Dragi vjernici zajednice Gaggenau, od nedjelje, 16. travnja 2023. termin svete mise na hrvatskom jeziku u crkvi St. Josef pomaknut je za pola sata kasnije pa će odsada počinjati u 11:30 sati.
Molimo vas da ovu informaciju podijelite svojoj rodbini i prijateljima.
Dana 1. travnja 2023. održana je kreativna uskrsna radionica u prostorima misijskog centra u Karlsruheu (Südendstr. 39).
Riječ je o besplatnoj radionici tradicionalnog ukrašavanja uskrsnih jaja-pisanica vezom (opletom) koja je osmišljena za sve uzraste, a posebno za mlade čime se nastoji održati tradicija uskrsnih običaja u Hrvata.
Voditeljice radionice su bivša učiteljica i koordinatorica hrvatske nastave, te dugogodišnja voditeljica hrvatskog folklora, Dragana Ivanković i kreativna mama te odgajateljica Mihaela Kraljević. Kako voditeljice radionice navode: “Važno je očuvati tradiciju i običaje kako se ne bi zaboravile navike ljudi koji su nekada živjeli, radili i gradili hrvatski identitet, a najbolji način je prenositi stečeno znanje novim generacijama.”
Radionica se sastojala od dva dijela. Najprije je voditeljica Dragana Ivanković održala kratku prezentaciju o važnosti očuvanja uskrsne tradicije te o simbolici uskrsnog jajeta – pisanice. Zatim su obje voditeljice u drugom dijelu kreativne radionice pokušale pokazati predivnu, ali pomalo zahtjevnu tehniku ukrašavanja pisanica vezom. Za one najmlađe postojala je i mogućnost izrade uskrsnih motiva (pisanica, zečeva, korpica i sl.) uljanom tehnikom. Odaziv je bio veći od očekivanog što je iznimno razveselilo voditeljice radionice. Polaznici radionice su veselo, edukativno i kreativno proveli travanjsko poslijepodne.
U galeriji možete pogledati što su sve izradile vrijedne ruke djece i njihovih roditelja.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Lijep pozdrav,
Dragana Ivanković
On se zove Alberto. Njoj, mladoj majci, ne znam ime.
On živi u Peruu. Ona živi u Hyderabadu (Indija).
Ono što povezuje ove dvije životne priče je činjenica da sam ih susreo tijekom svojih službenih posjeta, Alberta u Peruu, a mladu majku u Indiji sljedećega tjedna.
Ono što im je zajedničko je dragocjena zlatna nit Božjeg dodira posredstvom prihvaćanja koje je don Bosco pripremio za njih u jednoj od svojih kuća. Srce salezijanaca promijenilo je njihov život, spasivši ih od siromaštva, a možda i od smrti na koju su bili osuđeni. Uvjeren sam da mogu reći kako se plod Gospodinova Uskrsa očituje i u činima ljudi koji ozdravljaju i spašavaju.
Evo priče o životu to dvoje ljudi.
Zahvalni mladić
Pred nekoliko tjedana bio sam u Huancayou (Peru). Pripremao sam se za euharistijsko slavlje s više od 680 mladih iz Salezijanskog pokreta mladih Peruanske salezijanske provincije, zajedno s više stotina ljudi iz toga grada, na nadmorskoj visini od 3.200 m u visokim peruanskim planinama. Netko mi je rekao da bi me jedan bivši učenik htio pozdraviti. Trebalo mu je više od pet sati kako bi došao, a jednako toliko i za povratak kući.
“Bit će mi vrlo drago da ga susretnem i da mu zahvalim za njegov tako lijepi postupak”, odgovorio sam.
Malo prije početka euharistijskog slavlja taj mi je mladić prišao i rekao mi da mu je jako drago što me može pozdraviti. “Zovem se Alberto i htio sam prijeći toliki put kako bih osobno zahvalio don Boscu zato što su mi salezijanci spasili život.”
Zahvalio sam mu i pitao ga zašto mi sve to govori. On je nastavio svoje svjedočanstvo, a njegove su me riječi sve više dirale u srce. Rekao mi je da je bio zločest dječak, zadavao je puno problema salezijancima koji su ga prihvatili u jednoj od svojih kuća za dječake u teškoćama. Rekao je i da su imali na desetke razloga da ga se riješe jer “bio sam pravi divljak i mogao sam očekivati da me u svijetu i u životu zadesi štogod loše, ali oni su bili sa mnom jako strpljivi.”
Zatim je nastavio: “Uspio sam ići dalje, nastavio sam učiti i, unatoč svojoj buntovničkoj naravi, salezijanci su mi svaki puta davali nove mogućnosti. Danas sam otac obitelji, imam vrlo lijepu kćerkicu i radim kao socijalni radnik. Da nije bilo onoga što su salezijanci učinili za mene, moj bi život bio puno drugačiji, a možda bih bio već i mrtav.”
Bio sam bez riječi, duboko ganut. Rekao sam mu da sam mu jako zahvalan zbog toga što je učinio, zbog njegovih riječi i puta koji je prešao i da je njegovo životno svjedočanstvo istinsko zadovoljstvo za srce jednog salezijanca.
Zatim mi je pokazao jednog salezijanca koji je u tom trenutku bio nedaleko nas. Bio je to jedan od njegovih nekadašnjih odgojitelja i jedan od onih koji su bili jako strpljivi s njim. Taj se salezijanac smiješeći približio i, uvjeren sam istinski radosna srca, potvrdio da je bilo upravo tako. Poslije mise smo zajedno ručali, a nakon ručka se Alberto vratio svojoj obitelji.
Sretna majka
Pet dana poslije tog susreta bio sam na jugu Indije u saveznoj državi Hyderabad. Usred brojnih pozdrava i aktivnosti, jednog poslijepodneva su mi rekli da netko želi sa mnom razgovarati. Bila je to jedna mlada majka sa svojom šestomjesečnom djevojčicom koja me čekala kod ulaza u salezijansku kuću. Htjela me je pozdraviti.
