Svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Marko Petričević, koji je većinu svoga svećeničkog života i djelovanja proveo pastoralno djelujući na njemačkim župama, blago je 28. prosinca 2022. preminuo u Gospodinu u njemačkom gradu Karlsruhe u 70. godini života i 45. godini svećeništva, objavljeno je na mrežnoj stranici njemačke nadbiskupije Freiburg.

Sveta misa zadušnica za pokojnog svećenika Marka bit će u crkvi sv. Mihovila u Karlsruheu u srijedu, 11. siječnja 2023. u 18 sati, a bit će sahranjen u krugu najuže rodbine, prijatelja i poznanika.

Svećenik Marko Petričević rođen je 7. travnja 1953. od roditelja Ivana i Katarine rođ. Bošković u mjestu Hrasnica u župi Bistrica kod Uskoplja. Osnovnu školu pohađao je u Pavić Polju, srednju u Subotici, a filozofsko-teološko studij završio u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu i Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu. Za svećenika je zaređen na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1978.

Na spomenutoj mrežnoj stanici piše da je svećenik Marko došao je u nadbiskupiju Freiburg 1983. godine i da je najprije obavljao službu župnog vikara u župi sv. Kilijana u Osterburkenu te da je u isto vrijeme pastoralno djelovao i u: sv. Kilijanu, Ahorn-Berolzheimu, sv. Mariji, Ahorn-Eubigheimu i u župi sv. Petra i Pavla u Ravenstein-Oberwittstadtu. Od studenog 1986. bio je župni upravitelj u Hornbergu i Hornberg-Niederwasseru. U rujnu 1990. preselio se iz Schwarzwalda u Tengen u Hegau, gdje je više od 16 godina vodio župu sv. Lovre te bio župnik župa sv. Mihovila i sv. Gordijana i Epimaha u okruzima Blumenfeld i Watterdingen, a od srpnja 2005. i župe svetog Martina u Tengen-Büßlingenu i svete Verene u Tengen-Wiechsu. Marko Petričević je od veljače 2007. bio najprije župni upravitelj u Donaueschingenu, a potom je imenovan voditeljem pastoralne jedinice Junge Donau. Nakon što mu je 2015. godine povjereno vođenje pastoralne jedinice u Heitersheimu, iz zdravstvenih je razloga tu službu mogao obavljati samo kratko vrijeme, pa je u travnju 2016. kao suradnik prešao u pastoralnu jedinicu Leimen-Nußloch-Sandhausen.

Zbog trajno narušenog zdravstvenog stanja Marko Petričević je 1. srpnja 2018. godine umirovljen.

Na spomenutoj mrežnoj stranici piše da je svećenički rad Marka Petričevića bio obilježen susretljivošću, uljudnošću, skromnošću i otvorenošću za pitanja i brige ljudi. Posebna mu je karizma bila osobni razgovor i individualno dušobrižništvo. Kad god mu je to bilo moguće, rado je pomagao u liturgijskim slavljima i nakon umirovljenja. Dušobrižništvo mu je bilo na srcu sve do smrti.

[Izvor: Katolička tiskovna agencija: https://www.ktabkbih.net/hr/vijesti/u-njemackoj-preminuo-vrhbosanski-svecenik-vlc-marko-petricevic/111458]

VATIKAN (Vatican News/Informativna Katolička Agencija) – Papa emeritus Benedikt XVI. preminuo je u subotu, 31. 12. 2022. u 9 sati i 34 minute u svojoj rezidenciji u Vatikanu u rezidenciji samostana Mater Ecclesiae, koju je 95-godišnji Papa emeritus izabrao za svoju rezidenciju nakon što se 2013. godine odrekao Petrove službe.

Sâm papa Franjo želio je javno podijeliti vijest o pogoršanom zdravstvenom stanju svojega prethodnika, na kraju posljednje ovogodišnje opće audijencije, 28. prosinca, kada je potaknuo na molitvu za papu emeritusa, koji je – kako je rekao – teško bolestan, da ga Gospodin utješi i podupre u tom svjedočanstvu ljubavi prema Crkvi do kraja. Na svim su se kontinentima odmah umnožile molitvene inicijative s porukama solidarnosti i blizine također iz necrkvenog svijeta.

