Helena Vučić diplomirana je teologinja, koja je posljednje dvije godine provela kao asistentica (Gemeindeassistentin) u njemačkoj vjerničkoj zajednici u Pforzheimu. Uskoro odlazi iz Pforzheima i ovim se putem pozdravlja od naše hrvatske vjerničke zajednice.
Helena je rođena 1998. u Freiburgu, a roditelji su joj porijeklom iz Ljubuškog. Godine 2022. završila je studij primijenjene teologije i religijske pedagogije na Katoličkom sveučilištu u Freiburgu.
Vjera joj je, kako sama kaže, vrlo važna u životu, ona je temelj koji ju oblikuje i put kojim se uvijek želi kretati. Ispunjava je rad s ljudima, napose s djecom. Uživa gledajući djecu kako uče i usvajaju nova znanja.
Budući da je svoje vrijeme najvećim dijelom morala posvetiti njemačkoj vjerničkoj zajednici i pripremanju ispita, nije bila u mogućnosti više boraviti među našom hrvatskom vjerničkom zajednicom, ali kad god je mogla, dolazila je na svetu misu na hrvatskom jeziku i probe pjevanja i za to joj velika hvala!
Helena se kratkom porukom zahvalila i oprostila od naše zajednice:
„Drago mi je da smo se upoznali i hvala vam svima iz hrvatske zajednice što ste me tako lijepo ugostili u svoju zajednicu iako nažalost nisam imala više vremena za međusobno druženje zbog pripremanja ispita i posla. Možete svi biti ponosni na vašu zajednicu i zbor. Neki veći gradovi nemaju tog Duha, to zajedništvo i toliko akcija i susreta. Želim vam svako dobro i neka vas Bog prati i blagoslovi. Lijep pozdrav. Helena.“
Nakon dvije godine provedene u Pforzheimu Helena odlazi na novo radno mjesto u Nadbiskupiji München, a ove godine se i udaje. Draga Helena, uz zahvalu za naše povremene susrete, želimo tebi i tvom zaručniku blagoslovljen brak te svako dobro u životu!
Stjepan Vincek, rođen 24. 7. 1940. kao šesto od sedmero djece u selu Sračinec kod Varaždina, preminuo je nakon teške bolesti, opremljen sakramentima umirućih, u subotu, 20. 7. 2024.
Stjepan se 1962. oženio s Ivankom, rođenom Čičerić. Godine 1964. dobili su kćer Kseniju. Godine 1967. Stjepan dolazi zbog posla u Stuttgart u Njemačku, a 1969. pridružuju mu se supruga Ivanka i kći Ksenija te se sele u Ispringen kod Pforzheima. Godine 1970. dobivaju sina Zvonka, a 1974. sina Željka.
Stjepan je po zanimanju bio kovač, ali se u Njemačkoj doškolovao za automehaničara i radio je više od 30 godina na popravljanju velikih kamiona – šlepera. Zadnjih nekoliko godina prije odlaska u mirovinu radio je u metalurškoj tvrtki za mašinom.
Ostvarivši mirovinu, želio se vratiti natrag u svoj rodni kraj, ali to nije bilo moguće ponajviše iz zdravstvenih razloga. Godine 2003. podnio je prvi teški moždani udar prilikom hodočašća u Lurd i nakon toga još tri moždana udara. Zdravlje ga zadnjih 20 godina nije baš poslužilo. Godine 2018. umire supruga Ivanka te on ostaje udovac.
Pokojni Stjepan volio je i poštivao svoju obitelj, svoju djecu, svoj narod i svoju vjeru. Bio je vrlo vrijedan, društven i komunikativan, volio je šalu i humor.
Oproštaj i ukop pokojnog Stjepana bit će u petak, 26. 7. 2024. u 14 sati na groblju u Ispringenu (Eisinger Str. 8, 75228 Ispringen).
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.
S navršenih 75 godina života i 8 godina provedenih u pastoralu u našoj misiji Mittelbaden, don Vjekoslav Kanić se ovoga ljeta vraća za stalno u Domovinu.
Pored redovnog slavljenja svetih misa, dijeljenja sakramenata i nastave vjeronauka don Vjeko je imao jedinstvenu zadaću – pastoral umirovljenika u zajednici Karlsruhe. Srijeda je bila dan kojemu su se umirovljenici radovali, a don Vjeko bi se za svaki sastanak ozbiljno pripremio. Najprije bi prikazao duhovnu videoprezentaciju preko projektora i održao biblijsku katehezu, a potom bi svi nastavili druženje uz društvene igre.
I vjeroučenici su voljeli don Vjekine videoprezentacije i videoigrice s duhovnom tematikom, a s njima je znao zasvirati i zapjevati.
Nova postaja njegova djelovanja bit će župa Sveta Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu gdje će vršiti službu ispovjednika.
U većini zajednica misije Mittelbaden don Vjeko je slavio misu zahvale i oprostio se od vjernika: Kirrlach-Waghäusel (23. 6.), Baden-Baden (29. 6.), Rastatt (30. 6.), Bretten (30. 6.), Gaggenau (7. 7.), Pforzheim (7. 7.), Karlsruhe (21. 7.) i Bruchsal (21. 7.).
Don Vjeki želimo Božji blagoslov u životu i novim pastoralnim zadaćama te dug život i dobro zdravlje!
Oproštaj u zajednici Kirrlach (subota, 23. 6. 2024.)
Oproštaj u zajednici Baden-Baden (subota, 29. 6. 2024.)
Oproštaj u zajednici Rastatt (nedjelja, 30. 6. 2024.)
U zajednici Rastatt vjernici su iznenadili don Vjeku malim darom pažnje, riječi zahvale uputila je članica misijskoj vijeća Mirjana Mikić, a članovi zbora su mu otpjevali pjesmu “Fala”
Oproštaj u zajednici Bretten (nedjelja, 30. 6. 2024.)
Uime vjernika iz zajednice Bretten don Vjeki se riječima zahvale obratio Igor Širhuber, sakristan i zauzeti član naše misije.
Oproštaj od umirovljenika u zajednici Karlsruhe (srijeda, 3. 7. 2024.)
Don Vjekina ekipa u zajednici Karlsruhe.
Oproštaj u zajednici Gaggenau (nedjelja, 7. 7. 2024.)
Svetu misu u crkvi St. Josef u Gaggenau predslavio je don Vjeko, a propovjednik je bio don Ivo Nedić. Pod misom su pjevali članovi crkvenoga zbora kojima se pridružila i grupa mladih iz Offenburga. Riječi zahvale don Vjeki uputio je jedan od ministranata, a ministrantica mu je uručila prigodni dar. Don Vjeko se biranim riječima oprostio od vjernika zajednica Gaggenau, Rastatt i Baden-Badene. Na koncu se uime misijskog pastoralnog vijeća don Vjeki obratila predsjednica vijeća Danijela Jurić-Kaćunić. Nakon mise uslijedila je u dvorani pokraj crkve St. Josef zakuska koju su organizirali članovi misijskog vijeća.
Oproštaj u zajednici Pforzheim (nedjelja, 7. 7. 2024.)
Iste nedjelje kad i u Gaggenau don Vjeko je imao oproštajnu misu i u zajednici Pforzheim. U crkvi St. Antonius don Vjeko je predslavio misu u zajedništvu s don Ivom koji je bio propovjednik i don Stjepanom. Na koncu misnoga slavlja riječi zahvale don Vjeki uputio je Damir Premužić, predsjednik misijskog pastoralnog vijeća te mu uručio dar. Riječi zahvale uputio je i Dominik Spajić, bivši dugogodišnji pastoralni djelatnik u našoj misiji. Na koncu se prisutnim vjernicima obratio i don Vjeko. Nakon mise uslijedilo je druženje u dvorani pokraj crkve, a za organizaciju su zaslužni članovi misijskog vijeća.
Oproštaj u zajednici Karlsruhe (nedjelja, 21. 7. 2024.)
U nedjelju, 21. 7. don Vjeko je predslavio misu zahvale u zajednici Karlsruhe. S njim su suslavili don Ivo Nedić, koji je propovijedao pod misom te don Janko Belina, don Vjekin budući nasljednik u misiji Mittelbaden i don Branko Bendra, zamjenik i izaslanik provincijala. Na koncu misnoga slavlja riječi zahvale uime ministranata i vjeroučenika uputio je dječak Manuel Mišić te predsjednik misijskog pastoralnog vijeća Bruno Vujević, koji je don Vjeki uručio dar uime zajednice Karlsruhe. Vjernicima su se zatim obratili don Branko, don Janko i don Vjeko koji je zahvalio za osam lijepih godina provedenih u misiji Mittelbaden. Po završetku misnoga slavlja uslijedilo je druženje pored crkve u organizaciji članova misijskog vijeća. Za kolače su se pobrinule vrijedne vijećnice, domaćice, majke ministranata i folkloraša.
Oproštaj u zajednici Bruchsal (nedjelja, 21. 7. 2024.)
Posljednja misa zahvale i oproštaj od don Vjeke bili su u nedjelju, 21. 7. u zajednici Bruchsal. I ovoga puta je misu predslavio don Vjeko u zajedništvu s don Ivom Nedićem, don Jankom Belinom i don Brankom Bendrom. Na koncu misnoga slavlja riječi zahvale uputili su Igor Širhuber, predstavnik vjernika zajednice Bretten, Slavka Bilandžija, predstavnica zajednice Kirrlach te Marija Vasilj, predsjednica misijskog pastoralnog vijeća Bruchsal. Sve troje predstavnika uručili su don Vjeki darove u znak zahvalnosti za njegovo pastoralno djelovanje u misiji Mittelbaden. Prigodne riječi vjernicima uputili su don Branko, don Janko i don Vjeko. Nakon misnoga slavlja na platou ispred crkve don Vjeku i prisutne vjernike obradovali su svojim plesom dječica i mladi iz folklorne skupine Bruchsal, a potom je nastavljeno ugodno druženje u velikoj dvorani pored crkve. Za zakusku i organizaciju zaslužni su članovi misijskog vijeća Bruchsal, a za hranu i kolače su se pobrinule vrijedne domaćice iz zajednica Bruchsal, Kirrlach i Bretten.
Don Vjeko u Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden (2016. – 2024.)
Pod motom „Da wohnt ein Sehnen tief in uns“ (Duboko u nama leži čežnja) u Pforzheimu je u nedjelju, 21. srpnja 2024. u crkvi Srca Isusova (Herz-Jesu Kirche) upriličeno tradicionalno misno slavlje i druženje svih misijskih zajednica koje djeluju na području župe Pforzheim. Događaj je to poznat pod nazivom ‘Fest der Missionen’ (Slavlje misijskih zajednica).
Svečano misno slavlje u 10 sati predvodio je kapelan u Pforzheimu vlč. Dominik Albert, a s njim su suslavili svećenici iz portugalske, poljske, kaldejske, talijanske, afričke i mađarske zajednice. Crkva je bila puna vjernika porijeklom iz Portugala, Poljske, Italije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Vijetnama, Mađarske, Španjolske te s područja Kaldeje i Afrike.