Djevojčica je bila doista lijepa i nije se nimalo prestrašila. Nisam mogao a da ju ne uzmem u ruke te i nju blagoslovim. Načinili smo nekoliko fotografija za uspomenu, kao što je željela mlada majka. Time je taj susret završio.
Nije bilo drugih riječi, ali je to zapravo istovremeno i vrlo bolna i vrlo radosna životna priča. Ta je mlada majka nekoć bila “odbačena” djevojčica. Živjela je na ulici, bez igdje ikoga. Lako možete zamisliti što joj se moglo kasnije dogoditi u životu.
Međutim, zahvaljujući Božjoj providnosti, jednog ju je dana susreo jedan salezijanac koji je započeo sakupljati djecu s ulice u Hyderabadu. Tako je ta djevojčica otada živjela u jednoj kući zajedno s drugim djevojčicama. Zajedno s odgojiteljima, moja braća salezijanci su osigurali sve što im je bilo potrebno za život i školu.
Tako je ta djevojčica, spašena s ulice, mogla uspješno odrastati i zatim postati udata žena i majka. Ono što me se posebno dojmilo, danas je učiteljica u jednoj velikoj salezijanskoj školi koju sam upravo toga dana posjetio.
Ne mogu ne prisjetiti se tolikih drugih života, spašenih od beznađa i tjeskobe, prisutnih u našem salezijanskom svijetu, toliko moje dobre braće i sestara salezijanaca i salezijanki koji svaki dan kleknu kako bi “prali noge” malom i velikom Isusu po našim putovima i ulicama.
To je ključ po kojemu je moguće mnoge živote promijeniti na bolje.
Kako u ove dvije životne priče ne vidjeti “ruku Boga” koji nam pristupa pomoću dobra koje možemo učiniti? Kako se ne prisjetiti da smo svi mi oni koji, u bilo kojem kraju svijeta, u bilo kojoj životnoj situaciji, imamo povjerenje u čovječnost, uvjereni u dostojanstvo svake ljudske osobe, uvjereni da valja nastaviti graditi bolji svijet.
Pišem to stoga što treba javno izreći i dobre vijesti. Loše se vijesti šire same od sebe ili pronalaze nekoga tko je za njih zainteresiran. Ove dvije stvarne životne priče, vremenski meni toliko blize, potvrđuju jedanput i tisuću puta koliko vrijedi dobro koje zajednički nastojimo činiti.
Prisjećam se i riječi jedne salezijanske pjesme koja pjesničkim jezikom kazuje: “Kažem ti da je Ivan Bosco živ, nemoj misliti da nas takav Otac može napustiti. Nije mrtav, Otac živi, uvijek je bio i ostaje živ, on koji se brinuo za napuštene mlade i za siročad, za djecu s ulice, za one koji su sami, Otac koji im je pomagao da se promijene… Kažem ti da je Ivan Bosco živ i da čini tisuću stvari. Zar ne vidiš brižnoga oca koji sada djeluje po svem svijetu? Zar ga ne čuješ kako započinje pjevati svoju pjesmu tolikim svojim kćerima, tolikim sinovima, koji donose tu brižnu skrb Oca kojega volimo? On živi, kad njegovi salezijanci tako žive.”
Svima vam želim sretan Uskrs! A svima onima koji osjećaju da su daleko od ove sigurnosti u vjeri, od svega srca želim svako dobro.
Dragi prijatelji i članovi HKM Mittelbaden, obavještavamo vas da nakon dulje pauze u zajednici Bruchsal obnavljamo folklor za djecu, mlade i odrasle.
Probe će se održavati u velikoj dvorani (Pfarrzentrum) pored crkve St. Paul (Hagelkreuz 11, 76646 Bruchsal).
Prva proba održat će se u petak, 14. 4. 2023. u terminu:
17.30–19.00 sati za djecu od 1. razreda do 11 godina
19.00–21.00 sati za mlade od 12 godina pa naviše
Prijavnicu možete preuzeti OVDJE, a prijaviti se možete na prvoj probi ili preko WhatsApp-a na broj 015753240491 ili putem e-maila na adrese: i
Očekujući vaše prijave srdačno vas pozdravljamo!
Voditeljice folklora:
Željka Esapović i Ružica Brandis
U nedjelju, 26. ožujka 2023. hrvatska vjernička zajednica Bretten imala je posljednju svetu misu u crkvi St. Laurentius.
Od sljedeće nedjelje, 2. travnja, sveta misa bit će u 10:30 sati u crkvi St. Elisabeth (Am Schwindelbaum 13, 75015 Bretten)!
U utorak, 7. ožujka 2023. godine, opremljen sakramentima umirućih, blago u Gospodinu preminuo je Ivan Marinović, dugogodišnji član misijske zajednice Pforzheim.
U četvrtak, 9. ožujka u obiteljskoj kući pokojnika bila je organizirana molitva krunice za dušu pokojnika na kojoj se okupilo 30-ak članova obitelji i prijatelja što je dovoljan pokazatelj koliko je pokojnik bio omiljen među ljudima.
Ispraćaj i pokop pokojnika bit će na gradskom groblju u Niefernu u petak, 17. 3. 2023. u 14.00 sati.
Zahvalimo Bogu za pokojnog Ivana i neka mu Gospodin bude nagrada za sve što je učinio.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine. I svjetlost vječna neka mu svijetli. Počivao u miru Božjem. Amen.
Obitelji, rodbini i prijateljima iskrena kršćanska sućut.
Poštovani i dragi vjernici Hrvatske katoličke misije Mittelbaden – Karlsruhe,
vaš župnik i voditelj misije, don Ivo Nedić, pozvao me da održim duhovnu obnovu u korizmi ove godine. Uvijek se rado odazivam, posebno našim Hrvatima u dijaspori, a napose vama, jer sam više puta gostovao kod vas i toliko lijepo se osjećam među vama i toliko lijepo me prihvaćate. Međutim, gledajući svoj raspored, pogotovo jer sam župnik možda najveće župe u zagrebačkoj nadbiskupiji, zaista je nemoguće da se odazovem i jako mi je žao radi toga. U dogovoru s don Ivom doći ću održati duhovnu obnovu na jesen, u listopadu.
Hvala Vam na razumijevanju i ostajete u mojoj molitvi.