Životopis pape emeritusa Benedikta XVI.

Kardinal Joseph Ratzinger, papa emeritus Benedikt XVI., rođen je na Veliku subotu, 16. travnja 1927., u Marktlu na Innu, u biskupiji Passau u Njemačkoj, a istoga je dana i kršten. Joseph Ratzinger proveo je djetinjstvo i mladost u Traunsteinu, gradiću na granici s Austrijom, 30 km udaljenom od Salzburga. U takvu okruženju, koje je on sam označio kao “mozartovsko”, primio je kršćanski, ljudski i kulturalni odgoj. Razdoblje njegove mladosti nije bilo lagano.

Vjera i obiteljski odgoj pripremili su ga na suočavanje s teškim iskustvom tih vremena, kad je nacistički režim održavao ozračje snažnoga neprijateljstva prema Katoličkoj Crkvi. Mladi Joseph vidio je kako su nacisti pretukli župnika prije nego što je išao slaviti misu. Upravo je u takvoj teškoj situaciji morao otkriti ljepotu i istinu vjere i Krista, pri čemu je temeljnu ulogu odigralo držanje njegove obitelji koja je uvijek davala jasno svjedočanstvo dobrote i nade, ukorijenjeno u svjesnom pripadanju Crkvi.

Posljednjih mjeseci II. svjetskog rata bio je unovačen u pomoćnu protuzračnu službu. Od 1946. do 1951. godine studirao je filozofiju i teologiju na Filozofsko-teološkoj visokoj školi u Freisingu i na Münchenskom sveučilištu u Bavarskoj. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1951. Godinu dana kasnije započeo je s poučavanjem na Visokoj školi u Freisingu.

Godine 1953. postigao je doktorat iz teologije o temi “Narod i Božji dom u Augustinovu nauku o Crkvi”. Četiri godine kasnije, pod vodstvom poznatoga profesora fundamentalne teologije Gottlieba Söhngena obranio je habilitacijski rad “Teologija povijesti svetoga Bonaventure”. Nakon što je poučavao dogmatiku i fundamentalnu teologiju na Filozofsko-teološkoj visokoj školi u Freisingu, nastavio je s poučavanjem na različitim sveučilištima: od 1959. do 1963. u Bonnu, od 1963. do 1966. u Münsteru, te od 1966. do 1969. u Tübingenu. U toj posljednjoj godini pozvan je za profesora dogmatike i povijesti dogme na Sveučilište u Regensburgu, gdje je odmah preuzeo službu potpredsjednika Sveučilišta.

Od 1962. do 1965. godine dao je značajan doprinos, kao “ekspert” na Drugom vatikanskom saboru, u svojstvu teološkog savjetnika nadbiskupa Kölna kardinala Josepha Fringsa. Intenzivna znanstvena djelatnost pribavila mu je značajne zadatke u službi Njemačke biskupske konferencije i u Međunarodnoj teološkoj komisiji.

Godine 1972., zajedno s Hans Urs von Balthasarom, Henrijem de Lubacom i drugim velikim teolozima utemeljio je teološki časopis Communio.

Papa Pavao VI. imenovao ga je 25. ožujka 1977. nadbiskupom Münchena i Freisinga, a 28. svibnja primio je biskupski red. Nakon 80 godina bio je prvi dijecezanski svećenik koji je preuzeo pastoralno vođenje te velike bavarske nadbiskupije. Izabrao je biskupsko geslo “Suradnik istine”, te ga je sam i protumačio: “S jedne strane, činilo mi se da je takav bio odnos između moga prethodnoga zadatka da budem profesor i novoga poslanja. Premda na različite načine, ono što je bilo ostaje u igri, bilo je traženje istine, služenje istini. S druge strane, izabrao sam ovo geslo jer je u današnjem svijetu tema istine gotovo sasvim prešućena; čini se doista kao da bi bila nešto preveliko za čovjeka, unatoč tome što se sve raspada nedostaje li istine”.

