Govori oproštaja od don Ive Nedića i dobrodošlice don Tihomiru Šutalu
U nastavku donosimo oproštajne riječi upućene don Ivi Nediću, dugogodišnjem voditelju misije Mittelbaden, te izraze dobrodošlice njegovu nasljedniku, don Tihomiru Šutalu.
Govore su uputili:
- Monika Mišić, tajnica Hrvatske katoličke misije Mittelbaden
- Bruno Vujević, predsjednik misijskog vijeća zajednice Karlsruhe
- Danijela Jurić-Kaćunić, predsjednica misijskog vijeća zajednica Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden
- Marija Vasilj, predsjednica misijskog vijeća zajednice Bruchsal
- Damir Premužić, predsjednik misijskog vijeća zajednice Pforzheim
- Igor Širhuber, predstavnik zajednice Bretten
- Dominik Spajić, dugogodišnji pastoralni suradnik
- Mladenka Marinović Sušac, dugogodišnja članica zajednice Pforzheim
Monika Mišić, tajnica Hrvatske katoličke misije Mittelbaden
Poštovani gosti, draga braćo i sestre,
U ime Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, srdačno pozdravljam naše drage goste:
provincijala Hrvatske salezijanske provincije don Milana Ivančevića iz Zagreba,
provincijala Njemačke salezijanske provincije don Reinharda Gesinga iz Münchena,
ravnatelja salezijanske zajednice iz Triera don Otta Nosbischa,
izaslanika dekana, vlč. Erharda Bechtolda,
don Damira Stojića,
našeg dosadašnjeg voditelja zajednice don Ivu Nedića
i novog voditelja don Tihomira Šutala,
kao i njihovog subrata – don Janka Belinu.
Pozdravljam i sve vas koji ste danas ovdje kako bismo zajedno izrazili zahvalnost našem dragom don Ivi za sve što je učinio u našoj zajednici, te s radošću poželjeli dobrodošlicu našem novom voditelju, koji će danas biti svečano uveden u svoju novu službu.
Zahvaljujemo don Ivi, koji je punih 20 godina s ljubavlju, predanošću i vjerom vodio našu misiju.
Za bezbroj misa, susreta, ispovijedi, krštenja, vjenčanja, posljednjih ispraćaja. No 20 godina nije samo broj. To je život. To je srce koje je kucalo za ovu zajednicu.
Don Ivo je svojim molitvama, radom i prisutnošću obilježio živote mnogih obitelji, djece, mladih i starijih.
Pod njegovim vodstvom, naša misija nije bila samo mjesto molitve – bila je dom.
Mjesto susreta, utjehe, prijateljstva i zajedništva.
Pokretao je i podržavao brojne humanitarne akcije, uvijek imajući na srcu one najpotrebnije. Njegov neumorni rad bio je svjedočanstvo vjere koja se pretače u konkretna djela ljubavi.
Dragi don Ivo,
danas vam želimo reći jedno veliko – hvala.
Hvala za svaku svetu misu, svaku riječ utjehe, svaki osmijeh, svaku vašu brigu.
Hvala što ste svoj život darovali ovoj misiji i svima nama.
Neka vas Gospodin blagoslovi i obilno nagradi za sve što ste učinili u proteklih 20 godina. Neka vas prati i vodi na vašem novom putu i u novoj zajednici koja vam je povjerena.
Mi ćemo vas uvijek nositi u svojim molitvama i u svojim srcima.
Danas također s radošću i otvorena srca želimo reći: dobrodošli, dragi don Tihomire!
Radujemo se što ćemo s vama nastaviti graditi zajedništvo i širiti vjeru i ljubav u našoj misiji.
U Vaše ruke predajemo budućnost ove zajednice, uz iskreno obećanje da ćemo Vas pratiti svojim molitvama i aktivnom suradnjom.
Neka Vam Gospodin udijeli snagu, mudrost i ustrajnost da nastavite ovo sveto poslanje.
Hvala svima koji ste danas ovdje.
Neka vas sve prati Božji blagoslov!
Bruno Vujević, predsjednik misijskog vijeća zajednice Karlsruhe
Dragi don Ivo,
danas stojimo pred Vama s osjećajem zahvalnosti, poštovanja i blage tuge. Nezahvalna je zadaća riječima obuhvatiti sve ono što ste bili ovoj zajednici, ali ujedno je to i čast koju s ponosom prihvaćamo.
