Pokladna zabava u zajednici Karlsruhe

U subotu, 3. veljače 2024. u dvorani Keltenhalle u Rheinstettenu održana je pokladna zabava koju je organiziralo misijsko pastoralno vijeće Karlsruhe HKM Mittelbaden. Velika sportska dvorana kapaciteta 1.000 sjedećih mjesta bila je ispunjena brojnim gostima ne samo iz Karlsruhea i okolice nego i iz drugih misijskih centara: Bretten, Bruchsal, Gaggenau, Offenburg, Pforzheim, Rastatt.

Goste je na početku u ime organizatora zabave pozdrav don Ivo Nedić, voditelj misije, a potom su djeca, mladi i odrasli iz Folklorne skupine FolkloriKA iz Karlsruhea koju vode Dragana Ivanković, Anita Vondroš i Sandra Vujević, izveli nekoliko igara i plesova.

I ove godine održan je izbor najboljih pokladnih kostima za djecu i odrasle, a proglašeni su i dobitnici vrijednih nagrada na tomboli.

Ovogodišnji gost zabavljač bio je pjevač Davor Badrov, koji je uz pratnju harmonikaša i svirača na električnoj klavijaturi cijelu noć držao publiku na nogama.

Na koncu, najveća zahvala za odličnu organizaciju zabave ide članovima misijskog pastoralnog vijeća Karlsruhe i brojnim volonterima koji su radili u kuhinji, kao konobari, šankeri, redari, na prodaji ulaznica, kolača i tombole.

Videogalerija

Najava hodočašća u Lourdes 8. – 12. 5. 2024. – prijave

Dragi štovatelji Gospe Lurdske, i ove godine hodočastimo Majci Božjoj u Lourdes!

Polazak je u srijedu, 8. 5. u večernjim satima (vjerojatno oko 18:00 sati), a povratak u nedjelju, 12. 5. 2024. Naše hodočašće završavamo zajedničkim sudjelovanjem na nedjeljnoj misi zahvalnici u zajednici Gaggenau u 11:30 sati.

Napravili smo financijsku konstrukciju u koju su uključeni troškovi prijevoza (autobus), smještaja (puni pansion u hotelu ‘Astrid’ koji se nalazi u samoj blizini svetišta), takse i ostali troškovi:

smještaj u jednokrevetnoj sobi 365 €
smještaj u dvokrevetnoj sobi 310 €
smještaj u trokrevetnoj sobi 295 €
smještaj u četverokrevetnoj sobi 295 € (već su popunjene!)

Djeca od 2 do 5 godina imaju popust u hotelu 50%, a od 5 do 10 godina 30%.

U narednim danima dobit ćemo informaciju koliko hotel ima jednokrevetnih soba na raspolaganju.

Kod prijave trebat ćete ispuniti upisnicu i već tada platiti kauciju u visini od 30 € po osobi. Ukoliko iz bilo kojeg razloga budete morali otkazati putovanje, novac od kaucije ne dobivate natrag. Ako nađete zamjenu za svoje mjesto, onda kaucija ne propada. Razlog kaucije je sigurnost vašeg putovanja. Također morate znati da mi kao misija u najkraćem vremenu trebamo uplatiti 30% troškova za hotel i hranu.

Rok za prijavu je do Uskrsa, 31. 3. 2024.!

Prijavit se možete samo kod naših povjerenika za svaku pojedinu zajednicu:

Karlsruhe – Monika Mišić
Bruchsal – Marija Vasilj
Gaggenau/Rastatt/Baden-Baden – Sanja Gluhak
Pforzheim – Darko Rubčić

Njima ćete predati kuvertu s novcem i napisanim svojim podacima: ime i prezime, adresa, broj mobitela.

Zbog ograničenog broja putnika rezervirajte svoje putovanje što prije. Naša je želja da ide što više članova naše misije.

U ime naših svećenika i pastoralnih djelatnika primite iskreni pozdrav. Radujmo se zajedničkom putovanju!

Karlsruhe, 1. veljače 2024.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Uz spomendan svetoga don Ivana Bosca

Spomendan sv. Ivana Bosca slavi se u Katoličkoj crkvi 31. siječnja. Neka Božji blagoslov i zagovor sv. Ivana don Bosca uvijek prati don Vjeku, don Ivu, don Sebastijana i don Stjepana, svećenike salezijance koji su povjereni našoj misiji!

