s nama putuju… Tu su i baka Ljubica i dida Stipe. „Ante, mi imamo 10. jubilej. Znaš li da smo 2014. godine bili skupa u Svetoj zemlji? Ti i naša Ljiljana Böhm, samo što si onda bio momak.“ Dalo se zamijetiti još onda duboka vjera mladog čovjeka i žao mi je da nemam fotografiju iz Emausa gdje sam ga sama slikala na koljenima ispod procvjetalog behara.

I svatko zauze svoje mjesto, a naša Jacqueline… – „Tko će naći vrsnu ženu? Više vrijedi ona nego biserje“ (Izr 31,10). Zašto ne primijeniti mudračeve biblijske riječi na djevojku koja se svojom vjerom i primjerom uzdigla poput orla u visine. Broji ona nas jesmo li svi na okupu do Baden-Badena kod Autobahnkirche gdje nas čekaju don Vjekoslav Kanić i pastoralna djelatnica Sanja Gluhak, voditelji i animatori našega autobusa. Našoj skupini iz Pforzheima pridružila se skupina hodočasnika iz Gaggenau, Rastatta, Baden-Badena, Kehla i Offenburga.

U autobusu br. 2 pozdrav za hodočasnike od našeg dobrog don Vjeke, započela je molitva sv. krunice, pjesma uz šale i viceve. U posebnom ozračju naša voditeljica Sanja. Čini mi se kao srce koje sadrži sva naša srca, jedna očigledna ljubav što obuhvaća sve naše ljubavi, jedan glas mirnoće koji okružuje sve naše glasove i jednu tišinu dublju od svih naših tišina. Hvala ti, Sanja! Hvala, don Vjeko!

Mladenka Marinović-Sušac

Oči Okrunjene Djevice​

Ne traži svijeću

Neka Te OČI zagrle

I poslije naših vremena

POGLEDAJ

cvjetni vrt „Okrunjene Djevice“

Put vječnosti

I Kap vode sa IZVORA

Kojom te pogleda

Na stijeni u Lurdu

2024.

AVE – AVE – AVE – MARIJA

Mladenka Marinović-Sušac

Osobna svjedočanstva hodočasnikā

Upoznala sam bračni par iz Offenburga, gospodina Antu i gospođu Vesnu Škorčević, kao i njihova sina Marija. Pitam Antu: „Što te dovelo u Lurd?“

„Međugorje me dovelo u Lurd“, odgovori čovjek rođen u Tramošnici Donjoj.

Sin Mario, koji je nosio znakovlje misije Mittelbaden, skupa je s razdraganim mladićem Markom Kokićem kome sam ispričala sjećanje na njegovog pokojnog dida, koji je izuzetno lijepo pjevao. Mir mu i pokoj vječni!🙏

S nama su i Ružica i Veroljub Pavlović. Ružica je Antina sestra, majka s dvije ruže u rukama koje je bacila na zadnjoj postaji križnog puta za svojih dvoje djece. Suze majke Ružice natopiše brdo Kalvarije…

Kraj mene stoji jedna časna sestra uplakana. Netko je upitao: „Sestro, zašto plačeš?“ Odgovorila je: „Ne plačem ja, nego Isus i Majka Božja plaču zbog naših grijeha.“

Pitam moju Žaki: „Što ti je Gospa rekla poslije 25 godina tvog hodočašća u Lurd?“ – „Gospa mi kaže: Dođi mi opet, širi moju vijest i ovo čudo Božje svim ljudima i nikad ne odustaj od molitve koja će te uvijek jačati i pokazati pravi pravac u životu.“

Pitala sam i njezinu majku, kumu Snježanu: „Što bi poručila onima koji nikada nisu bili u Lurdu?“ – „Kuma, iskreno rečeno, nisam ti ja baš neki pisac, ali uglavnom svake godine me Gospa ponovno zove – dođi. Svima onima koji nikada nisu bili na tom svetom mjestu treba reći: Dođite i vidite, dođite da se divite.“

Jedna naša suputnica željela je ostati anonimna: „Veliko čudo nisam doživjela, a nisam ni očekivala, nego hrpu ‘malih’ a za mene velikih znakova Božje prisutnosti među nama. S jedne strane nametljivost i upornost Zloga da pomuti Božji narod, a s druge Božja mišica koja vlada.“

„Ivanka, što si doživjela i što si ponijela sa sobom iz Lurda?“ – „Sve lijepo i nezaboravno. Ja to ne mogu jednom riječi reći. Taj osjećaj se mora doživjeti.“