Godine koje ste proveli među nama nisu bile samo služba – bile su život, utkane u svaki kutak naše svakodnevice, u temelje naših obitelji, u tišinu naših gubitaka i u radost naših slavlja.
Bili ste uz nas kad su se rađali novi životi, kad su se gasili stari, kad su se srca lomila i kad su se ponovno sastavljala. Vaša prisutnost bila je više od riječi, više od obreda – bila je svjetionik nesebične ljubavi, strpljenja i predanosti.
U svakom Vašem koraku, u svakoj riječi, u svakom pogledu – osjećala se duboka briga za čovjeka, za dušu, za zajedništvo, a Vaše sebedarje nadilazilo je granice misije, granice država, pa čak i kontinenata.
Učili ste nas kako biti bolji ljudi, kako biti bliži Bogu, i kako biti bliži jedni drugima. Učili ste nas da vjera nije samo riječ, nego djelo. Nije samo molitva, nego život.
Nasljedovali ste Kristove riječi: „Pastir dobri život svoj polaže za ovce“ (Iv 10,11) te nam podarili sebe ne tražeći ništa zauzvrat, osim da budemo bliži Bogu i jedni drugima.
Primite stoga ovaj skromni pokušaj zahvale – iskreni izraz srca cijele zajednice.
Odlazite, ali ostajete zauvijek u našim pričama, u našim molitvama, u našoj dubokoj zahvalnosti.
Neka Vas Gospodin blagoslovi i čuva. Neka Vam podari snagu i mir u svakom danu vaše buduće službe. I neka vas prati onaj isti duh koji je bio s vama dok ste bili s nama – duh ljubavi, nade i vjere.
Od srca HVALA!
Danijela Jurić-Kaćunić, predsjednica misijskog vijeća zajednica Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden
Dragi don Ivo,
teško je pronaći riječi kojima bismo izrazili zahvalnost za sve što ste učinili dok ste vodili našu misiju. Mnogi od nas – i ja osobno – upoznali smo hrvatsku katoličku misiju upravo preko vas. Kao pastir i duhovni vođa, pratili ste naše obitelji od prvih sakramenata pa sve do posljednjih ispraćaja. Kroz duhovne obnove, zajednička okupljanja i poticanje zajedništva u hrvatskom katoličkom duhu, ostavili ste dubok trag i postavili temelje na kojima danas živimo i rastemo.
S posebnom zahvalnošću spominjemo i vašu blizinu onima koje društvo često zaboravlja – poput zatvorenika – te vašu neumornu ustrajnost u službi, unatoč godinama. Time ste nas naučili što znači istinski služiti Bogu i čovjeku. Vjerujemo da vam je utjeha što našu zajednicu ostavljate u dobrim i sigurnim rukama.
Hvala i Vama, dragi don Tihomire, što ste spremno preuzeli plamen koji je don Ivo zapalio u nama. Već na prvom susretu osjetili smo Vaš salezijanski duh i ljubav prema mladima. Vašom upornošću pokrenute su redovite mise za mlade, a osnovano je i misijsko vijeće mladih. Kako se kaže – na mladima svijet ostaje – a mi roditelji mirniji smo kad vidimo da naša djeca rastu u vjeri i zajedništvu.
Don Ivo, iako se selite u Ludwigshafen, koji nam i nije daleko, znamo da ćemo ostati povezani. Bit će novih prilika za zajednička hodočašća, susrete i ispovijedi. Želimo vam obilje Božjeg blagoslova i snagu Duha Svetoga u daljnjem radu i vođenju nove zajednice.
Nama vjernicima posebno je dragocjeno jedinstvo i zajedništvo među vama svećenicima; kroz vaše vodstvo i mi postajemo jači i složniji, a to je temelj očuvanja našeg hrvatskog katoličkog identiteta u tuđini.
Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u pripremama ovoga oproštaja, prije svega vijećnicima i vama koji ste nas podržali molitvom, pjesmom, ministriranjem, pripremom hrane i posluživanjem. Sve to pokazuje da smo živa i snažna zajednica.
Na kraju, kao i uvijek, najveća hvala dragom Bogu na svemu što smo od njega primili.
Neka vas obojicu – don Ivo i don Tihomire – dragi Bog blagoslovi i čuva u vašem radu!
Marija Vasilj, predsjednica misijskog vijeća zajednice Bruchsal
Hvaljen Isus i Marija,
dragi don Ivane, dragi don Tihomire, dragi naši župljani.