Bog vas blagoslovio!
Damir Stojić, SDB
Klima i klimatske promjene, ratovi, pandemije: složene višestruke krize našeg vremena pokazuju nam gdje leže slabe točke naših političkih, ekonomskih i društvenih struktura. Čak i ako se krize sve više isprepliću i međusobno osnažuju, klimatske promjene jesu i ostat će temeljno pitanje našeg opstanka.
Na ovaj scenarij cilja Korizmeno platno (Hungertuch) umjetnika Emeka Udembe.
Njegova živopisna slika kolaž je višeslojnih iskidanih novinskih isječaka, ljepila i akrila: vijesti, informacije, činjenice, lažne vijesti – umjetnik ove fragmente kida i lijepi sloj po sloj i od njih stvara nešto novo.
Postavljena u slobodni crvenkasti prostor bez horizonta, dva para podlaktica i šaka otvoreno se protežu na površinu: oblikom i bojom pripadaju tamnoputom muškarcu i bjelkinji, a njihove ruke nježno dodiruju zemaljsku kuglu, koju zajednički pridržavaju ali joj ostavljaju i manevarskog prostora.
Kugla lebdi između čvrstog držanja i ispuštanja iz ruku, između zaštite i prepuštanja na milost i nemilost. Hoće li se kugla u sljedećem trenutku skotrljati lijevo dolje u crveni zagrijani prostor? Hoće li se prevrnuti kao naša klima? Je li zemaljska kugla Bogom stvoreni Svijet i planet domovina ili je igračka različitih interesa?
“Od početka” (vom Anfang) čitamo tekst u središtu Korizmenog platna.
Vratimo se ovom početku: govoriti o Svijetu stvorenom od Boga više je nego misliti samo na prirodu. Stvaranje je povezano s planom Božje ljubavi u kojem svako stvorenje ima vrijednost i nije za jednokratnu uporabu.
Što nam je još sveto?
Što sve nije za jednokratnu uporabu?
Što ne smijemo dirati?
Koliko nam vrijedi život?
Ova nas pitanja pozivaju da zajedno otkrijemo sliku i tako postanemo dio nove, globalne priče o stvaranju.
[Tekst preuzet sa stranice: https://fastenaktion.misereor.de/hungertuch]
Umjetnik Emeka Udemba, rođen u mjestu Enugu u Nigeriji 1968., studirao je umjetnost na Sveučilištu u Lagosu. Ovaj umjetnik i aktivist živi i radi u južnoj Njemačkoj, putuje po cijelom svijetu te poznaje i pokreće mnoge aspekte kulturnog i društvenog angažmana na jugu i sjeveru. Sudjelovao je na mnogim važnim izložbama, od Bijenala u Dakaru do Dokumente u Kasselu, te izlaže svoja djela na svim kontinentima.
Misereor. Ihr Hilfswerk humanitarna je organizacija Katoličke crkve u Njemačkoj, koja postoji od 1958. godine. Svojim projektima pomaže siromašne i bolesne u svijetu i bori se za ljudsko dostojanstvo i prava, mir i ravnopravnost.
Pred svaku korizmu, još od 1976. godine, ova organizacija inicira korizmenu akciju pod nazivom Korizmeno platno (Hungertuch) kojoj u središtu stoji neko od umjetničkih djela vezano za određeni humanitarni projekt. Svake dvije godine umjetnica ili umjetnik iz Afrike, Latinske Amerike ili Azije naslika aktualno Korizmeno platno. To platno stoji gotovo u svim crkvama u Njemačkoj ispred ili iznad oltara i dok ga se promatra poziva na ozbiljnije razmišljanje u korizmi. Na temelju tog djela organiziraju se mise i bogoslužja u crkvama i školama, kako bi se više i ozbiljnije razmišljalo o temama društvene pravednosti. U svojim korizmenim akcijama organizacija Misereor posebno poziva ljude da podrže njezine projekte, a u svim katoličkim crkvama u Njemačkoj se na 5. korizmenu nedjelju skuplja milostinja namijenjena humanitarnim projektima ove organizaciji.
Dragi vjernici, dragi prijatelji Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, obavještavamo vas da su ulaznice za zabavu u povodu maškara 18. 02. 2023. u Karlsruheu rasprodane.
Budući da su ulaznice rasprodane, molimo sve koji ih nisu uspjeli nabaviti, da ne dolaze na zabavu u Karlsruhe jer neće moći ući u dvoranu zbog strogo ograničenog broja mjesta. Zahvaljujemo na razumijevanju.
Zbog hodočašća u Svetu Zemlju i manjka svećenika, u nedjelju, 19. veljače neće biti svete mise u Brettenu na hrvatskom jeziku. Molimo vas da odete na misu u neku drugu našu zajednicu.
Nakon tri godine Hrvatska katolička misija Mittelbaden, zajednica Karlsruhe, ponovo organizira proslavu za maškare! Zabava će biti 18. 2. 2023. u Keltenhalle u Rheinstettenu (Am Tummelplatz 6, 76287 Rheinstetten), a nastupit će grupa Mejaši.
Cijena ulaznice u pretprodaji iznosi 20 €, a na dan zabave na večernjoj blagajni 25 €. Za djecu do 12 godina ulaz je slobodan.
Ulaznice u pretprodaji možete kupiti kod sljedećih osoba:
Karlsruhe: Franjo Gluhak 0157/87734546 i Marina Goričkić 0173/5882084
Bruchsal: Josip Vasilj 0151/41473339
Pforzheim: Darko Rubčić 0176/14467152
Rastatt: Miro Piplica 0160/97953533
Leopoldshafen: Selak Delikatessen 07247/954880
Svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Marko Petričević, koji je većinu svoga svećeničkog života i djelovanja proveo pastoralno djelujući na njemačkim župama, blago je 28. prosinca 2022. preminuo u Gospodinu u njemačkom gradu Karlsruhe u 70. godini života i 45. godini svećeništva, objavljeno je na mrežnoj stranici njemačke nadbiskupije Freiburg.