Snježani Šaravanji sam postavila isto pitanje, što je doživjela i ponijela sa sobom iz Lurda. „Osjetila sam i doživjela zahvalnost Majci Mariji. Posebnu mirnoću sam osjetila u duši. Ja sam se ove godine 6. travnja crkveno vjenčala sa svojim mužem s kojim sam prethodno u civilnom braku bila 18 godina. Meni je to bilo nešto posebno i najviše sam zahvaljivala Majci što mi je omogućila da to doživim nakon toliko godina. Moje molitve su uslišane. Na mome vjenčanju za dar mi je Bog omogućio da mi vlastito dijete pjeva cijelu sv. misu. Lurd je za mene nešto posebno. Majka Marija je zaslužna i njoj zahvaljujem da sam se nakon dugih 18 godina mogla pričestiti.“

Na pitanje što je doživjela i ponijela iz Lurda gđa Anica (Anuša) Jakin poslala je svoj kratki audio snimak pa ga poslušajte:

 

Gospođa Boriš Štiner je također dala svoj odgovor: „Bilo mi je lijepo u procesijama i na sv. misama, ponajviše kad sam prolazila kraj kipa Majke Božje u špilji. Sretna sam što sam bila u svetištu Majke Božje Lurdske.“

Supružnici Stipo i Ljubica Bevanda međusobno odgovaraju i zahvaljuju Bogu na darovanoj djeci, mole za zdravlje cijele obitelji i zahvaljuju Gospi na pomoći koju su osjetili i ponijeli sa sobom ovog hodočašća.

Njihov sin Anto se nadovezuje: „Inicijativa moje supruge Ane dovela nas je k Blaženoj Djevici Mariji. Meni se, moram priznati, baš i nije išlo jer su djeca još mala, ali evo nas. Ana kaže: ‘Roditeljski primjer i put moramo nastaviti, koračati da nam dragi Bog i majka Božja podare mir, snagu i blagoslov.’“

Mladić Marko Kokić, kojemu je ovo prvo hodočašće u Lurd i koji je na svim službenim točkama spremno nosio hrvatsku zastavu, izjavio je da je u Lurdu osjetio vjeru na hrvatski način, hrvatski narod, Božju ljubav, Božju prisutnost i da je ponosan što je imao čast nositi hrvatsku zastavu.

Njegova majka Marina, koja je također prvi put u Lurdu, veli: „Mene je oduševilo kada se u procesiji sa svijećama molila krunica i da su ljudi iz cijelog svijeta bili ujedinjeni u molitvi i to svatko na svom jeziku. Procesija bolesnikā me se posebno dojmila, dirnulo me da u današnje vrijeme ima ipak mladih ljudi što srcem, radosno i veselo pomažu bolesnima i bespomoćnima. Svi su oni imali osmijeh na licu, osjetila se dobrota u njima. I drugo – jednostavno mi Hrvati i naša vjera, sve je rečeno. Prelijepo i nezaboravno prvo hodočašće u Lourdes.“

Na pitanje što je doživjela i ponijela iz Lurda Violeta Affé je u kasne sate zapisala sljedeće: „Naše molbe, naša nadanja, naše lutanje u potrazi za – savršenošću. Savršenošću u zdravlju, u nadi, u radu, u ljubavi – ljubavi u obitelji, ljubavi prema bližnjemu, ljubavi prema sebi samom; treba znati ljubiti, zdravo ljubiti, različito ljubiti i pritom ostati svoj i najprije ostati Božji, ostati Isusov prijatelj i brat, ostati Marijino dijete. Evo izgubih se ja. Bila sam i u Međugorju, i na Trsatu, i u Svetoj zemlji, čak i u Meksiku, ali ja i Gospa Lurdska imamo poseban odnos. Tu najradije dolazim, nigdje se ne osjećam bolje kao kod svoje kuće u Lurdu na Gavi pred špiljom s hodočasnicima iz cijeloga svijeta, gdje smo svi zajedno a opet svatko za sebe. Ovaj put želim reći hvala dragoj Majci s krunom na glavi u moru ruža svih boja. Hvala na neumornoj ljubavi, i posebno hvala dragom našem Spasitelju, Gospodinu Isusu Kristu, koji je po Majčinom zagovoru uvijek uz nas a ovaj put posebno za mene i uz mene. Za vrijeme velikog sakramenta svete ispovijedi, hvala Tebi, Isuse, hvala draga Gospo Lurdska na svim dušobrižnicima, a posebno ove godine što mi je pružena milost i povjerenje, oslobođenje, smionost, ne nalazim dalje riječi. Sve ostalo je rekla svijeća zapaljena i ostavljena da gori u vječnosti.“

Imamo zapisana i iskustva nekoliko hodočasnika iz autobusa br. 1. i br. 3.