Na Konzistoriju od 27. lipnja iste godine, Pavao VI. kreirao ga je kardinalom prezbiterom s naslovnom crkvom Santa Maria Consolatrice al Tiburtino. Godine 1978. kardinal Ratzinger sudjelovao je na konklavi koja se održala 25. i 26. kolovoza, na kojoj je izabran Ivan Pavao I. koji ga je imenovao svojim posebnim izaslanikom na III. međunarodnom mariološkom kongresu u Guayaquilu u Ekvadoru, od 16. do 24. rujna. U listopadu iste godine sudjelovao je na konklavi na kojoj je izabran Ivan Pavao II.

Bio je predavač na V. redovnoj općoj skupštini Sinode biskupa 1980. godine o Poslanju kršćanske obitelji u suvremenom svijetu te delegirani Predsjednik VI. redovne opće skupštine 1983. godine o Pomirenju i pokori u poslanju Crkve.

Ivan Pavao II. imenovao ga je 25. studenoga 1981. godine prefektom Kongregacije za nauk vjere i predsjednikom Papinske biblijske komisije te Međunarodne teološke komisije. Odrekao se pastoralnoga upravljanja Nadbiskupijom Münchena i Freisinga 15. veljače 1982. Papa ga je 5. travnja 1993. uzdigao u kardinalski red biskupa te mu je dodijeljen suburbikarni naslov Velletri – Segni.

Bio je Predsjednik Komisije za pripremu Katekizma Katoličke Crkve, a nakon šest godina rada (1986. – 1992.) predstavio je Svetom Ocu novi Katekizam. Ivan Pavao II. odobrio je 6. studenoga 1998. njegovo uzdizanje u službu vicedekana Kardinalskoga zbora, a 30. studenoga 2002. godine u službu dekana, čemu je slijedilo i dodjeljivanje suburbikarnoga naslova Ostije. Na proslavi XII. stoljeća uspostave Biskupije u Paderbornu u Njemačkoj 3. siječnja 1999. bio je papin posebni izaslanik. Od 13. studenoga 2000. godine je počasni akademik Papinske akademije znanosti.

U Rimskoj kuriji bio je član Vijeća Državnoga tajništva za odnose s državama, Kongregacija za istočne Crkve, za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, za biskupe, za evangelizaciju naroda, za katolički odgoj, za kler i za kauze svetih; potom Papinskih vijeća za promicanje jedinstva kršćana i za kulturu; Vrhovnoga suda Apostolske signature; te Papinskih komisija za Latinsku Ameriku, “Ecclesia Dei”, za autentično tumačenje Zakonika kanonskog prava i za reviziju Zakonika istočnoga kanonskog prava.

Među njegovim brojnim izdanjima posebno mjesto zauzima knjiga “Uvod u kršćanstvo”, zbirka sveučilišnih predavanja o apostolskoj ispovijesti vjere, objavljena 1968. godine; “Dogma i propovijedanje” (1973.), antologija eseja, homilija i razmišljanja posvećenih pastoralu. Velik je odjek polučio njegov govor održan na Bavarskoj akademiji na temu “Zašto sam još uvijek u Crkvi”, u kojem je, na uobičajeno jasan način, izjavio: “Samo je u Crkvi moguće biti kršćanin, a ne na rubovima Crkve”.

Niz njegovih izdanja obilno je nastavljen tijekom godina, te je predstavljao smjerokaz brojnim osobama, posebno onima koji su htjeli dublje proučiti teologiju. Godine 1985. objavio je knjigu-intervju “Izvještaj o vjeri”, a 1996. “Sol zemlje”. Prigodom njegova sedamdesetoga rođendana izdana je knjiga “U školi istine”, u kojoj različiti autori oslikavaju razne vidike njegove osobnosti i djela.