Sveta misa zadušnica za pokojnog svećenika Marka bit će u crkvi sv. Mihovila u Karlsruheu u srijedu, 11. siječnja 2023. u 18 sati, a bit će sahranjen u krugu najuže rodbine, prijatelja i poznanika.
Svećenik Marko Petričević rođen je 7. travnja 1953. od roditelja Ivana i Katarine rođ. Bošković u mjestu Hrasnica u župi Bistrica kod Uskoplja. Osnovnu školu pohađao je u Pavić Polju, srednju u Subotici, a filozofsko-teološko studij završio u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu i Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu. Za svećenika je zaređen na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1978.
Na spomenutoj mrežnoj stanici piše da je svećenik Marko došao je u nadbiskupiju Freiburg 1983. godine i da je najprije obavljao službu župnog vikara u župi sv. Kilijana u Osterburkenu te da je u isto vrijeme pastoralno djelovao i u: sv. Kilijanu, Ahorn-Berolzheimu, sv. Mariji, Ahorn-Eubigheimu i u župi sv. Petra i Pavla u Ravenstein-Oberwittstadtu. Od studenog 1986. bio je župni upravitelj u Hornbergu i Hornberg-Niederwasseru. U rujnu 1990. preselio se iz Schwarzwalda u Tengen u Hegau, gdje je više od 16 godina vodio župu sv. Lovre te bio župnik župa sv. Mihovila i sv. Gordijana i Epimaha u okruzima Blumenfeld i Watterdingen, a od srpnja 2005. i župe svetog Martina u Tengen-Büßlingenu i svete Verene u Tengen-Wiechsu. Marko Petričević je od veljače 2007. bio najprije župni upravitelj u Donaueschingenu, a potom je imenovan voditeljem pastoralne jedinice Junge Donau. Nakon što mu je 2015. godine povjereno vođenje pastoralne jedinice u Heitersheimu, iz zdravstvenih je razloga tu službu mogao obavljati samo kratko vrijeme, pa je u travnju 2016. kao suradnik prešao u pastoralnu jedinicu Leimen-Nußloch-Sandhausen.
Zbog trajno narušenog zdravstvenog stanja Marko Petričević je 1. srpnja 2018. godine umirovljen.
Na spomenutoj mrežnoj stranici piše da je svećenički rad Marka Petričevića bio obilježen susretljivošću, uljudnošću, skromnošću i otvorenošću za pitanja i brige ljudi. Posebna mu je karizma bila osobni razgovor i individualno dušobrižništvo. Kad god mu je to bilo moguće, rado je pomagao u liturgijskim slavljima i nakon umirovljenja. Dušobrižništvo mu je bilo na srcu sve do smrti.
[Izvor: Katolička tiskovna agencija: https://www.ktabkbih.net/hr/vijesti/u-njemackoj-preminuo-vrhbosanski-svecenik-vlc-marko-petricevic/111458]
VATIKAN (Vatican News/Informativna Katolička Agencija) – Papa emeritus Benedikt XVI. preminuo je u subotu, 31. 12. 2022. u 9 sati i 34 minute u svojoj rezidenciji u Vatikanu u rezidenciji samostana Mater Ecclesiae, koju je 95-godišnji Papa emeritus izabrao za svoju rezidenciju nakon što se 2013. godine odrekao Petrove službe.
Sâm papa Franjo želio je javno podijeliti vijest o pogoršanom zdravstvenom stanju svojega prethodnika, na kraju posljednje ovogodišnje opće audijencije, 28. prosinca, kada je potaknuo na molitvu za papu emeritusa, koji je – kako je rekao – teško bolestan, da ga Gospodin utješi i podupre u tom svjedočanstvu ljubavi prema Crkvi do kraja. Na svim su se kontinentima odmah umnožile molitvene inicijative s porukama solidarnosti i blizine također iz necrkvenog svijeta.
Kardinal Joseph Ratzinger, papa emeritus Benedikt XVI., rođen je na Veliku subotu, 16. travnja 1927., u Marktlu na Innu, u biskupiji Passau u Njemačkoj, a istoga je dana i kršten. Joseph Ratzinger proveo je djetinjstvo i mladost u Traunsteinu, gradiću na granici s Austrijom, 30 km udaljenom od Salzburga. U takvu okruženju, koje je on sam označio kao “mozartovsko”, primio je kršćanski, ljudski i kulturalni odgoj. Razdoblje njegove mladosti nije bilo lagano.
Vjera i obiteljski odgoj pripremili su ga na suočavanje s teškim iskustvom tih vremena, kad je nacistički režim održavao ozračje snažnoga neprijateljstva prema Katoličkoj Crkvi. Mladi Joseph vidio je kako su nacisti pretukli župnika prije nego što je išao slaviti misu. Upravo je u takvoj teškoj situaciji morao otkriti ljepotu i istinu vjere i Krista, pri čemu je temeljnu ulogu odigralo držanje njegove obitelji koja je uvijek davala jasno svjedočanstvo dobrote i nade, ukorijenjeno u svjesnom pripadanju Crkvi.
Posljednjih mjeseci II. svjetskog rata bio je unovačen u pomoćnu protuzračnu službu. Od 1946. do 1951. godine studirao je filozofiju i teologiju na Filozofsko-teološkoj visokoj školi u Freisingu i na Münchenskom sveučilištu u Bavarskoj. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1951. Godinu dana kasnije započeo je s poučavanjem na Visokoj školi u Freisingu.
Godine 1953. postigao je doktorat iz teologije o temi “Narod i Božji dom u Augustinovu nauku o Crkvi”. Četiri godine kasnije, pod vodstvom poznatoga profesora fundamentalne teologije Gottlieba Söhngena obranio je habilitacijski rad “Teologija povijesti svetoga Bonaventure”. Nakon što je poučavao dogmatiku i fundamentalnu teologiju na Filozofsko-teološkoj visokoj školi u Freisingu, nastavio je s poučavanjem na različitim sveučilištima: od 1959. do 1963. u Bonnu, od 1963. do 1966. u Münsteru, te od 1966. do 1969. u Tübingenu. U toj posljednjoj godini pozvan je za profesora dogmatike i povijesti dogme na Sveučilište u Regensburgu, gdje je odmah preuzeo službu potpredsjednika Sveučilišta.
