Na svetkovinu rođenja Gospodinova – Božić, 25. prosinca 2025., u 00:05 sati, u bolnici St. Vincentius u Karlsruheu preminula je Sanja Kolić, rođena Mijatović.

Sanja je rođena 13. lipnja 1981. u Pforzheimu od roditelja Petra i Matije Mijatović. Iza nje je ostala sestra Kristina.

Godine 2004. upoznala je svoga budućega supruga Bernarda Kolića, s kojim se vjenčala 12. lipnja 2010. u crkvi sv. Ante u Pforzheimu. U skladnom braku Bog im je podario troje djece: Leona (2012.), Luku (2016.) i Lili (2018.).

Sanja je izučila zanat za web dizajnericu u tvrtki „Asperger“, čime je stekla školsku kvalifikaciju za upis na sveučilište. Nakon rođenja prvog djeteta zaposlila se u tvrtki „La Biosthetique Paris“ u Pforzheimu, gdje je najprije radila u svojoj struci kao web dizajnerica, a potom napredovala do mjesta nadzornice upravljanja robom.

U srpnju 2021. dijagnosticirana joj je teška bolest s kojom se, zajedno sa suprugom Bernardom, obitelji i širom vjerničkom zajednicom, hrabro i ustrajno nosila sve do posljednjega daha.

Od početka bolesti pa do konca njezina života Sanju su duhovno pratili naši domaći svećenici don Ivo Nedić, don Stjepan Matijević i don Tihomir Šutalo, zatim svećenik iz Luksemburga P. Fränz Müller, te njemački svećenici P. Wolfgang Kribl i P. Edgar Wunsch, koji su joj sakramentom bolesničkog pomazanja i razgovorom pružali utjehu i duhovnu snagu.

Sanjina dobra duša i način na koji je nosila svoju tešku bolest snažno su ujedinili njezinu obitelj te vjernike iz i izvan naše Misije. Posljednju godinu dana njezini su prijatelji, u duhu zajedništva, povezivali se s njom svakodnevno oko večernje online molitve krunice, ne moleći samo za Sanjino ozdravljenje, nego i prinoseći Bogu nakane i potrebe drugih članova zajednice. Tako je molitva postala prostor u kojem su se isprepleli vjera, solidarnost i međusobna briga.

Sanja je bila čista i blaga duša, otvorena životu, duboko posvećena svojoj obitelji i svojoj djeci. Snagu je crpila iz vjere u Boga i Isusa Krista, iz pobožnosti prema nebeskoj Majci Mariji, koju je osobito voljela, te prema sv. Anti Padovanskom i sv. Padru Piju.

Posebno je voljela putovanja, napose hodočašća na sveta mjesta: Međugorje, Padovu, San Giovanni Rotondo i Lurd.

Uvijek se trudila oko sloge, zauzimala se za pravdu i voljela je imati prijatelje oko sebe.

Sanja i njezin suprug Bernard organizirali su 25. listopada 2025. u crkvi sv. Ante u Pforzheimu svetu misu zahvalnicu Bogu za njezin oporavak, nakon koje su priredili večeru i druženje s prijateljima i članovima Misije koji su ih tijekom cijelog razdoblja pratili molitvom i djelima milosrđa.

To zajedničko vrijeme, provedeno u molitvi oko stola Gospodnjeg i u krugu obitelji i zajednice, duboko je dotaknulo Sanju i njezinu obitelj te im ostalo kao trajno svjedočanstvo snage zajedništva. U tom svjetlu, ono je postalo i zalog dubljeg razumijevanja života, njegovih istinskih prioriteta i izazova, kao i poticaj na još svjesnije i konkretnije svjedočenje vjere u svakodnevici.

Ispraćaj i sveta misa za dušu pokojne Sanje slavit će se u četvrtak, 15. siječnja 2026. godine, u 14:00 sati u crkvi Maria Königin (Kastanienallee 6, 75181 Pforzheim/Hohenwart).

Nakon svete mise uslijedit će pogrebna povorka do groblja Hohenwart (Friedhof Hohenwart, 75181 Pforzheim), gdje će Sanja biti pokopana.

Zahvalni za život drage Sanje molimo Boga da joj bude nagrada za sve što je učinila.