Sveti Ivan Bosco jedan je od najomiljenijih modernih svetaca. Rođen je 16. kolovoza 1815. u Castelnuovo d’Asti, Italija. Njegov otac Franjo umro je 1817, a iza njega ostala su djeca Ivan, Josip i Antun s majkom Margaritom. Mama Margarita imala je ključnu ulogu u Ivanovom odgoju. Od nje je naučio vidjeti Boga u drugima, u siromasima koji su zimi kucali na njihova vrata, a kojima je Margarita davala toplu juhu, krpala cipele i izražavala ljubav na mnoge druge načine.

Ivan je već u najranijoj dobi osjetio želju da postane svećenik. U devetoj je godini usnuo san koji mu je otkrio njegovo poslanje: “Budi ponizan, jak i snažan”, rekla mu je žena, sjajna poput sunca, “i ono što vidiš da se događa s ovim vukovima koji postaju janjci, ti ćeš učiniti s mojim sinovima. Ja ću ti biti učiteljica. U svoje ćeš vrijeme sve razumjeti”. Ivan je odmah pokušao činiti dobra djela za dječake. Započeo je zabavljati svoje vršnjake igrama koje je naučio između vremena posvećenog radu i molitvi. Jedne nedjeljne večeri održao je svoj prvi nastup pred djecom iz susjedstva. Čudesno je izgledalo njegovo balansiranje lonaca i tava na vrhu nosa i skakanje te hodanje po užetu koje je bilo razapeto između dva stabla. Sve je to bilo popraćeno pljeskom mladih gledatelja. Prije nego bi se na kraju igre svi razišli, don Bosco bi svojoj publici ponovio propovijed koju je čuo na jutarnjoj misi i pozvao sve na molitvu. Igre i Riječ Božja počele su preobražavati njegove mlade prijatelje koji su mu se rado pridruživali u molitvi.

Don Bosco je 1827. sa samo dvanaest godina napustio svoj dom kako bi potražio posao kao sluga na farmi. Osobito mu je pomagao kapelan don Calosso, no nažalost, njegovom smrću 1830. Ivan je bio prisiljen otići u Chieri gdje se uz rad školovao.

Kada je stigao u Torino susreo se sa velikim brojem dječaka na ulici koji su tražili posao u tvornicama i na građevinskim projektima. Mnogi su bili siročad ili sezonski radnici s udaljenih poljoprivrednih zemljišta, a oni s obiteljima uglavnom su bili siromašni i često su imali obiteljskih problema. Nezaposleni, tužni i spremni na sve, adolescenti su pravili probleme na ulicama. Don Bosco je donio odluku da će brinuti o njima i čuvati ih od nevolja. Godine 1832. osnovao je Društvo veselja kojemu je bila svrha pomoći dječacima da „ispunjavaju školske i vjerske dužnosti te da budu radosni“.

Za đakona je zaređen 29. ožujka, a 5. lipnja 1841. godine za svećenika. U to je vrijeme u Torinu bilo šesnaest župa. Župnici su bili svjesni problema mladih, ali su u isto vrijeme očekivali njihov odlazak u sakristije i crkve na obaveznu nastavu vjeronauka. Nisu shvatili da brzi porast gradskog stanovništva popraćen migracijama sa sela u grad čine ovaj način rada neučinkovitim. Bilo je potrebno otkriti nove načine, izmisliti nove metode, isprobati drugi oblik apostolata: susretati se s dječacima u trgovinama, uredima, na tržnicama i ulicama.

Don Bosco je 8. prosinca 1841. susreo mladog Bartolomeja Garellija s kojim je tada započeo svoj odgojno-pastoralni rad poznat kao „oratorij“. Ispočetka je bio „selilački“, ali je kasnije pronašao svoj trajni smještaj u Valdoccu (Torino). Oratorij je mjesto molitve, mjesto za igru i stjecanje prijatelja, škola, služba za zapošljavanje i dom. Don Bosco je svake nedjelje i blagdana okupljao siromašne i napuštene dječake iz Torina, ispovijedao ih, držao misu za njih, propovijedao jezikom koji su razumjeli, vodio ih u igrama i planinarenjima, pričao im priče i slušao njihove probleme. Osigurao im je mjesto za boravak, posao kod uglednih poslodavaca i podučavanje za daljnje obrazovanje. Godine 1846. don Boscu se pridružila njegova majka Margarita i, kao „mama siromašnih dječaka“, ostala je s njim sve do svoje smrti 1856.