U ime hrvatske katoličke zajednice okupljene je vjernike na početku pozdravio i uputio prigodnu riječ pastoralni djelatnik Darko Rubčić. Član misijskog vijeća Miroslav Lukić pročitao je zaziv za jedinstvo kršćana unutar molitve vjernika, a naš je crkveni zbor izveo tri pjesme za vrijeme pričesti.
Po završetku misnoga slavlja vjernici su nastavili druženje uz zakusku na platou ispred crkve. Na stolovima su se našla jela (fingerfood) iz različitih kuhinja svijeta. Naša hrvatska zajednica se predstavila s ukusnim kolačima koje su pripravile članice Inicijative ’40 dana za život’ i druge domaćice.
Ovaj godišnji internacionalni susret vjernika iz različitih misijskih zajednica sabranih oko stola Gospodnjega na najbolji način pokazuje univerzalnost naše Crkve – ona je katolička, sveopća. Iako molimo i pjevamo na različitim jezicima, svi smo istim Duhom povezani.
Moto susreta „Da wohnt ein Sehnen tief in uns“
Riječi za moto susreta „Da wohnt ein Sehnen tief in uns“ uzete su iz naslova istoimene duhovne pjesme. Pjesma se u originalu zove „There is a longing in our hearts“ i napisala ju je britanska skladateljica i katolička liturgičarka Anne Quigley. Pjesmu je na njemački prepjevao njemački evangelički svećenik i kantautor Eugen Eckert. Ovdje donosimo prijevod i prepjev na hrvatski bosanskog franjevca fra Mire Jelečevića.
There is a longing in our hearts
There is a longing in our hearts, o Lord for you to reveal yourself to us. There is a longing in our hearts for love we only find in you, our God.
For justice, for freedom, for mercy, hear our prayer In sorrow, in grief, be near, hear our prayer, o God.
For wisdom, for courage, for comfort, hear our prayer. In weakness, in fear, be near, hear our prayer, o God.
Lord, save us, take pity, light in our darkness. We call you we wait. Be near, hear our prayer, o God.
/Originalni tekst: Anne Quigley/
Da wohnt ein Sehnen tief in uns
Da wohnt ein Sehnen tief in uns, o Gott, nach dir, dich zu sehn, dir nah zu sein. Es ist ein Sehnen, ist ein Durst nach Glück, nach Liebe, wie nur du sie gibst.
Um Frieden, um Freiheit, um Hoffnung bitten wir. In Sorge, im Schmerz. Sei da, sei uns nahe, Gott.
Um Einsicht, Beherztheit, um Beistand bitten wir. In Ohnmacht, in Furcht. Sei da, sei uns nahe, Gott.
Um Heilung, um Ganzsein, um Zukunft bitten wir. In Krankheit, im Tod. Sei da, sei uns nahe, Gott.
Dass du, Gott, das Sehnen, den Durst stillst, bitten wir. Wir hoffen auf dich. Sei da, sei uns nahe, Gott.
/Prepjev na njemački: Eugen Eckert/
Srca nam čeznu za licem tvojim
Srca nam čeznu za licem tvojim, Za ljubavlju koju samo ti daješ, o Bože naš.
Daruj nam pravde, slobode, milosti. U brizi i boli budi uz nas, o Bože naš.
Daruj nam znanje, srca nam hrabri i tješi. U nemoći i strahu uz nas budi, o Bože naš.
Budi sve naše i naš spas, zadnji vremena čas. U bolesti i smrti budi uz nas, o Bože naš.
Utaži čežnje srca i počuj molitvu našu Jer tebi se nadamo, tebe ljubimo, o Bože naš.
U subotu, 20. 7. 2024., u velikoj dvorani St. Paul u Bruchsalu održan je posljednji susret za mlade iz naše misije Mittelbaden u ovoj školskoj godini. Na susret je došlo 70-ak mladih.
Gost predavač bio je fra Filip Mimica, župni vikar Hrvatskih katoličkih zajednica Stuttgart Mitte – Möhringen, koji je mladima održao predavanje na temu: „Za slobodu nas Krist oslobodi“. S fra Filipom je u pratnji došao mladić Luka Musa, član Franjevačke mladeži (Frame), koji je glazbeno animirao susret.
Goste je na početku susreta pozdravio i predstavio pastoralni djelatnik Darko Rubčić, a s njim je u društvu bio don Stjepan Matijević.
U svom izlaganju fra Filip je nastojao mladima pojasniti pojam slobode kroz antropološki, filozofski i religiozni pristup. Na jednostavnim primjerima iz svakodnevnog života pokazao je kako su mnoge naše „slobode“ zapravo uvjetovane, nametnute, a da mi toga često ili uopće nismo ni svjesni. Za ideal apsolutne slobode uzeo je Isusa Krista i njegovu žrtvu na križu iz ljubavi za sve ljude. Isus koji sa svoga križa gleda svakog od nas, u svakom od nas vidi sliku Božju i svaki put iznova bi dao svoj život za nas samo da bismo mi ostvarili do kraja svoje talente i mogućnosti koje nam je darovao Bog. Biti slobodan znači gledati sebe Isusovim očima te otkrivati i ostvarivati sebe u svim svojim potencijalima.
Nakon fra Filipova predavanja uslijedila je diskusija u kojoj su mladi predavaču postavljali pitanja i zajedno s njim tragali za odgovorima. Nakon diskusije Luka je za kraj odsvirao nekoliko duhovnih pjesama a s njim su pjevali mladi. Potom su se svi zadržali kratko u međusobnom druženju.
Ovim putem zahvaljujemo fra Filipu na vrlo zanimljivom predavanju i Luki za predivan glazbeni ugođaj! Neka ih Bog prati svojim blagoslovom na njihovu životnom putu.
Ukratko o gostima
Fra Filip Mimica
Fra Filip Mimica rođen je 1982. godine u Omišu. Član je Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Za svećenika je zaređen 2008. godine. Nakon ređenja djelovao je kao župni vikar u Metkoviću od 2008. do 2010. godine. Nakon toga odlazi u samostan St. Gabriel u Münchenu gdje ostaje do 2012., a od 2012. do 2020. godine djeluje kao župni vikar u HKM München. Od 2020. godine na službi je župnoga vikara u Hrvatskoj katoličkoj zajednici Stuttgart Mitte – Möhringen.
Luka Musa
Luka Musa rođen je 2004. godine u Stuttgartu. Ove godine započinje studij Digital Business Management. Strast i hobi mu je glazba. Svira klavir i orgulje i pjeva. Vodi tri crkvena zbora s kojima animira nedjeljne svete mise u okolici Stuttgarta. Ove godine je izabran za potpredsjednika vijeća Franjevačke mladeži Stuttgart. Za sebe kaže da uživa u radu s drugim mladima koji dijele njegovu vjeru.
Među četvoricom ovogodišnjih mladomisnika Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca, jest i don Janko Belina, sin oca Ivana i majke Snježane, koji je svoju mladu misu proslavio 13. srpnja 2024. u crkvi sv. Ane u rodnom kraju, u zagrebačkom naselju Rudeš.
Prije početka mise mladomisnika su najprije blagoslovili otac i majka, koji žive u susjednoj ulici od župne crkve, a potom je od mladomisnikove rodne kuće krenula procesija do crkve u dužini dvjestotinjak metara.
Ulica Topolnica u naselju Rudeš bila je osigurana zbog mimohoda i sigurnosnih prometnih razloga. Na svetu misu su došli i don Drago Škarica, nekadašnji župnik ove župe, i don Ivan Stojanović, dugogodišnji misionar u Gani u Africi, a obojica su trenutno na službi u Nürnbergu u Njemačkoj. Uime Hrvatske katoličke misije Mittelbaden na misi je bio i don Vjekoslav Kanić, kojega će don Janko u narednom periodu zamijeniti.
Crkva je bila premalena da primi sve pristigle vjernike i goste. Iz toga su razloga ispred crkve bili postavljeni šatori i ekrani preko kojih su vjernici vani mogli pratiti i sudjelovati u misi. Na oltaru je bilo dvadeset i pet svećenika, među kojima bivši provincijal don Tihomir Šutalo i sadašnji don Milan Ivančević. Bila su nazočna i ostala trojica mladomisnika uz domaće svećenike pripadajuće župe. Don Jankov propovjednik na mladoj misi bio je njegov stariji rođeni brat vlč. Petar Belina, župni vikar u zagrebačkoj župi Tijela Kristova u Sopotu.
Nakon mise vjernici su se mogli počastiti kolačima i osvježiti pićem u crkvenom dvorištu.
Mladomisničko slavlje za pozvane goste bilo je organizirano u restoranu „Globus“ kod Zagrebačkoj velesajma.
Inače, don Janko je, uz suglasnost provincijala i provincijalnog vijeća, određen za zamijeni don Vjekoslava Kanića u HKM Mittelbaden, koji se zbog starosnih razloga vraća u Domovinu. Prije toga don Janko treba, prema njemačkom zakonu, savladati osnove njemačkog jezika i postići certifikat poznavanja jezika B1. Iz toga razloga najprije će određeno vrijeme provesti u salezijanskoj kući u gradu Trier, gdje će pohađati tečaj njemačkog. Dok bude na tečaju zamjenjivat će ga u misiji Mittelbaden don Tihomir Šutalo.
Obojici želimo puno Božjeg blagoslova i rada na Gospodnjoj njivi. Neka im bude blagoslovljeno i sretno!
Donedavni voditelj misije Tatale, svećenik salezijanac don Nichodemus Chinazo, poslao je uime čitave zajednice Tatale svim dobročiniteljima naše misije Mittelbaden pismo zahvale za višegodišnju potporu u školovanju djece i izgradnju crkava. Podsjećamo da naša humanitarna akcija ‘Kumstva za Ganu’ trenutno obuhvaća 515 djece kojoj je, zahvaljujući pomoći kumova od 100 € godišnje, osigurana jedna godina školovanja. Zahvaljujući donacijama naših vjernika u misiji Tatale je također napravljeno nekoliko bunara pitke vode i izgrađeno nekoliko crkava i kapela.
Don Nichodemus se nedavno vratio u svoju rodnu Nigeriju. Mi mu zahvaljujemo za kvalitetan i transparentan rad i želimo mu svaki Božji blagoslov u budućem pastoralnom radu. Njega je zamijenio novi voditelj misije s kojim ćemo uspostaviti kontakt i s kojim ćemo, vjerujemo, nastaviti uspješno voditi našu akciju ‘Kumstva za Ganu’.
U nastavku donosimo prijevod don Nichodemusovog pisma zahvale.