Od 1962. do 1965. godine dao je značajan doprinos, kao “ekspert” na Drugom vatikanskom saboru, u svojstvu teološkog savjetnika nadbiskupa Kölna kardinala Josepha Fringsa. Intenzivna znanstvena djelatnost pribavila mu je značajne zadatke u službi Njemačke biskupske konferencije i u Međunarodnoj teološkoj komisiji.
Godine 1972., zajedno s Hans Urs von Balthasarom, Henrijem de Lubacom i drugim velikim teolozima utemeljio je teološki časopis Communio.
Papa Pavao VI. imenovao ga je 25. ožujka 1977. nadbiskupom Münchena i Freisinga, a 28. svibnja primio je biskupski red. Nakon 80 godina bio je prvi dijecezanski svećenik koji je preuzeo pastoralno vođenje te velike bavarske nadbiskupije. Izabrao je biskupsko geslo “Suradnik istine”, te ga je sam i protumačio: “S jedne strane, činilo mi se da je takav bio odnos između moga prethodnoga zadatka da budem profesor i novoga poslanja. Premda na različite načine, ono što je bilo ostaje u igri, bilo je traženje istine, služenje istini. S druge strane, izabrao sam ovo geslo jer je u današnjem svijetu tema istine gotovo sasvim prešućena; čini se doista kao da bi bila nešto preveliko za čovjeka, unatoč tome što se sve raspada nedostaje li istine”.
Na Konzistoriju od 27. lipnja iste godine, Pavao VI. kreirao ga je kardinalom prezbiterom s naslovnom crkvom Santa Maria Consolatrice al Tiburtino. Godine 1978. kardinal Ratzinger sudjelovao je na konklavi koja se održala 25. i 26. kolovoza, na kojoj je izabran Ivan Pavao I. koji ga je imenovao svojim posebnim izaslanikom na III. međunarodnom mariološkom kongresu u Guayaquilu u Ekvadoru, od 16. do 24. rujna. U listopadu iste godine sudjelovao je na konklavi na kojoj je izabran Ivan Pavao II.
Bio je predavač na V. redovnoj općoj skupštini Sinode biskupa 1980. godine o Poslanju kršćanske obitelji u suvremenom svijetu te delegirani Predsjednik VI. redovne opće skupštine 1983. godine o Pomirenju i pokori u poslanju Crkve.
Ivan Pavao II. imenovao ga je 25. studenoga 1981. godine prefektom Kongregacije za nauk vjere i predsjednikom Papinske biblijske komisije te Međunarodne teološke komisije. Odrekao se pastoralnoga upravljanja Nadbiskupijom Münchena i Freisinga 15. veljače 1982. Papa ga je 5. travnja 1993. uzdigao u kardinalski red biskupa te mu je dodijeljen suburbikarni naslov Velletri – Segni.
Bio je Predsjednik Komisije za pripremu Katekizma Katoličke Crkve, a nakon šest godina rada (1986. – 1992.) predstavio je Svetom Ocu novi Katekizam. Ivan Pavao II. odobrio je 6. studenoga 1998. njegovo uzdizanje u službu vicedekana Kardinalskoga zbora, a 30. studenoga 2002. godine u službu dekana, čemu je slijedilo i dodjeljivanje suburbikarnoga naslova Ostije. Na proslavi XII. stoljeća uspostave Biskupije u Paderbornu u Njemačkoj 3. siječnja 1999. bio je papin posebni izaslanik. Od 13. studenoga 2000. godine je počasni akademik Papinske akademije znanosti.
U Rimskoj kuriji bio je član Vijeća Državnoga tajništva za odnose s državama, Kongregacija za istočne Crkve, za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, za biskupe, za evangelizaciju naroda, za katolički odgoj, za kler i za kauze svetih; potom Papinskih vijeća za promicanje jedinstva kršćana i za kulturu; Vrhovnoga suda Apostolske signature; te Papinskih komisija za Latinsku Ameriku, “Ecclesia Dei”, za autentično tumačenje Zakonika kanonskog prava i za reviziju Zakonika istočnoga kanonskog prava.
Među njegovim brojnim izdanjima posebno mjesto zauzima knjiga “Uvod u kršćanstvo”, zbirka sveučilišnih predavanja o apostolskoj ispovijesti vjere, objavljena 1968. godine; “Dogma i propovijedanje” (1973.), antologija eseja, homilija i razmišljanja posvećenih pastoralu. Velik je odjek polučio njegov govor održan na Bavarskoj akademiji na temu “Zašto sam još uvijek u Crkvi”, u kojem je, na uobičajeno jasan način, izjavio: “Samo je u Crkvi moguće biti kršćanin, a ne na rubovima Crkve”.
Niz njegovih izdanja obilno je nastavljen tijekom godina, te je predstavljao smjerokaz brojnim osobama, posebno onima koji su htjeli dublje proučiti teologiju. Godine 1985. objavio je knjigu-intervju “Izvještaj o vjeri”, a 1996. “Sol zemlje”. Prigodom njegova sedamdesetoga rođendana izdana je knjiga “U školi istine”, u kojoj različiti autori oslikavaju razne vidike njegove osobnosti i djela.
Brojni su doktorati honoris causa koje je primio od sljedećih institucija: College of St. Thomas in St. Paul (Minnesota, SAD) 1984.; Katoličko sveučilište u Limi 1986.; Katoličko sveučilište u Eichstättu 1987.; Katoličko sveučilište u Lublinu 1988.; Sveučilište u Navarri (Pamplona, Španjolska) 1998.; Slobodno sveučilište Maria Santissima Assunta (LUMSA) u Rimu 1999.; Teološki fakultet Sveučilišta u Breslavu (Poljska) 2000.
Kardinal Joseph Ratzinger izabran je za nasljednika pape Ivana Pavla II. na konklavi 19. travnja 2005. godine. Papinsku inauguracijsku misu slavio je 24. travnja, kada mu je predan palij i Ribarev prsten. U posjed svoje katedralne crkve velike bazilike Sv. Ivana Lateranskog stupio je 7. svibnja.