Tako hodočasnica iz autobusa br. 1, Marija Vasilj na pitanje što je doživjela i ponijela sa sobom iz Lurda odgovara: „Bogatstvo i dar od Boga je kao cijela obitelj sudjelovati na ovom predivnom hodočašću. Posebno je teško u ovim izazovnim vremenima kada su mladi okrenuli svoje orijentacije u drugi smjer, daleko od Boga. Zahvalna sam Majci Lurdskoj da nas je kao cijelu obitelj pozvala i da smo se cjelokupno odazvali tome pozivu. Doživjeti to zajedništvo svih nas hodočasnika uz pjesmu Ave Maria nešto je neprocjenjivo, nešto što se ne može opisati našim riječima. To je trenutak kada nebo dotiče zemlju. Tu ljubav Gospine prisutnosti upiješ i poneseš sa sobom u ovaj neki drugi svijet… Ta ljubav Gospine prisutnosti dâ tu snagu da izdržiš do ponovnog susreta u našem predivnom svetištu Lurdu. Hvala, draga Majko! Hvala, Gospe Lurdska!“

Svoje impresije zapisala je i Emilija Mikulić, također iz autobusa br. 1: „Kao i svake godine naša Misija je organizirala hodočašće u Lurd. Po drugi puta moj muž i ja smo se spremili i otišli na to lijepo hodočašće. Cilj nam je bio našoj Majci Božjoj, našoj Zaštitnici, zahvaliti se za sve dobro što imamo u životu, za našu djecu, za naših četvero prekrasnih unučadi. A najviše moliti se za mir u svijetu. Toliko smo žalosni zbog tih ratova i to nas čini jako žalosnim. Kada smo stigli u Lurd, taj osjećaj koji smo doživjeli ne da se opisati. Lurd je za nas raj zemaljski. Sve je bilo lijepo, duhovne mise, procesije, put križa, ispovijedi, paljenje svijeća… Najveća okrepa je voda, koju smo svaki dana pili a i ponijeli sa sobom doma. U autobusu smo se osjećali kao mala obitelj, upoznali smo nove ljude iz naše Misije, susreli drage stare prijatelje iz Misije, iz domovine, čak i kuma od našeg najmlađeg unuka. Taj osjećaj blizine ima samo kod naše Majke Božje, ona nas voli i okuplja. Koja je to radost u srcu i mir u duši! Bili smo svi radosni i svi smo sudjelovali u molitvi i pjesmi. Hvala Ti, Majko, na svemu. Obećavamo da ćemo za koju godinu opet doći. Kraljice Mira, moli za nas!“

Naša Matija, hodočasnica iz autobusa br. 3, koračala je bosonoga i oprala svojim suzama sve postaje Kalvarije dok me držala čvrsto svojim rukama. „Osjetila sam moćnu ruku Njegovu!“

Matijina kći Sanja, majka troje divne djece, napisala je potresno i dirljivo svjedočanstvo: „Spoznala sam da Gospa sve vodi. Iako nisam htjela ići ove godine, Ona je htjela da joj dođem, da je osjetim da je uz nas, da nas vodi i da nas čuva. Ovo mi je drugi put da sam u Lurdu i mogu reći da sam intenzivnije doživjela milost. Sa Gospom, mojom obitelji, mamom, tetom i tetkom koji su došli iz Amerike i s mojim prijateljima koji su uz mene ja sam blagoslovljena. Jedan poseban trenutak mi je ostao u srcu, a to je bilo za vrijeme križnoga puta kada sam hodala zajedno s jednom dobrom dušom koja je u mojim teškim tjelesnim trenucima meni priletjela u pomoć, kao Šimun Cirenac našem Isusu, i ostala je uz mene… to je ljubav prema čovjeku. Blagoslovljena sam sa svima koji su oko mene i ništa nije teško s Gospom nositi. Osjećam da Ona nas vodi i da se ničega ne trebam plašiti. Ona zna sve i Bog će me po njezinu zagovoru ozdraviti duhovno i tjelesno…“

Gospođa Anđa Jurić iz autobusa br. 3 ovako piše: „Sretna sam što sam išla u Lurd. Bilo mi je predivno. Imala sam divne ljude oko sebe jer smo svi skupa išli u susret našoj Gospi Lurdskoj. Ponijela sam sa sobom mir i zadovoljstvo u duši i dragom Bogu zahvaljujem da sam imala priliku ići na hodočašće.“

Velika hvala svim hodočasnicima iz autobusa br. 1, 2 i 3 koji su se odvažili iznijeti svoje osobno svjedočanstvo.