„Srcem ispunjenim radošću i srećom, koristim ovo pismo u ime zajednice Sv. Dominik Savio Tatale kako bih vam se od sveg srca zahvalio za vašu velikodušnu donaciju kojom podupirete naš misionarski rad. Mnoga djeca iz župe i podružnica Tatale i njihove obitelji sretni su zbog vaše stalne financijske potpore kako bi njihova djeca mogla kupiti vježbenice, udžbenike, školske torbe, sandale, platiti školarinu i druge osnovne potrebe. Neke od naših zajednica dobile su crkve koje su izgrađene zahvaljujući vašim donacijama.
Ove godine dobili smo od vas 58.418 eura za školarinu djeci i za crkvu sv. Ivana Bosca u Tataleu. Molimo vas da prenesete naše pozdrave svim dobročiniteljima koji su darovali novac za stipendiranje djece u misiji Tatale i radove na izgradnji crkve.
Molimo da Bog obilno blagoslovi svako vaše odricanje za dobrobit i budućnost nas i naše djece.
U nedjelju, 21. srpnja 2024. bit će misa zahvale i oproštaj od don Vjeke u zajednici Karlsruhe u 9 sati i u zajednici Bruchsal u 12.30. Na misnim slavljima bit će prisutan i don Janko Belina, salezijanac nedavno zaređen za svećenika, koji će, nakon završenog tečaja njemačkog jezika, zamijeniti don Vjeku u našoj misiji Mittelbaden.
Don Janko je rođen 1997. godine u Zagrebu od oca Ivana i majke Snježane kao treće od četvero djece. Sa 17 godina krenuo je u svećeničku formaciju kod salezijanaca u Zagrebu. U međuvremenu je završio teološki studij. Po rukama zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše za svećenika je zaređen 22. lipnja u župnoj crkvi sv. Ivana XXIII., pape u zagrebačkoj Dubravi, zajedno s 14 mladomisnika Zagrebačke nadbiskupije od kojih su trojica njegova salezijanska subraća. Mladu misu proslavio je u subotu, 13. srpnja u Župi sv. Ane na zagrebačkom Rudešu, a propovjednik mu je bio rođeni brat, vlč. Petar Belina, župni vikar u zagrebačkoj župi Tijela Kristova u Sopotu.
Don Vjeki, uz zahvalu, želimo svaki Božji blagoslov u daljnjem pastoralnom radu u župi Svete Mate Slobode na Jarunu u Zagrebu gdje će vršiti službu ispovjednika, a don Janku želimo Božji blagoslov i dobrodošlicu u našoj misiji Mittelbaden.
I ove je godine Hrvatska katolička misija Mittelbaden organizirala cjelodnevni izlet za svoje krizmanike u zabavni park Europa-Park u mjestu Rust.
Na izlet je u subotu, 13. srpnja krenulo 56 krizmanika iz svih zajednica naše misije, a s njima su u pratnji bili voditelji putovanja svećenik don Stjepan Matijević i pastoralni djelatnik Darko Rubčić. Autobusom tvrtke Eberhardt upravljao je iskusni vozač i prijatelj naše misije gosp. Damir Ćurković.
Većini djece ovo je bio prvi posjet Europa-Parku. Izlet je protekao u najboljem redu, djeca su imala priliku za druženje sa svojim prijateljima, sklopljena su i neka nova prijateljstva, a sve to uz nevjerojatnu adrenalinsku zabavu.
Europa-Park i „Voltron Nevera“
Europa-Park je sa 950.000 četvornih metara najveći zabavni park u Njemačkoj. Otvoren je 1975. godine. Godišnje ga posjeti oko 5,4 milijuna gostiju što ga nakon zabavnog parka Disneyland u Parizu i Efteling u Kaatsheuvelu (Nizozemska) smješta na treće mjesto po posjećenosti u Europi i među 25 najposjećenijih zabavnih parkova u svijetu.
Park je podijeljen na 20 tematskih cjelina posvećenih jednoj od europskih država. Trenutno je najveća atrakcija moćni roller coaster „Voltron Nevera“, pušten u pogon 26. travnja 2024. u novootvorenoj tematskoj cjelini parka posvećenoj Hrvatskoj. Riječ je o roller coasteru koji je napravljen u suradnji s Matom Rimcem, hrvatskim inovatorom i poduzetnikom, osnivačem i direktorom tvrtki Rimac Automobili i Greyp Bikes. Ovaj roller coaster je svjetski rekorder po najoštrijem lansiranju od nevjerojatnih 105 stupnjeva, a putnici se za vrijeme vožnje na 2,2 sekunde nađu u bestežinskom stanju. Ukratko, zagarantirano vrhunsko adrenalinsko iskustvo!
Ministranti iz naše Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, njih 65, zajedno s voditeljima: svećenicima don Ivom Nedićem i don Stjepanom Matijevićem te vjeroučiteljima Sanjom Gluhak i Darkom Rubčićem, bili su u subotu, 6. 7. 2024. na izletu u gradu Mainz.
Ovo je prvi organizirani izlet ministranata nakon pandemije koronavirusa. Posljednji put ministranti su išli na izlet 2018. godine, također u Mainz.
U ranim jutarnjim satima u autobus tvrtke Eberhardt ukrcali su se najprije ministranti iz Pforzheima, a zatim ministranti iz Karlsruhe, Gaggenau i Bruchsala. Malo prije 11 sati stigli smo u Mainz, gdje su nas na glavnom gradskom trgu dočekali i pozdravili fra Jure Zebić, voditelj Hrvatske katoličke zajednice (HKZ) Mainz i članica Franjevačke mladeži (Frame) Helena. U nekoliko minuta dali su nam neke zanimljive informacije o gradu Mainzu, koji je od 1967. godine povezan partnerskim i prijateljskim vezama s gradom Zagreb.
Potom smo se s domaćinima uputili prema prostorijama HKZ gdje smo nakon kratke okrepe uz sokove i grickalice imali svetu misu koju je predslavio don Stjepan u zajedništvu s fra Jurom i don Ivom, a pod misom su svirale i pjevale četiri framašice. Poslije mise dočekali su nas kolači koje su pripravile vrijedne domaćice, fra Jurine župljanke. Okrijepljeni i odmorni uputili smo se u obilazak grada, a spomenute framašice bile su nam pouzdani vodiči.
Muzej tiskarstva (Gutenberg-Museum) bila je naša prva postaja. Muzej nosi ime po slavnom njemačkom tiskaru i izumitelju tipografije u Europi Johannesu Gutenbergu, rođenom i preminulom upravo u Mainzu (oko 1400. – 1468.). Ministranti su imali priliku vidjeti razvoj tiskarstva od manuskripta, drevnih rukopisa preko inkunabula (prve knjige tiskane u razdoblju 1445.–1500.) pa sve do recentnih izdanja. Valja naglasiti da je prva knjiga koju je Gutenberg otiskao 1455. godine u 200-tinjak primjeraka bila Biblija. Riječ je o dvotomnom izdanju koje sadrži 1282 stranice ispisane u dva stupca po 42 retka. Imali smo priliku pogledati i dokumentarni film o Gutenbergu i njegovu izumu tiska koji je promijenio svijet i unaprijedio znanost.
Nakon posjeta muzeju uputili smo se u obližnju katedralu sv. Martina (Mainzer Dom / Der Hohe Dom zu Mainz). Riječ je o carskoj katedrali i službenom sjedištu biskupije. Impozantna građevina u svom je prvobitnom obliku bila građena u romaničkom stilu, ali budući da je njezina izgradnja i obnova trajala nekoliko stoljeća, vidljivi su i elementi gotike i baroka.
Sljedeća postaja našeg obilaska bila je Mainzer Zitadelle, srednjovjekovni grad sagrađen na brežuljku Jakobsberg, u neposrednoj blizini rimskoga amfiteatra, najvećega kazališta sjeverno od Alpa. Do tamo smo došli šetnicom uz moćnu rijeku Rajnu, jednu od najprometnijih vodenih prometnica Europe koja protječe kroz 6 država. Djeca su imala priliku vidjeti velike teretne brodove i brze glisere, kao i labudove, patke i guske uz rijeku.
Posljednja postaja našega obilaska bila je crkva sv. Stjepana (St. Stephan zu Mainz), gotička crkva poznata u svijetu po čudesnim i čarobnim plavim vitrajima koje je izradio umjetnik Marc Chagall (1887.–1985.), bjeloruski slikar židovskog podrijetla. Treba istaknuti da se „majstor boje i biblijske poruke“ prihvatio oslikavanja ovih prozora u dubokoj starosti, u svojoj 91. godini! Vitraje ukupne površine od 177,6 m2 poklonio je crkvi u Mainzu kao svoj doprinos boljim odnosima između Nijemaca i Židova nakon strahota II. svjetskog rata. Jednostavno je teško ne doživjeti mistično i religiozno iskustvo promatrajući igru svjetla koje prolazeći kroz plavičaste staklene plohe „pripovijeda“ biblijsku poruku.
Iz crkve smo se uputili natrag u središte grada gdje su djeca imala na raspolaganju jedan sat da nešto prezalogaje i kupe si suvenir. U 17 sati sjeli smo u naš autobus i krenuli natrag svojim domovima.
Prema reakcijama ministranata možemo slobodno reći da je ovaj izlet u organizaciji pastoralnog tima bio puni pogodak. Znak je to zahvalnosti Misije i nagrada ministrantima za njihovo radosno i nesebično služenje kod oltara.
Na koncu zahvaljujemo i našim domaćinima u Mainzu, fra Juri, njegovim framašicama i domaćicama na gostoprimstvu i uslužnosti.
U nedjelju, 7. 7. 2024. nakon mise u 12.30 sati u crkvi St. Paul u Bruchsalu članovi Inicijative ’40 dana za život’ ponudit će ispred crkve okupljenim vjernicima suhe kolače koje su sami napravili.
Riječ je o dobrotvornoj akciji Inicijative u kojoj se sav ostvareni novčani prihod prosljeđuje Udruzi Betlehem koja djeluje na području Republike Hrvatske i brine se o trudnicama, samohranim majkama s djecom te obiteljima s više djece koji nisu u mogućnosti financijski zadovoljiti svoje potrebe. Više o Udruzi, njezinim ciljevima i projektima možete pročitati OVDJE.
Cijena kolača nije fiksno određena, nego se radi o dobrovoljnim prilozima. Koliko tko od srca daruje, veliko je dobročinstvo, a svaki dobročinitelj u znak zahvalnosti bit će nagrađen kolačima.
Pozivamo vjernike zajednice Bruchsal da se odazovu akciji i pokažu svoju kršćansku solidarnost.
Malena dobročinstva veoma su velika za one koji ih dobivaju u pravi čas.
U crkvi sv. Franje (St. Franziskus Kirche) u nedjelju, 30. lipnja 2024. održana je u terminu od 15.00 do 18.30 sati molitva za mir svih katoličkih misija koje djeluju na području župe Pforzheim.
Pred izloženim Presvetim oltarskim sakramentom molitvu krunice molili su na svom materinskom jeziku predstavnici talijanske, portugalske, poljske, afričke, kaldejske, mađarske i hrvatske zajednice.