Danas je jedan poseban, svečan i dirljiv trenutak za našu zajednicu. Danas u našim srcima stoje zajedno: i tuga i radost – i rastanak i novi početak.
Dragi don Ivane, više od 20 godina si s nama. Teško je pronaći riječi koje bi opisale koliko si nam značio i koliko nam značiš.
Bio si više od svećenika, više od pastira. Bio si prijatelj, oslonac, netko na koga smo uvijek mogli računati. Bio si tu u svakom trenutku: u radosti i u suzama – u veselju i u boli.
Volio si nas sve – mlade i stare. Obilazio bolesnike, bio uz one kojima je trebala utjeha; uvijek s osmjehom, uvijek s ljubavlju koja je grijala dušu. Tvoj život među nama bio je svjedočanstvo vjere, ljubavi i ustrajnosti.
I dok se opraštamo, osjećamo i radost. Naime s velikim veseljem dočekujemo don Tihomira, koji je već godinu dana dio naše zajednice, dio naše obitelji.
Dragi don Tihomire, kroz ovu godinu dana pokazao si nam svoju blizinu, svoju jednostavnost i svoju dobrotu. Danas Ti želimo reći: prihvaćamo Te otvorenog srca, poštujemo Te i cijenimo Te. Želimo da nastaviš put kojim je kročio don Ivan – put ljubavi, zajedništva i vjere. Vjerujemo da ćeš nas voditi u istoj gorljivosti i s istom radošću, te da ćeš zajedno s nama rasti u vjeri, nadi i ljubavi.
Dragi don Ivane, teško nam je oprostiti se od Tebe, s dubokim poštovanjem i zahvalnošću u ime naše zajednice želim ti reći jedno veliko HVALA.
Hvala Ti za sve što si učinio za našu zajednicu. Hvala Ti što si bio naš vodič, naš stup, naše srce. Hvala Ti za svaku molitvu, za svaki korak koji si učinio s nama i za nas, za svaku žrtvu i svaku lijepu riječ.
Želimo da znaš da Te nosimo u srcima, da Tvoj osmijeh, Tvoja dobrota i Tvoje riječi ostaju s nama. Neka dragi Bog i dalje vodi Tvoje korake, kao što si Ti vodio naše. Neka Tvoja ljubav i primjer nastave živjeti kroz sve nas u ovoj misiji i izvan nje.
U Tvojoj novoj zajednici želimo Ti svako dobro, obilje Božjeg blagoslova i vjerujemo da ćeš i tamo sijati ono isto sjeme vjere, nade i ljubavi koje si sijao među nama.
Danas nije ni kraj, ni početak, nego jedan blagoslovljeni prijelaz. Don Ivan odlazi i ostavlja tragove ljubavi. Don Tihomir dolazi i preuzima baklju da nas vodi dalje, da zajedno s njim gradimo našu misiju i zajednicu. Neka Gospodin blagoslovi oba puta.
I na kraju, dragi don Ivane, misijsko pastoralno vijeće daruje Ti svoj znak zahvalnosti. On je uspomena na Tvoju trajnu prisutnost među nama, na Tvoje vodstvo i na povjerenje koje si uvijek imao u nas.
I naši – Tvoji folkloraši žele Ti predati svoj dar. U njemu je utkano sve ono što su s Tobom dijelili: pjesme, igre, običaji i radost zajedništva. To je dar srca, pun ljubavi i zahvalnosti, koji će Te uvijek podsjećati na nas.
A Tebi, dragi don Tihomir,e darujemo cvijet. Cvijet kao znak života, rasta i ljepote. Neka bude simbol naše želje da zajedno s Tobom rastemo, cvjetamo i jačamo u vjeri, ljubavi i zajedništvu.
A mi svi ovdje okupljeni – don Ivane i don Tihomire – darujemo vas najljepšim i najvećim darom – svojom MOLITVOM, da vas Gospodin prati, jača i blagoslovi u svemu što činite.
DIVNO JE ŠTO POSTOJITE, OD SRCA VAM HVALA I SRETNO VAM BILO!
Damir Premužić, predsjednik misijskog vijeća zajednice Pforzheim
Dragi naš don Ivo,
evo nas na kraju Vaše oproštajne turneje gdje se puno toga dobrog i lijepog reklo a ipak na kraju taj Vaš odlazak teško je prihvatiti. Vi ste u svoja dva mandata u misiji Pforzheim-Bruchsal pa onda u HKM Mittelbaden jako puno učinili za sve nas vjernike ovdje. Za to Vam od srca želimo zahvaliti.