U ime svećenika, pastoralnih djelatnika i misijske zajednice Pforzheim izražavamo iskrenu kršćansku sućut suprugu Bernardu, djeci i roditeljima, kao i svoj rodbini pokojne Sanje.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

U nedjelju, 7. prosinca 2025., u Stepinčevu domu za starije i nemoćne osobe u Cugovcu kraj Bjelovara, preminuo je Ivo Glavočević, rođen 13. prosinca 1937. u Varešu.

Već sa svojih 15 godina počeo je raditi u rodnom Varešu, a potom u Celju i Zagrebu (1952.–1973.). Godine 1973. odlazi u Njemačku, u Karlsruhe, gdje je živio i radio sve do odlaska u mirovinu.

Ivo se nije ženio, nije imao svoju obitelj, ali je zato bio velika potpora svojim nećacima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini – školovao ih je i nesebično im pomagao.

Redovito je sudjelovao na misama i bio aktivan član Hrvatske katoličke misije. Volio je druženja i rado je pjevao u crkvenim zborovima u Karlsruheu i Bruchsalu. Često bi iste nedjelje pohodio misu u oba grada, nakon čega bi se vlakom vraćao u svoj stan u Karlsruheu.

Zbog starosti i narušenog zdravlja, uz pomoć don Ive Nedića, tadašnjeg voditelja HKM Mittelbaden, tijekom ljeta 2020. preselio je u Stepinčev dom u Cugovcu. Tamo je i dalje ostao aktivan: volio je šetnje, rado je kontaktirao s prijateljima i dragim osobama, a posebno se radovao svakoj svetoj misi. Često je bio zadužen za pjevanje tijekom liturgije.

Pokojni Ivo bio je dobri duh naše Misije, odan Bogu te svećenicima koje je poštivao i volio.

U ime Misije Mittelbaden zahvaljujemo svima koji su se brinuli o Ivi, a osobito gospođi Tatjani Dominić iz zajednice Karlsruhe. Zahvaljujemo također osoblju Stepinčeva doma na njihovoj dobroti i predanosti prema Ivi tijekom posljednjih godina koje je ondje proveo.

Pokojni Ivo bit će pokopan u svom rodnom Varešu, koji je volio i o kojem je često pričao.

Pokop i misa zadušnica će se obaviti u petak, 12. prosinca u 14 sati na groblju u Vareš Majdanu.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

U petak, 28. studenoga 2025., u svom domu iznenada je preminuo Adam Špoljar, rođen 31. listopada 1937. godine.

Rodio se u malom slavonskom selu Paljevina kraj Đakova. Odrastao je u skromnim uvjetima, ali i vrijednim prilikama.

U Osijeku je pohađao školu, gdje je otkrio svoju sklonost prema tehničkom radu te završio zanat za električara.

Godine 1960. upoznao je svoju životnu suputnicu Lidiju. Zajedno su stvorili obitelj i dobili dvoje djece: sina Antuna i kćer Veru.

Kao i mnogi njegovi sunarodnjaci, Adam je 1970. godine otišao u Njemačku u potrazi za boljim životom. Nakon nekoliko godina pridružila mu se i njegova supruga.

Svoj je radni vijek proveo kao električar – pošteno, vrijedno i savjesno, sve do zaslužene mirovine.

Adam je bio čovjek zajednice, društva, druženja.

U Stuttgartu je 80-ih godina osnovao kuglački klub – „Kegelklub Osijek“, a kasnije je djelovao i u upravi nogometnog kluba „Neckar“.

Posebno je bio vezan uz Hrvatsku katoličku misiju, gdje je svojim radom i prisutnošću godinama doprinosio zajedništvu i vjeri.

Godine 1992. postao je djed – rodio se njegov unuk Tomislav. Dvije godine kasnije stigao je Marin, a 16 godina kasnije i unuk Andreas.

Na svoje unuke bio je neizmjerno ponosan.

Godine 1998. sa suprugom se preselio iz Stuttgarta u Karlsruhe, a nakon smrti supruge 2021. preselio je u dom u Rußheim. Bio je vrlo aktivan u našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji i do samog kraja pjevao u crkvenom zboru, najprije u Karlsruhe pa zatim u Bruchsalu.

Preminuo je u petak, 28. studenoga 2025. u svom domu.

Adam je iza sebe ostavio trag dobrote, rada i strpljenja.

Bio je čovjek koji nije govorio puno, ali je djelima pokazivao sve što jest.

Njegov odlazak ostavlja veliku prazninu, ali njegova ljubav i njegov primjer ostat će živjeti u nama.