Nakon molitve past. djelatnik Darko Rubčić pročitao je tekst Izjave koju su potpisali predstavnici 12 svjetskih religija i 31 kršćanske zajednice na drugom zajedničkom molitvenom susretu održanom u Asizu 24. siječnja 2002. na inicijativu pape Ivana Pavla II.
Program molitve za mir okončan je svetom misom.
Moramo biti objektivni i sa žaljenjem konstatirati da je odaziv vjernika iz naše hrvatske zajednice na ovogodišnju molitvu za mir u Pforzheimu bio slab.
U našem vjerničkom zalaganju za mir, a iskrena molitva je snažan vid toga zalaganja, ne smijemo se umoriti, jer mir je vrhunska vrednota i za nas kršćane moralni imperativ. Na to nas podsjećaju i riječi vrhbosanskog nadbiskupa Tome Vukšića koje je nedavno izgovorio na Međunarodnoj konferenciji pod nazivom „Članovi parlamenata i vjerski lideri za mir i suživot“ (Sarajevo, 12. 2. 2024.):
„Poslije života mir je najveće blago i vrednota, koje čovjek može imati na zemlji. Dapače, mir je najvažnija među tim vrednotama, jer je izravno u službi života i suživota, i zato bi ga svi ljudi morali čuvati.
Prema kršćanskom nauku mir je jednostavno moralni imperativ. I naravno da je važna uloga religija i svih vjernika u stvaranju, promicanju i izgradnji mira, osobito u današnjem globalnom okruženju koje je obilježeno brojnim nesporazumima, napetostima, nasiljem, terorizmom i ratovima.“
Ostaje za nadati se da će sljedeće godine biti veći odaziv naših hrvatskih vjernika na molitvu za mir.
Tekst Izjave (Asiz, 24. 1. 2002.)
Okupljeni ovdje u Asizu, zajedno smo razmišljali o miru, Božjem daru i zajedničkom dobru cjelokupnog čovječanstva. Iako pripadamo različitim vjerskim tradicijama, potvrđujemo da je za izgradnju mira nužno ljubiti bližnjega poštujući pravilo: „Čini drugima ono što želiš da se tebi čini.“
U tom uvjerenju neumorno ćemo raditi na velikom radilištu mira. I zato čvrsto odlučujemo:
Obvezujemo se da ćemo promicati svoje čvrsto uvjerenje da se nasilje i terorizam protive izvornom religijskom duhu. Osuđujemo svako pribjegavanje nasilju i ratu u ime Boga i religije i obvezujemo se da ćemo sve činiti da se iskorijene uzroci terorizma.
Obvezujemo se da ćemo odgajati ljude za uzajamno uvažavanje i poštivanje kako bi se mogao ostvariti miran i solidaran suživot među pripadnicima različitih naroda, kultura i religija.
Obvezujemo se da ćemo promicati kulturu dijaloga kako bi raslo uzajamno razumijevanje i povjerenje među pojedincima i narodima jer su to pretpostavke istinskog mira.
Obvezujemo se da ćemo braniti pravo svake ljudske osobe da živi dostojnim životom u skladu sa svojim kulturalnim identitetom i pravo da slobodno formira vlastitu obitelj.
Obvezujemo se da ćemo njegovati iskren i strpljiv dijalog, ne da bismo otkrili kako nas dijele nesavladive prepreke, već naprotiv, kako bismo prepoznali da susret s drugom stvarnošću može pridonijeti boljem uzajamnom razumijevanju.
Obvezujemo se da ćemo uzajamno opraštati zablude i predrasude iz povijesti i sadašnjosti. Mi se želimo uzajamno podupirati u zajedničkom nastojanju da nadvladamo sebičnost i zloupotrebu, mržnju i nasilje, kako bismo iz povijesti naučili da mir bez pravde nije pravi mir.
Obvezujemo se da ćemo biti na strani onih koji trpe u bijedi i napuštenosti, postajući glasom onih čiji se glas ne čuje. Mi moramo konkretno raditi na prevladavanju takvih stanja, u uvjerenju da nitko sam ne može biti sretan.
Obvezujemo se da ćemo udružiti svoj krik s krikom onih koji se ne mire s nasiljem i zlom. Mi želimo svim svojim snagama pridonijeti da se čovječanstvu našega vremena dadne stvarna nada pravednosti i mira.
Obvezujemo se da ćemo ohrabrivati svaku inicijativu koja promiče prijateljstvo među narodima, uvjereni da tehnološki napredak, bez solidarnog dogovora među narodima, izlaže svijet sve većim pogibeljima razaranja i smrti.
Obvezujemo se da ćemo od odgovornih u narodima zahtijevati da poduzmu sve napore – na nacionalnoj i međunarodnoj razini – da se na temelju pravde izgradi i učvrsti svijet solidarnosti i mira.
Mi, pripadnici različitih religijskih tradicija, nećemo se umoriti u svjedočenju pred cijelim svijetom da se mir i pravednost ne mogu odvojiti jedno od drugoga te da su mir i pravednost jedini put kojim čovječanstvo može hoditi u budućnost ispunjenu nadom.
Mi smo uvjereni da se u jednom svijetu – sa sve otvorenijim granicama i sve kraćim udaljenostima, u kojemu su odnosi kroz gustu mrežu komunikacije sve lakši – sigurnost, sloboda i mir mogu zajamčiti ne kroz nasilje već samo kroz uzajamno povjerenje.
Neka Bog blagoslovi naše nakane i daruje svijetu pravdu i mir.
Već tradicionalno na kraju vjeronaučne godine naša Hrvatska katolička misija Mittelbaden organizira cjelodnevni izlet za prvopričesnike u zabavni park Tripsdrill. Ovogodišnji je održan u subotu, 29. lipnja.
Za izlet se prijavilo 80-ak prvopričesnika iz zajednica Pforzheim, Bruchsal, Kirrlach, Bretten, Karlsruhe, Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden, nekolicina njihovih roditelja, a organizatori i voditelji bili su svećenici don Ivo Nedić i don Stjepan Matijević te vjeroučitelji Sanja Gluhak i Darko Rubčić. Velikim, duplim autobusom tvrtke Eberhardt upravljao je iskusni vozač i prijatelj naše Misije gosp. Alen Dardalić.
Na putu prema zabavnom parku djeca su molila, pjevala duhovne i navijačke pjesme, pričala viceve a atmosfera je kulminirala kada smo stigli na odredište i ugledali veliki natpis – Tripsdrill!
S dresovima hrvatske nogometne reprezentacije na sebi te svojom prirodnom radošću, uzbuđenjem i vriskom, djeca su privlačila pažnju ostalih gostiju u parku, a ni iznimno visoka temperatura zraka nije ih pokolebala da isprobaju sve moguće i nemoguće sprave! Iz usta više djece čulo se: „Ovo mi je najbolji dan u životu!“
Fotogalerija (snimke: Goran Dobrić, Marija Knezović, Ana Krajina, Kristina Lovrić, D. R.
U organizaciji Gradske knjižnice Östringen (Stadtbücherei Östringen) i Integracijskog ureda grada Östringena (Kreisintegrationsstelle) u subotu, 22. lipnja 2024. u 19 sati organizirana je kulturna večer pod nazivom „Östringen trifft Kroatien – Östringen susreće Hrvatsku“.
Hrvati koji žive u Östringenu predstavili su zanimljive činjenice o hrvatskoj kulturi, svjedočili o lijepoj našoj Domovini te o životu i integraciji u Njemačkoj.
Naša plesna folklorna skupina „Hrvatska mladež“ iz Bruchsala se odazvala ovom kulturnom događaju. Naša mala skupina folkloraša nastupila je s dva plesa: „Zagorje“ i „Slavonija“. Publika je mogla vidjeti splitske/dalmatinske, slavonske i bunjevačke nošnje.
Na koncu večeri sve nas je zabavio poznati hrvatski komičar Boris Stijelja koji živi i djeluje u Njemačkoj.
Veselo druženje nastavili smo uz malu zakusku ukusnih hrvatskih kulinarskih delicija koje su pripremile naše vrijedne hrvatske domaćice.
Dragi vjeroučenici i roditelji, u petak, 28. 6. 2024. završavamo s nastavom vjeronauka u ovoj školskoj 2023./2024. godini.
Uspješno smo okončali još jednu vjeronaučnu godinu i vjerujemo da su naši vjeroučenici čuli i pohranili u sebe puno lijepih stvari o Bogu i vjeri, puno toga što će im koristiti u životu i daljnjem kršćanskom rastu.
Zahvaljujem svoj djeci koja su redovno dolazila i bila aktivna na satima vjeronauka. Zahvaljujem i roditeljima na ukazanom povjerenju vjeroučiteljima i trudu koji su ulagali da redovno dovoze svoje djecu na sate vjeronauka.
Zahvaljujem vjeroučiteljima naše Misije: svećenicima don Vjekoslavu Kaniću, don Sebastijanu Markoviću i don Stjepanu Matijeviću te našim pastoralnim suradnicima: Sanji Gluhak i Darku Rubčiću, koji su svoju zadaću poučavanja djece u vjeri obavljali savjesno.
Napominjem da ćemo u nedjelju, 30. 6. 2024. u našim zajednicama slaviti misu zahvalnicu za kraj još jedne školske godine. Tom prilikom zahvalit ćemo Bogu za svjetlo uma i vjere kojima nam je otvarao putove spoznaje, za teškoće koje smo uz njegovu pomoć svladavali i tako rasli u svojoj ljudskosti. Na koncu mise zapjevat ćemo himan pobjede i zahvale, veličanstvenu pjesmu „Tebe Boga hvalimo“ (Te Deum).
Molim svu djecu i roditelje da dođu na misu!
Primite iskreni pozdrav od svećenikā i pastoralnih suradnika.
Na inicijativu župnika iz Bruchsala, dr. Benedikta Ritzlera, u velikoj dvorani župnog centra (Pfarrzentrum) St. Paul u Bruchsalu, u petak, 21. 6. 2024. upriličena je panel rasprava pod motom „Crkva u promjeni – Crkva u pokretu“ (Kirche im Wandel – Kirche im Aufbruch) na temu aktualnog preustrojstva Crkve u Njemačkoj poznatijeg pod nazivom „Kirchenentwicklung 2020-2030“.
Javna debata okupila je 200-tinjak angažiranih katolika koji žive i djeluju na području Bruchsala i okolice, među njima i nekolicina iz hrvatske katoličke zajednice.