Za svoje papinske službe imao je 24 inozemna putovanja. Prvo je bilo u Koeln u Njemačkoj za Svjetski dan mladih u kolovozu 2005. Posljednje putovanje bilo je u Libanon u rujnu 2012. Hrvatsku je pohodio 4. i 5. lipnja 2011. u prigodi Prvoga nacionalnog dana katoličkih obitelji.
Osim europskih zemalja, posjetio je i Latinsku Ameriku, Afriku, Bliski istok, SAD i gostovao u Ujedinjenim narodima. Također je trideset puta pastoralno putovao unutar Italije.
Prvu encikliku “Deus caritas est” objavio je na Božić 2005, a drugu “Spe salvi” 2. studenoga 2007. Treću “Caritas in veritate” 29. lipnja 2009. U studenome 2012. završio je svoju trilogiju o životu i učenju Isusa Krista “Isus iz Nazareta”.
Benedikt XVI. napisao je četiri postsinodske apostolske pobudnice – “Sacramentum Caritatis”, o euharistiji, izvoru i vrhuncu života i poslanju Crkve, u veljači 2007.; “Verbum Domini”, o Riječi Božjoj u životu i poslanju Crkve, u rujnu 2010; “Africae Munus” o Crkvi u Africi u studenome 2011. te “Ecclesia in Medio Oriente” o Crkvi na Bliskom istoku u rujnu 2012.
Na Svjetski dan bolesnika, 11. veljače 2013., Benedikt XVI. kardinalima okupljenima na konzistoriju u Vatikanu objavio je odreknuće od papinske službe: “U današnjem svijetu, izloženom brzim promjenama i potresanom veoma važnim pitanjima za život vjere, za upravljanje lađom svetog Petra i naviještanje evanđelja potrebni su također tjelesna i duševna snaga, koja se, posljednjih mjeseci, kod mene smanjila tako da moram priznati da nisam više sposoban dobro vršiti povjerenu mi službu. Zbog toga, duboko svjestan težine ovoga čina, u punoj slobodi, izjavljujem da se odričem službe Rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra, koju su mi 19. travnja 2005. povjerili kardinali, tako da će od 28. veljače 2013., u 20 sati, stolica Svetog Petra biti upražnjena i morat će se sazvati – od strane onih kojima je to zadaća – konklave za izbor novog pape”.
U svom posljednjem nedjeljnom Angelusu hodočasnicima okupljenima 24. veljače na vatikanskom trgu Benedikt XVI. rekao je: “Gospodin me zove ‘uspeti se na goru’, da se još više posvetim molitvi i razmatranju. Ali to ne znači napustiti Crkvu, štoviše, ako to Bog traži od mene to je upravo zato da joj mogu nastaviti služiti s istim predanjem i ljubavlju kojom sam to činio do sada, ali na jedan način koji više odgovara mojoj dobi i mojim snagama”.
Nakon odreknuća od službe papa emeritus živio je povučenim životom u preuređenom samostanu Majke Crkve u Vatikanskim vrtovima. U lipnju 2020. godine nenadano je napustio Vatikan i nakratko posjetio bolesnoga brata Georga u Regensburgu, koji je ubrzo umro, 1. srpnja. Zbog pandemije koronavirusa i zdravstvenih problema papa emeritus njegov je pokop morao pratiti preko videoprijenosa.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! Svjetlost vječna neka mu svijetli! Počivao u miru Božjem! Amen!
Na e-mail adresu don Ive Nedića, voditelja Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, u četvrtak, 22. prosinca 2022. stiglo je pismo zahvale dr. Mirka Šimića, ravnatelja Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije.
Napominjemo da je na 4. adventsku nedjelju, 18. prosinca, u svim našim zajednicama bila organizirana akcija adventskog darivanja za nabavu novoga Caddy vozila za dostavu hrane najsiromašnijima u gradu Sarajevu. Tom prigodom prikupljeno je više od 10.000 € koje ćemo ovih dana uputiti Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije.
Neka ova lijepa vijest bude ujedno ovogodišnja božićna čestitka našoj zajednici!
U nastavku prenosimo u cijelosti pismo zahvale dr. Šimića.
Poštovani don Ivo,
Dragi vjernici Hrvatske katoličke misije Karlsruhe,Prije nekoliko tjedana uputili smo Vam zamolbu za potporu Caritasovoj pučkoj kuhinji u Sarajevu čiji rad uvelike ovisi od potpore prijatelja i dobročinitelja. U zamolbi smo Vas upoznali s radom ove kuhinje te o načinu pomoći siromašnima i ljudima u potrebi u gradu Sarajevu te u ostalim mjestima Vrhbosanske nadbiskupije. Ovaj Caritasov projekt inače je najdugovječniji projekt koji bez prekida funkcionira još od poslijeratne 1996. Na našu zamolbu odmah ste pozitivno reagirali priopćivši nam da ste za ovaj projekt s vašim vjernicima prikupili više od 10.000,00 eura. Na taj ste nas način ohrabrili te omogućili upustiti se u nabavu novog dostavnog vozila za potrebe prijevoza hrane za našu pučku kuhinju. Dosadašnje vozilo nije ispunjavalo uvjete zbog stalnih kvarova i dotrajalosti te s njim u ove svrhe, nažalost, više ne možemo računati. S radošću Vas stoga informiramo da smo zahvaljujući Vašoj potpori u procesu nabavljanja neophodnog vozila za razvoženje hrane. U međuvremenu smo izvršili avansu uplatu za vozilo Citroen Berlingo, a ostatak ćemo po prikupljenim sredstvima. Vozilo je na putu prema Bosni i Hercegovini, a njegov dolazak, ukoliko ne bude poremećaja na tržištu opskrbe, očekujemo do konca siječnja 2023.
Korisnici Caritasove pučke kuhinje od ponedjeljka do petka i ubuduće će redovito dobivati svoj topli, u našoj kuhinji pripravljeni kuhani obrok. Oni za dane vikenda i blagdana također neće biti ostavljeni na cjedilu jer će im biti dostavljena hrana u obliku suhih obroka koji uz kruh uključuju i dodatne namirnice poput voća, povrća, jogurta, mlijeka, konzervi hrane i sl. Zahvaljujući Vašoj potpori ubuduće će im biti omogućeno primati svoje obroke iz vozila koje će u potpunosti ispunjavati stroge higijenske zahtjeve vezane za sigurnost i transport hrane.