Dragi Adame, počivaj u miru – ostaješ zauvijek u našim srcima.

Ispraćaj i ukop pokojnog Adama održat će se u petak, 5. 12. 2025. u 13 sati na glavnom gradskom groblju u Karlsruhe, Große Kapelle (Hauptfriedhof Karlsruhe Große Kapelle, 76131 Karlsruhe).

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Luca Cabuk, rođena 28. 11. 1950. u Šenkovićima, od 2020. godine živjela je staračkom domu u Malschu, preminula je 10. 6. 2025. u Karlsbad-Langensteinbachu.

Bila je majka dviju kćeri: Kristine i Marijane.

Dobitnica je počasnog javnog priznanja premijera Kretschmanna iz Baden-Württemberga za više od četrdeset godina rada u tvrtki Itron GmbH Karlsruhe. Dugogodišnja zaposlenica tvrtke Avon Kozmetik.

Pokojna Luca bila je vrlo marljiva i savjesna. Voljela je kuhati i peći za obitelj i prijatelje.

Bila je duboko povezana s hrvatskom katoličkom zajednicom.

Sprovod će se održati u uskom, privatnom krugu.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

Javljamo da je naša draga Dinka Vučak, djevojački Ujević, rođena 9. 9. 1946. u Krivodolu, preminula u petak, 16. 5. 2025. u Karlsruheu, opremljena svetim sakramentima.

Za pokojnicom ostaju tugujući suprug Tonko, sin Ivica s obitelji, kći Nives sa suprugom, sestra Marija s obitelji te ostala rodbina i prijatelji.

Ispraćaj pokojne Dinke bit će u srijedu, 21. 5. u 13.00 sati u Karlsruhe-Bulachu, Litzenhardtstraße 80, 76135 Karlsruhe (Langohr Bestattungen).

Sprovod će biti u petak, 23. 5. u 17.00 sati na groblju u župi Svetoga Jakova u Cisti Velikoj. Misa zadušnica služit će se nakon sprovoda.

U ime svećenika i pastoralnih suradnika te misijske zajednice Karlsruhe obitelji izražavamo iskrenu sućut.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

Stephanie Weiß, djevojački Stößer, rođena 4. 11. 1996. u Baden-Badenu, preminula je u nedjelju, 4. 5. 2025. u Baden-Badenu.

Za pokojnicom ostaju tugujuća majka Marija, brat Christian, suprug Rico te ostala rodbina i prijatelji.

Sprovod pokojne Stephanie bit će u četvrtak, 15. 5. u 15 sati na groblju u Bermesbachu. Misa zadušnica služit će se naknadno.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

Anka Keser, rođ. 4. 6. 1934. u Selištima, preminula je 26. 4. 2025. opremljena svetim sakramentima.

Anka se 1952. udala za Petra Kesera i Bog im je u braku podario troje djece: sina Ivana, koji je preminuo 2008., sina Dragana i kćer Mariju udatu Bischoff. Bog im je podario unučad i praunučad s kojima je Anka bila ponosna i uvijek im se radovala.

U Njemačku je najprije došao suprug Petar, a onda su mu se 1969. pridružili Anka zajedno s djecom. Suprug Petar umro je 1997. godine. Anka je 2019. došla u starački dom u Birkenfeldu gdje je i preminula.

Anka je bila veoma religiozna žena. Redovito je molila krunicu i sudjelovala ja na misnim slavljima. Živjela je svoju vjeru. Djeca i unučad su je redovito obilazili i pokazali primjer velike zahvalnosti. Do zadnjega su bili uz nju.

Sprovod će biti u petak, 9. 5. 2025. u 14.00 sati na glavnom gradskom groblju (Hauptfriedhof) u Pforzheimu.

U ime svećenika i pastoralnih suradnika te misijske zajednice Pforzheim obitelji izražavamo iskrenu sućut.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

S vjerom u uskrsnuće i život vječni, javljamo da je naša draga Ana Ivandić, okrijepljena svetim sakramentima, blago u Gospodinu preminula u petak, 21. 3. 2025.

Ana je rođena 17. 1. 1950. u Globaricama, Bosna i Hercegovina. Životni put odveo ju je iz rodne Bosne najprije u Slavoniju, a potom krajem 60-ih godina u Njemačku, gdje je živjela u Mühlackeru. Bila je supruga, majka dviju kćeri, baka troje unučadi i prabaka jednog praunuka.