Gosti predavači javnoga panela bili su: dr. Johannes Mette, župnik i dekan Dekanata Lahr i budući župnik (od 2026.) nove i ujedno najveće župe u Nadbiskupiji Freiburg – Edith Stein, Bruchsal; dr. Pero Jurišić, IT-Manager, zauzeti član naše HKM Mittelbaden i član Središnjeg vijeća njemačkih katolika (ZdK) u periodu 2017-2021; prof. dr. Werner Schnatterbeck, poduzetnik i pedagog, bivši sveučilišni profesor na Tehnološkom institutu u Karlsruheu te lokalni političar, predsjednik Uprave srednjih škola Karlsruhea i član lokalnog vijeća u Bruchsalu; gđa Susanne Wessels, bivša ravnateljica Katoličke tehničke škole za socijalno obrazovanje, Sancta Maria Bruchsal. Raspravu je moderirao Martin Besinger, urednik i reporter SWR-a.
Razgovaralo se o budućnosti i ustrojstvu nove župe Edith Stein – Bruchsal koja će brojati oko 110.000 katolika, o crkvenoj reformi koju se ne treba shvatiti tek kao određeni pritisak iz nužde, nego prije kao mogućnost za stvaranje kvalitetnije strukture u kontinuiranom radu i sinergiji svih članova Crkve, o mjestu i ulozi religije u školstvu, o mogućnostima za pridobivanje mladih u Crkvu, o ulozi i važnosti vjere kod gostiju predavača u njihovu svakodnevnom životu.
Na koncu panel diskusije gosti su odgovarali na pitanja postavljena iz publike.
S ponosom ističemo nastup našega člana Pere Jurišića, koji je na zanimljiv način naglasio veoma važnu ulogu Hrvatske katoličke misije Mittelbaden u životu naših vjernika te naglasio vjerske, humanitarne i socijalne projekte koji se unutar nje realiziraju.
U subotu, 15. lipnja 2024. naš don Vjekoslav Kanić napunio je 75 godina!
Svoj je rođendan proslavio u ponedjeljak, 17. lipnja u samostanu u Karlsruhe u društvu subraće i radnih kolega, a u srijedu, 19. lipnja u misijskom centru u Karlsruhe s grupom umirovljenika za koje don Vjeko već godinama organizira druženja srijedom. Na druženjima se popije kavica, nešto se i prezalogaji, potom don Vjeko prikaže duhovnu videoprezentaciju i održi katehezu temeljenu na Bibliji, a potom slijedi veselo druženje uz društvene igre (karte, šah, čovječe, ne ljuti se).
Našem don Vjeki želimo sretan i blagoslovljen jubilarni rođendan i još puno godina provedenih u zdravlju i sreći!
Već tradicionalno naša hrvatska vjernička zajednica u Rastattu na svetkovinu Presvetog Srca Isusova slavi svetu misu zajedno s njemačkom vjerničkom zajednicom. Tako je i ove godine u petak, 7. 6. 2024. slavljena sveta misa u 18 sati u crkvi Herz-Jesu im Dörfel.
Predslavitelj misnoga slavlja bio je novi kapelan u Rasttatu Tobias Springer, a s njim je u ime hrvatske zajednice suslavio naš vlč. Ivan Plješa. Naši lektori sudjelovali su u čitanju Božje riječi, ministranti su skupljali kolektu i bili zaduženi kod kađenja, zbor je otpjevao nekoliko pjesama uz pratnju prisutnih vjernika.
Prije samoga kraja, na poziv domaćina, fotografirali su se ispred oltara članovi zbora njemačke i hrvatske zajednice, a njemački zborovođa gosp. Robert Bauer je pozvao našu zajednicu da za iduću godinu pripremimo i izvedemo zajednički nekoliko pjesama. Naši zboraši su se rado odazvali tom pozivu.
Nakon misnoga slavlja uslijedilo je kratko klanjanje pred Presvetim, a potom nas je ispred crkve čekalo veselo zajedničko druženje uz zakusku koju su pripremili članovi njemačke i hrvatske zajednice.
U našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden u periodu od 8. do 23. lipnja 2024. svečano su proslavljene četiri svete krizme: u Karlsruhe, Pforzheimu, Gaggenau i Bruchsalu. Sakrament svete potvrde i darove Duha Svetoga primilo je ukupno 130 krizmanica i krizmanika. Oni su se prethodno jednu školsku godinu pripravljali za sakrament krizme kod svojih vjeroučitelja i svi su se, zajedno sa svojim roditeljima i kumovima, prije same krizme ispovjedili. Sakrament krizme u zajednicama Karlsruhe, Pforzheim, Gaggenau i Bruchsal podijelio je mons. dr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski u miru. U zajednici Kehl slavlje svete potvrde i prve pričesti bit će 23. lipnja 2024. a sakramente će podijelite don Ivo Nedić, voditelj HKM Mittelbaden.
Karlsruhe
Prvo slavlje svete krizme bilo je u subotu, 8. lipnja, u 9.30 sati u crkvi sv. Mihaela u Karlsruhe. Sakramentu potvrde pristupilo je 33 djevojaka i mladića koje je pripremao don Sebastijan Marković. Sakrament krizme podijelio je biskup Pero Sudar, a s njim su za vrijeme mise suslavili don Sebastijan Marković, don Ivo Nedić, don Vjekoslav Kanić, don Stjepan Matijević i vlč. Juro Kopić. Pod misom su pjevali članovi zbora iz Karlsruhea uz vodstvo i klavirsku pratnju pastoralne suradnice Sanje Gluhak.
Sveta krizma u Pforzheimu proslavljena je također u subotu, 8. lipnja u 13.00 sati u crkvi sv. Ante. Krizmalo se 39 krizmanica i krizmanika. Krizmanike iz Pforzheima je pripremao past. suradnik Darko Rubčić, a njima se pridružilo nekoliko krizmanika iz Eppingena, Brettena i Karlsruhe koje su pripremali don Sebastijan Marković i don Ivo Nedić. Sakrament krizme podijelio je biskup Pero Sudar, a s njim su suslavili don Ivo Nedić, don Vjekoslav Kanić i don Stjepan Matijević. Pod misom su pjevali članovi crkvenoga zbora iz Pforzheima pod vodstvom i klavirskom pratnjom past. suradnika Darka Rubčića te gitarskom pratnjom Davida Vranješa i Marlona Čalića.
U nedjelju, 9. lipnja sveta krizma proslavljena je u Gaggenau, u crkvi sv. Josipa u 9.30 sati. Krizmi je pristupilo 27 krizmanika iz zajednica Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden koje su pripremali past. suradnica Sanja Gluhak (Gaggenau) i don Stjepan Matijević (Rastatt i Baden-Baden). Sakrament krizme podijelio je biskup Pero Sudar, a s njim su za vrijeme mise suslavili don Ivo Nedić i don Stjepan Matijević. Uz vodstvo past. suradnice Sanje Gluhak i instrumentalnu pratnju Rafaela Rendalića pjevali su članovi crkvenoga zbora iz Gaggenau i mladi iz Offenburga.
Istoga dana, u nedjelju, 9. lipnja u 13.00 sati u crkvi sv. Pavla u Bruchalu slavljena je druga sveta krizma. Krizmao se ukupno 31 krizmanik iz zajednica Bruchsal, Kirrlach, Bretten i Eppingen. Krizmanike iz Bruchsala pripremao je past. suradnik Darko Rubčić, krizmanike iz Kirrlacha don Ivo Nedić, a krizmanike iz Brettena i Eppingena don Sebastijan Marković. Misno slavlje predvodio je i djecu krizmao biskup Sudar, a s njim su suslavili don Ivo Nedić, don Sebastijan Marković i don Stjepan Matijević. Pod misom su pjevali članovi zbora iz Bruchsala i Pforzheima, a instrumentalno su ih pratili na gitarama David Vranješ i Marlon Čalić te past. suradnik Darko Rubčić na klavijaturi.
Mara Pavlović (rođ. Bajušić) rođena 21. 4. 1949. u Posavskoj Mahali preminula je nakon teške bolesti blago u Gospodinu na svetkovinu Tijelova, u četvrtak, 30. 5. 2024. u prisutnosti svoje obitelji.
Sa suprugom Ivanom Mara je 1966. godine sklopila brak i Bog im je podario troje djece: Ivku, Dijanu i Mladena. U Njemačku je Mara došla 1971. godine i živjela je s obitelji u Büchenau-Bruchsal.
Pokojna Mara živjela je za svoju obitelj. Njezin neumorni trud i bezuvjetna ljubav bili su temelji na kojima je izgrađen obiteljski život. Premda njezin odlazak ostavlja duboku prazninu u srcima supruga Ivana i djece s njihovim obiteljima, svi oni nalaze utjehu u sjećanju na predivno vrijeme koje su proveli s njom. Zauvijek će živjeti u njihovim mislima i srcima.
Ispraćaj pokojne Mare bit će u srijedu, 5. 6. 2024. u 15:00 sati na gradskom groblju Hauptfriedhof (Große Kapelle) Karlsruhe, a pokopana će biti u subotu, 8. 6. 2024. u 14:00 sati na mjesnom groblju u Vrbovcu (BiH).
Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.
[U Gospiću je 4. svibnja 2024. održan 12. Susret hrvatske katoličke mladeži pod geslom „Raduj se za svoje mladosti“ na kojem se okupilo 10.000 mladih. Iz naše misije Mittelbaden sudjelovalo je 29 mladih s dvojicom voditelja zajedno s mladima i njihovih dvoje voditelja iz Hrvatske katoličke misije Göppingen-Geislingen. Donosimo osvrte dvoje mladih iz naše misije i dvoje mladih iz prijateljske misije Göppingen-Geislingen.]
Ovim putem najprije zahvaljujem svima koji su nama mladima omogućili putovanje u Gospić na Susret hrvatske katoličke mladeži.
Moja aktivnost na hodočašćima je počela otkako sam bila na Susretu katoličke mladih u Bjelovaru 2022. i mislim da nisam jedina. Ne samo da sam tamo upoznala nove prijatelje, već sam se još više približila Bogu i vjeri.
Tad sam odlučila da moram biti i ove godine na susretu mladih u Gospiću i da ne smijem to propustiti skupa s prijateljima koje sam upoznala u Bjelovaru i u Torinu 2023. Ove godine nam je Bog dao dobro vrijeme što nam je puno olakšalo hodočašće.
Došli smo u Korenicu oko 8 ujutro gdje su nas divni ljudi dočekali s obrokom i ugostili. Nakon okrepe presvukli smo se i sredili za hodočašće te zatim krenuli za Gospić gdje smo stigli oko 12 sati. U Gospiću smo prvo slavili na Trgu Stjepana Radića a potom krenuli na stadion Balinovac. Misa je bila toliko predivna da je i pokoja suza pala. Bio je to jedan veliki događaj pun lijepih emocija, svi smo bili okupljeni, preko 10.000 mladih. Poslije mise nam je priopćeno da će sljedeći susret mladih biti u Požegi 2026. i odmah je bilo jasno da moramo i na taj susret jer to ne želimo propustiti. Poslije programa na stadionu smo se vratili na trg gdje nas je dočekao band ‘Božja pobjeda’. Bilo je to jedna nezaboravna večer.