Poštovani don Ivo, dragi vjernici!
Vaša dobrota, kroz vaše žrtvovano djelo kojim širite dobročinstvo ovog Božića, doći će do onih koji će ovih blagdanskih dana biti uglavnom sami, ožalošćeni, uplakani i nesretni jer ih nema tko pohoditi. Njima su blagdanski dani izrazito teški i na poseban način bolni. Caritas će ipak biti uz njih i pružiti im utjehu u ovim za njih jako teškim trenutcima. Naše djelatnice i djelatnici će biti uz njih i s njima te će se i oni žrtvovati za ljude u potrebi. Neće ih ostaviti na cjedilu niti u samoći! U ime svih korisnika pučke kuhinje te Caritasovih djelatnica i djelatnika izričemo iskrenu zahvalu na Vašem sudjelovanju u našoj adventskoj akciji. Neka Bog koji se u svojoj skromnosti i poniznosti rađa u štali i dolazi među ljude kako bi im bio jednak, bude uzorom i inspiracijom u vašem životu kako biste i dalje mogli širiti kršćansku ljubav.
Uz iskrenu zahvalu na Vašoj potpori u ovom važnom Caritasovom projektu, želimo Vam puno Božjeg blagoslova čestit Božić i uspješnu Novu 2023.
Dr. sc. vlč. Mirko Šimić
Ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije
Pozivamo vjernike iz čitave naše Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, iz svih naših centara, da na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, 26. 12. 2022. dođu na tradicionalno, 44. po redu hodočašće Hrvata u crkvi Sv. Kristofora na autocesti (Autobahnkirche) kod Baden-Badena.
Sveta misa bit će slavljena u 14:00 sati u crkvi, a ne napolju kako je to zbog mjera vezanih za koronavirus bio slučaj u protekle dvije godine.
U našu misijsku centralu u Karlsruheu stigla je božićna čestitka dr. Petera Birkhofera, pomoćnog biskupa nadbiskupije Freiburg. Čestitku je potpisala i sestra Theresita Hettich, voditeljica nadbiskupskog odjela za misije drugih materinskih jezika.
Dragi vjernici, dragi prijatelji Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, obavještavamo vas da su ulaznice za Božićno-nikolinjsku zabavu 3. 12. 2022. u Bruchsalu rasprodane.
Budući da su ulaznice rasprodane, molimo sve koji ih nisu uspjeli nabaviti, da ne dolaze na proslavu u Bruchsal jer neće moći ući u dvoranu zbog strogo ograničenog broja mjesta. Zahvaljujemo na razumijevanju.
Dragi vjernici, dragi prijatelji Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, obavještavamo vas da ulaznice za Božićno-nikolinjsku proslavu, koja će se održati 3. 12. 2022. u Bruchsalu, možete kupiti u nedjelju, 27. 11. nakon mise u crkvi St. Paul u Bruchalu.
Cijena ulaznice u pretprodaji iznosi 13 €, a na dan proslave 15 €. Za djecu do 14 godina ulaz je besplatan. Ulaznica ima još uvijek dovoljno, ali nemojte čekati zadnji trenutak, nego se pobrinite da ih kupite na vrijeme.
Često su me ljudi pitali za vrijeme odmora u Domovini, kako izgleda jedan dan misionara. A i novinari u intervjuima, te mnogi prijatelji – postavljali su mi razna pitanja u tom smislu, kako nam prolazi dan u misijama.
Ovog puta želim onima koje to zanima opisati jedno moje jutro u misijama.
Prema planu našeg apostolata u župi, gdje smo dva svećenika – župnik i ja kao stari kapelan – mi se mijenjamo u župnoj crkvi i u filijalama. Mene je danas dopala misa u jednoj od četiri filijale, gdje je novicijat nove redovničke družbe novaka i novakinja. To su četiri kilometra puta, mali dio u centru je asfaltiran, veći dio je loši seoski put, gdje ipak prođe pokoje auto i motor. Ima i bicikala. Ali najviše ljudi ide pješke. Oni se čude meni da idem pješke, pa se nekad i auto zaustavi da me poveze, jer ja sam ipak bijelac i svećenik.
Kao obično, ovdje je misa dosta rano, u šest sati i petnaest minuta. Da bih stigao na vrijeme, moram ustati u pet sati, jer, po mom običaju, idem pješke kad ne pada kiša. A ni autom se ne stiže puno brže, jer je puno rupa i sklisko je kad kiša pada.
Nakon nužne jutarnje higijene, uzimam svoju svećeničku odoru i malu flašu vode (u Africi su bijeli misionari, prvi misionari u ovim krajevima, uvijek govorili – kudgod da idemo uvijek moramo nositi vode, jer je to najvažnije; sve drugo što se dogodi na putovanju i u apostolatu može se preživjeti!). S ruksakom na leđima, pozdravio sam Isusa u svetohraništu naše kapelice pa krenuo na put moleći jutarnje molitve naučene u mojoj obitelji i u sjemeništu: Posveta dana, Molitva Gospodnja, Anđeo Gospodnji, Anđele čuvaru… U tišini s molitvom u srcu, pozdravljam sve prolaznike na putu, po trgu pokraj župske crkve gdje je isto misa u šest i petnaest. Rano je i nema ih puno, tek poneki i neka žena s motikom ili lopatom na glavi (takav je njihov običaj, ne nose u ruci) i oni koji idu na misu u crkvu.
Molitva, koja nas povezuje s nebeskim Ocem, s Isusom, Bl. Djevicom Marijom i svecima, ne protivi se iskazivanju ljubavi ljudima na prolazu. Oni ne znaju da ja molim, tȁ hodam, ne molim na glas! Kad pozdravljam Mariju u mom srcu na hrvatskom, pozdravljam na raznim jezicima prolaznike, koji mi veselo odgovaraju sa smiješkom. Nekoji me preduhitre pozdravom… važno je da se pozdravimo, tȁ ljudi smo. Oni misle da ih ja sve poznajem, jer oni mene znaju. Meni lijepo i njima lijepo.