Ana je bila osoba koja je zračila ljubavlju i snagom. Tu snagu je crpila iz svoje duboke i bezuvjetne vjere u Gospodina. Njezina nesebična pažnja prema svima i oko sebe i želja za mirom, ostavit će neizbrisiv trag. Bila je oličenje topline. Njezin osmijeh bio je izvor utjehe njezinoj obitelji i bližnjima i u najtežim trenucima. Bila je osoba koja je znala pružiti pomoć u svakom trenutku.

Ukop pokojnice bit će u utorak, 1. 4. 2025. u 13.00 sati na groblju Huchenfeld (Friedhof Huchenfeld, 75181 Pforzheim).

Pokojnoj Ani Bog neka bude vječna nagrada, a u ime svećenika, pastoralnih suradnika i misijske zajednice Pforzheim obitelji izražavamo iskrenu kršćansku sućut.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

Mladen Sirovec, rođen 8. 3. 1968. u Zagrebu, preminuo je u svom domu u četvrtak, 27. 2. 2025. godine.

Godine 1995. oženio se i Gospodin mu je 2000. godine darovao sina Jonasa, kojega je veoma volio i posvećivao mu slobodno vrijeme. Živio je u Forstu kraj Bruchsala i radio u firmi SEW.

Sprovod pokojnika bit će u utorak, 18. 3. 2025. u 15.00 sati na gradskom groblju u Karlsruheu, a misa zadušnica u nedjelju, 23. 3. 2025. u crkvi St. Michael u Karlsruhe u 9.00 sati.

Za pokojnim Mladenom tuguje sin Jonas, brat Siniša, bliža i daljnja rodbina te prijatelji.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Dodik Nevenka, rođena 21. 8. 1944. u Vitini kod Ljubuškog, preminula je, opremljena svetim sakramentima, na Čistu srijeu/Pepelnicu 5. 3. 2025.

Nevenka je došla u Njemačku 1968. godine. Tu je upoznala Jerka Dodika s kojim je dobila dva sina. Cijeli život su proveli u Karlsruheu u jednom skladnom zajedništvu.

Sprovod će biti u ponedjeljak, 17. 3. 2025. u 10.00 sati na gradskom groblju Karlsruhe, u velikoj kapeli.

Pokojnoj Nevenki Bog neka bude vječna nagrada, a obitelji izražavamo iskrenu kršćansku sućut.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

Zdenko Jerković, rođen 1957. godine u Međugorju, preminuo je blago u Gospodinu 26. veljače 2025. u Karlsruhe.

Život ga je iz Međugorja doveo u Bjelovar gdje se sa suprugom Zlatom vjenčao 1982. godine i potom dobio troje djece, koja su mu podarila troje unučadi.

Zadnjih 10 godina živio je u Karlsruhe i upravo se ove godine želio sa suprugom vratiti u svoju rodnu Hercegovinu, ali je 26. veljače doživio snažni srčani udar od kojega je i preminuo.

Posljednji ispraćaj pokojnog Zdenka kreće u ponedjeljak, 3. 3. 2025. u 14.00 sati ispred kapele u groblju Borik u Bjelovaru gdje će biti i pokop.

Pokojnom Zdenku Bog neka bude vječna nagrada, a u ime svećenika, pastoralnih suradnika i misijskog vijeća Karlsruhe obitelji izražavamo iskrenu kršćansku sućut.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Opremljena sakramentima umirućih, u petak, 7. 2. 2025. preminula je Dubravka Kotvas, rođ. Brumerček, iz zajednice Bretten.

Dubravka je rođena 21. 9. 1950. u Ledeniku kod Našica. Ima sestru Anđelku i brata Marka, a sestra Blaženka je preminula 1989. godine.

Godine 1967. Dubravka se udala za Viktora Kotvasa s kojim je u braku dobila dvojicu sinova: Mihaela i Davora koji je preminuo. U Bretten je došla 1971. godine i svoj radni vijek provela je u tvornicama Neff i Behr.

Pokojna Dubravka bit će pokopana u subotu, 15. 2. 2025. u 13.00 sati na gradskom groblju u Brettenu (Friedhof Bretten, Kaiserlindenweg, 75015 Bretten), a misa zadušnica bit će u nedjelju, 16. 2. 2025. u 10.30 sati u crkvi St. Elisabeth u Brettenu.