Sve ste te godine bili s nama i niste taj svoj posao i zvanje vidjeli samo kao službu.
Bili ste gdje su se rađali novi životi, bili ste uvijek gdje je bolest zavladala, bili ste s nama kada nam je bilo najteže, kada su se stari životi gasili. Nikada se niste štedjeli i svako putovanje i put Vam nije bio težak, da budete s nama kad smo Vas trebali.
Vaša prisutnost bila je više od riječi, više od obreda – bila je svjetionik nesebične ljubavi, strpljenja i predanosti. U svemu što ste činili, uvijek se osjećala duboka briga za čovjeka, za dušu, za zajedništvo, za bolesne i slabije, i uvijek ste sve od sebe dali da se pomogne, bilo to unutar granice misije, u domovini pa i čak na drugim kontinentima.
Pokazivali ste nam kako biti bolji ljudi, kako biti bliži Bogu i jedni drugima a isto tako da vjera nije samo riječ nego i djelo.
Za sve to Vas molimo da primite ovaj skromni pokušaj zahvale koji je iskreni izraz cijele naše zajednice. Vi idete ali ostajete zauvijek u našim pričama i molitvama.
Za Vaš novi misionarski poziv želimo Vam sve najbolje i puno Božjeg blagoslova i neka Vas prati duh ljubavi, nade i vjere.
HVALA!
Dragi naš don Tihomire,
dobro nam došli u HKM Mittelbaden i u Pforzheim. Hvala Vam što ste pristali na ovaj misionarski poziv.
Želimo Vam od srca puno Božjeg blagoslova, sreće, snage, zdravlja i uspjeha u Vašoj novoj funkciji kao voditelj misije HKM Mittelbaden.
Igor Širhuber, predstavnik misijske zajednice Bretten
Dragi naš don Ivo,
najljepšim slavljem, Euharistijom, dali smo hvalu dobrome Bogu jer sve što jesmo i imamo, sve je njegov dar.
Po Božjoj providnosti Vi ste nama bili poslani za pastira i učitelja kako biste nas, svoje vjernike opremili za sveto djelo služenja.
Današnjim danom završava Vaše služenje nama; završavamo dionicu životnog puta koju smo kroz 20 godina zajedno prolazili. Iskreno Vam želimo reći: Žao nam je što odlazite.
Ali život znači i promjene, i na to se čovjek mora naviknuti.
Iako su nam srca i misli ispunjeni sjetom, tugom i mnogim pitanjima, u nama ima i puno radosti i zahvalnosti.
Ponajprije hvala Bogu koji Vas je poslao k nama kao svoje izabrano oruđe i Vi ste mu dopustili da se u životima mnogih od nas Vama posluži kako bismo rasli u svetosti. Bili ste među nama kao jedan od nas, a opet drugačiji jer Kristov ste svećenik. Pamtit ćemo Vas po Vašoj jednostavnosti i otvorenosti i požrtvovnosti.
Teško, gotovo je nemoguće mjeriti obilje duhovnog bogatstva koje je Bog preko Vas izlijevao na nas po redovitom lomljenju Kruha i Riječi života, po nebrojenim ispovijedima i molitvama.
Hvala Vam za sve nadahnute propovijedi.
Hvala Vam što ste na svoj originalni način u ovoj Misiji nastavili graditi živu Crkvu kroz razne skupine kojima ste omogućili djelovanje kako bi svatko od nas, tko je to zauzetije želio, mogao rasti i ugrađivati se u duhovni dom.
U našoj ste Misiji ostavili divan i duboki trag.
Znamo da Vam nije uvijek bilo lako među nama, jer u mnogim našim srcima bilo Vam je tijesno. Na razne načine, a ponajviše svojom strpljivošću, zauzetošću u izvršavanju zahtjevnih zadaća te naprosto prisutnošću, kao Pavao nekoć svoje učenike, Vi ste nas preklinjali da raširimo svoja srca i da Vam dademo više mjesta u nama samima. I dok ste nam služili i pozivali nas da surađujemo s Vama, rodilo se i raslo je naše prijateljstvo. I sada nas napuštate. Valjda tako mora biti.