Don Bosco je pisao brojne i raznovrsne knjige za mladež i običan puk, katoličko štivo, školske udžbenike i časopise. Gradio je stambene i školske prostore za svoje siromašne dječake. Pretrpio je i brojne napade, od kojih su neki čak bili i pokušaji atentata, ali djelo koje je stavio pod zaštitu svetog Franje Saleškog sve je više raslo. U jesen 1853. otvorio je obućarsku i krojačku radnju u oratoriju u Valdoccu. Obućarska radnja nalazila se u vrlo uskom prostoru blizu zvonika prve crkve koju je upravo dovršio. Tamo je don Bosco sjedio za postolarskom klupom i pred četvoricom dječačića udarao po kožnom potplatu i učio ih je rukovati šilom i koncem. Nakon postolara i krojača, došlo je vrijeme za školovanje knjigoveža, stolara, tiskara i mehaničara.

Don Boscova jedinstvena metoda odgoja (preventivni sustav) temeljena na razumu, vjeri i ljubaznosti izgrađivala je u mladima ljudske vrednote, kršćanska načela i omogućavala im da svojim rukama zarađuju za život.

Godine 1854. u oratorij je došao „sveti dječak“ Dominik Savio koji je utemeljio Družbicu Bezgrešne radi promicanja „dobrog duha“ oratorija. Te je iste godine don Bosco predložio četvorici mladića (Rui, Caglieru, Rochettiju i Artigli) da osnuju Salezijansku družbu koja će „živjeti djelatnu ljubav prema bližnjemu“. Godine 1855. Mihovil Rua položio je redovničke zavjete i postao prvi salezijanac. 1857. don Bosco je počeo pisati salezijanska pravila, a 1858. putuje u Rim da svoje djelo predstavi papi Piju IX. Salezijanska družba službeno je osnovana 8. prosinca 1859.

Don Bosco je umro 31. siječnja 1888. Za njegovog nasljednika izabran je don Rua. Don Bosco je 1929. proglašen blaženim, a na Uskrs 1934. svetim. Od tada se njegova družba naziva Salezijanci Don Bosca (SDB). Papa Ivan Pavao II proglasio ga je 1988. godine ocem i učiteljem mladeži, a njegov je preventivni sustav ostao Crkvi kao odgojna metoda. Njegov se blagdan slavi 31. siječnja.

Don Bosco je u 73 godine života i 47 godina svećeništva osnovao apostolsku obitelj s četiri grane: salezijance, Kćeri Marije Pomoćnice, salezijance suradnike i udruženje štovatelja Marije Pomoćnice. Sagradio je četiri velike crkve, utemeljio mjesečni časopis Salezijanski vjesnik, napisao stotinjak knjiga i knjižica, osnovao sedamdeset i dvije salezijanske kuće, organizirao osam misijskih ekspedicija, iskazao se na diplomatskom polju posredovanjem između Svete Stolice i Kraljevine Italije, putovao je, propovijedao, ispovijedao, a sve je to činio u zanosnom optimizmu i radosti.

[Preuzeto sa stranice: https://donbosco.hr/don-bosco-zivotopis/]

† Klara Čavar (1948.–2024.)

Klara Čavar, djevojački Cvitanović, rođena 28. 3. 1948. u Jajcu, selo Klimenta, preminula je nakon pet godina hrabre borbe protiv teške bolesti u bolnici u Heidelbergu u utorak, 30. 1. 2024.

Pokojna Klara udala se 19. 1. 1966. za Dragu Čavara. U skladnom kršćanskom braku Bog ih je podario s troje djece: Ivica (1968.), Ljubica (1969.) i Snježana (1976.).

Suprug Drago je 1970. godine došao za poslom u Kronau, a 1972. mu se pridružila Klara s djecom. Nakon četiri godine, 1976. Klara se s djecom vratila u Jajce, a Drago je ostao raditi u Kronau.

Godine 1990. Klara ponovno dolazi u Kronau s djecom i tu ostaje do svoje smrti. Povremeno se bavila čišćenjem a ponajviše je bila domaćica i najbolja baka svojim 8 unučadi: Ivana, Tamara, Andrea, Kristina, David, Filip, Marko i Ivano. Unuci Gabrijel i Emanuel su preminuli kao mali i vjerujemo da će u Kraljevstvu nebeskom dočekati svoju baku.