Lurd je nešto posebno. To je mjesto molitve, pjesme, ozdravljenja i obraćenja. To je vrelo milosti i pomoći. Lurd se ne može opisati. Lurd treba vidjeti i doživjeti.

Velika hvala voditelju HKM Mittelbaden don Ivi Nediću, don Vjekoslavu Kaniću, don Stjepanu Matijeviću, pastoralnim suradnicima Sanji Gluhak i Darku Rubčiću jer bez njih ne bismo osjetili radost ovog hodočašća 2024. godine.

Mladenka Marinović-Sušac

Taj šutljivi pjev u duši

Melodija skrivena

Ranjiva na dlanu

Kraljuje u meni

I oko mene

Kao životno hodočašće –

Teče i teče

OKRUNJENA MADONNA

LOURDES

RASUTE BISERE NIŽEM

POD KRIŽEM

Mladenka Marinović-Sušac

Ustani i sa zorom pođi

Ustani i glasno zapjevaj Mariji

Postoji jedna tuga

Dublja od ljubavi

Dragocjenija od spoznaje

Jača od želja…

BEZGLASNA…

Mladenka Marinović-Sušac

Videogalerija

Susret hrvatske katoličke mladeži u Gospiću

Na 12. Susret hrvatske katoličke mladeži, koji se održao u subotu, 4. 5. 2024. pod geslom „Raduj se za svoje mladosti“ u Gospiću, hodočastilo je 29 mladih iz naše misije Mittelbaden s kojima su u pratnji bili misijski vijećnici zajednice Karlsruhe Mato Knežević i Bruno Vujević, te još 20 mladih iz misije Göppingen-Geislingen s voditeljicama Ljerkom Skrobić i Maricom Rovišan.

Mladi su na hodočašće krenuli u poslijepodnevnim satima u petak, 3. 5. Put je započeo zajedničkom molitvom i blagoslovom koji nam je udijelio fra Ivica Jurišić, voditelj misije Göppingen-Geislingen i ujedno inicijator ovoga hodočašća na čemu smo mu iznimno zahvalni. Putovanje je proteklo u veslom ozračju, zajedničkoj molitvi krunice, igrama i pjesmi.

U župu Korenicu, koja je bila domaćin naše i nekih drugih zajednica, stigli smo u subotu u 8 sati ujutro gdje nas je dočekao župnik mons. Mile Čančar, koji nas je oduševio svojom pristupačnošću, radošću i ljubavlju. Mladi su imali priliku za presvući se, okrijepiti nakon dugoga puta kao i uživati u ukusnim delicijama koje su pripremili vrijedni domaćini.

Prema Gospiću smo se uputili oko 11 sati gdje su nas dočekali predani i marljivi volonteri te nam podijelili majice i kape s logom susreta, obilate lunch pakete kao i kabanice, koje nam, zahvaljujući providnosti dragoga Boga na prelijepom sunčanom danu, ipak nisu trebale.

Od 12 h mladi su imali priliku razgledati mnoge promotivne štandove s duhovnom literaturom te raznim rukotvorinama čijom se kupnjom, po simboličnim cijenama, dao mali doprinos radu tih zajednica. Također imali su i priliku bolje upoznati karizmu, poslanje i rad velikoga broja muških i ženskih redovničkih zajednica.

Nakon toga je na gradskom trgu upriličen igrokaz skupine Hrvatsko nadzemlje, predstava udruge za osobe s posebnim potrebama „Vjera i svjetlo“, osobno svjedočanstvo autora hit-knjige „On“ te volontera u udruzi „Arka“ Mateja Lovrića, kao i koncert vokalno instrumentalnog sastava „Mihovil“.

Veselih i razigranih srdaca mladi su se u formiranoj procesiji nakon toga uputili prema nogometnom stadionu Balinovac gdje su prije svete mise imali priliku za sakrament pomirenja te zajedničku molitvu krunice.

Svečanu misu na kojoj je sudjelovalo više od 10.000 mladih predvodio je do nedavno gospićko-senjski biskup a sada splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, uz suslavljenje većine hrvatskih nadbiskupa i biskupa, prevođenih predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije, zagrebačkim nadbiskupom Draženom Kutlešom.

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua pročitao je pozdrav i poruku potpore i ohrabrenja našim mladima koju je uputio papa Franjo.