Pokojnoj Dubravki Bog neka bude vječna nagrada, a obitelji izražavamo iskrenu kršćansku sućut.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

Okrijepljena svetim sakramentima preminula je blago u Gospodinu 5. 2. 2025. u Baden-Badenu Anica Antunović. Pokojna Anica bila je angažirana vjernica u zajednici Baden-Baden.

Sveta misa i sprovodni obred bit će u subotu, 8. 2. 2025. u 14 sati na mjesnom groblju Crkvina-Kapela mala (Klobuk), gdje će biti i pokop.

Pokojnoj Anici Bog neka bude vječna nagrada, a u ime svećenika i misijskog vijeća Gaggenau/Rastatt/Baden-Baden obitelji izražavamo iskrenu kršćansku sućut.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

Sa preteškom boli u srcu i duši, javljamo rodbini, prijateljima i ostalim znancima, da nas je 23. siječnja 2025. iznenada i prerano napustila naša premila kćer, sestra, zaova, šogorica i najveća radost života naših Anteja Jurić-Kaćunić, rođena 26. svibnja 1994. godine.

Ispraćaj iz Njemačke održat će se 25. 1. 2025. u 10:30 sati u crkvi Herz-Jesu u Rastattu. Posljednji ispraćaj drage nam pokojnice obavit će se dana 27. 1. 2025. u 15:00 sati na mjesnom groblju Sv. Ante u Lokvičićima.

Zahvalni za svu ljubav i dobrotu koju je nesebično darivala, s ponosom, ljubavlju u srcu i molitvama opraštaju se do ponovnog susreta njezini ožalošćeni: majka Mandica, otac Ivan, brat Boris, sestra Marijana, nevjesta Danijela, zet Matija, nećaci Marko, Luka i Ana, te ostala mnogobrojna rodbina i prijatelji.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

„Ja sam uskrsnuće i život, tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.“ (Iv 11,25)

Na prvi dan nove 2025. godine blago u Gospodinu je preminula Mirjana Zubac, djevojački Blažević.

Mirjana je rođena 22. 10. 1971. u Dragočaju kraj Banje Luke. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini izbjegla je u Njemačku. Tu je upoznala Roberta Zubca s kojim se vjenčala 6. 8. 1995.. U braku im je Bog podario dva sina: Darko-Ante (1995.) i Ivan (1996.).

Mirjana je radila najprije u staračkom domu u Gaggenau, zatim u tvrtki za tehnologiju preciznih mjerenja Burster u Gernsbachu, te u tvrtki Electronic Concept u Ottenau.

Pokojna Mirjana bila je veoma društvena osoba, u ljudima je vidjela samo pozitivne osobine, svima je pomagala i s tim svojim pozitivnim stavom bilo joj je lako privući druge. Bila je veoma angažirana u misijskoj zajednici Gaggenau i mnogo će nedostajati njezin pozitivni duh i spremnost na pomoć.

Ukop posmrtnih ostataka pokojne Mirjane bit će 24. 1. 2025. u 13.30 sati na groblju Waldfriedhof u Gaggenau.

Pokojnoj Mirjani Bog neka bude vječna nagrada, a u ime svećenika, pastoralnih suradnika i misijskog vijeća Gaggenau/Rastatt/Baden-Baden obitelji izražavamo iskrenu kršćansku sućut.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

U subotu, 23. studenog 2024. godine, u 84. godini života preminuo je Ivan Lukanović.

Ivan je rođen 19. 4. 1941. u Zagrebu. Sa suprugom Nađom Pavletić je sklopio brak 1970. i Bog im je podario dvoje djece: Marka i Anu, a Ana mu podarila jednog unuka, Bena.

U Njemačku je Ivan došao 1974. i živio je s obitelji u Karlsruhe-Durlach. Bio je angažirani član njemačko-hrvatske zajednice u Karlsruhe. Pjevao je u zboru i rado sudjelovao u društvenim aktivnostima.

Od umirovljenja proveo je nekoliko mjeseci u Istri. No, najviše je volio provoditi vrijeme s unukom, koji mu je bio ponos i dika.

Zadušnica s urnom održat će se u četvrtak, 5. prosinca 2024. u 11 sati na groblju u Durlach-Aue (Schlesier Str. 47, 76227 Karlsruhe).