Pokojna Klara bila je veoma pobožna žena, rado je išla na hodočašća i svi su je zbog dobre naravi voljeli.

Misa i oproštaj od pokojnice bit će u petak, 2. veljače 2024. u 12:00 sati u crkvi St. Paul u Bruchsalu, a sprovod će biti u nedjelju, 4. veljače 2024. u 15:00 sati na groblju u selu Mile, općina Jajce.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

Nastup velikog mješovitog zbora u zajednici Bruchsal

U nedjelju, 28. siječnja 2024. veliki mješoviti zbor HKM Mittelbaden, sastavljen od pjevača iz zajednica Karlsruhe, Bruchsala i Pforzheima, pod ravnanjem past. suradnika Darka Rubčića, nastupio je pod misnim slavljem u crkvi St. Paul u Bruchsalu. Riječ je o drugom od tri predviđena nastupa ovoga zbora u zajednicama Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim.

Na repertoaru su se našle liturgijske skladbe prilagođene za dvoglas, ali je bilo i onih koje su otpjevane troglasno i četveroglasno. Vrijedi naglasiti da je domaća publika mogla čuti kompletnu „Hrvatsku misu u D-duru (quasi choral)“ skladatelja bosanskog franjevca fra Nenada Dujića (Busovača, 1911. – Sokolac, 1966.). Riječ je o jednoj od prvih misa na hrvatskom jeziku, nastaloj 1963/64., još za vrijeme trajanja Drugoga vatikanskog sabora koji je uveo narodni jezik u liturgiju.

Na koncu mise pjevači koji su prošle godine nastupili na smotri crkvenih zborova hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj (Waiblingen, 25. studenoga 2023.) izveli su četveroglasno a capella skladbe „Adoro te devote“ [Klanjam ti se smjerno] (autor teksta sv. Toma Akvinski, autor glazbe Charles Gounod) i „Bože moj, što je jutro“ (negro spiritual, prepjev na hrvatski Čedo Antolić, arr. Anto Kovačić). Nastup je bio veoma dobar što je prepoznala i domaća publika. Voditelj zbora zahvalio je pjevačima na njihovu angažmanu i redovnim dolascima na probe pjevanja te je pozvao vjernike iz zajednice Bruchsal koji imaju dar za pjevanje da se priključe crkvenom zboru.

Nakon misnoga slavlja pjevači su nastavili svoje druženje u dvorani pored crkve, a za piće i zakusku su se pobrinule predsjednica misijskog vijeća Bruchsal gđa Marija Vasilj i gđa Klaudija Šubić, članici vijeća.

Posljednji nastup velikog mješovitog zbora na njihovoj mini turneji bit će u nedjelju, 11. veljače pod misom u 16:00 sati u crkvi St. Antonius u Pforzheimu.

Fotogalerija (snimke: Isabel Dumandžić, Andrea Miketa, Marko Kokić, Ivana Lekić)

Videogalerija (snimke: Ivana Ladan, Marko Kokić)

† Anđa Kljajić rođ. Matković (1935.–2024.)

Anđa Kljajić, djevojački Matković, rođena 3. 6. 1935. u Novom Selu preminula je u krugu svoje obitelji u Leopoldshafenu u ponedjeljak, 22. 1. 2024.

Pokojna Anđa udala se 23. 11. 1954. za Nikolu Kljajića s kojim je živjela u Novom Selu. Bog im je podario četvero djece: Luku, Ankicu, Ivanku i Blažana koji je preminuo 1989. godine. Sljedeće, 1990. godine preminuo je Anđin suprug Nikola te je ona s početkom Domovinskog rata 1992. otišla kod kćeri Ankice Bodrožić-Selak u Njemačku.

Anđina djeca podarila su joj 12 unučadi i 15 praunučadi (16. praunuče je na putu i trebalo bi se roditi za 3 tjedna).

Pokojnica je bila velika vjernica što može potvrditi svatko tko ju je poznavao. Cijeli svoj život posvetila je djeci, unučadi, praunučadi i vjeri.