U svojoj pozdravnoj poruci nadbiskup Križić je između ostaloga istaknuo kako „Isusova želja nije da budemo radosni s vremena na vrijeme, nego da njegova radost bude u nama kao trajno stanje. On nam jamči da nam njegovu radost nitko i ništa neće moći uzeti. Radost ima svoj izvor u vjeri u Isusa koji je obećao da nas neće nikada napustiti jer je s nama u sve dane do svršetka svijeta.“

Pod misom je propovijedao šibenski biskup i predsjednik Odbora Hrvatske biskupske konferencije za mlade Tomislav Rogić. U propovijedi je naglasio tri molitvena raspoloženja čovjekove duše pred Bogom a to su molitva zahvale, molitva za oproštenje i molitva za pomoć. Biskup je zahvalio Bogu za okupljenu mladež, za susret zajedništva koji je i nada i radost te je, naslanjajući se na Papin poticaj: „Ustanite!“ koji je uputio mladima na Svjetskom susretu mladih u Lisabonu početkom kolovoza 2023., ohrabrio i pozvao mlade da se trgnu iz sna, da izađu iz ravnodušnosti, da se oslobode samonametnutih okova te da otkriju svoj poziv u Crkvi i svijetu i postanu hodočasnici nade i mirotvorci. „Budite Kristovi sijači vedrine, nade i radosti“, završio je svoju propovijed biskup Rogić.

Svečanosti misnoga slavlja uveliko su pridonijeli Zbor mladih Gospićko-senjske biskupije i Zbor mladih Varaždinske biskupije.

Na samom kraju misnoga slavlja objavljeno je tko će biti domaćin 13. susreta hrvatske katoličke mladeži, a to su Grad Požega i Požeška biskupija. Mladi iz požeške biskupije, predvođeni novoimenovanim požeškim biskupom Ivom Martinovićem i povjerenikom za pastoral mladih vlč. Marijanom Pavelićem, preuzeli su od mladih iz Gospićko-senjske biskupije križ Susreta hrvatske katoličke mladeži koji već godinama na takav način prelazi iz generacije u generaciju, iz biskupije u biskupiju.

Nakon misnoga slavlja mladi su nastavili slaviti Boga pjesmom i molitvom na gradskom trgu Stjepana Radića. Za predivnu atmosferu, osjećaj međusobnog zajedništva kao i zajedništva svih nas u Kristu pobrinuo se popularni band duhovne glazbe „Božja pobjeda“.

Po završetku programa u gradu Gospiću vratili smo se u Korenicu gdje smo bili raspoređeni po obiteljima kojima se ovom prilikom zahvaljujemo od srca što su nam otvorili vrata svoga srca, svojih domova i ponudili vrhunski smještaj čijim komforom i kvalitetom su svi ostali ugodno iznenađeni.

Sutradan, u nedjelju, 5. 5. svetu misu u župnoj crkvi sv. Jurja predvodio je naš dragi domaćin, mons. Mile Čančar uz slavljenje zbora mladih iz Ulma koji su ponudili svoje talente na raspolaganje i uistinu dodatno obogatili misno slavlje.

Na kraju svete mise imao sam čast predstaviti našu zajednicu, podijeliti osobno iskustvo susreta, uručiti simbolične darove kao i iskazati neizmjernu zahvalu našim domaćinima.

Nakon misnog slavlja uslijedio je obilati domjenak vrhunskih delicija pripremljen s ljubavlju pa smo tako uživali u domaćoj juhici, gulašu od divljači, čobancu, sarmi te naširoko poznatoj ličkoj janjetini, a za desert su bile domaće krafne i kolači. Jasno vam je da smo se brzo udomaćili.

Ograničeni vremenom zbog dugog puta natrag, teška srca smo morali prekinuti pjesmu i slavlje te se uputiti prema autobusima.

Za kraj smo napravili zajedničku fotografiju te dobili na dar brošuru Nacionalnog parka Plitvička jezera, a naši domaćini su ponovno pokazali svoje veliko srce te nam spremili hrane za povratak.

Putovanje natrag u Njemačku proteklo je u veselom ozračju, molitvi, svjedočanstvima i razgovorima, igri, pjesmi, ali na kraju i pokojim suzama pri rastanku. Sretno smo stigli u ranim jutarnjim satima u ponedjeljak, 6. 5.