Brojni su doktorati honoris causa koje je primio od sljedećih institucija: College of St. Thomas in St. Paul (Minnesota, SAD) 1984.; Katoličko sveučilište u Limi 1986.; Katoličko sveučilište u Eichstättu 1987.; Katoličko sveučilište u Lublinu 1988.; Sveučilište u Navarri (Pamplona, Španjolska) 1998.; Slobodno sveučilište Maria Santissima Assunta (LUMSA) u Rimu 1999.; Teološki fakultet Sveučilišta u Breslavu (Poljska) 2000.

Kardinal Joseph Ratzinger izabran je za nasljednika pape Ivana Pavla II. na konklavi 19. travnja 2005. godine. Papinsku inauguracijsku misu slavio je 24. travnja, kada mu je predan palij i Ribarev prsten. U posjed svoje katedralne crkve velike bazilike Sv. Ivana Lateranskog stupio je 7. svibnja.

Za svoje papinske službe imao je 24 inozemna putovanja. Prvo je bilo u Koeln u Njemačkoj za Svjetski dan mladih u kolovozu 2005. Posljednje putovanje bilo je u Libanon u rujnu 2012. Hrvatsku je pohodio 4. i 5. lipnja 2011. u prigodi Prvoga nacionalnog dana katoličkih obitelji.

Osim europskih zemalja, posjetio je i Latinsku Ameriku, Afriku, Bliski istok, SAD i gostovao u Ujedinjenim narodima. Također je trideset puta pastoralno putovao unutar Italije.

Prvu encikliku “Deus caritas est” objavio je na Božić 2005, a drugu “Spe salvi” 2. studenoga 2007. Treću “Caritas in veritate” 29. lipnja 2009. U studenome 2012. završio je svoju trilogiju o životu i učenju Isusa Krista “Isus iz Nazareta”. 

Benedikt XVI. napisao je četiri postsinodske apostolske pobudnice – “Sacramentum Caritatis”, o euharistiji, izvoru i vrhuncu života i poslanju Crkve, u veljači 2007.; “Verbum Domini”, o Riječi Božjoj u životu i poslanju Crkve, u rujnu 2010; “Africae Munus” o Crkvi u Africi u studenome 2011. te “Ecclesia in Medio Oriente” o Crkvi na Bliskom istoku u rujnu 2012.

Na Svjetski dan bolesnika, 11. veljače 2013., Benedikt XVI. kardinalima okupljenima na konzistoriju u Vatikanu objavio je odreknuće od papinske službe: “U današnjem svijetu, izloženom brzim promjenama i potresanom veoma važnim pitanjima za život vjere, za upravljanje lađom svetog Petra i naviještanje evanđelja potrebni su također tjelesna i duševna snaga, koja se, posljednjih mjeseci, kod mene smanjila tako da moram priznati da nisam više sposoban dobro vršiti povjerenu mi službu. Zbog toga, duboko svjestan težine ovoga čina, u punoj slobodi, izjavljujem da se odričem službe Rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra, koju su mi 19. travnja 2005. povjerili kardinali, tako da će od 28. veljače 2013., u 20 sati, stolica Svetog Petra biti upražnjena i morat će se sazvati – od strane onih kojima je to zadaća – konklave za izbor novog pape”.

U svom posljednjem nedjeljnom Angelusu hodočasnicima okupljenima 24. veljače na vatikanskom trgu Benedikt XVI. rekao je: “Gospodin me zove ‘uspeti se na goru’, da se još više posvetim molitvi i razmatranju. Ali to ne znači napustiti Crkvu, štoviše, ako to Bog traži od mene to je upravo zato da joj mogu nastaviti služiti s istim predanjem i ljubavlju kojom sam to činio do sada, ali na jedan način koji više odgovara mojoj dobi i mojim snagama”.

Nakon odreknuća od službe papa emeritus živio je povučenim životom u preuređenom samostanu Majke Crkve u Vatikanskim vrtovima. U lipnju 2020. godine nenadano je napustio Vatikan i nakratko posjetio bolesnoga brata Georga u Regensburgu, koji je ubrzo umro, 1. srpnja. Zbog pandemije koronavirusa i zdravstvenih problema papa emeritus njegov je pokop morao pratiti preko videoprijenosa.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! Svjetlost vječna neka mu svijetli! Počivao u miru Božjem! Amen!