Oproštaj od pokojnice bio je u krugu obitelji u utorak, 23. siječnja, a sprovod će biti u četvrtak, 25. siječnja 2024. u 14 sati na mjesnom groblju u Svibu.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

Nastup velikog mješovitog zbora u zajednici Karlsruhe

Na 23. Smotri crkvenih zborova hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj, održanoj 25. studenoga 2023. u Waiblingenu, veliki mješoviti zbor HKM Mittelbaden sastavljen za tu prigodu od pjevača iz zajednica Karlsruhe, Bruchsala i Pforzheima imao je zapažen nastup.

Zbor kojim je ravnao past. suradnik Darko Rubčić izveo je četveroglasno a capella skladbe „Adoro te devote“ [Klanjam ti se smjerno] (autor teksta sv. Toma Akvinski, autor glazbe Charles Gounod) i „Bože moj, što je jutro“ (negro spiritual, prepjev na hrvatski Čedo Antolić, arr. Anto Kovačić).

Nakon održane smotre zborova rodila se spontano ideja među pjevačima da bi zbor trebao s ove dvije skladbe nastupiti i pred domaćom publikom, pred našim vjernicima u zajednicama Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim. Svi pjevači spremno su prihvatili ovaj prijedlog i odlučili uložiti još dio sebe, svoga vremena i truda kao dar svojim zajednicama.

Prvi zajednički nastup održan je u nedjelju, 21. siječnja 2024. u crkvi St. Michael u Karlsruhe. Pjevači, njih 35, prelijepo su pjevali pod misnim slavljem, a na koncu su prisutne vjernike iznenadili s dvjema četveroglasnim skladbama. Uslijedio je očekivano gromoglasni aplauz publike.

U svom kratkom obraćanju past. suradnik D. Rubčić je najprije zahvalio svim pjevačima na njihovoj dobroj volji, trudu i radu koji ulažu na probama pjevanja, koje ponekad znaju biti i naporne, te je pozvao okupljene vjernike, one koji imaju sluha i želju dolaziti redovito na probe pjevanja, da se priključe crkvenom zboru svoje zajednice.

Sljedeći nastup velikog mješovitog zbora bit će u nedjelju, 28. siječnja u crkvi St. Paul u Bruchsalu, a posljednji u nedjelju, 11. veljače 2024. u crkvi St. Antonius u Pforzheimu.

Fotogalerija (snimke: Mato Kovačević i Isabel Dumandžić)

Videogalerija (snimke: Mato Kovačević)

Susret liturgijskih čitača u zajednici Karlsruhe

U nedjelju, 21. siječnja 2024., nakon sv. mise, u misijskom centru održao se susret i zajednički doručak grupe liturgijskih čitača iz zajednice Karlsruhe.

Oni već godinama redovito navještaju živu Božju riječ na misnim slavljima. Grupu koordinira gđa Tijana Krajinović, koja priprema plan čitanja i brine za čitače. Uz zajedničko blagovanje čitači su razmijenili svoja iskustva čitanja biblijskih tekstova i kako se pripremaju za čitanje. Past. suradnica Sanja Gluhak kratko se osvrnula na važnost uloge čitača u crkvi, ali i na važnost pripreme,razumijevanja teksta i prenošenja Božjeg govora zajednici. Također je istaknula da onaj tko čita mora i životom pokazivati ono što navješćuje. Čitači su izrazili potrebu i želju za ponavljanjem ovakvih susreta. U mirnoj i ugodnoj atmosferi nastavljeno je druženje.

Sanja Gluhak

Fotogalerija (snimke: Isabel Dumandžić i Anica Šarić)

† Zora Šitum (1952.–2024.)

Zora Šitum (rođ. Grepo) rođena 17. 6. 1952. u Retkovcima kod Vinkovaca preminula je blago u Gospodinu 6. 1. 2024. u svom domu.

Godine 1970. Zora je završila srednju školu za krojačicu. Toga ljeta je upoznala svoga budućeg supruga Marka. Nakon vjenčanja u siječnju 1971. godine zajedno su otišli za Njemačku i nastanili se u Bruchsalu. Tu su im se rodile i sve tri kćeri: Anita, Sandra i Sabina.

Zora je uživala u kuhanju i pripravljanju slastica u kojima su uživala njezina unučad: Antonio, Laura, Dominik, Marcel i David. Živjela je za svoju obitelj koja je uvijek bila uz nju.

Ispraćaj pokojne Zore bit će u srijedu, 10. 1. 2024. u 15.00 sati u crkvi St. Paul u Bruchsalu.