Vratili smo se autobusom u Korenicu i prespavali kod obitelji u župi.
Unatoč malo sna bili smo uzbuđeni i sretni i nikoga nisu poslovne ili školske obveze spriječile otići na takav događaj.
Nadam se da ćemo 2026. vidjeti i neka nova lica, opet proslaviti divni susret, naučiti nešto novo i najvažnije – ojačati našu vezu s Bogom. Već se sad radujemo Požegi.
Vidimo se i još jednom jedno veliko hvala svima!🙏
Ivona Palinkaš (16 godina), zajednica Rastatt
Jedno veliko hvala svima onima koji su organizirali ovaj susret koji je bio predivan i definitivno nezaboravan. Ostala sam oduševljena.
Budući da je meni ovo prvo hodočašće, nisam znala kako to izgleda i dosta sam se izmorila od hodanja, ali moram priznati da se na kraju sve isplatilo. Imali smo misu koja je bila predivna i dosta me je smirila. Propovijed je bila također lijepa, i zbor i sve te pjesme su me dirnule u srce. Vrijeme je bilo, Bogu hvala, sunčano i toplo pa je ugođaj bio još ljepši. Poslije mise smo hodali natrag do trga na kojem je nastupala grupa ‘Božja pobjeda’. Ljudi su dizali ruke u zrak, skakali, pjevali i slavili Boga zajedno.
Jako mi je drago što sam mogla sudjelovati na ovom hodočašću i susretu mladih i sve to doživjeti. Bilo mi je stvarno kao lijek za dušu.
Također mi je drago da nas se ovoliko mladih odlučilo ići na ovaj susret jer sâm odlazak tamo je znak ljubavi za Boga, želja da mu budeš bliže. † ♡
Nika Pervan (16 godina), zajednica Gaggenau
Susret hrvatske katoličke mladeži u Gospiću teško je opisati riječima. Takav jedan susret bi svi trebali barem jednom u životu doživjeti i osjetiti, svu tu emociju i snagu. Kad vidite veliku rijeku mladih koji su došli iz raznih krajeva i stvorili brojku od 10 tisuća, mislim da je svaka riječ suvišna, to je jednostavno predivno! Moram reći da je svima nedostajalo malo sna za taj cijeli događaj, ali na kraju nam je svima dragi Bog dao taj mir i snagu, i također lijepo vrijeme na dan Susreta da i kroz to prođemo. Moram također dati i sve pohvale svim volonterima i ljudima koji su bili zasluženi za organizaciju susreta, sve je bilo kako treba. Jedno veliko hvala od srca za sve obitelji koje su nas pustile u svoje domove i dale nam topao smještaj. Naša ekipa je spremna i već se sad raduje idućem susretu. Najveće hvala ide dragom Bogu na svemu što nam je dao i samom Kristu koji nas je vodio. Raduj se za svoje mladosti! ❤ 🔥
Leon Ledić (18 godina), zajednica Geislingen
Pjesma Gospić
ja danas putujem k tebi jer ti me zoveš k sebi bez tebe svijetom lutam i na kriva vrata kucam
u mladosti se tebi radujem i u tebe samo vjerujem danas srce tebi dajem i za moje grijehe se kajem
kad sam s tobom ti me vodiš i sve moje brige ti mi lomiš zato vladaj srcem mojim da se više ničeg ja ne bojim
Sasvim spontano, onako usput: „Ako ti se rodi neka ideja, da ti naknadno ne govorim“, reče mi naš pastoralni djelatnik Darko, na što se odmah nadovezala naša samozatajna i draga Sanja: „Napiši nešto…“
Sad ja mislim, Bože, pisala sam prošle godine o svojoj dici, a sad ću pisati o ovim dragim ljudima iz autobusa broj 2, i ne samo o njima nego i svima onima koji su obilježili hodočašće naše misije Mittelbaden.
Srijeda, 8. svibnja 2024. Autobus br. 2 i br. 3 već čekaju na Messplatz-u u Pforzheimu. Naš izuzetno brz i sposoban Darko broji putnike i pobježe u autobus br. 3.
Ulazim u autobus br. 2 i ugledam na kraju autobusa gosp. Antu Bevandu, njegovu suprugu Anu i njihova 3 anđela: Marija, Ivano, Marijela. Pa to je divno kad anđeli s nama putuju… Tu su i baka Ljubica i dida Stipe. „Ante, mi imamo 10. jubilej. Znaš li da smo 2014. godine bili skupa u Svetoj zemlji? Ti i naša Ljiljana Böhm, samo što si onda bio momak.“ Dalo se zamijetiti još onda duboka vjera mladog čovjeka i žao mi je da nemam fotografiju iz Emausa gdje sam ga sama slikala na koljenima ispod procvjetalog behara.
I svatko zauze svoje mjesto, a naša Jacqueline… – „Tko će naći vrsnu ženu? Više vrijedi ona nego biserje“ (Izr 31,10). Zašto ne primijeniti mudračeve biblijske riječi na djevojku koja se svojom vjerom i primjerom uzdigla poput orla u visine. Broji ona nas jesmo li svi na okupu do Baden-Badena kod Autobahnkirche gdje nas čekaju don Vjekoslav Kanić i pastoralna djelatnica Sanja Gluhak, voditelji i animatori našega autobusa. Našoj skupini iz Pforzheima pridružila se skupina hodočasnika iz Gaggenau, Rastatta, Baden-Badena, Kehla i Offenburga.
U autobusu br. 2 pozdrav za hodočasnike od našeg dobrog don Vjeke, započela je molitva sv. krunice, pjesma uz šale i viceve. U posebnom ozračju naša voditeljica Sanja. Čini mi se kao srce koje sadrži sva naša srca, jedna očigledna ljubav što obuhvaća sve naše ljubavi, jedan glas mirnoće koji okružuje sve naše glasove i jednu tišinu dublju od svih naših tišina. Hvala ti, Sanja! Hvala, don Vjeko!
Mladenka Marinović-Sušac
Oči Okrunjene Djevice
Ne traži svijeću
Neka Te OČI zagrle
I poslije naših vremena
POGLEDAJ
cvjetni vrt „Okrunjene Djevice“
Put vječnosti
I Kap vode sa IZVORA
Kojom te pogleda
Na stijeni u Lurdu
2024.
AVE – AVE – AVE – MARIJA
Mladenka Marinović-Sušac
Osobna svjedočanstva hodočasnikā
Upoznala sam bračni par iz Offenburga, gospodina Antu i gospođu Vesnu Škorčević, kao i njihova sina Marija. Pitam Antu: „Što te dovelo u Lurd?“
„Međugorje me dovelo u Lurd“, odgovori čovjek rođen u Tramošnici Donjoj.
Sin Mario, koji je nosio znakovlje misije Mittelbaden, skupa je s razdraganim mladićem Markom Kokićem kome sam ispričala sjećanje na njegovog pokojnog dida, koji je izuzetno lijepo pjevao. Mir mu i pokoj vječni!🙏
S nama su i Ružica i Veroljub Pavlović. Ružica je Antina sestra, majka s dvije ruže u rukama koje je bacila na zadnjoj postaji križnog puta za svojih dvoje djece. Suze majke Ružice natopiše brdo Kalvarije…
Kraj mene stoji jedna časna sestra uplakana. Netko je upitao: „Sestro, zašto plačeš?“ Odgovorila je: „Ne plačem ja, nego Isus i Majka Božja plaču zbog naših grijeha.“
Pitam moju Žaki: „Što ti je Gospa rekla poslije 25 godina tvog hodočašća u Lurd?“ – „Gospa mi kaže: Dođi mi opet, širi moju vijest i ovo čudo Božje svim ljudima i nikad ne odustaj od molitve koja će te uvijek jačati i pokazati pravi pravac u životu.“
Pitala sam i njezinu majku, kumu Snježanu: „Što bi poručila onima koji nikada nisu bili u Lurdu?“ – „Kuma, iskreno rečeno, nisam ti ja baš neki pisac, ali uglavnom svake godine me Gospa ponovno zove – dođi. Svima onima koji nikada nisu bili na tom svetom mjestu treba reći: Dođite i vidite, dođite da se divite.“
Jedna naša suputnica željela je ostati anonimna: „Veliko čudo nisam doživjela, a nisam ni očekivala, nego hrpu ‘malih’ a za mene velikih znakova Božje prisutnosti među nama. S jedne strane nametljivost i upornost Zloga da pomuti Božji narod, a s druge Božja mišica koja vlada.“
„Ivanka, što si doživjela i što si ponijela sa sobom iz Lurda?“ – „Sve lijepo i nezaboravno. Ja to ne mogu jednom riječi reći. Taj osjećaj se mora doživjeti.“
Snježani Šaravanji sam postavila isto pitanje, što je doživjela i ponijela sa sobom iz Lurda. „Osjetila sam i doživjela zahvalnost Majci Mariji. Posebnu mirnoću sam osjetila u duši. Ja sam se ove godine 6. travnja crkveno vjenčala sa svojim mužem s kojim sam prethodno u civilnom braku bila 18 godina. Meni je to bilo nešto posebno i najviše sam zahvaljivala Majci što mi je omogućila da to doživim nakon toliko godina. Moje molitve su uslišane. Na mome vjenčanju za dar mi je Bog omogućio da mi vlastito dijete pjeva cijelu sv. misu. Lurd je za mene nešto posebno. Majka Marija je zaslužna i njoj zahvaljujem da sam se nakon dugih 18 godina mogla pričestiti.“
Na pitanje što je doživjela i ponijela iz Lurda gđa Anica (Anuša) Jakin poslala je svoj kratki audio snimak pa ga poslušajte:
Gospođa Boriš Štiner je također dala svoj odgovor: „Bilo mi je lijepo u procesijama i na sv. misama, ponajviše kad sam prolazila kraj kipa Majke Božje u špilji. Sretna sam što sam bila u svetištu Majke Božje Lurdske.“
Supružnici Stipo i Ljubica Bevanda međusobno odgovaraju i zahvaljuju Bogu na darovanoj djeci, mole za zdravlje cijele obitelji i zahvaljuju Gospi na pomoći koju su osjetili i ponijeli sa sobom ovog hodočašća.
Njihov sin Anto se nadovezuje: „Inicijativa moje supruge Ane dovela nas je k Blaženoj Djevici Mariji. Meni se, moram priznati, baš i nije išlo jer su djeca još mala, ali evo nas. Ana kaže: ‘Roditeljski primjer i put moramo nastaviti, koračati da nam dragi Bog i majka Božja podare mir, snagu i blagoslov.’“
Mladić Marko Kokić, kojemu je ovo prvo hodočašće u Lurd i koji je na svim službenim točkama spremno nosio hrvatsku zastavu, izjavio je da je u Lurdu osjetio vjeru na hrvatski način, hrvatski narod, Božju ljubav, Božju prisutnost i da je ponosan što je imao čast nositi hrvatsku zastavu.