Na e-mail adresu don Ive Nedića, voditelja Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, u četvrtak, 22. prosinca 2022. stiglo je pismo zahvale dr. Mirka Šimića, ravnatelja Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije.

Napominjemo da je na 4. adventsku nedjelju, 18. prosinca, u svim našim zajednicama bila organizirana akcija adventskog darivanja za nabavu novoga Caddy vozila za dostavu hrane najsiromašnijima u gradu Sarajevu. Tom prigodom prikupljeno je više od 10.000 € koje ćemo ovih dana uputiti Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije.

Neka ova lijepa vijest bude ujedno ovogodišnja božićna čestitka našoj zajednici!

U nastavku prenosimo u cijelosti pismo zahvale dr. Šimića.

Poštovani don Ivo,
Dragi vjernici Hrvatske katoličke misije Karlsruhe,

Prije nekoliko tjedana uputili smo Vam zamolbu za potporu Caritasovoj pučkoj kuhinji u Sarajevu čiji rad uvelike ovisi od potpore prijatelja i dobročinitelja. U zamolbi smo Vas upoznali s radom ove kuhinje te o načinu pomoći siromašnima i ljudima u potrebi u gradu Sarajevu te u ostalim mjestima Vrhbosanske nadbiskupije. Ovaj Caritasov projekt inače je najdugovječniji projekt koji bez prekida funkcionira još od poslijeratne 1996. Na našu zamolbu odmah ste pozitivno reagirali priopćivši nam da ste za ovaj projekt s vašim vjernicima prikupili više od 10.000,00 eura. Na taj ste nas način ohrabrili te omogućili upustiti se u nabavu novog dostavnog vozila za potrebe prijevoza hrane za našu pučku kuhinju. Dosadašnje vozilo nije ispunjavalo uvjete zbog stalnih kvarova i dotrajalosti te s njim u ove svrhe, nažalost, više ne možemo računati. S radošću Vas stoga informiramo da smo zahvaljujući Vašoj potpori u procesu nabavljanja neophodnog vozila za razvoženje hrane. U međuvremenu smo izvršili avansu uplatu za vozilo Citroen Berlingo, a ostatak ćemo po prikupljenim sredstvima. Vozilo je na putu prema Bosni i Hercegovini, a njegov dolazak, ukoliko ne bude poremećaja na tržištu opskrbe, očekujemo do konca siječnja 2023.

Korisnici Caritasove pučke kuhinje od ponedjeljka do petka i ubuduće će redovito dobivati svoj topli, u našoj kuhinji pripravljeni kuhani obrok. Oni za dane vikenda i blagdana također neće biti ostavljeni na cjedilu jer će im biti dostavljena hrana u obliku suhih obroka koji uz kruh uključuju i dodatne namirnice poput voća, povrća, jogurta, mlijeka, konzervi hrane i sl. Zahvaljujući Vašoj potpori ubuduće će im biti omogućeno primati svoje obroke iz vozila koje će u potpunosti ispunjavati stroge higijenske zahtjeve vezane za sigurnost i transport hrane.

Poštovani don Ivo, dragi vjernici!

Vaša dobrota, kroz vaše žrtvovano djelo kojim širite dobročinstvo ovog Božića, doći će do onih koji će ovih blagdanskih dana biti uglavnom sami, ožalošćeni, uplakani i nesretni jer ih nema tko pohoditi. Njima su blagdanski dani izrazito teški i na poseban način bolni. Caritas će ipak biti uz njih i pružiti im utjehu u ovim za njih jako teškim trenutcima. Naše djelatnice i djelatnici će biti uz njih i s njima te će se i oni žrtvovati za ljude u potrebi. Neće ih ostaviti na cjedilu niti u samoći! U ime svih korisnika pučke kuhinje te Caritasovih djelatnica i djelatnika izričemo iskrenu zahvalu na Vašem sudjelovanju u našoj adventskoj akciji. Neka Bog koji se u svojoj skromnosti i poniznosti rađa u štali i dolazi među ljude kako bi im bio jednak, bude uzorom i inspiracijom u vašem životu kako biste i dalje mogli širiti kršćansku ljubav.