Danas, dok se rastajemo, prigodnim Vam darom želimo kao župna zajednica zahvaliti na svemu što ste lijepo učinili za nas. U toj želji i zahvalnosti primite naš dar, u spomen na zadnjih 20 godina Vašeg življenja s nama.
Kroz minule godine vodili ste nas na hodočašća u mnoga naša svetišta, kako bi naša vjera bila učvršćena novim milostima. Vodili ste nas na prekrasne izlete koje ćemo rado pamtiti.
Hvala za svaki korak učinjen s nama.
Hvala za svako dobro djelo i za svaku lijepu riječ.
Želimo Vam sve najbolje u novoj zajednici, i neka Vas uvijek prati Božji blagoslov!
Ovo nije zbogom, nego doviđenja.
I na kraju, na svemu, dragi naš don Ivo, od srca Vam HVALA.
Hvala u ime zajednice Bretten, hvala u ime cijele Misije.
Dominik Spajić, dugogodišnji pastoralni suradnik u HKM Pforzheim-Bruchsal i HKM Mittelbaden
Uz don Ivu Nedića me veže niz godina zajedničkog rada u Hrvatskoj katoličkoj misiji.
On kao voditelj ondašnje misije Pforzheim-Bruchsal, a ja kao pastoralni suradnik, počeli smo suradnju davne 1983.
Obojica smo imali tek 30-ak godina: on kao mladi salezijanac poslan iz Zagreba, a ja kao referendar poslan iz Nadbiskupije Freiburg kako bih djelovao među svojim Hrvatima.
Don Ivo je imao kratko iskustvo pastoralnog rada na malom otoku Prviću, a ja sam već godinu radio s prethodnim voditeljem Misije don Petrom Kuranom.
Već u startu sam primijetio da smo potpuno različitog temperamenta. Ali, to nije išlo na štetu suradnje oko postavljenih ciljeva.
Don Ivo je bio nemirna duha, uvijek tjeran novim htijenjima i idejama, dok sam ja bio više suzdržan i oprezan.
Čitavu ondašnju misiju Pforzheim-Bruchsal najprije smo vodili nas dvojica. Uskoro je, zbog obima rada, namješten i don Mihael Rodić koji će kasnije preuzeti vodstvo. Dvojica svećenika su dijelila sakramente, ja sam im pomagao oko pripreme i liturgije te zapisivao u matice.
Skoro svaki dan u tjednu držali smo vjeronauk za onda brojnu hrvatsku djecu i mladež. Tjedno smo posjećivali bolnice, a don Ivo i zatvore, u Pforzheimu i Bruchsalu.
Svake se godine pripremalo i išlo na vjeronaučnu olimpijadu u Offenbachu kod Frankfurta. U istom se sklopu održavao i nogometni turnir, s koga bi se naši mladi redovito vraćali s osvojenim 1. ili 2. mjestom.
Zborovi su se sastajali na redovite probe, folkloraši na ples i druženje.
Don Ivo i ja smo bili pokrenuli i teološku tribinu gdje se okupljao znatan broj sudionika. Uređivali smo i tiskali misijsko glasilo „Prisutnost“.
Okušavao se don Ivo i kao redatelj dramskih priredbi. Bilo je druženja, veselja i zabave.
Imali smo crkvena vijeća u većim gradovima koja su se brinula oko mnogih stvari, posebno oko organizacije priredbi. A tih je priredbi bilo više puta godišnje. Osim nogometnih turnira i zabava za Dan inozemnog sugrađanina u mjesecu rujnu, redovito se u Bruchsalu i Pforzheimu priređivala fešta u adventu i povodom Majčina dana.
Don Ivo je rado osluškivao prijedloge iz naroda te je nastojao udovoljiti im.
Tako je uveo redovitu misu za zajednicu u Eppingenu te otvorio filijalni ured u Bruchsalu.
Vjernici su htjeli na hodočašća. Don Ivo im predloži da idu u Birnau na Bodenskom jezeru misleći ih tako udobrovoljiti. Međutim, interes je bio toliki da smo u svibnju 1985. na Birnau doveli 500 hodočasnika u punih 9 autobusa.
Don Ivo je rado pomagao organizirajući dobrovoljne priloge za stradale ili neke skupe operacije. To je pratilo čitav njegov rad u prvom i drugom mandatu.
A što se tiče drugog mandata, on je počeo nakon skoro 20 godina don Ivina izbivanja, najprije u Splitu, kasnije u Ingolstadtu.