Za kraj koristim priliku uputiti zahvalu svima koji su bili uključeni u organizaciju hodočašća mladih iz naše misije:

– hvala mom prijatelju i kolegi iz misijskog vijeća Boži Vasilju, bez čijeg se predanog i upornog rada u pripremi obaju hodočašća (Bjelovar, Gospić) ona zasigurno ne bi ni ostvarila,

– hvala inicijatoru fra Ivici Jurišiću i zajednici Göppingen-Geislingen, našem don Ivi i misijskom vijeću Karlsruhe na potpori i sufinanciranju, te našim vozačima na strpljivosti, susretljivosti i profesionalno odrađenom poslu,

– velika hvala mojim kolegama voditeljima na zajedničkim predivnim trenutcima koji su nas dodatno povezali i koji će zasigurno rezultirati daljnjom suradnjom,

– neizostavno hvala ide našim dragim mladima na njihovu primjerenom ponašanju, ljubavi i radosti kao i njihovim roditeljima koji su to svojim odgojem omogućili te nama ukazali povjerenje,

– za kraj hvala dragom Bogu na obilju milosti i blagoslova te sretnom povratku našim obiteljima.

Do sljedećeg susreta neka nas sve prati Božji blagoslov!

Bruno Vujević,
predsjednik misijskog pastoralnog vijeća Karlsruhe

Fotogalerija (privatne snimke hodočasnika)

Videogalerija (privatni videozapisi hodočasnika)

9 Videos

Zajednička proba folkloraša iz Bruchsala i Karlsruhe

Nakon nedjeljne svete mise 21. travnja 2024. u 9 sati u crkvi St. Michael u Karlsruhe, u dvorani misijskog centra u Karlsruhe održana je zajednička proba dviju folklornih skupina koje djeluju unutar Hrvatske katoličke misije Mittelbaden: Folklorna skupina FolkloriKA i Hrvatska Mladež Bruchsal.

Proba je bila za folkloraše koji će nastupiti na zabavnoj večeri koju organizira NK CroatiaKa u subotu, 18. 5. 2024. u Karlsruhe (Keltenhalle, Am Tummelplatz 6, 76287 Rheinstetten) na kojoj će nastupiti „Slavonia Band“. Fokloraši će tom prigodom zajednički izvesti „Slavonsko kolo“, koje trenutno uvježbavaju, a svaka skupina zasebno po još jedno kolo.

Proba je trajala dugo, od 10.30 do 15.30, ali su mladi u pauzama imali mogućnost i za druženje i zajednički ručak. Folkloraši iz Bruchsala zahvaljuju zajednici Karlsruhe na gostoprimstvu.

Ružica Brandis i Željka Esapović, voditeljice folklorne skupine Hrvatska Mladež Bruchsal

Raspored svetih misa

Svete mise (godina C | 13. nedjelja kroz godinu – Sv. Petar i Pavao)

Zajednica

Datum

Vrijeme

Baden-Baden

Subota, 28. 6. 2025.

18:00 sati

Bretten

Nedjelja, 29. 6. 2025.

10:30 sati

Bruchsal

Nedjelja, 29. 6. 2025.

10:30 sati! (patron župe, zajednička misa s njemačkom zajednicom)

Eppingen

Nedjelja, 29. 6. 2025.

– nema svete mise –

Gaggenau

Nedjelja, 29. 6. 2025.

11:30 sati

Karlsruhe

Nedjelja, 29. 6. 2025.

09:00 sati

Karlsruhe (St. Elisabeth)

Nedjelja, 29. 6. 2025.

18:00 sati (misa za mlade)

Kehl

Nedjelja, 29. 6. 2025.

11:30 sati

Offenburg

Nedjelja, 29. 6. 2025.

09:30 sati

Pforzheim

Nedjelja, 29. 6. 2025.

16:00 sati

Rastatt

Nedjelja, 29. 6. 2025.

09:30 sati

Waghäusel-Kirrlach

Nedjelja, 29. 6. 2025.

– nema svete mise –

Obavijest o izborima za Hrvatski sabor

Generalni konzulat Republike Hrvatske u Stuttgartu poziva sve punoljetne hrvatske državljane koji borave na području Baden-Württemberga, a žele izići na izbore u GK RH Stuttgart, da se registriraju za glasovanje u GK RH Stuttgart, kako bi na dan izbora mogli ostvariti svoje biračko pravo.

Izbori za Hrvatski sabor održat će se u Generalnom konzulatu RH u Stuttgartu u utorak, 16. 4. 2024. i srijedu, 17. 4. 2024. godine od 7.00 do 19.00 sati.

Uvjet za ostvarivanje prava na glasovanje je registracija za glasovanje. Zahtjev za registraciju može se podnijeti do subote, 6. 4. 2024. godine.