Uz iskrenu zahvalu na Vašoj potpori u ovom važnom Caritasovom projektu, želimo Vam puno Božjeg blagoslova čestit Božić i uspješnu Novu 2023.

Dr. sc. vlč. Mirko Šimić
Ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije

Pozivamo vjernike iz čitave naše Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, iz svih naših centara, da na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, 26. 12. 2022. dođu na tradicionalno, 44. po redu hodočašće Hrvata u crkvi Sv. Kristofora na autocesti (Autobahnkirche) kod Baden-Badena.

Sveta misa bit će slavljena u 14:00 sati u crkvi, a ne napolju kako je to zbog mjera vezanih za koronavirus bio slučaj u protekle dvije godine.

U našu misijsku centralu u Karlsruheu stigla je božićna čestitka dr. Petera Birkhofera, pomoćnog biskupa nadbiskupije Freiburg. Čestitku je potpisala i sestra Theresita Hettich, voditeljica nadbiskupskog odjela za misije drugih materinskih jezika.

Dragi vjernici, dragi prijatelji Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, obavještavamo vas da ulaznice za Božićno-nikolinjsku proslavu, koja će se održati 3. 12. 2022. u Bruchsalu, možete kupiti u nedjelju, 27. 11. nakon mise u crkvi St. Paul u Bruchalu.

Cijena ulaznice u pretprodaji iznosi 13 €, a na dan proslave 15 €. Za djecu do 14 godina ulaz je besplatan. Ulaznica ima još uvijek dovoljno, ali nemojte čekati zadnji trenutak, nego se pobrinite da ih kupite na vrijeme.

Često su me ljudi pitali za vrijeme odmora u Domovini, kako izgleda jedan dan misionara. A i novinari u intervjuima, te mnogi prijatelji – postavljali su mi razna pitanja u tom smislu, kako nam prolazi dan u misijama.

Ovog puta želim onima koje to zanima opisati jedno moje jutro u misijama.

Prema planu našeg apostolata u župi, gdje smo dva svećenika – župnik i ja kao stari kapelan – mi se mijenjamo u župnoj crkvi i u filijalama. Mene je danas dopala misa u jednoj od četiri filijale, gdje je novicijat nove redovničke družbe novaka i novakinja. To su četiri kilometra puta, mali dio u centru je asfaltiran, veći dio je loši seoski put, gdje ipak prođe pokoje auto i motor. Ima i bicikala. Ali najviše ljudi ide pješke. Oni se čude meni da idem pješke, pa se nekad i auto zaustavi da me poveze, jer ja sam ipak bijelac i svećenik.

Kao obično, ovdje je misa dosta rano, u šest sati i petnaest minuta. Da bih stigao na vrijeme, moram ustati u pet sati, jer, po mom običaju, idem pješke kad ne pada kiša. A ni autom se ne stiže puno brže, jer je puno rupa i sklisko je kad kiša pada.

Nakon nužne jutarnje higijene, uzimam svoju svećeničku odoru i malu flašu vode (u Africi su bijeli misionari, prvi misionari u ovim krajevima, uvijek govorili – kudgod da idemo uvijek moramo nositi vode, jer je to najvažnije; sve drugo što se dogodi na putovanju i u apostolatu može se preživjeti!). S ruksakom na leđima, pozdravio sam Isusa u svetohraništu naše kapelice pa krenuo na put moleći jutarnje molitve naučene u mojoj obitelji i u sjemeništu: Posveta dana, Molitva Gospodnja, Anđeo Gospodnji, Anđele čuvaru… U tišini s molitvom u srcu, pozdravljam sve prolaznike na putu, po trgu pokraj župske crkve gdje je isto misa u šest i petnaest. Rano je i nema ih puno, tek poneki i neka žena s motikom ili lopatom na glavi (takav je njihov običaj, ne nose u ruci) i oni koji idu na misu u crkvu.