U tih 20 godina mnogo se toga promijenilo kako u našoj misiji, tako i u Domovini.
Dok je don Ivo gradio centar za mladež na splitskom Kmanu i brinuo se za istu, ovdje je bilo mnoštvo ratnih izbjeglica iz bivše države.
Misiju su vodili najprije don Mihael Rodić, zatim don Niko Šošić. Kad se rat smirio, izbjeglice su se morale vratiti nazad, a naša je misija opustjela brojčano i duhovno. Voditelj je bio desetak godina don Ivan Bolkovac. Pred njegov premještaj 2006. dolazi iz Zagreba ondašnji provincijal Salezijanske provincije don Ambrozije Matušić s informacijom da se, zbog malog broja vjernika, u jednu novu misiju sjedinjuju četiri bivše: Pforzheim-Bruchsal, Karlsruhe, Gaggenau i Offenburg.
U razgovoru s provincijalom usudio sam mu predložiti da za voditelja te mega-zajednice može jedino poslati don Ivu Nedića. Isti sam prijedlog učinio i u razgovoru s biskupom Klugom u Freiburgu.
Ne znam jesu li se odgovorni osvrćali na moj prijedlog, no svakako sam imao dobru procjenu. Don Ivo je od te godine do sada uspješno vodio ne jednu, već četiri bivše misije. A i petu je usput uzeo u posjed. To je Ludwigshafen, kamo sada odlazi.
Predviđanja Nadbiskupije Freiburg da će broj vjernika spasti na malo nisu se obistinila. Naprotiv, uslijed potražnje boljih radnih i životnih uvjeta, mnoge su mlade obitelji iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine ove naše crkve ponovno ispunile životom i molitvom.
Vremenski okvir ne dozvoljava da se nabrajaju pojedinosti iz drugog i dugog don Ivinog mandata koji je odradio u misiji Mittelbaden.
Istaknuo bih samo uvođenje redovitih tečajeva za mladence koji se održavaju u Karlsruheu. Nadalje, preko 500 kumstava s misijom Tatale u afričkoj Gani sigurno su plod don Ivina misionarskog žara koji ni nakon toliko godina nije ugasnuo.
Stog sam siguran: njegov polet, koji je zadržao i u zrelim godinama, trčećim će ga korakom dovesti pred Gospodina. Neka mu On bude milostiv na dobrobit nove zajednice te na vlastitu sreću i zadovoljstvo!
Novoimenovanom voditelju misije Mittelbaden, don Tihomiru Šutalo, srdačna dobrodošlica i obilje Božjeg blagoslova!
Mladenka Marinović Sušac, dugogodišnja članica zajednice Pforzheim
Poštovani i dragi don Ivo,
pišući ovo pismo srce mi je puno emocija.
Zamolila sam gosp. Darka da pročita ovih par rečenica jer sam ja trenutno u Hercegovini i ne mogu da ti se osobno zahvalim. Ja Ti ne zahvaljujem za ovih zadnjih 20 god. o kojima Ti mnogi već zahvališe. Ja Ti želim izraziti najdublju zahvalnost i poštovanje za Tvoj rad i predanost u teškom i burnom vremenu preuzimanja Misije. Pokazao si veliku hrabrost, mudrost i vjeru. Tvoj trud i rad u širenju Božje riječi i pružanju duhovne podrške bili su neprocjenjivi. Ti si udario temelje i danas je misija zahvaljujući Tebi ovo što jest.
HVALA Ti u ime svih onih koji nisu više među nama.
Izveo si našu djecu na pravi put. Oni danas imaju svoju djecu i svi smo danas ponosni na Tebe. Nisi samo vršio svoju dužnost nego si pokazao istinsku ljubav i brigu za nas. Kroz godine pokazao si izvanrednu empatiju, suosjećanje i razumijevanje za sve bolesne koje si uvijek sa puno ljubavi posjećivao po bolnicama.
HVALA don Ivo za sve. Hvala za ljubav koju si pružio i dao mojoj obitelji a posebno u ispraćaju mog supruga na vječni počinak.
Zato će Tvoja služba davanja ostati ZAPAMĆENA kao primjer istinske ljubavi i predanosti.
Bio si brat
Bio si čovjek
SVEĆENIK
Bio si ljubav široko raskriljena,
visoko zapućena i duboko utemeljena.
Neka Te Bog blagoslovi i dalje vodi na Tvom putu.
DON IVO… HVALA ZA SVE!