Njegova majka Marina, koja je također prvi put u Lurdu, veli: „Mene je oduševilo kada se u procesiji sa svijećama molila krunica i da su ljudi iz cijelog svijeta bili ujedinjeni u molitvi i to svatko na svom jeziku. Procesija bolesnikā me se posebno dojmila, dirnulo me da u današnje vrijeme ima ipak mladih ljudi što srcem, radosno i veselo pomažu bolesnima i bespomoćnima. Svi su oni imali osmijeh na licu, osjetila se dobrota u njima. I drugo – jednostavno mi Hrvati i naša vjera, sve je rečeno. Prelijepo i nezaboravno prvo hodočašće u Lourdes.“
Na pitanje što je doživjela i ponijela iz Lurda Violeta Affé je u kasne sate zapisala sljedeće: „Naše molbe, naša nadanja, naše lutanje u potrazi za – savršenošću. Savršenošću u zdravlju, u nadi, u radu, u ljubavi – ljubavi u obitelji, ljubavi prema bližnjemu, ljubavi prema sebi samom; treba znati ljubiti, zdravo ljubiti, različito ljubiti i pritom ostati svoj i najprije ostati Božji, ostati Isusov prijatelj i brat, ostati Marijino dijete. Evo izgubih se ja. Bila sam i u Međugorju, i na Trsatu, i u Svetoj zemlji, čak i u Meksiku, ali ja i Gospa Lurdska imamo poseban odnos. Tu najradije dolazim, nigdje se ne osjećam bolje kao kod svoje kuće u Lurdu na Gavi pred špiljom s hodočasnicima iz cijeloga svijeta, gdje smo svi zajedno a opet svatko za sebe. Ovaj put želim reći hvala dragoj Majci s krunom na glavi u moru ruža svih boja. Hvala na neumornoj ljubavi, i posebno hvala dragom našem Spasitelju, Gospodinu Isusu Kristu, koji je po Majčinom zagovoru uvijek uz nas a ovaj put posebno za mene i uz mene. Za vrijeme velikog sakramenta svete ispovijedi, hvala Tebi, Isuse, hvala draga Gospo Lurdska na svim dušobrižnicima, a posebno ove godine što mi je pružena milost i povjerenje, oslobođenje, smionost, ne nalazim dalje riječi. Sve ostalo je rekla svijeća zapaljena i ostavljena da gori u vječnosti.“
Imamo zapisana i iskustva nekoliko hodočasnika iz autobusa br. 1. i br. 3.
Tako hodočasnica iz autobusa br. 1, Marija Vasilj na pitanje što je doživjela i ponijela sa sobom iz Lurda odgovara: „Bogatstvo i dar od Boga je kao cijela obitelj sudjelovati na ovom predivnom hodočašću. Posebno je teško u ovim izazovnim vremenima kada su mladi okrenuli svoje orijentacije u drugi smjer, daleko od Boga. Zahvalna sam Majci Lurdskoj da nas je kao cijelu obitelj pozvala i da smo se cjelokupno odazvali tome pozivu. Doživjeti to zajedništvo svih nas hodočasnika uz pjesmu Ave Maria nešto je neprocjenjivo, nešto što se ne može opisati našim riječima. To je trenutak kada nebo dotiče zemlju. Tu ljubav Gospine prisutnosti upiješ i poneseš sa sobom u ovaj neki drugi svijet… Ta ljubav Gospine prisutnosti dâ tu snagu da izdržiš do ponovnog susreta u našem predivnom svetištu Lurdu. Hvala, draga Majko! Hvala, Gospe Lurdska!“
Svoje impresije zapisala je i Emilija Mikulić, također iz autobusa br. 1: „Kao i svake godine naša Misija je organizirala hodočašće u Lurd. Po drugi puta moj muž i ja smo se spremili i otišli na to lijepo hodočašće. Cilj nam je bio našoj Majci Božjoj, našoj Zaštitnici, zahvaliti se za sve dobro što imamo u životu, za našu djecu, za naših četvero prekrasnih unučadi. A najviše moliti se za mir u svijetu. Toliko smo žalosni zbog tih ratova i to nas čini jako žalosnim. Kada smo stigli u Lurd, taj osjećaj koji smo doživjeli ne da se opisati. Lurd je za nas raj zemaljski. Sve je bilo lijepo, duhovne mise, procesije, put križa, ispovijedi, paljenje svijeća… Najveća okrepa je voda, koju smo svaki dana pili a i ponijeli sa sobom doma. U autobusu smo se osjećali kao mala obitelj, upoznali smo nove ljude iz naše Misije, susreli drage stare prijatelje iz Misije, iz domovine, čak i kuma od našeg najmlađeg unuka. Taj osjećaj blizine ima samo kod naše Majke Božje, ona nas voli i okuplja. Koja je to radost u srcu i mir u duši! Bili smo svi radosni i svi smo sudjelovali u molitvi i pjesmi. Hvala Ti, Majko, na svemu. Obećavamo da ćemo za koju godinu opet doći. Kraljice Mira, moli za nas!“
Naša Matija, hodočasnica iz autobusa br. 3, koračala je bosonoga i oprala svojim suzama sve postaje Kalvarije dok me držala čvrsto svojim rukama. „Osjetila sam moćnu ruku Njegovu!“
Matijina kći Sanja, majka troje divne djece, napisala je potresno i dirljivo svjedočanstvo: „Spoznala sam da Gospa sve vodi. Iako nisam htjela ići ove godine, Ona je htjela da joj dođem, da je osjetim da je uz nas, da nas vodi i da nas čuva. Ovo mi je drugi put da sam u Lurdu i mogu reći da sam intenzivnije doživjela milost. Sa Gospom, mojom obitelji, mamom, tetom i tetkom koji su došli iz Amerike i s mojim prijateljima koji su uz mene ja sam blagoslovljena. Jedan poseban trenutak mi je ostao u srcu, a to je bilo za vrijeme križnoga puta kada sam hodala zajedno s jednom dobrom dušom koja je u mojim teškim tjelesnim trenucima meni priletjela u pomoć, kao Šimun Cirenac našem Isusu, i ostala je uz mene… to je ljubav prema čovjeku. Blagoslovljena sam sa svima koji su oko mene i ništa nije teško s Gospom nositi. Osjećam da Ona nas vodi i da se ničega ne trebam plašiti. Ona zna sve i Bog će me po njezinu zagovoru ozdraviti duhovno i tjelesno…“
Gospođa Anđa Jurić iz autobusa br. 3 ovako piše: „Sretna sam što sam išla u Lurd. Bilo mi je predivno. Imala sam divne ljude oko sebe jer smo svi skupa išli u susret našoj Gospi Lurdskoj. Ponijela sam sa sobom mir i zadovoljstvo u duši i dragom Bogu zahvaljujem da sam imala priliku ići na hodočašće.“
Velika hvala svim hodočasnicima iz autobusa br. 1, 2 i 3 koji su se odvažili iznijeti svoje osobno svjedočanstvo.
Lurd je nešto posebno. To je mjesto molitve, pjesme, ozdravljenja i obraćenja. To je vrelo milosti i pomoći. Lurd se ne može opisati. Lurd treba vidjeti i doživjeti.
Velika hvala voditelju HKM Mittelbaden don Ivi Nediću, don Vjekoslavu Kaniću, don Stjepanu Matijeviću, pastoralnim suradnicima Sanji Gluhak i Darku Rubčiću jer bez njih ne bismo osjetili radost ovog hodočašća 2024. godine.
Već tradicionalno uz svetkovinu Uzašašća Gospodinova Hrvatski dušobrižnički ured u Njemačkoj i Hrvatska katolička župa Frankfurt na Majni organiziraju hodočašće hrvatskih vjernika Zapadne Europe Blaženoj Djevici Mariji u Lourdes, jedno od najvećih i najposjećenijih marijanskih svetišta u svijetu. Tako je i ove godine u periodu od 9. do 11. svibnja oko tisuću i pol Hrvata iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Belgije i Francuske došlo u pohod Gospi Lurdskoj.
Iz naše misije Mittelbaden na hodočašću je sudjelovalo rekordnih 200 vjernika iz svih 11 zajednica: Baden-Baden, Bretten, Bruchsal, Eppingen, Gaggenau, Karlsruhe, Kehl, Kirrlach, Offenburg, Pforzheim, Rastatt, kojima se pridružilo 8 hodočasnika iz misije Saarbrücken/Trier te nekoliko vjernika pristiglih iz Hrvatske pa čak i Sjedinjenih Američkih Država. Za organizaciju hodočašća i vodstvo bili su zaduženi voditelj misije don Ivo Nedić, pastoralni djelatnici Sanja Gluhak i Darko Rubčić te svećenici don Stjepan Matijević i don Vjekoslav Kanić.
Zbog velikog broja vjernika morali smo angažirati tri autobusa: veliki autobus na kat autoprijevoznika ‘Eberhardt’, kojim su upravljali naši stari prijatelji Damir Ćurković i Alen Dardalić, te dva autobusa autoprijevoznika ‘Steidl’ iz Neumarkta kojim su upravljala dvojica njemačkih i dvojica rumunjskih vozača.
Na put smo krenuli u srijedu, 8. 5. u poslijepodnevnim satima s dva autobusa iz Pforzheima i jednim iz Bruchsala. Crkva Autobahnkirche u blizini Baden-Badena bila je mjesto sastajanja svih hodočasnika naše misije gdje smo se zajednički pomolili za sretan put i plodonosno hodočašće, a blagoslov nam je udijelio don Vjekoslav Kanić. U 21 sat nastavili smo naš put prema Lourdesu. Putem se molilo i pjevalo.
Na svetkovinu Uzašašća Gospodinova, u četvrtak, 9. svibnja u popodnevnim satima stigli smo u Lourdes. Većina vjernika bila je smještena u hotelu ‘Astrid’ a ostatak u hotelu ‘Agena’. Nakon ručka, smještanja po sobama i osvježenja uslijedio je službeni program hodočašća.
Program je započeo poslijepodnevnom svečanom misom u crkvi sv. Bernardice koju je predslavio fra Zvonko Tolić, voditelj Hrvatske katoličke misije Berlin, uz suslavlje 25 hrvatskih svećenika. U propovijedi je fra Zvonko povezao naše svakodnevne životne križeve s Isusovim križem, ali i njegovim Uskrsnućem i Uzašašćem na nebo. Ukoliko ih predamo Bogu, naši križevi mogu postati oruđem svjedočenja Božje ljubavi. Kristovo Uzašašće na nebo je i uzašašće naših nadanja. Naglasio je također važnost euharistije, koja je sakramentalni znak, simbol Božje ljubavi i blizine čovjeku. Na koncu misnoga slavlja riječi pozdrava i zahvale uime organizatora okupljenima je uputio župnik HKŽ Frankfurt fra Petar Komljenović. Liturgijsko pjevanje sa skupinom pjevača iz različitih misija predvodila je s. Filipa Smoljo, pastoralna suradnica u HKŽ Frankfurt.