Molitva, koja nas povezuje s nebeskim Ocem, s Isusom, Bl. Djevicom Marijom i svecima, ne protivi se iskazivanju ljubavi ljudima na prolazu. Oni ne znaju da ja molim, tȁ hodam, ne molim na glas! Kad pozdravljam Mariju u mom srcu na hrvatskom, pozdravljam na raznim jezicima prolaznike, koji mi veselo odgovaraju sa smiješkom. Nekoji me preduhitre pozdravom… važno je da se pozdravimo, tȁ ljudi smo. Oni misle da ih ja sve poznajem, jer oni mene znaju. Meni lijepo i njima lijepo.

Kad sam napustio asfalt, spuštam se prema filijali običnim putem. Manje je ljudi. Uživam u izlasku sunca – kako je to sve lijepo Stvoritelj učinio. Slavim Boga u njegovim stvorenjima: visoka stabla eukaliptusa, široke krošnje stabla avokada, vitke papaje, palme njišu grane, busovi banana, niska grmlja kave – sve povezano s novoposađenim grahom, kukuruzom, slatkim krumpirom… Hvala Bogu, pala je kiša pa je sve lijepo izniklo i pustilo prve listiće – daju nadu da će ljudi za Božić imati što jesti.

Lijepe šarolike ptice lete oko mene po drveću, cvrkuću i slave Stvoritelja na svojim melodijama.

U divljenju tim stvorovima, stižem do kapelice. Tu je sve spremljeno za misu, došlo je dvanaest novaka i novakinja, njihovi odgojitelji te najbliži prijatelji. Pjesme s bubnjevima i cimbalima odzvanjaju na slavu Bogu koji nam je dao taj novi dan. Naviještam Božju riječ s tumačenjem za sretan život ovdje i u vječnosti.

Sat vremena brzo prođe i ja se sa svojim ruksakom vraćam radostan kući. Istim putem, ali sada uzbrdo. U dolasku sam taj put prošao za pola sata, povratak traje sat vremena, nekada i više. Sad je puno ljudi na putu, na poljima, a i djece koja idu u školu. Ne žurim se, potpuno sam posvećen njima: pozdravljam nadugo i naširoko, uz koju prikladnu riječ u vezi s onim što rade na polju, bilo da okopavaju banane i usjeve, bilo da idu u grad na tržnicu, pa nešto nose na glavi. Onima koji su daleko mašem rukom uz pozdrav kako su spavali i kako su. Koji prođu blizu mene, žele mi dati ruku, korona je prošla, stisak ruke za svakoga znači isto. Neka djeca koja idu u svoju školu u istom smjeru kao i ja dolaze blizu mene da me dotaknu i da im dam znak križa na čelu.

Tako prođe to putovanje. Stižem kući gdje me na ulazu uvijek netko čeka s ponekim pitanjem. Brzo odgovaram, idem u sobu i uzimam telefon. Ima puno propuštenih poziva i poruka – najviše se svodi na strašnu riječ „inzara“ – gladni smo. Prije nego odgovorim prema potrebi, idem na doručak. Bogu hvala, ima svega na stolu: kave i čaja na izbor, kruha, meda i tropskog voća.

O kad bih mogao to podijeliti s onima koje sam na putu susretao i s onima koji mi šalju poruke da su gladni! Pokušat ću nešto srediti preko telefona.

– Dan se nastavlja… – ali o tom po tom!

[Don Danko Litrić, svećenik salezijanac, misionar u misiji Kigali u Ruandi]

U nedjelju, 10. 7. 2022. u Brettenu je slavljena posljednja misa na hrvatskom jeziku prije ljetnih odmora. S nedjeljnim svetim misama nastavljamo najesen, 11. 9. 2022. u našoj crkvi St. Laurentius u redovitom terminu.

Molimo vjernike iz Brettena da se već od sljedeće nedjelje, 17. 7. pridruže vjernicima u nekoj od naših većih zajednica: Bruchsal, Pforzheim, Karlsruhe.

[Na fotografiji don Ivo Nedić s natpisom pored puta u Brettenu 🙂]

Gaggenau

Krizma će biti u subotu, 25. 6. 2022. u 10:30 sati.