Detaljne informacije možete pronaći na mrežnoj stranici Generalnog konzulata Republike Hrvatske Stuttgart.

Objava Generalnog konzulata RH Stuttgart biračima → PDF

Obrazac zahtjeva za prethodnu/aktivnu registraciju birača → PDF

[Foto von Element5 Digital: https://www.pexels.com/de-de/foto/person-die-papier-auf-schachtel-fallen-lasst-1550337/]

† Jozefina Miletić (1934.–2024.)

Jozefina Miletić, djevojački Dugandžić, rođena je 16. 3. 1934. u Cernu kod Čitluka, Hercegovina.

Preminula je na Uskrsni ponedjeljak, 1. 4. 2024., blago u Gospodinu, u krugu svoje obitelji u Karlsruhe.

Godine 1958. udala se za Vidaka Miletića i Bog im je darovao troje djece: Maricu, Željku i Željka. Cijeli svoj život posvetila je Bogu i svojoj obitelji, a najvoljenijim unucima Jozefini i Franu bila je najbolja baka.

Ispraćaj pokojne Jozefine bit će u četvrtak, 4. 4. 2024. u 14 sati u Karlsruhe – Bulach (Litzenhardtstr. 80, 76135 Karlsruhe, Ortsteil Bulach).

Pokop drage nam majke obavit će se u subotu 6. 4. 2024. na groblju Hrvatskih vitezova u Donjem Velikom Ograđeniku kod Čitluka.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

Pismo zahvale i uskrsna čestitka iz Afrike

Don Ivan Stojanović, svećenik salezijanac i dugogodišnji misionar u misiji Tatale u Gani, proslijedio nam je pismo zahvale i uskrsnu čestitku mladića Isidora iz misije Tatale, koji se školuje za svećenika salezijanca. Njegova majka i otac su preminuli i on se kao najstarije dijete brine za svoju braću i sestre. Zahvaljujući dobrotvornoj akciji naše misije ‘Kumstva za Ganu’ Isidoru je omogućeno školovanje i pomoć njegovoj braći i sestrama.

U nastavku prenosimo njegovo pismo:

Dragi dobročinitelji,

srce mi je radosno što vam mogu napisati ovo pismo zahvale. Pišem ga kako bih izrazio svoju iskrenu zahvalnost za izuzetnu podršku koju ste mi pružili u mom obrazovanju. Nadam se da ćete milošću svemogućeg Boga ostati nevjerojatno jaki i zdravi. Hvala Bogu na blagoslovu i milostima kojima nas obasipa. Moje ime je Pagui Kwabena Isidore i želim postati salezijanac don Bosca.

Izražavam svoju zahvalnost vama i vašoj cijeloj obitelji na dobroti koju ste iskazali meni i mojoj obitelji dajući od srca ono što imate kako biste podržali moje obrazovanje, moju obitelj i spasili me od svih poteškoća. Ne mogu izraziti svoju zahvalnost samo običnim riječima, čak ni darovima, zato vam iz dubine srca ja i moja obitelj izričemo veliko HVALA! Uvijek ćemo vas se sjećati u našim svakodnevnim molitvama da vam Bog podari dug život, ispuni vaše želje i da vam više dobara kako biste učinili više za potrebite.

Dok oplakujemo muku i slavimo uskrsnuće našega Gospodina Isusa Krista, molimo da On uništi našu smrt i obnovi naš život, a vama i vašim obiteljima podari vječno spasenje. Još jednom, mi, narod Gane, točnije mjesta Tatale, šaljemo Vama i Vašoj obitelji tople želje i puno ljubavi na ovaj Uskrsni dan. Neka vaša srca budu ispunjena radošću i vaš dom srećom i neka vas ovo radosno vrijeme Uskrsa ispuni toplim suncem i ljepotom proljeća oko vas.

Hvala vam!

Vaše kumče

Pagui Kwabena Isidore

Sjetimo se ovoga plemenitog mladića u svojim molitvama da ustraje na putu do svećeništva i donosi blagoslov u svojoj zajednici!

Ljudska patnja u svjetlu Velikog petka

Trpljenje je jedno od temeljnih ljudskih iskustava. Ono je u različitim oblicima naš stalni pratilac.

Uza svu tu normalnost patnje, čovjek se ne prestaje pitati: „Zašto, zašto upravo ja?“ Ili: „Što sam to ja Bogu skrivio?“

Ako podrobnije promotrimo stvarnost, brzo ćemo naići na gore spomenuta pitanja, bilo da ih postavlja bolesnik na intenzivnoj njezi, bilo napušten invalid, roditelji nastradalog djeteta ili bilo tko drugi.