Pokopana će biti na gradskom groblju u Vinkovcima u petak, 12. 1. 2024. u 12.00 sati.

Uime naše misije izražavamo iskrenu kršćansku sućut obitelji, rodbini i prijateljima.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

Preminuo don Niko Šošić

Salezijanac svećenik don Niko Šošić preminuo je u subotu, 6. siječnja 2024. prije podne u Stepinčevom domu u Cugovcu u 78. godini života, 58. godini redovništva i 47. godini svećeništva.

Don Niko je rođen 19. rujna 1946. u Šenkovićima (Novi Travnik, BiH) od oca Marijana i majke Kate rođ. Mican. Sakrament kršenja i potvrde primio je u crkvi Presvetog Srca Isusova u župi Pećine u Vrhbosanskoj biskupiji.

Nakon završene osnovne škole 1963. ujesen ulazi u salezijansku zajednicu u Rijeci (Marija Pomoćnica). Ondje polazi i završava prva dva razreda salezijanske vjerske škole za spremanje svećenika (Klasična gimnazija), nakon čega odlazi u Križevce u novicijat. Tamo je 16. kolovoza 1966. položio prve privremene redovničke zavjete u Salezijanskoj družbi. Nakon što je završio treći i četvrti razred i maturirao u salezijanskoj vjerskoj školi za spremanje svećenika u Križevcima te odslužio godinu i pol dana obaveznoga vojnoga roka, tri je godine bio u praktičnom odgojno-pedagoškom radu u salezijanskim zavodima u Rijeci te u Muzzanu u Italiji. Teologiju je studirao u Italiji (Castellammare-Napulj, zatim Rim i Torino). Doživotne redovničke zavjete u Salezijanskoj družbi položio je 30. siječnja 1974. u Castellammare, a za svećenika ga je zaredio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić u Zagrebu 26. lipnja 1977.

Kao svećenik djelovao je u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Njemačkoj obnašajući razne svećeničke dužnosti u župama, Hrvatskim katoličkim misijama i salezijanskim zavodima u Hrvatskoj salezijanskoj provinciji. Tako je bio duhovni pomoćnik, kapelan, župnik i kateheta, tajnik Hrvatske salezijanske provincije, ravnatelj salezijanske zajednice, urednik salezijanskog glasila Don Bosco danas, član Katehetskog salezijanskog centra, prevoditelj, voditelj Hrvatske katoličke misije, član Nadbiskupskog pastoralnog vijeća. Djelovao je u župama: Sv. Ane – Zagreb-Rudeš, Pomoćnice kršćana – Split, Duh Sveti – Zagreb-Jarun, Gospe Loretske – Zadar Arbanasi, Sv. Josipa – Rijeka, Leopolda Bogdana Mandića – Herceg Novi te u Hrvatskim katoličkim misijama Ingolstadt, Nürnberg i Pforzheim-Bruchsal (danas Mittelbaden).

Pri kraju života, 19. svibnja 2023. teško je obolio te je iz župne kuće u Župi sv. Ane u Rudešu (Zagreb), prevezen u Bolnicu sestara milosrdnica u Zagrebu gdje je ostao do 11. rujna 2023. Nakon bolničkog liječenja prebačen je u Stepinčev dom za starije i nemoćne u Cugovcu (Gradec) gdje je preminuo na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 2024.

Sprovod pokojnog don Nike Šošića bit će u petak, 12. siječnja 2024. u 11:40 sati na groblju Miroševac. Misa zadušnica je u 13.00 sati u crkvi Svete Mati slobode na Jarunu.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Tekst: Luka Hudinčec

[Izvor: https://donbosco.hr/arhiva/novosti/item/2512-preminuo-don-niko-sosic]

† Ivan Radošević (1932.–2023.)

Ivan Radošević, rođen 29. 5. 1932. u Mrkoplju od majke Antonije i oca Antona. Preminuo je u nedjelju, 31. 12. 2023. u Bad Rotenfelsu, Gaggenau.

U braku sa Zorom rođ. Boras imao je dvoje djece: Antona i Nikolu.

Ispraćaj pokojnika bit će u crkvi sv. Josipa u Gaggenau (St. Josef Kirche) u petak, 5. 1. 2024. u 14:00 sati.

Pokopan će biti na groblju u Brljici, Vitini, u nedjelju, 7. 1. 2024. u 14:00 sati.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.