Proba za krizmanike bit će u četvrtak, 23. 6. 2022. u 16:00 sati, potom misa u 18:00 i ispovijed za krizmanike, roditelje i kumove.

Karlsruhe

Krizma će biti u subotu, 2. 7. 2022. u 11:00 sati.

Proba će biti u nedjelju, 26. 6. 2022. nakon svete mise s početkom u 10:00 sati.

Ispovijed će biti u srijedu, 29. 6. 2022. poslije mise s početkom u 19:00 sati.

Kehl

Krizma će biti u nedjelju, 3. 7. 2022. u 11:30 sati.

Ispovijed i proba bit će u petak, 1. 7. 2022. u 18:00 sati.

Bruchsal

Krizma će biti u subotu, 9. 7. 2022. u 10:30 sati.

Ispovijed i proba bit će u petak, 8. 7. 2022. poslije mise s početkom u 18:30 sati.

Pforzheim

Krizma će biti u subotu, 16. 7. 2022. u 10:30 sati.

Ispovijed i proba bit će u utorak, 12. 7. 2022. s početkom u 19:00 sati.

Draga djeco i roditelji, u utorak, 21. 6. 2022. nastavljamo s nastavom vjeronauka u svim zajednicama u redovitim terminima.

Ovogodišnji prvopričesnici koji su se pričestili u Karlsruheu, Bruchsalu i Pforzheimu moći će preuzeti fotografije s Prve pričesti kod svećenika na prvom satu vjeronauka:

Kirrlach (don Ivo Nedić) – utorak, 21. 6. 2022. (16.30–17.15 sati)

Bruchsal (don Stjepan Matijević) – četvrtak, 23. 6. 2022. (15.45–16.25 sati)

Karlsruhe (don Sebastijan Marković) – subota, 25. 6. 2022. (11.00–11.45 sati)

Pforzheim (don Ivo Nedić) – subota, 25. 6. 2022. (11.00–11.45 sati)

U zajednici Bretten na svetim misama nije potrebno nositi zaštitne maske; a oni koji žele, mogu nastaviti nositi ih. Potrebno je međutim i dalje paziti na potrebni razmak između ljudi (razmak u klupama) koji ne pripadaju istom kućanstvu.

Dragi krizmanici, poštovani roditelji i kumovi krizmanika, obavještavamo Vas da je došlo do promjene satnica naših slavlja svete krizme. Budući da smo termine krizmi dogovarali davno, dok su na snazi bile stroge mjere vezane za koronavirus, morali smo u svim našim velikim centrima (Karlsruhe, Bruchsal, Gaggenau, Pforzheim) računati sa po dvije krizme. Međutim, prije nekoliko dana došla je službena obavijest od Nadbiskupije Freiburg u kojoj stoji da u crkvama više nema ograničenog broja vjernika. Iz toga razloga umjesto ranije utvrđena dva termina bit će samo jedan. Datum naravno ostaje isti, promijenjene su samo satnice krizmi.

Inicijativa “40 dana za život” organizira humanitarnu akciju prodaje kolača i svijeća na Cvjetnicu, 10. 4. 2022. iza sv. mise u 16.00 sati u crkvi St. Antonius u Pforzheimu. Vašim prilogom pomažemo najpotrebitijima i najugroženijima – majkama s djecom koji su naši najbliži .Otvorite svoja srca i budite solidarni u ovom korizmenom vremenu. Hvala!

Lijepi pozdrav uz Božji blagoslov!

voditeljica Inicijative Pavica Vojnović

Pred najveću kršćansku svetkovinu – Uskrs, naša misija Mittelbaden organizira duhovnu obnovu i ispovijed za mlade u srijedu, 13. 4. 2022. od 17:00 do 19:30 sati u crkvi St. Michael u Karlsruheu (Gebhardstraße 44A, 76135 Karlsruhe). Pozivamo mlade iz svih centara naše misije da se odazovu u što većem broju. Duhovnu obnovu vodit će don Stjepan Matijević, uz suradnju naših pastoralnih suradnika, a na raspolaganju će biti dovoljno svećenika za ispovijed.