Pokojnom Ivanu Bog neka bude vječna nagrada, a u ime svećenika, pastoralnih suradnika i misijskog vijeća Karlsruhe obitelji izražavamo iskrenu kršćansku sućut.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

U četvrtak, 17. listopada 2024. blago je u Gospodinu u 76. godini preminuo Milan Kovačević.

Milan je rođen 12. 10. 1949 u Bočkincima kod Donjeg Miholjca. Sa suprugom Ljubicom Milan je sklopio brak 1973. i Bog im je podario dvoje djece: Mihaelu i Mihaela. U Njemačku je Milan došao 1973. i živio je s obitelji u Karlsruhe.

Pokojni Milan je živio za svoju obitelj. Njegov neumorni trud i bezuvjetna ljubav bili su temelji na kojima je izgrađen obiteljski život.

Premda njegov odlazak ostavlja duboku prazninu u srcima supruge Ljubice i djece s njihovim obiteljima, svi oni nalaze utjehu u sjećanju na predivno vrijeme koje su proveli s njim. Zauvijek će živjeti u njihovim mislima i srcima.

Ispraćaj pokojnog Milana bit će u petak 18. 10. 2024. u 15 sati u crkvi Unsere Liebe Frau u Südstadt Karlsruhe (Augartenstr. 50, 76137 Karlsruhe).

Pokopan će biti na groblju u Bočkincima pokraj Donjeg Miholjca.

Pokojnom Milanu Bog neka bude vječna nagrada, a obitelji izražavamo iskrenu kršćansku sućut.

U srijedu, 2. listopada 2024. blago je u Gospodinu u 81. godini preminuo Petar Ćosić.

Petar je rođen 30. 8. 1944. u Kulini kod Dervente. Sa suprugom Milenom rođ. Birčić živio je u skladnom braku 44 godine. Bog im je podario troje djece: Katarinu, Ivana i Benardu, a oni su im podarili 6 unuka: Mariju, Ivu, Lauru, Hanu, Tonija i Mateu.

Petar je bio angažirani član vjerničke zajednice u Karlsruhe. Nakon svete mise na hrvatskom jeziku u crkvi St. Michael bio je zadužen za prodaju vjerskog tiska i mnogima će nedostajati njegov glas.

Oproštaj od pokojnog Petar bit će u petak, 4. 10. 2024. u 16.00 sati u crkvi Unsere Liebe Frau u Südstadt Karlsruhe (Augartenstr. 50, 76137 Karlsruhe).

Pokopan će biti na groblju u Bukovlju u Slavonskom Brodu u ponedjeljak, 7. 10. 2024. u 13 sati.

Pokojnom Petru Bog neka bude vječna nagrada, a obitelji izražavamo iskrenu kršćansku sućut.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Stjepan Vincek, rođen 24. 7. 1940. kao šesto od sedmero djece u selu Sračinec kod Varaždina, preminuo je nakon teške bolesti, opremljen sakramentima umirućih, u subotu, 20. 7. 2024.

Stjepan se 1962. oženio s Ivankom, rođenom Čičerić. Godine 1964. dobili su kćer Kseniju. Godine 1967. Stjepan dolazi zbog posla u Stuttgart u Njemačku, a 1969. pridružuju mu se supruga Ivanka i kći Ksenija te se sele u Ispringen kod Pforzheima. Godine 1970. dobivaju sina Zvonka, a 1974. sina Željka.

Stjepan je po zanimanju bio kovač, ali se u Njemačkoj doškolovao za automehaničara i radio je više od 30 godina na popravljanju velikih kamiona – šlepera. Zadnjih nekoliko godina prije odlaska u mirovinu radio je u metalurškoj tvrtki za mašinom.

Ostvarivši mirovinu, želio se vratiti natrag u svoj rodni kraj, ali to nije bilo moguće ponajviše iz zdravstvenih razloga. Godine 2003. podnio je prvi teški moždani udar prilikom hodočašća u Lurd i nakon toga još tri moždana udara. Zdravlje ga zadnjih 20 godina nije baš poslužilo. Godine 2018. umire supruga Ivanka te on ostaje udovac.

Pokojni Stjepan volio je i poštivao svoju obitelj, svoju djecu, svoj narod i svoju vjeru. Bio je vrlo vrijedan, društven i komunikativan, volio je šalu i humor.

Oproštaj i ukop pokojnog Stjepana bit će u petak, 26. 7. 2024. u 14 sati na groblju u Ispringenu (Eisinger Str. 8, 75228 Ispringen).