U večernjim satima uslijedila je nadaleko poznata i svima omiljena procesija u kojoj mnoštvo vjernika s upaljenim svijećama prati Gospin kip hodeći i moleći krunicu na više jezika te na koncu ispuni prostor ispred bazilike svete Krunice. U procesiji se pjevalo i molilo na hrvatskom jeziku, a vidjele su se i brojne hrvatske zastave i transparenti hrvatskih misija i zajednica.
Drugoga dana, u petak, 10. svibnja, program je započeo svetom misom u špilji Gospina ukazanja (Grotte da Massabielle), koju je u zajedništvu s ostalim hrvatskim svećenicima predslavio fra Šimun Ćorić, voditelj Hrvatske katoličke misije Solothurn u Švicarskoj. U propovijedi je naglasio kako mnogi od nas nosimo ratove u sebi, nezadovoljstva pa čak i očaj, a kršćanin bi naprotiv trebao biti čovjek nade i radosti jer upravo Krist želi od nas da budemo sretni. Istinski kršćanin je čovjek plodan, koji donosi mnogo roda, koji širi oko sebe radost i raspoloženje, koji ostavlja širinu za Boga. Naše hodočašće u Lourdes ne bi smjelo ostati samo na razini turizma, izleta, nego bi trebalo rezultirati dobrim plodovima u našim životima, u našoj svakodnevici. Liturgijsko pjevanje animirao je fra Šimun uz gitaru.
Poslije svete mise organizirano je zajedničko fotografiranje svih hrvatskih vjernika ispred lurdske bazilike, a nakon toga je na brdu Kalvarija u neposrednoj blizini svetišta uslijedila pobožnost puta križa koju su predvodili svećenici iz nekoliko hrvatskih misija. U veličanstvenoj povorci vjernici su, od kojih su mnogi hodali bosi, koračali od postaje do postaje razmatrajući Isusov put križa i pridružujući mu u molitvama i svoje životne patnje i križeve.
U poslijepodnevnim satima u crkvi sv. Bernardice vjernici su imali mogućnost za ispovijed, sakrament pomirenja s Bogom, drugima i samim sobom te je bilo upriličeno i klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom. Dan je zaključen ponovno večernjom procesijom s upaljenim svijećama u prostoru svetišta.
Posljednji dan trodnevnoga programa, subota, 11. svibnja, okončan je svetom misom u bazilici sv. Pija X. Misu je predslavio fra Vidan Mišković, voditelj Hrvatske katoličke misije Duisburg. Fra Vidan je u propovijedi govorio o važnosti nebeske Majke Marije u životu i vjeri kršćana. Pred njom ne trebamo glumiti, nego joj se utjecati puni pouzdanja jer nas poznaje i voli. Propovjednik je podsjetio kako je jedan od brojnih Marijinih naziva i onaj – Gospa od Zdravlja, a Lourdes je upravo jedno od najpoznatijih svjetskih svetišta u koje se slijevaju rijeke bolesnika. Premda većina od njih vjerojatno neće biti izliječena, bolesni rado dolaze u Lourdes kako bi po Gospinu zagovoru od Boga izmolili novu snagu za podnošenje svojih tjelesnih i duševnih bolesti i životnih križeva.
Na koncu misnoga slavlja riječima zahvale Bogu, svećenicima i svim hodočasnicima koje je uime organizatora uputio fra Petar Komljenović službeno je okončano ovogodišnje hodočašće hrvatskih vjernika Zapadne Europe u Lourdesu koje će svim sudionicima ostati u sjećanju i po izuzetno lijepom vremenu i ljetnim temperaturama.
Vjernici misije Mittelbaden svoje su hodočašće okončali blagoslovom nabožnih predmeta te procesijom sa zavjetnom svijećom, njezinim postavljanjem i paljenjem.
U poslijepodnevnim satima smo se uputili natrag svojim domovima. U povratku smo imali priliku za duhovno razmatranje, osobna svjedočanstva od kojih su neka bila posebno snažna i dirljiva, pjesmu i međusobno druženje. U jutarnjim satima nedjelje, 12. svibnja, svi smo se okupili kod crkve St. Josef u Gaggenau gdje su nas dočekali i počastili hranom i pićem članovi misijskog vijeća zajednice Gaggenau-Rastatt-Baden-Baden. Nakon okrepe uslijedila je svečana sveta misa koju je predvodio don Ivo Nedić. Pod misom je pjevao mješoviti zbor sastavljen od pjevača iz više zajednica misije. Na koncu mise djeca su, pod vodstvom vjeroučiteljice Sanje Gluhak, izvela kratki prigodni program u povodu Majčinog dana, a ministranti su svim majkama u crkvi podijelili ružu. Zajedničkom misom u Gaggenau i službeno je okončano hodočašće naše misije u Lourdes.
Kada su učenici pitali Isusa da im kaže tko je najveći u kraljevstvu nebeskom, on dozove jedno dijete, postavi ga posred njih i reče: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.” (usp. Mt 18,1-5)
Isus, dakle, za mjeru prikladnosti bivanja u Božjoj blizini uzima dijete. Dječje ponašanje postavlja za uzor svima koji teže za Božjim kraljevstvom. A znamo da su djeca jednostavna, otvorena životu, puna povjerenja prema ljudima oko sebe, iskrena. O kako bi svijet dobro izgledao kada bismo svi bili kao djeca!
Da je doista tako, uvjerit ćete se i sami kada u nastavku pročitate pisma Isusu i molitve naših ovogodišnjih prvopričesnika iz Pforzheima i Bruchsala. (Radi bolje čitljivosti, pisma su gramatički neznatno pročišćena :))
Dragi Bože, molim te da moja mama i moj tata mene zauvijek vole.
Dragi Isuse, molim te da bude moja obitelj zdrava i da radost današnjeg dana ostane u našim srcima zauvijek.
Dragi Isuse, hvala ti za moju obitelj, za zdravlje svih nas. Hvala!
Dragi Isuse! Hvala ti na mojoj obitelji! Hvala ti na mom bratu i sestri iako se nekad svađamo! Hvala ti na ovom danu i svakom drugom koji slijedi! Molim te da čuvaš moju obitelj i da nas vodiš pravim putem, Tvojim putem! I na kraju, hvala ti na svemu!
Isuse, hvala ti za zdravlje moje obitelji, hvala ti za mir i blagostanje.
Dragi Isuse! Došao je najljepši dan, moja sveta Pričest. Jako se radujem. Hvala ti na današnjem danu. Hvala ti na mojim roditeljima i bratu. Obećavam ti da ću biti dobra i da ću slušati roditelje. Isuse, ja te volim!
Bože, čuvaj moju mamu i tatu, čuvaj moju seku i brata!
Mili moj Isuse, molim te, čuvaj moju obitelj, a meni pomozi da budem još bolja u školi.
Isuse, čuvaj moju obitelj. Isuse, prati mene na mom putu.
Dragi Isuse, hvala ti na svim čudesima i na svim dobrim stvorovima. Hvala ti što me jačaš i što me spasavaš od zločinaca i nepoznatih ljudi.
Dragi Isuse, hvala ti da sam zdrav, da mi je dobro, da imam mamu i tatu i da tebe, Isuse, mogu imati svaki dan. Volim te.
Isuse, zahvaljujem ti na daru Prve pričesti. Zahvaljujem ti na svemu dobrom koje mi pružaš.
Dragi Isuse, hvala ti što me čuvaš svaki dan, paziš na mene da budem zdrav i veseo. Jedinu želju koju imam, molim te da mi čuvaš moju obitelj i da svi budemo zdravi i sretni i veseli.
Dragi Isuse, možeš li napraviti da moji roditelji budu zdravi i da ja budem zdrav, i moja braća da budu jako zdrava.
Dragi Isuse, čuvaj moje najmilije, mamu, tatu, svu rodbinu i prijatelje naše. Neka svi ostanu zdravi i da se uvijek svi slažemo.
Dragi Isuse, hvala što me čuvaš svaki dan i paziš na mene da budem zdrav i veseo. Jedinu želju koju imam, molim te da čuvaš moju obitelj i da svi budemo zdravi i sretni.
Dragi Isuse, hvala ti za ovaj dan i molim te da čuvaš mene i moju obitelj. Sretan sam što ću primiti sakrament Prve pričesti.
Dragi Isuse, hvala ti što si došao u moje srce. Molim te za zdravlje moje obitelji. Budi uz mene u školi. Isuse, pomozi nam da prestane rat u cijelome svijetu i da vlada mir. Volim te, Isuse, i čuvaj mene i mog malog brata.
Dragi Isuse, hvala što si mi došao u srce. Molim te, čuvaj moju mamu, tatu, mene i moju braću.
Dragi Isuse, volim te jako puno, volim te iako nisam uvijek dobra, volim te svaki dan i svaku noć, volim te uvijek gdjegod da sam. Rodio si se u Betlehemu, a umro u Jeruzalemu i onda si uskrsnuo. Radio si mnogo dobrih stvari naš Spasitelj si. Hvala, Isuse, za sve što si nam dao. Jedina je meni želja da svi na ovoj zemlji budu sretni.
Dragi Isuse, od danas si moj najbolji prijatelj. Htjela bih da ideš sa mnom u školu i da uvijek paziš na mene. Pomozi svim bolesnim ljudima.
Dragi Bože, pomozi mi da budem dobar u školi i da nikad ne griješim. Hvala ti, Isuse, što si uvijek uz mene. Volim te, Isuse.
Isuse, daj da prestane rat u Izraelu i neka svi ljudi mogu u miru živjeti.
Hvala ti, Gospodine, što si me stvorio, hvala za ovaj dan. Čuvaj me i brani od svakoga zla.
Dragi Isuse, molim te da nijedno dijete nije gladno.
Dragi Isuse, hvala ti na svakom danu u kojem smo moja obitelj i ja zdravi i sretni zajedno. Jako sam sretna i zahvalna što ću primiti sakrament Prve svete pričesti. Želim da budeš moje svjetlo i da živim s tvojim blagoslovom. Dragi Isuse, trudit ću se da te nikada ne razočaram.
Hvala, Isuse, što me paziš i što sam zdrava. Molim te, pazi na sve ljude u svijetu i daj svima hrane i vode. Hvala, Isuse, što paziš na svijet i na ljude.
Zahvaljujem ti, Isuse, što sam živ i nadam se da ćeš me i dalje štititi. Molim te.
Dragi Isuse, pomozi svim ljudima koji trebaju tvoju pomoć. Molim te da svi ratovi prestanu. Molim te za svakodnevni kruh za gladnu djecu.
Bei der Benutzung dieser Seiten kommen Cookies zum Einsatz. Sie beinhalten keine personenbezogenen Daten und lassen keinen Rückschluss auf den Standort zu. OKDatenschutzerklärung
Datenschutz
Privacy Overview
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