Kad sam napustio asfalt, spuštam se prema filijali običnim putem. Manje je ljudi. Uživam u izlasku sunca – kako je to sve lijepo Stvoritelj učinio. Slavim Boga u njegovim stvorenjima: visoka stabla eukaliptusa, široke krošnje stabla avokada, vitke papaje, palme njišu grane, busovi banana, niska grmlja kave – sve povezano s novoposađenim grahom, kukuruzom, slatkim krumpirom… Hvala Bogu, pala je kiša pa je sve lijepo izniklo i pustilo prve listiće – daju nadu da će ljudi za Božić imati što jesti.
Lijepe šarolike ptice lete oko mene po drveću, cvrkuću i slave Stvoritelja na svojim melodijama.
U divljenju tim stvorovima, stižem do kapelice. Tu je sve spremljeno za misu, došlo je dvanaest novaka i novakinja, njihovi odgojitelji te najbliži prijatelji. Pjesme s bubnjevima i cimbalima odzvanjaju na slavu Bogu koji nam je dao taj novi dan. Naviještam Božju riječ s tumačenjem za sretan život ovdje i u vječnosti.
Sat vremena brzo prođe i ja se sa svojim ruksakom vraćam radostan kući. Istim putem, ali sada uzbrdo. U dolasku sam taj put prošao za pola sata, povratak traje sat vremena, nekada i više. Sad je puno ljudi na putu, na poljima, a i djece koja idu u školu. Ne žurim se, potpuno sam posvećen njima: pozdravljam nadugo i naširoko, uz koju prikladnu riječ u vezi s onim što rade na polju, bilo da okopavaju banane i usjeve, bilo da idu u grad na tržnicu, pa nešto nose na glavi. Onima koji su daleko mašem rukom uz pozdrav kako su spavali i kako su. Koji prođu blizu mene, žele mi dati ruku, korona je prošla, stisak ruke za svakoga znači isto. Neka djeca koja idu u svoju školu u istom smjeru kao i ja dolaze blizu mene da me dotaknu i da im dam znak križa na čelu.
Tako prođe to putovanje. Stižem kući gdje me na ulazu uvijek netko čeka s ponekim pitanjem. Brzo odgovaram, idem u sobu i uzimam telefon. Ima puno propuštenih poziva i poruka – najviše se svodi na strašnu riječ „inzara“ – gladni smo. Prije nego odgovorim prema potrebi, idem na doručak. Bogu hvala, ima svega na stolu: kave i čaja na izbor, kruha, meda i tropskog voća.
O kad bih mogao to podijeliti s onima koje sam na putu susretao i s onima koji mi šalju poruke da su gladni! Pokušat ću nešto srediti preko telefona.
– Dan se nastavlja… – ali o tom po tom!
[Don Danko Litrić, svećenik salezijanac, misionar u misiji Kigali u Ruandi]
Stjepan Glavaš rođen je 26. 12. 1953. u Donjoj Motičini, pokraj Našica, Republika Hrvatska. Preminuo je u Bruchsalu 10. 7. 2022., samo jedan dan nakon krizme njegove unuke Lare.
Stjepan je bio pučki pjesnik, hrvatski branitelj i predsjednik KUD-a “Izvor ” Donja Motičina. Prije šest godina bio je u posjetu Papi Franji u Vatikanu.
Posljednji ispraćaj pokojnog Stjepana bit će 13. 7. 2022. u Donjoj Motičini.
U nedjelju, 10. 7. 2022. u Brettenu je slavljena posljednja misa na hrvatskom jeziku prije ljetnih odmora. S nedjeljnim svetim misama nastavljamo najesen, 11. 9. 2022. u našoj crkvi St. Laurentius u redovitom terminu.
Molimo vjernike iz Brettena da se već od sljedeće nedjelje, 17. 7. pridruže vjernicima u nekoj od naših većih zajednica: Bruchsal, Pforzheim, Karlsruhe.
[Na fotografiji don Ivo Nedić s natpisom pored puta u Brettenu 🙂]
Gaggenau
Krizma će biti u subotu, 25. 6. 2022. u 10:30 sati.
Proba za krizmanike bit će u četvrtak, 23. 6. 2022. u 16:00 sati, potom misa u 18:00 i ispovijed za krizmanike, roditelje i kumove.
Karlsruhe
Krizma će biti u subotu, 2. 7. 2022. u 11:00 sati.
Proba će biti u nedjelju, 26. 6. 2022. nakon svete mise s početkom u 10:00 sati.
Ispovijed će biti u srijedu, 29. 6. 2022. poslije mise s početkom u 19:00 sati.
Kehl
Krizma će biti u nedjelju, 3. 7. 2022. u 11:30 sati.
Ispovijed i proba bit će u petak, 1. 7. 2022. u 18:00 sati.
Bruchsal
Krizma će biti u subotu, 9. 7. 2022. u 10:30 sati.
Ispovijed i proba bit će u petak, 8. 7. 2022. poslije mise s početkom u 18:30 sati.
Pforzheim
Krizma će biti u subotu, 16. 7. 2022. u 10:30 sati.
Ispovijed i proba bit će u utorak, 12. 7. 2022. s početkom u 19:00 sati.
Draga djeco i roditelji, u utorak, 21. 6. 2022. nastavljamo s nastavom vjeronauka u svim zajednicama u redovitim terminima.
Ovogodišnji prvopričesnici koji su se pričestili u Karlsruheu, Bruchsalu i Pforzheimu moći će preuzeti fotografije s Prve pričesti kod svećenika na prvom satu vjeronauka:
Kirrlach (don Ivo Nedić) – utorak, 21. 6. 2022. (16.30–17.15 sati)
Bruchsal (don Stjepan Matijević) – četvrtak, 23. 6. 2022. (15.45–16.25 sati)
Karlsruhe (don Sebastijan Marković) – subota, 25. 6. 2022. (11.00–11.45 sati)
Pforzheim (don Ivo Nedić) – subota, 25. 6. 2022. (11.00–11.45 sati)