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Mara Pavlović (rođ. Bajušić) rođena 21. 4. 1949. u Posavskoj Mahali preminula je nakon teške bolesti blago u Gospodinu na svetkovinu Tijelova, u četvrtak, 30. 5. 2024. u prisutnosti svoje obitelji.

Sa suprugom Ivanom Mara je 1966. godine sklopila brak i Bog im je podario troje djece: Ivku, Dijanu i Mladena. U Njemačku je Mara došla 1971. godine i živjela je s obitelji u Büchenau-Bruchsal.

Pokojna Mara živjela je za svoju obitelj. Njezin neumorni trud i bezuvjetna ljubav bili su temelji na kojima je izgrađen obiteljski život. Premda njezin odlazak ostavlja duboku prazninu u srcima supruga Ivana i djece s njihovim obiteljima, svi oni nalaze utjehu u sjećanju na predivno vrijeme koje su proveli s njom. Zauvijek će živjeti u njihovim mislima i srcima.

Ispraćaj pokojne Mare bit će u srijedu, 5. 6. 2024. u 15:00 sati na gradskom groblju Hauptfriedhof (Große Kapelle) Karlsruhe, a pokopana će biti u subotu, 8. 6. 2024. u 14:00 sati na mjesnom groblju u Vrbovcu (BiH).

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

Jozefina Miletić, djevojački Dugandžić, rođena je 16. 3. 1934. u Cernu kod Čitluka, Hercegovina.

Preminula je na Uskrsni ponedjeljak, 1. 4. 2024., blago u Gospodinu, u krugu svoje obitelji u Karlsruhe.

Godine 1958. udala se za Vidaka Miletića i Bog im je darovao troje djece: Maricu, Željku i Željka. Cijeli svoj život posvetila je Bogu i svojoj obitelji, a najvoljenijim unucima Jozefini i Franu bila je najbolja baka.

Ispraćaj pokojne Jozefine bit će u četvrtak, 4. 4. 2024. u 14 sati u Karlsruhe – Bulach (Litzenhardtstr. 80, 76135 Karlsruhe, Ortsteil Bulach).

Pokop drage nam majke obavit će se u subotu 6. 4. 2024. na groblju Hrvatskih vitezova u Donjem Velikom Ograđeniku kod Čitluka.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem. Amen.

Jozo Brešić, rođen 17. 3. 1954. u Livnu, preminuo je u utorak, 5. 3. 2024. u Eutingenu kod Pforzheima.

Jozo je odrastao u Livnu, a u Njemačku je došao 1972. godine. Po zanimanju je bio krovopokrivač.

Od pokojnog Joze oprašta se njegova supruga Stana, sinovi, snahe, unučad, praunučad i ostala tugujuća rodbina.

Ispraćaj i pokop pokojnika bit će u petak, 15. 3. 2024. u 10 sati na glavnom gradskom groblju u Pforzheimu – Hauptfriedhof (Ispringerstr. 42, 75177 Pforzheim).

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Goran Bakić, rođ. 18. 1. 1969. u Zagrebu, preminuo je u nedjelju, 3. ožujka 2024. u Karlsruhe.

Kao dijete Goran je odrastao kod bake u Zagorju. U Njemačku je došao 1975. Po zanimanju je bio trgovac. Živio je sa Sandrom Krieg, nisu imali djece.

Pogreb će biti u Zadru. Od njega se oprašta otac Joso, majka Marija i brat Hrvoje. Za njim također tuguje životna pratilja Sandra Krieg.

Oproštaj od pokojnika bit će u utorak, 5. 3. 2024. ispred Marienkrankenhaus (Edgar-von-Gierke-Straße 2, 76135 Karlsruhe) u 11.00 sati.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.

Ivan Ćalušić, rođen 8. 6. 1949. u Mijakovu Polju, općina Tomislavgrad, preminuo je blago u Gospodinu u četvrtak, 15. 2. 2024. u Karlsruhe.

Godine 1970. Ivan je došao u Njemačku, a 14. 3. 1972. oženio se s Milom rođ. Čalić. U braku su dobili četiri kćeri: Lidiju, Mirjanu, Marinu i Danijelu, koje su im podarile 8 unučadi.

Ivan je volio biti u društvu prijatelja koje je uvijek želio što bolje počastiti.

Pokojnik će biti pokopan u srijedu, 21. 2. 2024. na Hauptfriedhof Karlsruhe u 9:00 sati.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.