Statistika o ljudskoj patnji je upravo porazna. Sama činjenica da si u Njemačkoj godišnje oduzme život 13 tisuća ljudi, dovoljno govori o tome da je patnja veliki problem današnje civilizacije. U isto vrijeme u prvi plan izbija nesposobnost naših suvremenika da prihvate trpljenje kao sastavni dio života.

Kad govorimo o ovoj temi, u opasnosti smo od brzih i površnih objašnjenja. Jer, nebrojeni su jadi čovjekovi i uzaludan je svaki pokušaj da ih se opiše. Za smisao patnje nerazdvojno se nadovezuje i smisao života uopće. Takozvano vječno pitanje o smislu života moglo bi se zamijeniti pitanjem o smislu patnje. Jer, kako izgleda, življenje i trpljenje utkani su u jedno neraskidivo jedinstvo.

Događaj Velikog petka jedinstven je simbol patnje i njezinog tumačenja. Kroz Isusov križni put, napuštenost i prepuštenost mučeničkoj smrti mi kršćani svoje životne patnje i tegobe možemo sagledati u svjetlu smisla i pobjede.

Isus nije došao na svijet kao neki vanzemaljac, koji će nam pokazati i objasniti neke životne zakonitosti da bi potom iščezao iza oblaka. Ne, on ne daje ni kakva recepta osim zapovijedi ljubavi. Svoju ljubav prema ljudima pokazao je time što se upustio u dramu ljudskog života. Kao Sin Božji nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom (Fil 2,6), nego je i sam postao čovjekom boli (Izaija).

Netko će zasigurno pomisliti: „Isus je bio Sin Božji pa svoje trpljenje i nije morao potpuno osjetiti…“ Ali ne zaboravimo: Isus je i pravi čovjek. Raspet na drvu sramote, viseći između neba i zemlje, on je iskusio svu dubinu duševne i tjelesne boli i ostavljenosti. Njegova smrtna borba u Getsemanskom vrtu i vapaj Ocu na križu: „Zašto si me ostavio?“, potresno svjedoče o tome.

Međutim, taj očajnički zov nije zadnja riječ umirućeg Otkupitelja. Ovaj sablasni krik gubi svoju oštrinu u zadnjoj riječi na križu: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.“ To je izraz vjere, pouzdanja i predanja Božjem naumu. Sa smirajnim pouzdanjem u Boga Isus završava svoj zemaljski život i svoje poslanje privodi kraju. Od tada će probodeni i raspeti Isus iz Nazareta postati i ostati jasan i nenadmašiv simbol naše životne stvarnosti, uzor u svim našim kušnjama i stradanjima.

Vjera u Isusa, koji je poput nas iskusio ljepotu i gorčinu ljudskog življenja, ne temelji se samo na njegovoj otkupiteljskoj smrti na križu. Ta vjera svoju snagu još više crpi iz njegova slavnog Uskrsnuća.

Vjera nas ipak neće poštedjeti od svakodnevnih briga, problema i bolesti. Ona će nam pomoći da svoje trpljenje, poput Isusa, podnosimo s pouzdanjem u Boga, koji je kadar i naš plač pretvoriti u igranje (usp. Ps 30).

Tekst izgovoren na Radiju Köln 31. 3. 1990.

Dominik Spajić

[Iz knjige Tragom svjetla. Duhovne riječi na Radiju Köln, Hrvatski dušobrižnički ured – Kroatenseelsorge in Deutschland, Frankfurt am Main 2023., str. 11-13.]

Uspješna dobrotvorna akcija Inicijative 40 dana za život

Članovi Inicijative ’40 dana za život’ iz Pforzheima su na Cvjetnu nedjelju, 24. 3. 2024. nakon svete mise u crkvi sv. Ante u Pforzheimu organizirali dobrotvornu akciju prodaje suhih kolača.

Iz Inicijative su javili da je ovom prigodom prikupljeno 1.770 € koji će u narednom periodu biti uplaćeni Udruzi Betlehem, koja djeluje na području Republike Hrvatske i brine se o trudnicama, samohranim majkama s djecom te obiteljima s više djece koji nisu u mogućnosti financijski zadovoljiti svoje potrebe. Molitelji Inicijative zahvaljuju svim vjernicima na njihovu otvorenom srcu i svećenicima koji su blagoslovili ovu plemenitu akciju! Božji blagoslov neka bude nagrada svakom dobročinitelju!